Od ukupno 1.084 zatvorenika prema evidencije Uprave za izvršenje sankcija, pravosnažno osuđeni za teška ubistva sa posebnim zanimanjem prate sudbinu novog predloga Zakona o amnestiji, oko kojeg se proteklih dana vodila burna rasprava u Skupštini  Da li će, kao sličan predlog iz 2017. godine, zbog nedovoljne većine, ostati u skupštinskoj proceduri, ili će biti izglasan i, nakon sedam godina, zatvorenici  dobiti pomilovanje zakonodavnog doma

Iako će djelovati negativno na društvo i ekonomiju, pandemija korona virusa mogla bi imati pozitivne posljedice po osuđene ubice u crnogorskim zatvorima.

Poslanici vladajuće koalicije su, tvrde, zbog opasnosti po zdravlje zatvorenika usljed pandemije virusa COVID-19, podnijeli prijedlog za amnestiju osoba koje su pravosnažno osuđene na kazne zatvora.

Od ukupno 1.084 zatvorenika prema evidenciji Uprave za izvršenje sankcija, pravosnažno osuđeni za teška ubistva sa najvećim iščekivanjem prate sudbinu novog predloga Zakona o amnestiji, oko kojeg se proteklih dana vodila burna rasprava u Skupštini Crne Gore. Da li će, kao sličan predlog iz 2017. godine, zbog nedovoljne većine, ostati u skupštinskoj proceduri, ili će biti izglasan i, nakon sedam godina, zatvorenici dobiti pomilovanje zakonodavnog doma?

Predlog zakona izuzima od amnestije silovatelje, osuđene za porodično nasilje, za korupciju, sprječavanje službenog lica u vršenju dužnosti… Poslanici Demokratske partije socijalista (DPS) i koalicionih partnera, međutim, u izuzetke nijesu uvrstili one koji robijaju zbog teških ubistava.

Tekst ovog zakona, koji su podnijeli poslanici vladajuće koalicije, predviđa umanjivanje kazni za 15 odsto pravosnažno osuđenima koji su u zatvoru, a deset odsto onima koji još nijesu pošli na odsluženje kazne. Osobama koje su više puta pravosnažno osuđivane na bezuslovnu kaznu zatvora umanjiće se osuda za pet odsto.

S obzirom na to da su poslanici vladajuće partije „zaboravili“ da izuzmu ubice iz predloga zakona iz 2013. i 2017. godine, poslanici opozicije sumnjaju da je riječ o slučajnosti. Takav predlog im 2013. godine nije prošao, jer, tada koaliciona Socijaldemokratska partija (SDP), nije željela da prihvati, zbog čega je Skupština morala izuzeti ubice iz te amnestije. Međutim, oko 80 crnogorskih osuđenika tada je dobilo skraćenje kazne za četvrtinu.

Zbog toga će skupštinski odbori u narednom periodu raspravljati o više amandmana, od kojih se dva odnose na uskraćivanje milosti osuđenima za teška ubistva.

Jedan od podnosilaca takvog amandmana je i predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović (SD), koji je zajedno sa partijskim kolegom Borisom Mugošom i kolegama iz vladajuće koalicije Gencijem Nimanbeguom (FORCA) i Adrijanom Vuksanovićem (HGI) tražio da se ubice izuzmu od amnestije. Brajović je istakao da potpisnici tog dokumenta neće glasati za predloženi Zakon o amnestiji ukoliko se ne izglasa predloženi amandman.

„Imamo pravo da dajemo milost, ali moramo biti oprezni i osjetljivi kada to radimo“, kazao je Brajović.

Drugi amandman, gotovo iste sadržine, podnijeli su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić, Milan Knežević, Nebojša Medojević i njihova koleginica Danijela Pavićević (SNP).

Zanimljivo je to što su Nimanmbegu i Vukasnović i među podnosiocima Zakona o amnestiji, zajedno sa poslanicima DPS-a Milošem Nikolićem, Danijelom Živkovićem, Jovankom Laličić, i manjim koalicionim partnerima Andrijom Popovićem (LP) i Ervinom Ibrahimovićem (BS).

Skupština je od 2000. do 2013. godine donijela osam amnestija (svakih godinu-dvije), što je, prema mišljenju Brajovića, bilo nedopustivo često.

„Postavlja se pitanje svrhe presuđivanja uz ovoliki broj amnestija“, kazao je on.

Iako poslanici DPS-a kao glavni razlog donošenja amnestije navode sprečavanje zaraze u zatvorima, poslanici opozicije smatraju da je riječ o kampanji za parlamentarne izbore, koji bi se trebali održati na jesen.

Poslanik i bivši predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić tvrdi da 90 odsto zatvorenika glasa Demokratsku partiju socijalista, gdje vidi moguće političke motive za amnestiju.

Podnosilac zakona Miloš Nikolić (DPS) tvrdi da je pandemija korona virusa „vanredan izazov“ i za zatvorski sistem gdje boravi veliki broj službenih i osoba  lišenih slobode.

Tvrdi da je osnovni razlog za amnestiju preporuka Komiteta Savjeta Evrope za sprečavanje mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja da organi vlasti koriste alternative pritvoru, preinačenje kazni, raniji otpust i uslovni otpust.

„Sigurni smo u utemeljenje našeg predloga, kako pravnog tako i racionalnog i sa aspekta borbe sa korona virusom i sa aspekta nekih drugih opcija, nekih drugih alternativa i drugih šansi koje se pojedinim licima koja su počinila neka krivična djela može dati“, kazao je Nikolić.

Teško ubistvo, prema Krivičnom zakoniku, kažnjava se sa najmanje deset godina zatvora ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Ono podrazumijeva ubistvo na svirep ili podmukao način, lišavanje života „pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju”, ako se ubistvom sa umišljajem dovede u opasnost život još neke osobe, ubistvo iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih niskih pobuda…

Teško ubistvo je i lišavanje života službenom ili vojnom licu pri vršenju ili u vezi sa vršenjem službene dužnosti. U tu kategoriju spada ubistvo djeteta ii trudnice, kao i ubistvo člana porodice ili porodične zajednice kojeg je ubica prethodno zlostavljao.

Crnoj Gori se u posljednjih 20 godina dogodio niz teških ubistava. Samo u obračunima kriminalnih klanova stradalo je preko 50 crnogorskih građana, a među  ubijenima su i nevini ljudi. Ubistva vlasnika dnevne novine Dan Duška Jovanovića (2004) i policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića (2005), oba do kraja nerasvijetljena, najviše su uzburkala javnost. Ako Skupština usvoji  predlog Zakona, pravosnažno osuđeni saizvršilac u ubistvu Jovanovića – Damir Mandić, koji služi kaznu od 19 godina zatvora, mogao bi biti oslobođen dijela kazne.

Poslanik Miloš Nikolić kazao je da ubice Šćekića ne bi mogle biti amnestirane, jer ni nakon 15 godina od ubistva u tom sudskom procesu nije donesena pravosnažna presuda.

Zbog straha da bi ubice njenog brata mogle dočekati milost parlamenta, Skupštini je pisala i sestra ubijenog polcijskog inspektora Slavica Šćekić.

„Ko je bio moj brat? Policajac koji je časno i profesionalno obavljao svoj posao, štitio pravni poredak Crne Gore, svjetionik časti i poštenja. Neshvatljivo je to što vi hoćete da postanete saučesnici u slobodi ubica mog brata, umjesto da stanete u zaštitu njegovog lika i djela“, napisala je ona.

Tu rečenicu iz njenog pisma u Skupštini pročitao je poslanik Demosa Neđeljko Rudović. On je ukazao na apsurd u ovom predlogu. „Neko ko je učinio napad na službeno lice i spriječio službeno lice da izvrši službenu radnju će biti izuzet od amnestije, a ubica neće.“

On smatra da kod poslanika vladajuće koalicije postoje razlozi zbog kojih su  toliko uporni u amnestiji ubica. „Ako je 2013. godine isti predlagač, vladajuća partija, predložila Zakon o amnestiji i predložila da se amnestiraju počinioci teških ubistava, pa je to spriječeno intervencijom nekih koalicionih partnera; ako je to isto učinjeno 2017,  i sada ponovo 2020, mislim da tu postoji neka namjera, neki dug, neka obaveza… Kome?“, upitao je Rudović.

To je pravo pitanje – čime su počinioci najtežih ubistava kod članove vladajuće koalicije zaslužili skoro decenijsku upornost da im se pruži milost predstavnika naroda? Da li će, pod plaštom straha od virusa, ovog puta uspjeti da pomognu svirepim ubicama, dok za protivnike režima nemaju milosti?

Amnestija nije pravilo, već politička odluka

Bivši ministar pravde i advokat Dragan Šoć objašnjava da je amnestija čin jednokratne milosti prema osuđenicima, koji imaju skoro sve demokratije.

„Kako će se i na koji način primjenjivati amnestija, prema kome i za koja krivična djela, tu već nema pravila. To nigdje nije zapisano. To je čista politička volja i može biti pomilovan svako za koga se u tom trenutku dogovori većina parlamenta“, kazao je on.

Skupština daje amnestiju, a lica, koja su obuhvaćena tim aktom amnestije, mogu biti oslobođena od krivičnog gonjenja, potpuno i djelimično oslobođena od izvršenja kazne, rehabilitovana,  može im se zamijeniti izrečena kazna blažom kaznom ili ukinute pojedine ili sve pravne posljedice osude.

Sudovi, koji su donijeli presude, dužni su po službenoj dužnosti, da nakon izglasavanja amnestije preinače izrečene kazne shodno odredbama Skupštine. Tužioci imaju pravo da se žale na takvu odluku ukoliko smatraju da sud nije zakonito primijenio amnestiju.

Amnestija je obično pravni čin koji se rijetko primjenjuje, a obično je povod izglasavanja obilježavanje nekog događaja ili važnog datuma.

Na primjer, u Rusiji se prije pet godina desila velika amnestija povodom 70 godina od Dana pobjede.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari