Povežite se sa nama

Izdvojeno

RASIPANJE: Vuna – neiskorišćena sirovina

Objavljeno prije

na

Otkup vune na sjeveru Crne Gore godinama ne postoji. Ta sirovina se baca.  Tek rijetki projekti podsjete na vrijednost vune i različite mogućnosti korišćenja

 

Već 15 godina  stočar Milić Ilinčić iz kolašinskog sela Šljivovica nije prodao ni kilo vune, iako je decenijama pred njegovom kućom brojno stado ovaca. Na tavanu  sad je, kaže za Monitor, skoro tona vune, koju više nema gdje da baci.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, od ukupnog broja ovaca u Crnoj Gori dobije se godišnje oko 252. 000 kg vune. Prema popisu poljoprivrede iz 2010. godine, 6.088 gazdinstava uzgaja ovce. Prema podacima Monstata iz 2012. godine, ukupno  ovaca u Crnoj Gori je 210.000.

Jagnjeće meso je glavni proizvod ovčasrstva (60-65 odsto), ostatak čini mlijeko. Vuna učestvuje sa veoma malom vrijednošu, konstatovano je u Strategiji razvoja poljoprivrede i ruralnih područja 2015-2020.

Prema podacima, koje su, prije dvije godine,  prezentovali u Demokratskoj Crnoj Gori (Demokrate), preko 90 odsto  vune kao sekundarne sirovine u Crnoj Gori spaljuje se ili na drugi način uništava.

„Držim ovce pasmine ‘ruda’. Daju kvalitetnu vunu, ali ni kvalitet ni količina nijesu mi pomogli. Ni eura, nikad ne zaradim.  Godinama vunu bacam. Punim potočine. Samo dio koristimo za potrebe domaćinstva. Koliko ja znam, nigdje u državi otkupa nema“, kaže Ilinčić.

On podsjeća kako je nekad vuna  bila cijenjena.  Na sjeveru je runo vune bilo vrijedno  koliko  jedna kosačka dnevnica. Posljednji put kad je Ilinčić prodavao, nekoliko kilograma vune vrijedjelo je koliko – flaša piva.

Za to što je  vuna postala otpad, tvrdi Ilinčić, kriva je država. On ne vjeruje da ta sirovina baš nikome ne treba i da se ne može koristiti. Sjeća se  vremena kada je odnos prema poljoprivredi na sjeveru bio drugačiji.

Broj grla stoke na području kolašinske opštine, prema zvaničnim podacima,   sada je manje od petine onog s kraja 80-ih godina prošlog vijeka. „Tada je“, objašnjava Ilinčić, „samo na kolašinskim planinama bilo  33.000 ovaca, sada ih je oko 6.000“.

Godinama ni na Durmitoru nema otkupa vune.  Žabljački ovčari uzgajaju 3.000 priplodnih ovaca rase „pramenka“. Runo jedne ovce teži oko 1,5 kilograma. To znači da se u tom dijelu Crne Gore godišnje baci oko pet tona vune.

Tamošnji stočari do sada su imali dvije mogućnosti –  da vunu lageruju ili da je bacaju. Žabljačani se sjećaju da je prije deset godina u toj opštini otkupljeno oko 90 tona vune, po cijeni od 0,30 eura po kilogramu, što je  regresiralo Ministarstvo poljoprivrede. Sljedeće dvije godine, uprkos neposrednom angažovanju predstavnika FAO (Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu) otkupa nije bilo, jer su izvoznici otkazali gotovo  završen posao. Poslije toga, rijetki su bili Žabljačani do kojih su, ponekad, navraćali nakupci, koji su nudili „mizernu cijenu sa neizvjesnom isplatom“.

U toj opštini sada se nadaju da će projekat  ,,Vuna kao izvanredna prilika za uticaj” (WOOL), čiji je partner Opština, pomoći i vunu sa smetlišta premjestiti  u inostrane tekstilne  pogone.

„Početkom marta, počeo je sa sprovođenjem projekat ,,Vuna kao izvanredna prilika za uticaj”(WOO. Projekat je kandidovan kroz INTERREG VB Jadransko-jonski program ADRION 2014-2020), ima 10 partnera, a vodeći je Tehnološki park Pordenone SCPA, Italija. Ostali partneri su iz Italije, Grčke, Crne Gore, Slovenije Hrvatske, i Bosne i Hercegovine. Budžet za našu Opštinu je  83.374 eura, a naše učešće je oko 12.000“, objašnjavaju u Opštini.

Oni očekuju da će od  otpada, često bačenog i često spaljivanog   s ozbiljnim ekološkim posljedicama, vuna postati resurs. Nešto što pokreće snažne procese sa proizvodnog, ali i umjetničkog, zanatskog i turističkog stanovišta.

„Nakon mapiranja proizvođača u različitim regijama i izrade strategije za korišćenje resursa, nabavke opreme za preradu vune, WOOL partneri će pratiti novu održivu i sezonski prilagođenu turističku ponudu, temeljenu na temi vune. To će dovesti do stvaranja brenda WOOL…“,obećavaju stočarima na Žabljaku.

Sličnih konkretnih projekata nema ni u ostalim sjevernim opštinama. Identičan je i žal za vremenima kada je vuna bila tražena i kada je omogućavala značajan  prihod stočarima i u Beranama, Pljevljima, Mojkovcu…

Na vrijednost vune, minulih godina, na sjeveru podsjećaju turisti, ali i pletilje. Kolašinke i Mojkovčanke zarađuju izradom i prodajom ručno rađenih  zimskih odjevnih predmeta. One  tvrde, da bi turisti vunene čarape, džempere, kape, šalove, potkošulje, plaćali i dva puta više od sadašnje cijene.  Sve više vunu, objašnjavaju, cijene i domaći turisti.

Vunu, nakon pranja,  nose u ,,vlačare“ u Bijelo Polje, jer bliže nema. Za one koji dan provde na snijegu i mrazu, vuna je, tvrdi Mojkovčanka Slavica Kovačević, nezamjenjiva.

Vuna održava toplotu tijela, ne izaziva znojenje, a dobro štiti i od vlage. Na sjeveru su se vunene čarape ranije nosile i tokom ljeta, za vrijeme radova na livadama.

,,Kosci često nose vunene čarape, jer im se tako ne znoje stopala i nije im vrućina. Poznata su i mnogo ljekovita svojstva vune, naročito kod reumatskih bolesti. Neoprana vuna se u našim krajevima koristi za liječenje još nekih bolesti. Možda mnogo od toga nije tačno, ali niko ne može osporiti prednost prirodnog materijala nad vještačkim”, kaže naša sagovornica, Mojkovčanka.

Vunu su minulih godina uspješno promovisale i žene iz bjelopoljskog udruženja Niti.  U tom udruženju je osam pletilja i još tridesetak saradnica sa terena. Ovih dana njihov projekat ,,Stari zanati – naša budućnost” podržala je Američka ambasada.

Ovce čekaju na državu, da se sjeti njihovog dara.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

DVANAEST LISTA ZA JEDANAESTE IZBORE: Još po jednom, pa da zapjevamo

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS pred izbore troši budžet i povjerenje koje je proljetos stekao NKT.  Ono od čega vlast strahuje – nezadovoljstvo zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti – pokušaće da iskoriste opozicione koalicije koje predvode Demokratski front i Demokrate

 

Šest političkih partija i šest koalicija prikupilo je potrebne potpise i predalo liste za učešće na predstojećim parlamentarnim izborima. Dok čekamo da Državna izborna komisija (DIK) i formalno potvrdi predate liste, politički analitičari i istraživači javnog mnjenja već iznose prve prognoze.

Prognozeri su saglasni makar u tome da će na rezultat glasanja 30. avgusta uticati mnoštvo, što starih što novih, faktora. Od epidemije korona virusa, koja ograničava kampanju i može značajno uticati na izlaznost glasača; preko preraspodjele glasova među glasačima nacionalnih i partija tzv. građanskog bloka, zbog koje bi neki od prijavljenih učesnika mogli ostati ispod cenzusa; do motivacije i kondicije birača partija i koalicija koje će na izbore ići zaogrnuti plaštom čuvara nacionalnih, procrnogorskih i prosrpskih, interesa (DPS i SDP, odnosno, koalicije okupljene oko DF i Demokrata). Nepoznanica je, konačno, i koalicioni potencijal partija i koalicija koje bi nakon izbora mogle uzeti učešće u formiranju buduće vlasti. Kao što je neizvjestan i opstanak predizbornih koalicija u slučaju da njihov savez ne učvrsti zajedničko učešće u vlasti.

Prema analizama i prognozama, ni na ovim izborima nećemo imati apsolutnog pobjednika. Predviđanja govore da će, pojedinačno, najviše glasova osvojiti lista koja nosi ime čovjeka koji na izborima ne učestvuje – Mila Đukanovića. On je  odlučio da raspiše izbore u jeku epidemije. Analitičari vjeruju da se predsjednik DPS na taj potez odlučio kako bi njegova partija na glasanje izašla prije nego se nastupajuća ekonomska kriza pokaže u punom svjetlu.

Vlast će  pokušati da zadobije povjerenje glasača samohvalama o uspješnoj borbi protiv epidemije korona virusa. Na način na koji su to već uradile nove-stare vlasti u Hrvatskoj i Srbiji. O tome svjedoči i očekivano pozicioniranje direktora Kliničkog centra i jednog od najviše eksponiranih članova NKT Jevta Erakovića među nosioce (prvih 10) liste Odlučno za Crnu Goru!

Ipak, najteži teret sa kojim se u susret izborima suočava DPS je prošlogodišnji Zakon o slobodi vjeroispovijesti. On je protiv vlasti okrenuo SPC, veliki broj njenih vjernika ali i dio građana drugih vjeroispovijesti (pa i agnostika i ateista) koji su iskoristili priliku da učešćem u vjersko-političkim protestima iskažu nezadovoljstvo ukupnim stanjem u državi. Analitičari smatraju da su sporni Zakon i protesti koji su ga pratili, računajući i odluku Episkopskog savjeta da predlagače Zakona i poslanike koji su ga podržali isključi iz crkvenog života, DPS-u odnijeli dio glasača.  Koliko – još je rano za ozbiljne procjene. Nije sve jedno da li će glasači, koji eventualno odstupe od DPS preći u apstinente ili će svoj glas dati nekoj drugoj listi.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDIZBORNO ZAPOŠLJAVANJE U MINISTARSTVIMA: I trostruko više honoraraca u julu nego u januaru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore, ministarstva i većina opština nijesu željeli da odgovore na pitanja Monitora u vezi sa znatnim povećanjem zaposlenih po osnovu ugovora o djelu

 

Još od afere Snimak, i pravila „jedan zaposleni, četiri glasa“, jasni su mehanizmi Demokratske partije socijalista – zapošljavanja u zamjenu za podršku na glasačkom listiću. Akcije udomljavanja  birača, najčešće u državnim organima i javnim preduzećima, sudeći po tadašnjem snimku šestočasovne sjednice, praksa su uoči svakih izbora.

Više nezvaničnih izvora Monitora tvrde da se u javnoj upravi masovno zapošljavaju ljudi po osnovu ugovora o djelu, koje popularno nazivaju „honorarcima“. Za razliku od honoraraca koji se zapošljavaju radi obavljanja povremenih i privremenih poslova, ovi ljudi rade regularne poslove u ministarstvima, opštinama i javnim preduzećima, uz puno radno vrijeme i obaveze.  Za razliku od ugovora o radu (na određeno ili neodređeno vrijeme), ugovor o djelu se može raskinuti u bilo kojem trenutku voljom bilo koje ugovorne strane bez pravnih posljedica. To je, tvrde,  idealano  za kontrolu zaposlenih, koji u svakom trenutku mogu da izgube „državni posao“.

Prema saznanjima Monitora, državna uprava je u prvoj polovini godine značajno povećala broj zaposlenih po osnovu ugovora o djelu. U nekim resorima je u julu (mjesec pred parlamentarne izbore) bilo duplo više, a negdje i tri puta više, zaposlenih po osnovu ugovora o djelu, nego u januaru.

Najdrastičnije uvećanje bilo je u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Milutin Simović. U tom resoru je u januru bilo zaposleno njih 18 po osnovu ugovora o djelu, a u julu 58 – više od tri puta.

U Ministarstvu održivog razvoja i turizma u julu je bio 61 zaposleni po osnovu ugovora o djelu, a na početku godine  duplo manje – 29. Ministarstvo kulture u januaru je imalo devet zaposlenih „honoraraca“, a u julu ih je bilo 23. U Ministarstvu saobraćaja i pomorstva broj zaposlenih po istom osnovu porastao je sa šest na 14, dok ih je u Ministarstvu prosvjete u julu bilo 76, a početkom godine 52 zaposlena po osnovu ugovora o djelu. Isto se, prema informacijama Monitora, događa u organima uprave i u opštinama.

U posljednjem presjeku predizbornih zapošljavanja (4. avgust) objavljenom na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nijesu upisana zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, iako su, prema saznanjima Monitora, mnogi od ovih ugovora zaključeni u julu, nakon raspisivanja izbora (20. juna). Prema Zakonu, ukoliko organi javne uprave zapošljavaju nakon raspisivanja izbora, odluke o zapošljavanju, sa kompletnom pratećom dokumentacijom, moraju dostaviti Agenciji. U to spadaju i zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, odnosno obligacionim odnosima. Državnom organu koji prekrši taj član zakona slijedi novčana kazna u iznosu od 5.000 do 20.000 eura.

Nijedno od 17 ministarstava, niti Vlada Crne Gore, od petka ne odgovaraju na pitanja Monitora u vezi sa zapošljavanjem po osnovu ugovora o djelu.

PR službe gotovo svih ministarstava, kao i Vlade Crne Gore, uputile su novinara Monitora da odgovore na postavljenja pitanja potraži podnošenjem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, iako su ranije bez problema odgovarali na novinarska pitanja. Odgovore na ova pitanja je i besmisleno tražiti na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer nije riječ o gotovoj informaciji sačinjenoj u formi dokumenta, ili o dokumentaciji, zbog čega je jasno da su PR službe samo izbjegle da odgovore na pitanja.

Da je riječ samo o odugovlačenju i izbjegavanju odgovora pokazala je situacija sa Ministarstvom finansija, koje je u januaru imalo osam,  a u julu 21 potpisan ugovor o djelu. Nakon što su ga uputili na slobodan pristup informaciji, novinar Monitora je podnio zahtjev svim ministarstvima, pa i resoru zaduženom za finansije, kojim upravlja ministar Darko Radunović. Iz službe za slobodan pristup informacijama u Ministarstvu finansija u ponedjeljak su potvrdili da postavljenj pitanja nijesu za njih već za PR službu.

„Pitanja uputite PR službi Ministarstva finansija, jer se po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama ne odgovara na pitanja već se dostavlja gotova informacija odnosno dokumentacija (kopija)“, navodi se u odgovoru službe tog resora.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo