Povežite se sa nama

FOKUS

DF SE ODREKAO SPORAZUMA O BUDUĆNOSTI: U boj za bolju prošlost

Objavljeno prije

na

Na zadovoljstvo DPS-a, DF je odbio da o predstojećim izborima makar razgovara sa onima koji nijesu spremni da slijede politiku mržnje, vječitih podjela i nacionalne i vjerske isključivosti. Takav pristup opoziciji garantuje poraz. A građanima nastavak bitisanja u mulju u koji smo zaglibljeni decenijama

 

Početkom nedjelje, na sastanku koji je upriličio predsjednik Skupštine  radi „razgovora o poboljšanju izbornog ambijenta“  nije se pojavio niko od predstavnika opozicije. ,,Opozicija je svjesna da nema tog izbornog zakonodavstva koje im može garantovati pobjedu”, tješio se Ivan Brajović nakon neuspjelog druženja, uz konstataciju da je opozicija pokazala „nedostatak odgovornosti“.

Brajović je od Skupštine napravio karikaturu, a sebe pretvorio u najozbiljnijeg kandidata da naslijedi Svetozara Marovića, uzvratili su sa jedne od prozvanih adresa. Pošto je, kažu, samo Marović – dugogodišnji predsjednik Skupštine, potpredsjednik Vlade i vladajuće partije i vođa organizovane kriminalne grupe (prema sopstvenom priznanju) – „više puta bio na razgovorima kod specijalnih tužilaca“. Zbog toga, zaključili su, Brajović ozbiljan dijalog može da vodi samo sa specijalnim državnim tužiocem.

Skupštinskom sastanku bez opozicije prisustvovao je Milo Đukanović sa saradnicima (čelnicima partija – članica vladajuće koalicije). Predsjednik države i vladajuće partije još jednom je p(r)omiješao funkcije i, ne mareći za zakone i nepisana pravila pristojne politike, demonstrirao prepoznat model hibridnog režima:  jedan čovjek – jedna vlast.

Đukanović nakon sastanka nije imao vremena za izjave. Brajovića  nijesmo najpažljivije slušali,  zbog pravosnažne presude u kojoj stoji da se njegovim riječima ne može vjerovati, pošto on ne govori istinu (naknadno su u tužilaštvu utvrdili da predsjednik SD-a, za razliku od svojih saradnika, ne laže iz namjere već iz neznanja i neobaviještenosti). Ostala je zato nepoznanica da li su dva predsjednika na sastanku posvetili koju riječ problemima koje im je napravio odbjegli tajkun Duško Knežević, iznoseći podatke o nekadašnjim zajedničkim nepočinstvima. Ili su tu temu ostavili za period nakon izbora.

Nova prilika za okupljanje opozicije i razgovor o (ne)učeću na sve bližim izborima uslijediće  krajem ove nedjelje. Najvjerovatnije u petak, potvrdio je za Monitor Džemal Perović, jedan od predstavnika pokreta Odupri se 97.000 i inicijator novog okupljanja nekadašnjih potpisnika Sporazuma za budućnost.  Sasvim je izvjesno da na sastanku neće biti svi koji su se 30. marta prošle godine obavezali na  „zajedničku, dosljednu i istrajnu borbu za ostvarenje korjenitih promjena sistema…“. I stvaranje minimuma uslova za održavanje „prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma“.

Dolazak su  Peroviću  potvrdile Demokrate, URA, SNP, Demos i većina (svi sem jednoga) nezavisnih poslanika iz crnogorskog paralamenta. SDP i Ujedinjena Crna Gora do sada nijesu odgovorile na poziv, dok su čelnici DF-a tu mogućnost odbili u direktnom TV prenosu iz Skupštine.

Pokret Odupri se više ne postoji, a saradnja sa SDP-om nije moguća nakon njihove podrške Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, obznanio je Andrija Mandić. ,,Ovi što nas sačekuju ovih dana ispred Skupštine iz raznih pokreta koji ne postoje, da im kažemo da je vododjelnica za nas kao opoziciju, a posebno za nas iz DF-a, onaj odnos prema zakonu 26. decembra naveče u ovom parlmentu, kada smo hapšeni, progonjeni, voženi maricama“, poručio je Mandić uz prećutnu saglasnost ostalih kolega iz poslaničkog kluba DF-a. „Svi oni koji su glasali tada, mislim i na SDP, a koji su sa nama prethodno nešto potpisivali, navodno u borbi protiv režima, to nam više nisu partneri”.

Mandićev stav mogao je iznenaditi samo one koji su zaboravili neskriveni animozitet koji, u kontinuitetu, vlada između autentičnih suverenista iz SDP-a i  zaštitnika srpstva  iz DF-a. Tu prije svega mislimo na Mandićevu Novu srpsku demokratiju i Demokratsku narodnu partiju Milana Kneževića. Mada je u poslednje vrijeme primjetno da nacionalna, a posebno vjerska isključivost,  nije strana ni poslanicima Pokreta za promjene. Prije svega njihovom predsjedniku Nebojši Medojeviću koji se svojski trudi da u DF-u isprednjači u borbi protiv nevjernika, satanista, soroševaca.

Nije zgorega ni podsjetiti da je DF, u martu prošle godine, bio nevoljni saučesnik u savezu opozicije i samoniklog građanskog pokreta. Nakon što je Odupri se uspio ono što oni nijesu mogli: da, bez velikih para i teških riječi, na ulice Podgorice izvede desetine hiljada ljudi okupljenih oko zahtjeva da moral, poštovanje zakona i pravda budu najmanji zajednički imenitelj svih koji žele da Crnu Goru mijenjaju nabolje. Uz spoznaju da to nabolje mnogi od prisutnih vide i osjećaju na vrlo različite, a ponekad, i nespojive načine.

Omer Šarkić, jedan od organizatora prošlogodišnjih protesta i potpisnik Sporazuma u  odgovoru Mandiću podsjeća na atmosferu u kojoj je dokument nastao. „Ubrzo poslije početka građanskih protesta Odupri se, svi smo manje-više shvatili ko iz opozicije proteste podržava, a ko radi protiv njih. Zbog mira u kući i da ne bi bili optuženi da rušimo jedinstvo, (ne)mudro smo ćutali. Pod pritiskom građana, a ne nas, potpisali su Sporazum o budućnosti. Jedan dio opozicije očigledno nevoljno“, navodi Šarkić. I poručuje: „Pikanterije sa sastanaka i načine ‘podrške’ građanskim protestima još neću iznositi“.

Džemal Perović ukazuje na drugu dimenziju aktuelne priče.  „Odupri se nije vlasnik potpisanog Sporazuma“, kaže on za Monitor, „pa se ni ponašanje onih koji su potpisali taj dokument ne može posmatrati kroz njihov lični odnos prema nama i nekadašnjim protestima, već kao spremnost ili nespremnost da se ispune obaveze koje su javno prihvatili“.

Za razliku od onih koji su zapodjenuli kavgu (DF) ili prećutali poziv na sastanak potpisnika Sporazuma (da li uz nadu da će on pasti u zaborav?) Demokrate su pokazale treći put. Oni su na Perovićev poziv odgovorile tako što su najavili da će se „potruditi“ da prisustvuju sastanku, iako ostaju pri svom Planu u sedam tačaka, predstavljenom prije desetak dana. Taj Plan, u najkraćem,  podrazumijeva bojkot parlamenta, opoziciono nenapadanje, odbranu vlasti u opozicionim opštinama „svim demokratskim, institucionalnim i vaninstitucionalnim sredstvima“, insistiranje na dogovoru Vlade i SPC-a, odlaganje izbora i medijaciju međunarodne zajednice u pripremi uslova „neophodnih za održavanje slobodnih izbora“. Demokrate, uz to, i dalje ostaju opoziciona partija koja najglasnije govori o mogućem bojkotu, napominjući kako on ima smisla „samo ako izbore bojkotuju svi relevantni politički subjekti“.

Da li je to malo ili mnogo za ostatak opozicije? Bilo da pričamo o onima koji se svjesno profilišu kao „napopravljivi opozicionari“, ili onima koji na svoj opozicioni status gledaju samo kao na privremeno rješenje, koliko god da ono traje, dok (opet) ne nađu svoje mjesto unutar vladajućih struktura.  Odgovor na to pitanje mogao bi nam, u dobroj mjeri, pokazati čemu možemo da se nadamo kad  DPS i sateliti krenu da ogranizuju izbore po svome.  Ako vladajući poziv na glasanje zatekne opoziciju u sadašnjem ambijentu, knjižićemo još jedan poraz. Znaju to i opozicioni lideri.

Svejedno, vidjeli smo:  Đukanović nema problem da se odazove pozivu Ivana Brajovića ukoliko to njega i  njegov DPS, i za  milimetar, primiče novoj izbornoj pobjedi. Lideri opozicije nijesu sposobni ni da sjedu za isti sto, i razgovaraju o  tome važe li njihovi javni, potpisima ovjereni, dogovori. Tek onda bi na dnevni red došla rasprava o načinima da se vladajuća grupa privoli da  uslove prihvati.  Pa pregovori sa DPS-om i satelitima.

Ponašanje dijela opozicionih lidera nije slučajano. Oni slijede svoje ambicije.   Neki gaje nadu da će preskočiti cenzus i da ih potom postizborna kombinatorika može  dovesti u Vladu. Nekima je  i ove,  2020. godine, važnije da uzmu što veći dio opozicionog kolača,  ne mareći za potrebu društva i države da se konačno izbave iz višedecenijskog modela DPS vladavine. Zasnovanog na podjelama, korupciji i krađi.

One iz opozicije  koji  prihvataju igru podjela i identitetskog nadvikivanja, DPS će birati za glavne, najpoželjnije protivnike. Jačaće ih na razne načine. Uzvratiće im se, poželjnom, retorikom koja plamti. Ta savezništva znaju biti trajnija i iskrenija od zvničnih koalicija. Koga  god DPS povede na izbore starom, unaprijed pripremljenom stazom, itaj zna da će shod biti isti kao svaki put do sada.  Samo će poraz svih nas biti još dublji.

 

Sadržaj „zaboravljenog“ Sporazuma

“Obavezujemo se na zajedničku, dosljednu i istrajnu borbu za ostvarenje korjenitih promjena sistema, uz poštovanje principa smjenjivosti vlasti, kao prvog preduslova za ostvarenje svih liberalno-demokratskih normi. U svjetlu trenutno političke, društvene i ekonomske situacije, osnovni predmet Sporazuma su minimalni uslovi za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma“, stoji u uvodu dokumenta koji su u martu prošle godine potpisali svi poslanici opozicije, uz nekoliko predstavnika pokreta Odupri se.

Dalje se navodi kako potpisnici izražavaju saglasnost o sljedećim pitanjima:

  1. Zajednički ćemo se zalagati za formiranje vlade građanskog jedinstva, koja će djelovati u ograničenom mandatu i čiji će osnovni zadatak biti da omogući uslove za održavanje fer i slobodnih izbora.
  2. Vladu građanskog jedinstva neophodno bi odlikovale sljedeće karakteristike:
  3. a) Izbor ministara na paritetnoj osnovi: po jedna trećina predstavnika stranaka vladajuće većine, predstavnika parlamentarne opozicije i nestranačke ličnosti.
  4. b) Na funkciji predsjednika vlade građanskog jedinstva ne može biti pripadnik stranaka koje su sada na vlasti.
  5. Potpisnici neće učestvovati ni na jednim izborima: lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka vlade građanskog jedinstva.
  6. Vlada građanskog jedinstva će nastaviti i po mogućnosti ubrzati tok pregovaračkog procesa vezanog za evropske integracije.
  7. Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkog vaninstitucionalnog djelovanja.

Konačno, u Sporazumu su ponovljeni raniji zahtjevi učesnika protesta Odupri se da ostavke podnesu: predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, predsjednik Vlade Duško Marković, VDT i SDT Ivica Stanković i Milivoje Katnić, direktor Agencije za sprječavanje korupcije Sreten Radonjić i rukovodstvo javnog servisa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DPS IZGUBIO NA IZBORIMA: Dobre poruke pobjedničke trojke, još da ih teren prepozna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lideri koalicija- pobjednica izbora obećavaju ekspertsku vladu, poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. Odlazeća vlast poziva pristalice da brane državnost zemlje koju su oni tri decenije urnisali, a međunarodnu zajednicu da se ne miješa.  N.N. lica ponovo siju strah

 

Poslije trideset godina i 11 parlamentarnih izbora, stekli su se uslovi da bude prekinut decenijski monopol DPS vlasti u Crnoj Gori. Tri opozicione koalicije koje su tokom  kampanje najavljivale saradnju, ukoliko im se pruži prilika da razvlaste partiju Mila Đukanovića, imaće neophodnih 41 poslanika u parlamentu. Posao koga su se prihvatili neće biti jednostavan.

Koalicije koje predvode Zdravko Krivokapić (Za budućnost Crne Gore – osvojila 27 poslaničkih mandata),  Aleksa Bečić (Mir je naša nacija – 10 mandata) i Dritan Abazović (Crno na bijelo – četiri mandata) još su u  izbornoj noći najavili brzu formalizaciju saradnje.

Dan po izborima pobjednička trojka je usaglasila principe na kojima će počivati buduća vlast. Nova, demokratska vlast će biti ekspertska, konstituisana od stručnih kadrova „bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“; Odgovorno sprovoditi sve međunarodno preuzete obaveze; Realizovati neophodne reforme kako bi Crna Gora „u najkraćem mogućem roku“ pristupila EU;  Poštovati važeći Ustav i zakone „uz izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti“. Osim toga sa sastanka je ponovljen poziv predstavnicima manjinskih naroda da se priključe ekspertskoj vladi.

To nije bilo dovoljno da umiri one koji su nezadovoljni izbornim rezultatom krenuli da, u zemlji i inostranstvu, šire strah od eventualnih odluka budućih vlasti. Poništiće referendum, izaći će iz NATO-a, povući će priznanje Kosova, protjeraće manjine, posrbiće Crnogorce… Bile su neke od ideja koje su ponudili (mahom prorežimski) političari, analitičari i mediji.

Đavo se krije u detalju, upozoravali si najuporniji, otkrivajući kako je Krivokapić, nakon kratke proslave u izbornom štabu koalicije ZBCG, otišao u hram „da poljubi ruku Amfilohiju“. Tim su se čudom, čini se, ponajviše zgražavali oni koji su se, makar od druge polovine devedesetih pa sve do predsjedničkih izbora 2018, trudili da budu dio svakog postizbornog kafanskog slavlja Mila Đukanovića, njegove partije i interesne bratije. U prostoru i uz muziku po njegovom izboru.

„To je katastrofa“, objašnjava čitaocima hrvatskog portala index.hr izborni rasplet Andrej Nikolaidis, pisac, novinar, nekadašnji savjetnik nekadašnjeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića. „Mi smo gotovi, ova zemlja više ne postoji, samo ljudi nisu obaviješteni. Dosad smo imali kleptokratsku meku diktaturu koja je mila majka u odnosu na ovo”, komentariše Nikolaidis.

Legitimno je sumnjati u to da li će nova većina poštovati vlastita četiri principa vladanja kojima se ne diraju  strateška operedjeljejnja Crne Gore. Ali tu je  i matematika. Ona pokazuje da su partije koje se tradicionalno mogu nazvati procrnogorske i izvorno suverenističke  na izborima osvojile između natpolovične i dvotrećinske većine (zavisi kako ko procjenjuje državotvorne osjećaje Demokrata). Uspaničeni režimski suverenisti su, međutim, odbili da čuju kako je Milan Knežević, u prisustvu Andrije Mandića konstatovao da je nemoguće dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u. „Mi ćemo poštovati to stanje, ukazujući da smo bili za referendum i da smo bili protiv učlanjenja u NATO”, rekao je on. Za njih nema težinu ni to što je Dritan Abazović beogradskim medijima (Kurir) pojasnio da se povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova neće naći na dnevnom redu vlade u kojoj učestvuje URA.

Nije to to, ubijeđen je Nikolaidis, ne krijući ono što njega najviše brine: „Đukanovićevo biračko tijelo će se rasipati, moje je predviđanje da će najmanje od tog biračkog tijela uzeti URA, a najviše crkvena koalicija. U trenutku kada shvate da imaju većinu bez URA, a taj trenutak će doći vrlo brzo, jednostavno će je šutnuti, sami osvojiti vlast i nakon toga mogu u ono što crkvenu koaliciju Dake Davidovića zaista zanima, a to je promjena same prirode Crne Gore, koja je po Ustavu građanska država…“.

To je to. Ako, dakle, želimo da sačuvamo „samu prirodu“ postojeće države, onda se moramo, silom na sramotu i suprotno osnovnim demokratskim načelima, vratiti pod skute „kleptokratske meke diktature“.  Jer, ako  DPS-u ne vratimo izgubljenu vlast, njegovo  kupljeno, podmićeno, klijentelistički nastrojeno biračko tijelo „rasuće se“ i otići „u crkvenu koaliciju“. I onda ništa od građanske Crne Gore.

Iz mora sličnih reakcija koje su nas nakon prebrojavanja glasova zapljusnule iz medija i sa društvenih mreža izdvojimo obraćanje Aleksandra Zekovića, državnog sekretara u Ministarstvu za ljudska prava, nekadašnjeg aktiviste civilnog društva koga ćemo pamtiti zbog hrabrog angažmana u Građanskom savjetu za kontrolu rada policije. „Ovo nije pobjeda naroda niti odgovor na ekonomsku i socijalnu politiku ili organizovani kriminal“, ovlašćen je bio da saopšti jedan (po stažu) od najmlađih članova odlazeće vlade Duška Markovića. I, praktično, jedini koji se usudio da se glasne nakon izbora. I ode u uzavrela Pljevlja. Za razliku od, recimo, premijera, ministra policije Mevludina Nuhodžiča ili direktora Uprave policije VeselinaVeljovića. Koji odbijaju da rade svoj posao i spriječe maltretiranje i prepadanje Bošnjaka, građana Pljevalja.

Tek, Zeković poentira: „Ova Vlada je, to ne treba kriti, primarno kažnjena zbog odlučnog opredjeljenja da usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti potvrdi i dovrši sekularnost i suverenost Crne Gore“.

Da kažemo – vaistinu! Ili da se prisjetimo kako je ista ta Vlada, u osvit izbora, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj ponudila sporazum kojim je prihvatila sve njene zahtjeve. A pride htjela da se obaveže i na sljedeće: „I u tom smislu smo predložili potpuno novi član 64 Zakona, i jasno isključili mogućnost da vjerske objekte može da koristi bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhije SPC u Crnoj Gori“ (citat iz saopštenja Vlade). Premijer Marković, ministar pravde Zoran Pažin i ostalo društvo bili su, očito je, spremni da  Crnogorsku pravoslavnu crkvu i njene vjernike istjeraju i iz onih nekoliko crkava u kojima im je, danas, omogućena molitva. Sve radi boljeg izbornog rezultata.

Ali je MCP u tom trenutku već tražila znatno više. Ti detalji promakli su  i neimenovanim organizatorima patriotskih okupljanja zakazanih na Cetinju i Podgorici, koji sada od budućih vlasti traže da ne diraju Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Dok od svojih ništa slično nijesu tražili.

Bez adekvatne analize i odgovora glasnogovornika i simpatizera vlasti ostale su samo dvije rečenice koje su, od zatvaranja izbornih mjesta do danas, izgovorili čelnici nove parlamentarne većine. One u kojima Zdravko Krivokapić najavljuje usvajanje zakona o porijeklu imovine i lustraciji. Sami procijenite da li čelnike DPS-a i njihove saveznike iz svijeta politike i biznisa više brine budućnost crkvene imovine ili sudbina njihovih  nekretnina i štekova  u domaćim i stranim bankama?

Da se razumijemo, pošteno sproveden zakon o lustraciji pogodio bi i mnoge današnje slavljenike, dugogodišnje pobornike Miloševićevih ratova. I  današnje negatore zločina, osobito genocida u Srebrenici.

Predsjednik DPS-a je, zvanično, priznao izborni poraz uz jednu u tom trenutku, malo neobičnu računicu po kojoj njegova partija „sa tradicionalnim saveznicima“ ima 40 poslaničkih mandata. Nije bilo teško izračunati da je Đukanović tu uvrstio  i SDP (2 mandata) iako je partija Draginje Vuksanović Stanković na izbore izašla kao opoziciona.

Čelnici SDP-a su ljetos odbili Đukanovićev poziv da dođu na konsultacije uoči njegove odluke o raspisivanju parlamentarnih izbora. Sada su ostali nijemi na Đukanovićevo svojatanje. Nezvanično, i oni su zabrinuti izbornim raspletom koji bi u pitanje mogao dovesti građansku državu i njena evropska stremljenja.

To ih izgleda brine više od činjenice što su izgubili dva mandata (pola kluba) u odnosu na prošle parlamentarne izbore i podršku gotovo dvije trećine onih koji su 2018. podržali njihovog predsjedničkog kandidata.  Na predsjedništvu će (četvrtak poslije podne)  razgovarati i, možda, prihvatiti poziv „tradicionalnog partnera“ da se priključe savezu za evropsku, građansku , antifašističku Crnu Goru  na čijem formiranju je od sredine nedjelje insistirao DPS. Sa očiglednim ciljem da spriječi partije manjina da ne učestvuju u stvranju ekspertske vlade.  U tom slučaju bi novoformirana vlada imala većinu, možda čak i ubjedljivih 46:35.  (Kao opoziciju u tom slučaju računamo DPS, SD i SDP). Što je još važnije, to bi razbilo famu o DPS-u kao jedinom garantu međunacionalne i međuvjerske saradnje građana Crne Gore.

Iz zgrade Dva kovčega u kojima stoluje DPS stižu glasovi da je Đukanovićeva partija obezbijedila opoziciono jedinstvo. Te su se partije-vlasnici 40 poslaničkih mandata obavezale da neće sarađivati sa drugom stranom. Do nas, opet, stižu glasovi „iz prve ruke“ da u manjinskim partijama: Bošnjačkoj stranci (3 mandata), Albanskoj listi (1 mandat) i Albanskoj koaliciji (1 mandat) postoje i oni koji bi sarađivali sa dojučerašnjom opozicijom. I da nijesu ni malobrojni.  Dritan Abazović očekuje da će do nekih razgovora doći. A možda i do saradnje. „Oni su (misli na lidere manjinskih partija) bili dio korupcionaške mreže koju je uspostavio Đukanović. I vjerovatno sada, po njegovom nalogu, ne mogu tek tako da dođu u vladu. Isto tako mislim da će sjutra, ukoliko bude bilo izvjesno da će se stvoriti nova većina, potrčati da uđu.“

Dok očekujemo rasplet nije zgorega podsjetiti na neke faze „tradicionalnog partnerstva“ DPS-a i SDP-a, koje mogu dosta reći  i o karakteru mogućeg novog saveza. „Ta partija (SDP) je izdala sebe i ta izdaja se danas logično kažnjava činjenicom da su na ivici cenzusa“. Ovako je o svom, skoro dvodecenijskom, koalicionom partneru govorio Đukanović tokom predsjedničke kampanje u proljeće 2018. „Vlasnik DPS-a je izdao svaku državu koju je branio“, uzvratio je tadašnji predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić. I još: „Kada vam čitav politički vijek prođe u progonu neistomišljenika, a pri tome sami izdajete svakog gospodara kojem ste služili, onda vam politika mora ostati zavadi pa vladaj – dok te pravda ne stigne“.

Teško da Zdravko  Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović tome mogu bilo šta dodati ili oduzeti.

Niko nema dilemu. Nijesu svi budući poslanici većinske koalicije „progresivne snage“, zagovornici evropskih vrijednosti i suživota. Dok ovo pišemo oglasio se  Nebojša Medojević, i preko svog tviter naloga zainteresovanima poručio: „Masoni žele da preuzmu pobjedu naroda. PZP neće biti dio toga…“. Drugi čovjek sa liste ZBCG brine „njihova šifra je – nema revanšizma i kompromis. A to je za mene neprihvatljivo“, otkrivajući kako iza URA, njegovog mogućeg koalicionog partnera, stoje vlasnici koncerna Vijesti, „sorošoidi i sluge ambasada“.

Očito je da Zdravku Krivokapiću, Aleksi Bečiću i Dritanu Asbazoviću neće biti nimalo lako čak i da formiraju vladu i, makar na jedan dan, potvrde da je i  Crna Gora postala zemlja u kojoj se vlast može promijeniti na izborima.  Protivnika im neće faliti. Početak je, ipak, bio bolji nego što smo se mogli nadati. Ni reakcije nas nijesu iznenadile.

Mnogi  su, i u Crnoj Gori i u regionu, ovih dana bili u nedoumuci oko toga što se zbilo u Crnoj Gori. To je razumljivo. Ovo jeste vrijeme i nade i sumnje. „Kad se prolomila vest da je pobedila opozicija u Crnoj Gori, kod nas je, mislim na Beograd, krenulo veliko slavlje, šenlučenje i pucnjava. Slavili su misleći da je Mila pobedila velikosrpska družina koja će privesti Crnu Goru u velikosrpski projekat“, piše Vesna Pešič. „Međutim, za njih će i ova nova Crna Gora biti veliko iznenađenje, jer će ona nastaviti svoj put ka EU i neće poništiti nijedan ugovor koji je Milo potpisao. I Crna Gora neće stati…“.

Valjda neće. Stati.

 

O (ne)miješanju

Dok su se na Balkanu političari i analitičari još iščuđavali rezultatu izbora i porazu DPS-a, iz Brisela su poglede uprli u budućnost. Visoki predstavnik EU za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borelj i evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji poručili su, u zajedničkom saopštenju, kako se raduju konstituisanju novog parlamenta i formiranju nove vlade koja će nastaviti put Crne Gore ka EU. Crna Gora mora iskoristiti priliku da ubrzanje reformi, poručili su njih dvojica, „posebno u oblasti vladavine prava, gdje je sljedeća prekretnica ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24”. O čemu se tu radi jasno je Đuknovićevom DPS-u. „Crna Gora neće dozvoliti da joj se ponovi istorija u kojoj je jednom bila moneta za potkusurivanje ključnih zemalja i njihovih interesa na Balkanu“. Pozvali su međunarodnu zajednicu da se ne miješa i da predstojeće odluke „prepusti crnogorskim političkim subjektima“. Te reakcije, bolje od svega drugog što nam je danas poznato, ukazauju na mogućnost da međunarodni centri moći dižu ruke od Đukanovića i njegove partije. Procjenjujući da im je istekao rok trajanja. Pobjednička trojka je veoma brzo usvojla dokumnet u kojem prihvataju sve međunarodne obaveze Crne Gore. To ne može biti slučajno. Očito žele da pokažu kako im nije do kavge sa Briseleom i Vašingtonom.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo