Povežite se sa nama

FOKUS

NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke

Objavljeno prije

na

Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike može pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje

 

Nakon što je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sedmoricom sveštenika pušten iz pritvora u Nikšiću, u noći između petka i subote,  u Crnoj Gori više nema utamničenih pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Potom su se sa ulica u Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Podgorici, Budvi, Tivtu, povukli i njihovi sljedbenici. Nakon što su par dana klicali privedenim sveštenicima, zahtijevali njihovo oslobađanje, poručivali da oni svetinje ne daju a da je prvi čovjek svih ovdašnjih vlasti – lopov.

Bilo je tu i prevrnutih kontejnera, bačenih kamenica i flaša, poneka psovka na račun policije ili prolaznika druge vjere i nacije… Suštinski, ništa čega se, uz kraće ili malo duže pauze, nijesmo nagledali i naslušali od 1990. pa do kraja prošle godine, kada nas je zadesio prvi krug uličnih borbi u organizaciji političara vlasti i opozicije (DPS i DF, prije svih drugih) a pod patronatom popova SPC-a. To pokazuje da smo i dalje,  tamo gdje smo bili na kraju minulog vijeka. I, uglavnom, sa istim akterima.

Konačno, kući su otišli i policajci koji su od 12. do 15. maja obezbjeđivali te skupove „visokog rizika“. Epilog trodnevnog druženja: povrijeđeno je više od 45 demonstranata i 26 policajaca. Najgore je, čini se, prošao dvadesetjednogodišnji O.M. iz Pljevalja, inače lice sa invaliditetom. Na snimcima koji su se danima vrtjeli na regionalnim portalima vidi se kako ga nekoliko policajaca pod opremom za razbijanje demonstracija udara pendrecima, rukama i nogama. Dok jedan od njih nije uspio da ga zaštiti i odvoji od kolega.

„Na video zapisu je očigledno da policijski službenici nastavljaju sa postupanjem i onda kada je prestao svaki osnov i smisao dalje intervencije”, saopšteno je iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije krajem prošle nedjelje. Iz Savjeta su pohvalili odnos načelnika CB Pljevlja Dragana Slavulja koji im je, kažu, obezbijedio  svu traženu dokumentaciju. Pa je, za razliku od događaja u Podgorici krajem 2015. godine, utvrđen identitet postupajućih službenika.  Sada Savjet očekuje reakciju Unutrašnje kontrole. Istome se nada i  javnost.

Iz opozicionih redova na račun pljevaljske policije, umjesto pohvala, stiže mnoštvo teških optužbi. Mladi Pljevljak je, bez povoda, brutalno pretučen od „deset  kiborga ovoga režima“ ustvrdio je Nebojša Medojević na kolegijumu Skupštine. „Njihov komandant Slavenko Bajić, koji je tukao vladiku Metodija, sjedio je u automobilu 50 metara odatle i naređivao da tuku građane u Pljevljima“, zna lider DF-a. Medojević je inače usred najvećih tenzija  na crnogorskim ulicama, na društvenim mrežama objavio fotografiju dječaka u modricama, uz tvrdnju da je i on žrtva ovdašnje policije. Ubrzo se pokazalo da je u pitanju gruba laž – fotografija je napravljena prije nekoliko godina u Americi. Medojeviću, inače, nije prvi put da pretjera sa lažim objavama. (Jeste li  zaboravili „snimak“ migranta koji napada njemačkog policajca – zapravo kadar iz SF serije koju predsjednik PzP-a nije gledao).

Izgleda kako on nije svjestan posljedica koje bi njegovo neodgovorno postupanje moglo imati. „Mi smo mala zemlja, znamo ko je tukao koga i to će izazvati velike probleme u Crnoj Gori“, kaže Medojević uz ocjenu da iz ove sutuacije postoje dva puta – ili oružani sukobi ili političke promjene.

Ni drugi se lideri DF-a nijesu ustezali da potpale vatru koliko je to u njihovoj moći. I ostave utisak osoba koje imaju veliki uticaj na aktuelne događaje. Makar dok ih iz MCP-a, u jedva uvijenoj formi, nanovo ne opomenu da ne svojataju njihovu borbu protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Andrija Mandić je ponovo drugima navlačio uniforme. „Vidjeli ste sinoć šta je bilo bez ičijeg poziva, a biće vjerovatno i noćas”, govorio je u parlamentu predsjednik Nove, pokušavajući da zastraši kolege iz vladajuće koalicije: „A ako vladiku Joanikija pošaljete u Spuž, spremite se da i vi obučete uniforme i zastupate to što mislite da je ispravno”.

Potom  je Milan Knežević obavijestio javnost da se na njega priprema atentat. Ili na nekog drugog čelnika DF-a, nijesu sasvim sigurni  mediji preko kojih se informišu on i njegove koalicione kolege. Od izvršnih vlasti je zatražio dozvolu da on, njegovo obezbjeđenje i porodica nose oružje. „Moji su đedovi za vrijeme Turske išli u Skadar da se svete. Moja braća neće ići u Skadar, ići će u Podgoricu, na određene stanove političkih nalogodavaca, ukoliko se nastavi obračun sa liderima srpskog naroda u Crnoj Gori“, poručuo je Knežević. To je obećanje, a ne prijetnja, kaže. Sako nije skidao.

„Bolje je uništiti Đukanovića nego Crnu Goru“, oglasio se i portparol Nove srpske demokratije Marko Kovačević. „Vrijeme je da Milo Đukanović ode i za to ne treba birati način. Jer ga ne bira ni on u svom zločinačkom djelovanju“.

Sjetimo se sada zbog čega je sve zimus policija hapsila a tužilaštvo pokretalo istragu (recimo, kada je onaj onome na Fejsbuku napisao da je ljudska prdnjava). Pa razmislimo zašto se sada ne radi ništa slično. Makar kada su u pitanju sijači mržnje bez poslaničkog imuniteta. Nema sumnje da će jedno od najlakše prihvatljivih objašnjenja biti ono prema kome zapaljiva retorika i novo prebrojavanje po vjerskoj i nacionalnoj osnovi i te kako odgovara  vlastima. Pa ih podstiču da se razmašu.

Ništa novo. Vlast skreće pažnju sa stvarnih problema, prikriva svoju  odgovornost za rastući kriminal, ekonomske promašaje,  pljačku i korupciju.  Političku utakmicu prevode na teren na kome su, evo trideset godina, Đukanović i njegovi neprikosnoveni. Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike će pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje. Pride, dio odgovornosti za ono što nas čeka DPS bi mogao prebaciti na svoje oponente. Otprilike: litije otjerale turiste/investitore… Baš onako kako su i odgovornost za negativan izvještaj Fredom hausa tvorci hibridnog režima u Crnoj Gori pokušali pretovariti na donosioce loših vijesti.

DPS želi na izbore bez prethodne priče o izbornom zakonodavstvu i predizbornim manipulacijama. I bez formiranja prelazne vlade. Prije sudske odluke o koruptivnim aferama – od Telekoma do Koverte. I svih ostalih priča koje je, recimo, pokrenuo odbjegli tajkun Duško Knežević. Vlast ne želi da na glasanje izađemo svjesni razmjera i posljedica dolazeće ekonomske krize. Pokušavaju sakriti razloge zbog kojih će gradnja prve dionice autoputa trajati makar upola duže od ugovorenog roka. Čik da saznamo ko je za to odgovoran a ko će profitirati iz nastale situacije. DPS će sve učiniti da zabašuri težinu pitanja – zašto smo poslije osam godina pristupnih pregovora sa EU tek na polovini tog puta. U najboljem slučaju. Ili opet na početku. Ako se obistine najpesimističkije najave.

Uostalom, dugogodišnji i DPS ideolog i kvazi državnik koji je obećavao članstvo u EU do 2020. godine danas je – u bjekstvu. Pravosnažno osuđen kao organizator i vođa kriminalne grupe iz Budve. Doduše, nemali dio njegove novostečene imovine već je u EU (i Švajcarskoj). A Svetozar Marović nije jedini novobogataš među sabraćom iz vladajuće partije. Ni najveći.

Da li lideri opozicije sve ovo ne vide i ne znaju? Ili im je lični prestiž i blagostanje važniji od prosperiteta građana – naših koliko i njihovih. Dok, makar se tako čini, značajan  dio današnje Crne Gore ipak shvata da nije svejedno da li će se DPS režim urušiti pod teretom kriminala i korupcije ili će ga odnijeti talas neke nove AB revolucije, ponovo diktirane i provedene po mjeri i želji naručilaca sa strane.

Četrnaest godina od održavanja referenduma o nezavisnosti isti ljudi i dalje vode referendumsku kampanju.

„Ovoj djeci i omladini pripada budućnost, a ne onima koji koriste retoriku Ante Pavelića i optužuju nas za velikosrpski nacionalizam“, besjedi zimus episkop Joanikije na jednoj od litija ispred Manastira Đurđevi stupovi.

Da svemu da mjeru, da zanjiše klatno hosa, oglašava se predsjednik Milo Đukanović. Predstavljajući rezultate svog dvogodišnjeg mandata uoči Dana nezavisnosti,  vrijeme je posvetio  priči o ugroženosti srpskog naroda u Crnoj Gori koju, kaže, promovišu njegovi samozvani lideri. „Predstavljaju se kao žrtve progona Srba u Crnoj Gori i trpe poraze jer vode glupu politiku koja je u sukobu sa interesima Crne Gore…“.

Onda nam je predsjednik pokazao koliko je on hrabar i pametan. Pa je najavio, parafraziramo, da će svako ko je od Crne Gore nešto nezakonito uzeo, to morati i da vrati! Sad ljudi pogleduju kroz prozore kad će Milo, braća, sestre, kumovi, drugovi, poslovni partneri, znani i neznani investitori krenuti da na oltar otadžbine polože ono što je nekad bilo njeno. Pa se, ne znaju kako, obrelo u njihovim rukama, džepovima, posjedovnim listama, of-šor računima… Samo je jedan Đukanovićev gaf  bio nalik ovome. Ono kada je 2012, u ekspozeu pred formiranje svoje, za sada posljednje, Vlade obećao reviziju svih privatizacionih ugovora. Ha!

Mimo te dosjetke, predsjednik je sa Cetinja poručio  da vrh SPC-a „nipodaštava državu“. Pa onda najavio nastavak dijaloga koji, prema njegovim tvrdnjama, „postoji i danas van javnosti“. Iskoristio je prigodu da ponovo najavi stvaranje pravoslavne crkve nacionalnih Crnogoraca, konstatujući,  kako to možda i nije najracionalnije rješenje: „Ne mislim da je to najbolje rješenje, bolje je da imamo pravoslavnu crkvu koja će okupiti sve pravoslavne vjernike, ali ne možete nametnuti sva rješenja koja mislite da su opravdana“.

Očekivano, uzvraćeno je iz vrha MCP-a. „Bezbožnici koji se odriču ćivota Svetoga Petra Cetinjskoga i krštene Crne Gore i svih Crnogoraca, svih Srba kroz vjekove, hoće da stvaraju svoje satanske crkve”, nasložio je mitropolit Amfilohije cijeneći da „to može samo neko ko je izgubio pamet, ko je satanizovan“.

Političari, uglavnom, otvaraju karte čekajući raspisivanje izbora. Onih za koje su opozicioni predstavnici svojim potpisom garantovali da na njih neće izaći pod ovim uslovima. Jedni, dakle, peglaju uniforme. Drugi se spremaju da po uzoru na engleskog kralja Henrija VIII Tjudora osnuju vlastitu crkvu (samo što je on to uradio prije nekih pet vijekova, 1534. godine). Onda ni nepotvrđene dojave   da se  jedan od viđenijih sveštenika sa Cetinja sprema za, makar privremenu, seobu među političare, kako bi se stavio na čelo liste ne damo svetinje ne zvuče skroz nevjerovatno.

A četrnaesta godišnjica nezavisnosti? Čime se to možemo pohvaliti osim što smo stariji, internet nam je brži, telefoni pametniji, a na kablovskoj imamo više otključanih kanala? Broj nezaposlenih raste, kupovna moć pada, crnogorski pasoš carinike asocira na šverc narkotika, a naša kolektivna i individualna nesloboda postala je vidljiva i sa Sjevernog pola. Ubijaju nas, tuku i straše i policajci i kriminalci. Živimo na kredit, stiješnjeni između bahatih kriminalaca i nemoralnih političara. Dok popovi više brinu o svojoj imovini nego o dušama vjernika.

Milo sotono, Risto lopove … Ili bješe obrnuto? Iste se pjesme tri decenije pjevaju Crnom Gorom. Đe je sve stalo, a oni i dalje vladaju. I vagaju ko je jači. Dok nas ne potope valovi haosa. Ili razum ne isklija na površinu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

I svi su imali neku prigodnu priču o njima  „crkveno-četničko-ruskoj formaciji“ koja bi nas „u kapljici vode popila“, njemu (Đukanoviću) koji je „primio preko 100.000 Albanaca 1999, koje su srpske snage proterale iz Peći i okolnih sela“ i nama koji volimo Crnu Goru, pa prepoznajemo kako je „kucnula ura“ da je spašavamo. Spremni da „upamtimo kao izdajnika“ onoga ko bi „Crnu Goru predao četnicima“. Dok masa sluša (50.000 prisutnih – (ne)pristrasno je izbrojala Uprava policije), kliče i reži.

„Da je mene u njegovim godinama snašlo ovo što je snašlo Dritana“, komentariše prijatelj u redakciji Monitora, „ja ne bih samo odustao od formiranja vladajuće koalicije, ja bih pobjegao iz Crne Gore. I sa Balkana“.

U ambijentu sveopšteg pritiska koji je usmjeren prema Dritanu Abazoviću nije lako ostati imun, saosjeća u svojoj kolumni u beogradskom Danasu Fahrudin Kladničanin izvršni direktor Akademske inicijative Forum 10, upozoravajući: ,,U autokratskom režimu i zarobljenoj državi, postoje i oni drugi, nama nevidljivi pritisci, koji su jači i opasniji od otvorenih pisama i izjava, jer ih kreiraju i logistički podržavaju razni podzemni krugovi, zarad opstanka političkog sistema koji im omogućuje sopstveno preživljavanje, na račun urušavanja države i društva“.

Dritan Abazović usprkos svemu nije odustao od onoga što  je javno obećao.  „Ljudi imaju pravo da pričaju šta god žele, ali ako budu tražili nekoga da Đukanoviću da političko vještačko disanje – ja sam pogrešna adresa. Jedino što mogu da dobiju je pravično suđenje za sve one koji su se ogriješili o zakon”, rekao je u intervjuu za BBC. Lider koalicije Crno na bijelo ima još jednu poruku: „Ja ne pravim saradnju sa nacionalnim zajednicama već sa ljudima. Ne borim se za Srbe, Crnogorce, Albance, Bošnjake – borim se za ljude“.

Jučerašnji (srijeda) Sporazum mnogi su doživjeli kao formalnu potvrdu tih stavova i onoga što su Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Abazović dogovorili već prvog dana nakon izbora, kada je postalo jasno da koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo imaju 41 poslanika i mogu formirati novu vladu.

Nova vlada će zadržati međunarodne prioritete, poštovati preuzete obaveze i neće mijenjati državna obilježja, navodi se u Sporazumu. Među prioritetima se našla borba protiv kriminala i korupcije i neophodna depolitizacija „ključnih institucija vlasti“. Izborni pobjednici obećavaju pravo i pravdu, bez revanšizma i političke isključivosti. Među proklamovanim ciljevima našla se i brža integracija Crne Gore u EU, a ponovljen je i poziv manjinskim partijama da nađu svoje mjesto u novoj vlasti „bez obzira da li imaju parlamentarni status ili ne“.

Lijepo zvuči. I obećava. Pod uslovom da ste sljedbenik onoga što prepoznajemo kao crnogorsku građansku opciju. I da želite vladu koja će u nekim postulatima  slijediti proklamovanu politiku odlazećih vlasti. Ali bez korupcije, kriminala, nepotizma, partijskih privilegija, te podsticanja unutrašnjih (nacionalnih, vjerskih, regionalnih, esnafskih) i međunarodnih (Srbija, Rusija) konflikata kao dokaza vlastite neophodnosti.

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora, bez organizovanog kriminala, korupcije i monopola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od one Đukanovićeve.

A onda su stigle i vijesti da su u Demokratskom frontu, lokomotivi koalicije Za  budućnost Crne Gore, za sadržaj Sporazuma i njegovo potpisivanje saznali iz medija. „Meni je sve ovo novo. Saznao sam iz medija“, napisao je Nebojša Medojević na Tviteru, nakon što je Sporazum predstavljen javnosti. „Niko me nije konsultovao niti pitao. Ne znam kako će reagovati birači koji su glasali broj 9“.

Oglasili su se i predsjednik SNP-a Vladimir Joković i portparoli NOVE Andrije Mandića i DNP-a Milana Kneževića. Ni oni, kažu, nijesu znali za Sporazum. I očekuju pojašnjenja i razjašnjenja u narednim danima.

Taktička zamisao ili najava ozbiljnih problema u najjačoj koaliciji?

Otuda je već stigao žal što se ne može dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u (Mandić i Knežević), odnosno povlačenje priznanja Kosova (Medojević). Predsjednik Pokreta za promjene javno je kritikovao i najavu formiranja ekspertske vlade (on je bolje rješenje od bilo kog eksperta-nepartijca, tvrdi Medojević) ali i pomirljive tonove izbornih pobjednika prema DPS-u i njegovim glasačima.

DF je godinama dio svoje političke prepoznatljivosti gradio na obećanju da će, „kad dođe na vlast“, mijenjati zastavu i himnu, a srpski jezik proglasiti za službeni.  Hoće li sada udariti na potpisnike Sporazuma, ili progutati žabu, još jednom, zarad ljepše budućnosti Crne Gore?

Dok čekamo odgovor, valja znati i sljedeće: buduća vlast u parlamentu nema snagu potrebnu za promjene Ustava ili državnih simbola. I pod nezamislivim uslovom da URA to podrži. Zato taj dio Sporazuma valja čitati kao pokušaj da  se DPS-SD-SDP glasačima stavi do znanja da promjenom vlasti nijesu ugrožene „tekovine nezavisnosti“. Već samo odlazeća  vlast koja ih je zloupotrebljavala pljačkajući i naše i njihove.

Tako, dok nariču zbog mogućeg dolaska četnika na vlast, red bi bio da uznemirene patriote primijete da je  R.R. nedavno optužen za ratne zločine nad civilima u Foči, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o osuđivanom kriminalcu i kontroverznom biznismenu koji se, ne jednom, javno pohvalio doprinosom koji je dao obnovi crnogorske nezavisnosti. Znači li to da smo svi mi koji smo 2006. bili na toj strani, ratni zločinci? Ako već nijesmo četnici.

A imamo i model koji predlaže Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje. Jednostavno je: „U novoj vladi ne smiju biti ljudi ratne prošlosti ili oni koji su prepoznati po ratno-huškačkim ili diskriminatornim izjavama, a ne smije se ići ni u puki revanšizam već u pažljivu procjenu rada svih i shodno tome smjenu ili procesuiranje nekih kadrova iz dosadašnje vlasti“. Pa ko se đe prepozna.

Generalizaciju svake vrste treba izbjeći. Toga su, čini se, svjesni i Krivokapić, Bečić i Abazović. Oni najavljuju da će vući najbolje moguće poteze, vodeći računa o realnosti. Tako smo, očito kao znak kompromisa,  u desetak dana prešli  put od ekspertske do vlade spasa.

„Mi ćemo krenuti od toga što bismo voljeli da bude najbolje rješenje, ali ćemo vjerovatno morati da pravimo određene ustupke jer je trenutak takav da mnogi političari koji su kompetentni, žele sebe da vide u tom dijelu podrške“, rekao je  Zdravko Krivokapić u razgovoru za agenciju Beta. Naglašavajući kako „ne treba robovati tome ko je ko i odakle dolazi, već ko je najbolji kadar”. Ovom stavu dodatnu težinu daju i najave da će Krivokapić biti mandatar ispred trojne koalicije.

Mogućnost kompromisa ne isključuje ni Abazović. „Ne treba biti isključiv ali prednost treba dati novim ljudima koji imaju ideju kako se uhvatiti u koštac s nagomilanim ekonomskim i socijalnim problemima. Mnogi su poželjeli da se vrate iz inostranstva. Svježa, nekompromitovana lica bi nam svima dobro došla“, rekao je on NIN-u. Pokušavajući da priču vrati na ono od čega se živi. „Naša zaduženost će vrlo vjerovatno do kraja godine doći do sto odsto BDP-a. Fiskalni monitor MMF-a kaže da na korupciji godišnje gubimo 150-200 miliona eura. Odnekud moramo da počnemo i otpor, tj. borba protiv korupcije je sastavni dio posla“.

A ono što je ovih sedmica Dritan Abazović uspio da podnese i istrpi svima nam daje šansu. On je, u međuvremenu, dobio policijsku pratnju. Makar dok ANB ne izvrši traženu procjenu njegove bezbjednosti.

 

Druga strana tojage

Bilo bi naivno pomisliti kako pritisci na Dritana Abazovića i njegove koalicione partnere dolaze samo sa jedne strane crnogorske političke klisure. Javna je tajna da društvene i političke vrijednosti na kojima insistira lider pokreta URA i neki od njegovih budućih koalicionih partnera doživljavaju kao prst u oko. Uostalom, neko od njih na društvenim mrežama već ističe kako se, lično, ne slaže sa političkim ucjenama koje stižu iz koalicije Crno na bijelo, ali su u ovom trenutku prinuđeni da prihvate te ultimatume.

To nerazumijevanje nije od juče.  

„Mislili smo da će vremenom kod Abazovića proraditi ono građansko, šta god to značilo, ali on iznova pokazuje da na njega, ipak, dominantan uticaj ima drugarstvo sa albanskim teroristom Hašimom Tačijem“. Ovako je, sredinom maja, o opozicionom kolegi u Skupštini Crne Gore govorio poslanik DF-a Jovo Vučurović. „On je (Abazović) pokazatelj kako se mržnja prema SPC-u i DF-u pokušava kamuflirati u građanističko odijelo. Uostalom, u Crnoj Gori je građanističko isto što i antisrpsko“, prenio je Dan djelove Vučurovićeve besjede.

Raspisivanje izbora donijelo je primirje koje još  traje.

 

Nada i strah

„Mislim da se Crna Gora danas potvrdila kao ozbiljna politička zajednica!“, ocijenio je na svom profilu pravnik i politički analitičar Sergej Sekulović sadržaj potpisanog Sporazuma. I dobio za tu ocjenu, što bi mlađi rekli, mnoštvo lajkova.

Na drugoj strani, onima koje je  Sporazum zatekao i razočarao, utjehu je ponudio srpski akademik Kosta Čavoški.

„U ovom trenutku, naročito zbog Dritana Abazovića i njegove stranke, mora se biti veoma obazriv. Najvažnije je da se raščisti sve što je Milova ostavština“, preporučio je akademik na jednoj srpskoj televiziji, a nama prenijela – Pobjeda. „Đukanović je očigledno imao bolesnu želju da napravi naciju od takozvanih novopečenih Crnogoraca… Nadam se da će na sljedećem popisu, koji je 2021. godine, broj Srba u Crnoj Gori da se poveća i da će ljudi biti podstaknuti da se izjašnjavaju kao Srbi“.

Potom Čavoški savjetuje: „Sve treba postupno raditi, i u jednom trenutku kad se sve to raščisti, kada ovi na vlasti shvate da je DPS, ako nije propao, jeste bitno utanjio – da raspišu nove izbore. Na kojima bi ta nova većina, sa ili bez  Abazovića, bila neuporedivo veća i moćnija. Pa će onda i neke druge korake da naprave. Jednu po jednu stvar“.

Ne treba ni ovo uzeti kao praznu priču.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VEĆINA IZABRALA PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE I PREDLOŽILA MANDATARA: Trenutak koji valja opravdati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Započeo je proces koji treba da potvrdi da je vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka

 

Aleksa Bečić je novi predsjednik Skupštine Crne Gore u njenom 27. sazivu. Zdravko Krivokapić očekuje da mu predsjednik države povjeri mandat za sastav nove vlade, nakon što su svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo potpisima podržali ono što je dan ranije, u manastiru Ostrog, predložio Dritan Abazović.

Budućeg mandatara podržava 41 poslanik tri liste koje skupa imaju tijesnu većinu u parlamentu. Ali je glasanje za predsjednika parlamenta dalo naslutiti da bi se ta većina (jedan poslanik više od Demokratske partije socijalista i njenih „tradicionalnih saveznika“) mogla uvećati do glasanja o Krivokapićevoj vladi.  Bečićev izbor podržali su i poslanici Bošnjačke stranke i Nik Đeljošaj, nosilac Albanske liste, koja u parlamentu ima jednog poslanika. Protiv je glasao samo Andrija Popović, liberal sa liste DPS-a, dok su ostali poslanici iz opozicionih klupa bili uzdržani.

Bečić je kao strateški cilj parlamenta kojim će predsjedavati naveo „usvajanje prijeko potrebnih reformi u oblasti pravosuđa“ kao osnov borbe protiv kriminala i korupcije. „Tu ćemo svi biti na testu iskrenost“, poručio je predsjednik Skupštine. Uz obećanje: „Hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali“.

I budući mandatar se potrudio da javnosti pošalje pomirljive poruke. „Nova vlada treba da bude vlada povjerenja i da joj građani vjeruju. Nećemo dijeliti građane ni po naciji, ni po vjeri“, rekao je Krivokapić, „treba graditi Crnu Goru koja će biti svijetli primjer svima u okruženju. Proces nije lak i jednostavan“.

Dan ranije, ništa nije najavljivalo takav rasplet. Čarke i zađevice sa društvenih mreža između nosioca liste Crno na bijelo i čelnika Demokratskog fronta (DF) prerasle su tokom vikenda u ozbiljan spor unutar trojne koalicije.

Nakon što su se kandidovali za noseće funkcije u sektoru bezbjednosti Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević suočili su se sa stavom glavnog odbora URA da u novoj vladi ne mogu biti ljudi koji „svojom pojavom i djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana“. I prepoznali se u njemu.

Dok su čelnici DF od Abazovića tražili da im imenuje te ljude i objasni negativnu emociju koju oni izazivaju, do njih je stigla vijest da su Krivokapić i Abazović dogovorili način na koji će se podijeliti „ključni resori u Vladi“ uključujući MUP, Ministarstvo odbrane, Upravu policije, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Vojno obavještajnu agenciju, Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo pravde (specifikacija resora preuzeta iz obraćanja Milana Kneževića nakon sastanka u manastiru Ostrog).

Zanimljivo je da među ključnim resorima buduće vlade  izborni pobjednici ne pominju finansije, ekonomiju, turizam ili, u ovom trenutku tako aktuelno, zdravlje. Izuzetak je bio lider Demokrata koje je, izgleda, bio spreman da se prihvati posla potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomski sistem. Ali je odustao od tog angažmana zbog mira u kući. Sada nas, izgleda, čeka vlada bez partijskih lidera. Mada ne treba biti iznenađen promjenama tokom pregovaračkog procesa. I mandatar je, uostalom, na pitanje da li će formirati ekspertsku vladu odgovorio konstatacijom kako realnost nalaže da se prave određeni ustupci.

Da posao neće biti lak pokazala su nam dešavanja između dva broja Monitora. Kada su nesuglasice između Krivokapića i Abazovića sa jedne i Mandića i Kneževića sa druge strane dostigle tačku ključanja u priču su se, kao svojevrsni medijatori, uključili nezvanični mentori koalicije Za budućnost Crne Gore, vladika Joanikije Mićović i mitropolit MCP Amfilohije Radović.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo