OKO NAS
OTPADNE VODE NEPREMOSTIV IZAZOV ZA EKOLOŠKU DRŽAVU: Septičke jame dominiraju

Čak i opštine koje imaju izgrađena postrojenja za tretman otpadnih voda, nijesu se riješile brojnih nevolja iz te oblasti
Manje od polovine stanovnika Crne Gore, tačnije 300.000, priključeno je na javni kolektorski sistem za otpadne vode. Ostatak građana najčešće koristi septičke jame. To su zvanični podaci iz Plana upravljanja otpadnim vodama Crne Gore, Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT).
„Septičke jame se mnogo koriste u ruralnim područjima, kao i djelovima gradova… Obično se ne projektuju i ne grade prema važećim standardima, ne uključuju nepropusnu komoru i nema posebnog daljeg tretmana za prelivanje septičke jame. Pošto najveći dio projektnog područja karakterišu visoko propusna zemljišta, može se pretpostaviti da se kanalizacija iz područja, koja nijesu obuhvaćena kanalizacionom mrežom, infiltrira u zemljište, donoseći visok rizik kontaminacije podzemnih voda i zemljišta“ – piše u tom dokumentu.
Prema godišnjim izvještajima MORT-a, procenat stanovništva u urbanom dijelu opština centralnog i sjevernog regiona priključenih na gradsku kanalizacionu mrežu varira od opštine do opštine. Najveći je u Beranama i Andrijevici, Plužinama i Pljevljima, a najmanji u Danilovgradu, Cetinju i Kolašinu. Stope priključenja na sistem za sakupljanje otpadnih voda, takođe, razlikuju se od regiona do regiona – od 38% u sjevernom do 52% u primorskom regionu.
„Postoji velika nesrazmjera u pogledu izgrađenosti kanalizacione mreže u odnosu na vodovodnu. Ukupna dužina kanalizacione mreže na kraju 2013. godine iznosila je 865 km. U prosjeku, na nivou Crne Gore, izgrađenost kanalizacine mreže u odnosu na vodovodnu, iznosi svega oko 19 odsto. Taj podatak ukazuje da se otpadne vode ispuštaju van kontrolisanih kanalizacionih sistema i predstavljajuveliku opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu“ – konstatovano je u izvještajima resornog ministarstva.
Podaci iz opština sa najvećim brojem septičkih jama su poražavajući.
U Kolašinu je tek petina objekata i domaćinstava u gradskom području pokrivena sistemom fekalne kanalizacije. Ukupno 349 domaćinstava koristi kanalizaciju, podaci su iz programa rada lokalnog preduzeća Vodovod i kanalizacija. Nekoliko zgrada u najužem centru tog grada još nije priključeno na gradsku kanalizacionu mrežu, već koriste septičke jame. Izgradnja fekalne kanalizacije u gradskom dijelu te opštine, to jest, svega 3,4 km kanalizacione mreže, počela je 1995, i nikad nije nastavljena. Otpadne vode te varoši već dvije i po decenije završavaju u dvije neuređene „lagune“, stotinjak metara od Tare.
U Danilovgradu, ukupna dužina postojećeg kanalizacionog cjevovoda je 3,1 km. Mreža obuhvata samo urbanizovani dio opštine sa oko 2.000 stanovnika, odnosno – 40%. Prikupljene otpadne vode, bez prečišćavanja, ulivaju se direktno u Zetu.
Opštine koje imaju sisteme za prečišćavanje otpadnih voda su u manjini. Funkcionalan postrojenja te vrste postoje u Podgorici, Nikšiću, Budvi, Herceg Novom, Kotoru, Tivtu. Mojkovcu i Žabljaku. U Pljevljima, Beranama, Šavniku ti sistemi su u probnoj fazi rada.
Međutim, kako se navodi u dokumentima MORT-a, stepen pokrivenosti uslugama sakupljanja otpadnih voda, čak i tamo gdje postoje postrojenja, je prilično nizak. Postoji „značajna neusklađenost između pokrivenosti uslugama u pojedinim opštinama i raspoloživih kapaciteta za prečišćavanje otpadnih voda“.
Na primjer, dosadašnje postrojenje u Podgorici je „nedovoljnog kapaciteta za otpadne vode koje se sakupe u okviru te aglomeracije“. Tek prije nekoliko mjeseci potpisan je ugovor koji će glavnom gradu obezbijediti primarni kolektor u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda i 20 km kanalizacione mreže.
Najaktuelniji problemi sa postrojenjem su u Pljevljima.Tokom minule sedmice taj sistem prestao je da radi, pa voda iz gradskh kolektora, netretirana, ponovo ide u rijeku Ćehotinu. Do toga je došlo nakon što je španska komanija Akvalija napustila postrojenje, skoro godinu dana prije isteka ugovora koji su potpisali sa lokalnom upravom.
„Dobili smo i zvanično obavještenje da su Španci pošli sa gradilišta u Pljevljima i zaključali postrojenje. Razlog za to meni nije poznat, iako zadnjih pola godine do devet mjeseci, oni traže način da odu sa postrojenja iz tehnički nepoznatih i pravno neutemeljenih razloga. Nažalost, došli smo u situaciju da se otpadne vode iz kolektora izlivaju i rijeku Ćehotinu. Bitno je da su radovi privedeni kraju i da je počeo tehnički prijem“, rekao je predsjednik Opštine Igor Golubović za Radio-televiziju Crne Gore (RTCG).
Akvalija, kako je bilo planirano, trebalo je da, poslije tehničkog prijema, bude nadzor nad radnicima „Vodovoda“, koji bi preuzeli upravljanje. Postrojenje je još u vlasništvu Španaca. Prema nazvaničnim informacijama, kako su objavile Vijesti, španska kompanija odlučila je da ode iz Pljevalja, jer vlasnici smatraju da trpe ogromne troškove i da nijesu odgovorni što na postrojenje dolazi veća količina otpadnih voda od projektovanih. Navodno, razlog za to je narazdvojenost kanalizacione i atmosferske kanalizacije.
Kapacitet postrojenja je 42.000 korisnika, s tim što se u prvoj fazi radilo za 28.000. Izgrađena su tri betonska bazena, ukupnog kapaciteta od oko 5.600 metara kubnih, podignuta je tehnička zgrada iz koje se upravlja postrojenjem, kao i bioreaktori, primarni i sekundarni taložnici, prostorija za odlaganje i sagorijevanje mulja…
U Budvi je početkom godine umalo izbjegnuta ekološka katastrofa, nakon što je njemačka kompanija WTE, dva mjeseca prije dogovorenog roka, napustila postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Sistem, kojim sada upravlja preduzeće Otpadne vode, ipak je u februaru stavljen u automatski pogon.
Prema Zakonu o upravljanju komunalnim otpadnim vodama, sve opštine moraće da opreme kolektorske sisteme najkasnije do kraja 2025. godine, za oblasti sa više od 15.000 stanovnika, odnosno do 2027. godine, za oblasti između 2.000 i 15.000 stanovnika. Prema podacima iz Nacionalne strategije aproksimacije (usklađivanja) sa EU, za rješavanje problema komunalnih otpadnih voda trebaće 553,9 miliona eura.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SUŠE SE CRNOGORSKE ŠUME: Gubimo li bitku sa potkornjakom

Uz požare, nelagalnu i neplansku sječu, sve ozbiljniji danak u šamama na sjeveru uzima i insekt potkornjak. Prošle godine, iz razloga koji još nijesu utvrdili u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima, osušeno ili u fazi sušenja bilo je blizu 12.000 metara kubnih drvne mase. U fazi degradacije je oko petina crnogorskih šuma
Prema procjeni Uprave za gazdovanje šumama i lovištima, oko 20 odsto šumskih sastojina u Crnoj Gori u raznim je fazama degradacije. U Izvještaju o zdravstvenom stanju šuma za prošlu godine nema preciznih podataka o tome koliko su, uz požare nelegalnu i neplansku sječu, na uništavanje šuma uticali insketi, a među njima najopasniji, takozvani, potkornjak. Međutim, u tom dokumentu Uprava se pohvalila aktivnostima koje su preduzete ili se planiraju na suzbijanju te štetočine, koja uzrokuje ubrzano i masovno sušenje stabala.
Prema podacima iz Izvještaja, moglo bi se zaključiti da nadležni dobijaju bitku sa insketom koji je napao šume u skoro svakoj sjevernoj područnoj jedinici Uprave. S druge strane, ekološki aktivisti tvrde da je stanje alarmantno, a napredovanje tog insketa u šumskim sastojinama odavno izmaklo kontoli.
“Ako pitate nadležne – sve je u redu sa našim šumama. Situacija nije alarmantna. Postavljati po 40 feromonskih zamki, na teritoriji na kojoj ozbiljne države postavljaju po 1.500 da se odbrane od potkornjaka i, generalno, nerad institucija, dovešće nas u situaciju da postanemo pustinja”, napisao je na svom Facebook profilu ekološki i građanski aktivista Aleksandar Dragićević.
On je objavio i fotografije koje, kako tvrdi, pokazuju da potkornjak uzima golem danak u šumama na sjeveru države. Dragićević tvrdi da je Uprava postavljala feromonske zamke proizvedene prije sedam godina, to jest, kojima je rok istekao prije pet godina. Da imaju slična saznanja, saopštili su, minulog mjeseca, i iz Agencije za zaštitu životne sredine.
“U ovom trenutku, Uprava za šume postavlja feromonske zamke kojima je rok istekao prije pet godina i one ne funkcionišu. Postavljaju se čisto zato da se može reći da se nešto radi. U Nacionalnom parku Tara u Srbiji, za pet godina, u feromonske zamke uhvatilo se preko 70 miliona potkornjaka, od čega samo 2014. godine preko 33 miliona. Poslije toga, broj potkornjaka opada. Stižu nam fotografije iz cijele Crne Gore na kojima se vide ogromne površine šume koje se suše. Ovo je ogroman rizik za pojavu šumskih požara a potom i erozije…”, zaključuje Dragićević.
Iz Uprave su takve tvrdnje nazvali zlonamjernim i manipulacijom, i pohvalili se da su, tokom prošle godine, “na brojnim lokalitetima postavljene feromonske klopke i feromonski preparati za utvrđivanje brojnosti potkornjaka”. Klopke su, navodno, postavljene u područnim jedinicama Pljevlja, Žabljak, Plužine, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Mojkovac, Plav, Gusinje, Nikšić, Andrijevica i Šavnik.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
SUDBINA SKI CENTRA LOKVE: Na stazi – vikendice?

Vlasnik zemljišta na planini Cmiljevici kod Berana, isparcelisao je skijašku stazu koja je decenijama korištena na ovom terenu i placeve oglasio na prodaju za vikendice
TXT: Beranci, njihovi gosti i prijatelji mogli bi ostati ostati bez skijališta na Cmiljevici. Prema posjedovnim listovima iz beranskog katastra, u koje je Monitor imao uvid, na mjestu postojeće skijaške staze planirana je gradnja najmanje petnaest planinskih kuća i vikendica.
To nam je potvrdio i vlasnik Ski centra Lokve, Dejan Guberinić. On kaže da je vlasnik zemljišta već na terenima skijaške staze postavio table sa natpisom na prodaju. “Mene je zvao jedan zainteresovani kupac, i ja sam se našao u čudu. Rekao sam mu, ako pokuša da kupi plac, da ću i protiv njega i protiv vlasnika podnijeti krivične prijave. To je ustvari nešto što bi trebalo država da uradi i da preispita kako se došlo u ovu situaciju”, kaže Guberinić. “Pored svih problema koje smo do sada imali za vrijeme pripreme staza za skijašku sezonu ,i zbog kojih Ski centar nije radio već tri godine, sada još i ovo. Ovo je zemlja čuda. Potpuno nam je nejasno kako je taj vlasnik mogao da kupi zemljište i kako ga je isparcelisao i upisao u katastarske knjige”.
Monitor je kontaktirao i sadašnjeg vlasnika zemljišta Vojislava Dedovića, koji je potvrdio da je vlasnik tog dijela zemljišta 1/1. “Na tabli stoji – na prodaju, ali ja ne namjeravam da prodajem, već da na tom zemljištu gradim više ugistiteljskih objekata pod nazivom Plavi Lim, pod kojim nazivom imam i restoran i prenoćište na ulazu u Berane. Ja samo razvijam ugostiteljsku djelatnost. Zemlju sam regularno kupio, dozvole sve imam, i nista ne radim napamet”, tvrdi Dedović. Jasno mu je, kaže, da je tu oduvijek bila skijaška staza, ali on od vlasnika Ski centra očekuje “da razgovaraju”.
Guberinić, sa druge strane, ističe da ako država i ovog puta ostane nijema na to što se dešava, odnosno ne proglasi javni interes po Zakonu o skijalištima, da njemu i njegovom bratu neće preostati ništa drugo već da razmontiraju žičaru, takozvanu tanjiraču u mjestu Skrivena, i da konačno dignu ruke od svega.
Vlada Crne Gore je pred prošlogodišnju skijašku sezonu ovom skijalištu kod Berana dodijelila deset hiljada eura, preko Uprave za kapitalne projekte, upravo za pripremu sezone.
Guberinić kaže da on i njegov stariji brat, koji su u tom poslu, nikada nisu ni tražili pomoć u novcu od Vlade, već da su od svih u čijoj je to nadležnosti, tražili da se riješi problem upisa ovog skijališta, ali da niko do sada nije pokušao, kako je kazao, ni da okrene glavu na njih i njihove molbe. “Mi smo u situaciji da smo vlasnici preduzeća Ski centar Lokve, a da ne možemo da organizujemo sezonu skijanja zbog problema sa vlasnicima zemljišta na kojem se nalazi uspinjača i skijaške staze”.
Njemu i njegovom bratu, kako objašnjava, nije jasno kako je Ski centar Lokve napravljen prije četrdeset godina i kako je izgrađena i radila žičara, a da sada nema dokumenata o tome. “Kako se to dogodilo, gdje su dokumenta o tome kada je skijalište građeno, mi ne znamo. Samo tražimo da se u katastru upiše službenost skijališta, što je obaveza po Zakonu o skijalištima. Mi ne želimo da oduzememo zemljište nikome, samo da nam se omogući da radimo nesmetano u sezoni, a ne da nas vlasnici zemljišta ucjenjuju i podnose prijave protiv nas”, kaže Guberinić.
Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama. Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme pravog procvata. Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.
Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i poznate hiperinflacije, sve do prve privatizacije, kada se društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH pokazalo kao potpuno neodgovorno. Poslije poslovne agonije, Ski centar je prodat Rusu Alanu Alikovu, ali ni on nije ispunio bajkolika obećanja.
Onda su ga kupili braća Guberinići, emotivno vezani i za ovu planinu i za Berane, i napravili velike planove da ga konačno stave u punu funkciju i da mu vrate staru ljepotu i prepoznatljivost na turističkoj mapi Crne Gore i regiona.
Od države i Vlade nisu tražili novac. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive. Da je htio, bilo koji ministar turizma mogao je to riješiti za najkraće vrijeme.
Nakon svega, pojavio se novi problem – da neko na skijaškoj stazi, jednoj od najstarijih na teritoriji Crne Gore, isparceliše zemljište i oglasi ga na prodaju.
Upravo na ovoj stazi su se sedamdesetih godina, kada nije bio čak ni uspinjače, održavala ondašnja republička i regionalna takmičenja.
Vlasnik zemljišta tvrdi, međutim, da na to ima pravo, jer je vlasnik parcele 1/1, i ponavlja da je tu za razgovor i dogovor. A Guberinići ponavljaju da je to skijalište bilo tu od kada pamte najstariji Beranci, i da država mora da upiše službenost.
I dalje ostaje bez odgovora osnovno pitanje – kako je izgrađen hotel Lokve i ski centar sa uspinjačom i žičarama, a da nisu isplaćeni tadašnji vlasnici zemljišta i ono prevedeno na državno preduzeće ili državu?. Da li je tu kvaka? Ima i onih koji tvrde da su svi vlasnici zemljišta jednom isplaćeni, pa su se onda negdje u državnom arhivu izgubili dokazi o tome. U Beranama ih nema, ali bi ih moralo biti u državnom arhivu na Cetinju. Onda su se vlasnici u restituciji mogli pojaviti i povratiti zemljište, koje je, može biti, odavno plaćeno.
Možda i nije tako, ali su onda i država i lokalna uprava u Beranama, odnosno državne i lokalne službe napravile ozbiljne propuste kod izrade prostornih planova.
Ako se ovi problemi brzo ne riješe, ako se ne umiješaju država i Opština Berane, moglo bi se dogoditi da, umjesto ambicioznih razvojnih planova, Ski centar Lokve trajno prestane sa radom.
Mnogi Beranci, posebno oni koji su na Cmiljevici izgradili vikendice i ugostiteljske kapacitete, žele da ovo skijalište opstane. Krajem ljeta Vlada je opredijelila sredstva da se asfaltira put od magistrale do vrha glavne skijaške staze i vikendica i ugostiteljskih objekata. Sudbina skijališta i dalje je neizvjesna.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
OKO NAS
GUBICI U VODOVODNIM MREŽAMA NA SJEVERU: Dok je ima, prosipa se

Među 11 vodovodnih preduzeća koja su pošle godine poslovala s gubitkom, čak sedam je sa sjevera države. Analize pokazuju da većina vodovoda sa sjevera, i pored zakonske obaveze, ne mjeri količine zahvaćene vode na vodoizvorištima. Zbog toga se ne može precizno utvrditi koji procenat vode je na kraju naplaćen od potrošača, a koliko je izgubljeno
Gotovo da nema opštine na sjeveru u kojoj su gubici na vodovodnoj mreži manji od 50 odsto. Kako objašnjavaju u preduzećima zaduženim za vodovodni sistem, podjednako su zastupljeni tehnički i komercijalni gubici. Voda se intenzivno prosipa, bilo da je riječ o curenju vode kroz oštećenja cjevovoda, prelivanju rezervoara, nelagalnim priključcima ili samo neracionalnoj potrošnji.
Otklanjanje tehničkih gubitaka je skup i zahtjevan proces, a često se dešava da se nakon sanacije jednog oštećenja, usljed povećanja pritiska, pojave novi kvarovi. To je začarani krug iz kojeg s mukom izlaze lokalne tehničke službe. Otkrivanje i uklanajnje nelegalnih priključaka je obično teško izvodljivo. Većina tih priključaka, ali i značajan dio opštinskih cjevovoda, je na privatnim parcelama. Izmještanje distributnivne mreža na javne površine, obično je samo ambiciozan plan, a u praksi pregolem zalogaj.
Tek nakon relizacije projekta “Postupaj pametno-štedi vodu”, u Bijelom Polju se nadaju da će donekle smanjiti gubitke na vodovodnoj mreži, koji su sada oko 75 odsto. Jedan od ciljeva projekta, koji se realizuje u okviru prekogranične saradnje sa vodovodom Đakovice i Peći „Hidrodrini“ i Kosovo Development Centrom, je da do 2026. godine gubici budu 62 odsto. Direktor Vodovoda “Bistrica” Esad Šele Mahmutović kaže da je predviđena instalacija smart sistema za praćenje i mjerenje potrošnje vode i javna kampanja za podizanje svijesti o važnosti očuvanja i smanjenja gubitaka na vodovodnoj mreži. Planirana je i izgradnja rezervoara za vodu (do 5.000 m³) zbog obezbjeđenja dovoljne količine vode i proširenja kapaciteta vodovodne mreže na hlornoj stanici Pobrnjica. Namjera im je i da se, u naredne dvije godine, poveća procenat naplate sa 86 na 95 odsto.
Iz bjelopoljske Opštine su, do sada, nekoliko puta finansirali rekonstrukciju djelova vodovodne mreže, no to nije značajno smanjilo količine prosute vode, ali ni natjeralo potrošače da savjesnije troše i ažurnije plaćaju račune. Cjevovod je i dalje u veoma lošem stanju, a dodatan trošak je bilo nedavno priključenje dva nova naselja na vodovodnu mrežu.
U Vodovodu kažu da poslovanje preduzeća opterećuju i pozamašna potraživanja iz ranijeg perioda, koja je gotovo nemoguće naplatiti. Potrošači iz kategorija fizička i pravna lica toj bjelopoljskoj firmi, početkom ove godine, dugovali su blizu milon i po eura. Među tim dugovanjima su i ona koje se odnose na preduzeća koja su u stečaju, zatvorene firme, te umrle osobe u slučajevima još nezavršenih ostavinskih postupaka.
Pljevljaci mnogo ažurnije plaćaju potrošenu vodu, ali su gubici na vodovodnoj mreži slični onima iz Bijelog Polja. Zbog dotrajalih vodovodnih instalacija procjenjuje se, da se od vodozahvata do potrošača, godišnje gubi oko 2,5 miliona metara kubnih vode. Vodovod u tom gradu je urađen prije 36 godina, a gotovo svake godine od tada Opština potroši po blizu pola milona na saniranje kvarova i zamjenu djelova cjevovoda. Iz pljevaljske lokalne uprave kažu da su za pet godina sanirali oko 15 kilometara vodovodne mreže, no to nije pomoglo da se smanji gubitak vode od 70 odsto, koliko je bio i prije dvije decenije.
Još značajnije gubitke vode imaju i u susjednom Žabljaku. Kako je nedavno saopšteno iz preduzeća koje gazduje vodovodnim sistemom, tokom pojedinih perioda godine do potrošača stigne samo petina vode, koja se “uhvati” na vodoizvorištu. Pored brojnih kvarova tome doprinosi i veliki broj nelegalnih priključaka, kažu u Vodovodu. Kao jedan od načina da riješe problem, u tom preduzeću vode akciju, započetu prije dva mjeseca, koja podrazumijeva legalizovanje nelegalnih priključaka. To, tvrde u mendžemnu Vodovoda, umanjuje mogućnost i za restrikcije, a garantuje i stabilnije poslovanje preduzeća. Procjenjuju da je bluzu 500 potrošača trenutno nelagano priključeno na mrežu, a neovlašćeni korisnici dominiraju, uglavnom, u nekoliko vikend naselja.
Jedan od najznačajnijih problema u funkcionisanju sistema vodosnabdijevanja Kolašina su veliki gubici na mreži i neracionalna potrošnja vode. Kako kaže direktor Miloš Peković, u sistemu gradskog vodovoda ne postoje mjerači protoka instalirani na izvorištu, u distributivnoj mreži ne postoji instalirana nikakva oprema ili uređaji koji bi mogli da pruže podatke o relevantnim parametrima.
Direktor podsjeća da je u toku uključivanje u vodovodni sistem takozvanog, novog rezervoara za I (nižu) visinsku zonu. Uključivanjem novog rezervoara u sistem trebalo bi da se poveća zapremina rezervoarskog prostora sa trenutnih 800 na 3.800 kubika. Sanacijom kvarova i zamjenom neispravnh zatvarača i fazonskih komada u postojećim oknima eliminisaće se dio gubitaka, te smanjiti pad pritiska u pojedinim djelovima sistema. Prema podacima tog kolašinskog preduzeća, ove godine bilo je dana, kada je samo u jednom naselju otklanjeno po 20-ak kvarova. U Vodovodu i kanalizaciju većinu zaposlenih čine adminstrativni radnici, dok je nedovoljan broj onih koji mogu na teren. Gubici u vodovodnom sistemu u toj opštini su, kaže Peković, teško precizno mjerljivi, ali je sigurno da se samo dio potrošene vode sa izvorišta Rijeka Mušovića naplati.
Beransko preduzeće fakturiše tek 20 odsto vode sa izvorišta. Rezervno izvorište, Manastirsko vrelo, dugo je bilo van sistema. Iako važi za jednu od opština na sjeveru najbogatijih pijaćom vodom, zbog mnogobrojnih tehničkih problema, ali i velikog broja nelagalnih priključaka i neracionalne potrošnje, preduzeće Vodovod često uvodi restrukcije potrošačima u ljetnjim mjesecima. Prema podacima od prije dvije godine u Petnjici se naplaćajuje samo 15 odsto vode preuzete iz gradskog vodovoda. I u toj opštini su potrebne brojne i dugoročne intervencije na otklanjaju tehničkih problema vodovodne mreže.
Među 11 vodovodnih preduzeća, koja su, tokom minule godine, poslovala s gubitkom, prema podacima Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN), čak sedam je sa sjevera države. REGAGEN ukazuje da je i ova analiza pokazala da većina vodovoda, i pored zakonske obaveze, ne mjeri količine zahvaćene vode na vodoizvorištima. Zbog toga se ne može precizno utvrditi koji procenat vode je na kraju naplaćen od potrošača, a koliko je izgubljeno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde
-
Izdvojeno3 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke