Povežite se sa nama

Izdvojeno

RASIPANJE: Vuna – neiskorišćena sirovina

Objavljeno prije

na

Otkup vune na sjeveru Crne Gore godinama ne postoji. Ta sirovina se baca.  Tek rijetki projekti podsjete na vrijednost vune i različite mogućnosti korišćenja

 

Već 15 godina  stočar Milić Ilinčić iz kolašinskog sela Šljivovica nije prodao ni kilo vune, iako je decenijama pred njegovom kućom brojno stado ovaca. Na tavanu  sad je, kaže za Monitor, skoro tona vune, koju više nema gdje da baci.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, od ukupnog broja ovaca u Crnoj Gori dobije se godišnje oko 252. 000 kg vune. Prema popisu poljoprivrede iz 2010. godine, 6.088 gazdinstava uzgaja ovce. Prema podacima Monstata iz 2012. godine, ukupno  ovaca u Crnoj Gori je 210.000.

Jagnjeće meso je glavni proizvod ovčasrstva (60-65 odsto), ostatak čini mlijeko. Vuna učestvuje sa veoma malom vrijednošu, konstatovano je u Strategiji razvoja poljoprivrede i ruralnih područja 2015-2020.

Prema podacima, koje su, prije dvije godine,  prezentovali u Demokratskoj Crnoj Gori (Demokrate), preko 90 odsto  vune kao sekundarne sirovine u Crnoj Gori spaljuje se ili na drugi način uništava.

„Držim ovce pasmine ‘ruda’. Daju kvalitetnu vunu, ali ni kvalitet ni količina nijesu mi pomogli. Ni eura, nikad ne zaradim.  Godinama vunu bacam. Punim potočine. Samo dio koristimo za potrebe domaćinstva. Koliko ja znam, nigdje u državi otkupa nema“, kaže Ilinčić.

On podsjeća kako je nekad vuna  bila cijenjena.  Na sjeveru je runo vune bilo vrijedno  koliko  jedna kosačka dnevnica. Posljednji put kad je Ilinčić prodavao, nekoliko kilograma vune vrijedjelo je koliko – flaša piva.

Za to što je  vuna postala otpad, tvrdi Ilinčić, kriva je država. On ne vjeruje da ta sirovina baš nikome ne treba i da se ne može koristiti. Sjeća se  vremena kada je odnos prema poljoprivredi na sjeveru bio drugačiji.

Broj grla stoke na području kolašinske opštine, prema zvaničnim podacima,   sada je manje od petine onog s kraja 80-ih godina prošlog vijeka. „Tada je“, objašnjava Ilinčić, „samo na kolašinskim planinama bilo  33.000 ovaca, sada ih je oko 6.000“.

Godinama ni na Durmitoru nema otkupa vune.  Žabljački ovčari uzgajaju 3.000 priplodnih ovaca rase „pramenka“. Runo jedne ovce teži oko 1,5 kilograma. To znači da se u tom dijelu Crne Gore godišnje baci oko pet tona vune.

Tamošnji stočari do sada su imali dvije mogućnosti –  da vunu lageruju ili da je bacaju. Žabljačani se sjećaju da je prije deset godina u toj opštini otkupljeno oko 90 tona vune, po cijeni od 0,30 eura po kilogramu, što je  regresiralo Ministarstvo poljoprivrede. Sljedeće dvije godine, uprkos neposrednom angažovanju predstavnika FAO (Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu) otkupa nije bilo, jer su izvoznici otkazali gotovo  završen posao. Poslije toga, rijetki su bili Žabljačani do kojih su, ponekad, navraćali nakupci, koji su nudili „mizernu cijenu sa neizvjesnom isplatom“.

U toj opštini sada se nadaju da će projekat  ,,Vuna kao izvanredna prilika za uticaj” (WOOL), čiji je partner Opština, pomoći i vunu sa smetlišta premjestiti  u inostrane tekstilne  pogone.

„Početkom marta, počeo je sa sprovođenjem projekat ,,Vuna kao izvanredna prilika za uticaj”(WOO. Projekat je kandidovan kroz INTERREG VB Jadransko-jonski program ADRION 2014-2020), ima 10 partnera, a vodeći je Tehnološki park Pordenone SCPA, Italija. Ostali partneri su iz Italije, Grčke, Crne Gore, Slovenije Hrvatske, i Bosne i Hercegovine. Budžet za našu Opštinu je  83.374 eura, a naše učešće je oko 12.000“, objašnjavaju u Opštini.

Oni očekuju da će od  otpada, često bačenog i često spaljivanog   s ozbiljnim ekološkim posljedicama, vuna postati resurs. Nešto što pokreće snažne procese sa proizvodnog, ali i umjetničkog, zanatskog i turističkog stanovišta.

„Nakon mapiranja proizvođača u različitim regijama i izrade strategije za korišćenje resursa, nabavke opreme za preradu vune, WOOL partneri će pratiti novu održivu i sezonski prilagođenu turističku ponudu, temeljenu na temi vune. To će dovesti do stvaranja brenda WOOL…“,obećavaju stočarima na Žabljaku.

Sličnih konkretnih projekata nema ni u ostalim sjevernim opštinama. Identičan je i žal za vremenima kada je vuna bila tražena i kada je omogućavala značajan  prihod stočarima i u Beranama, Pljevljima, Mojkovcu…

Na vrijednost vune, minulih godina, na sjeveru podsjećaju turisti, ali i pletilje. Kolašinke i Mojkovčanke zarađuju izradom i prodajom ručno rađenih  zimskih odjevnih predmeta. One  tvrde, da bi turisti vunene čarape, džempere, kape, šalove, potkošulje, plaćali i dva puta više od sadašnje cijene.  Sve više vunu, objašnjavaju, cijene i domaći turisti.

Vunu, nakon pranja,  nose u ,,vlačare“ u Bijelo Polje, jer bliže nema. Za one koji dan provde na snijegu i mrazu, vuna je, tvrdi Mojkovčanka Slavica Kovačević, nezamjenjiva.

Vuna održava toplotu tijela, ne izaziva znojenje, a dobro štiti i od vlage. Na sjeveru su se vunene čarape ranije nosile i tokom ljeta, za vrijeme radova na livadama.

,,Kosci često nose vunene čarape, jer im se tako ne znoje stopala i nije im vrućina. Poznata su i mnogo ljekovita svojstva vune, naročito kod reumatskih bolesti. Neoprana vuna se u našim krajevima koristi za liječenje još nekih bolesti. Možda mnogo od toga nije tačno, ali niko ne može osporiti prednost prirodnog materijala nad vještačkim”, kaže naša sagovornica, Mojkovčanka.

Vunu su minulih godina uspješno promovisale i žene iz bjelopoljskog udruženja Niti.  U tom udruženju je osam pletilja i još tridesetak saradnica sa terena. Ovih dana njihov projekat ,,Stari zanati – naša budućnost” podržala je Američka ambasada.

Ovce čekaju na državu, da se sjeti njihovog dara.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo