Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVILEGOVANI OSUĐENICI: Stražari kao počasna garda

Objavljeno prije

na

Osuđeni komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković ,,robija” u bolnici Dr Jovan Bulajić u Brezoviku, objavile su Vijesti.

Tu informaciju nijesu demantovali ali ni potvrdili u Ministarstvu pravde. Saopštili su da se u ovoj bolnici nadomak Nikšića trenutno nalaze dva zatvorenika, ali su odbili da saopšte njihov identitet. Kako su pojasnili, u Spužu su zatvorenicima omogućeni uslovi za liječenje ,,na primarnom nivou”, dok se specijalistička liječenja odvijaju u posebnim zdravstvenim ustanovama van zatvora.

Bolnica u Brezoviku je bolnica za plućne bolesti. Biti komandant posebne policijske jedinice zahtijeva posebnu fizičku spremnost, pa je logično pretpostaviti da je Lješković zdrav kao drijen i da nema nikakvih hroničnih bolesti, pa ni plućnih. Ukoliko je trenutno u Brezoviku, to znači da je tamo upućen zbog nekih akutnih problema zbog kojih se mi smrtnici koji se nijesmo ogriješili o zakone, liječimo uglavnom kod kuće.

Ali Lješković nije samo na odsluženju kazne privilegovan. Komandant SAJ-a osuđen je na pet mjeseci zatvora zbog prikrivanja pripadnika policijske jedinice kojom je rukovodio, a koji su terorisali grad i tukli građane tokom protesta u oktobra 2015. Zbog prikrivanja 35 specijalaca koji su krvnički pretukli Mija Martinovića i čiji se identitet do danas ne zna. Takođe, komandant SAJ-a sačinio je nezakonit izvještaj o aktivnostima SAJ-a u noći protesta.

Kazna zatvora Lješkoviću je odmjerena taman toliko da se nakon odmora u Brezoviku vrati čio na posao. Po zakonu zatvorska kazna duža od pola godine znači gubitak posla. Poslanik Demokratskog fronta Milan Knežević s druge strane osuđen je na sedam mjeseci zatvora za guranje/odgurivanje specijalca. Toliko o privilegovanom statusu.

Mediji su inače objavili da je Lješković i u ZIKS-u uživao poseban tretman.

,,Ima pametni telefon, pristup internetu, povlašćen tretman. Njegove kolege koje obilaze zatvor dolaze da razgovaraju sa njim, komandiri se prema njemu ne ponašaju kao prema ostalim osuđenicima, među kojima ima i starijih ljudi. Vrijeđali su nas i psovali samo zbog toga što je jedan od zatvorenika pjevao u kupatilu dok je Lješković razgovarao sa njima”, tvrde svjedoci.

Lješković nije jedini VIP zatvorenik. Svojevremeno su stražari koji su optuženi zbog bjekstva Jovice Zindovića iz zatvora u Bijelom Polju u sudnici tvrdili da je Zindović uživao privilegije u zatvoru. Uz to, tvrdili su, Zindović nije po zakonu mogao biti smješten u bjelopoljski zatvor već je morao biti u Spužu. ,,Za ovog osuđenika bila je urađena soba za bračne posjete”, otkrili su detalje privilegovanog tretmana.

Zindović, bivši zet Darka Šarića, je bio u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Optuživan je i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. u kockarnici ljubljanskog hotela Lev. Iako je Slovenija tražila Zindovića, pisali su mediji, on nikada nije izručen toj zemlji, jer Podgorica sa Ljubljanom nije imala protokol o međusobnom iz-ručenju svojih građana.

Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović po nečijem odobrenju imao uređen apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, te mašinom za pranje posuđa.

Slične uslove u Spužu uživao je svojevremeno i brat Darka Šarića, Duško.

Monitor je pisao više puta o tome. Sagovornik Monitora ispričao je da je mlađem Šariću uprava zatvora, kršeći zakone, pravilnike ZIKS-a i druge propise, omogućavala privilegije. Šarić je navodno u zatvoru mogao da ,,naruči i nabavi sve” što mu je potrebno. Renovirao je kupatilo. Izvori našeg nedjeljnika tvrdili su da nije bila rijetkost da Šarić boravi u kancelariji kod načelnika zatvora. Mlađi Šarić je sada slobodan i nevini građanin. Možda i tuži državu zbog tretmana u ZIKS-u.

Takože, Monitor je više puta pisao o tome kako mobilni telefoni u spuškom zatvoru nijesu rijetkost, iako po pravilima nijesu dozvoljeni. Naš nedjeljnik objavio je svojevremeno selfi Lazara Rađenovića, bivšeg gradonačelnika Budve i člana budvanske kriminalne grupe, napravljen u Spužu.

Iz spuškog zatvora mnogi su se uredno i obraćali javnosti, kao da pišu iz kancelarije a ne zatvorske ćelije. Tako je dok je bio u ZIKS-u Veselin Mujović uredno pisao otvorena pisma javnosti i objavljivao u medijima, i u njima optuživao slobodno kog stigne. Doduše uglavnom je targetirao Svetozara Marovića. Mujović je osumnjičen da je prevario Marovića za 890.000 eura i Budvanina Ljuba Rađenovića za 20.000 eura.

Kad smo već kod Marovića, komandant SAJ-a nije jedini osuđeni koji umjesto u zatvoru vrijeme provodi u bolnici. Marović, šef budvanske kriminalne grupe koja je po zvaničnoj verziji Budvu oštetila za desetine miliona eura nalazi se još u Beogradu na liječenju depresije. Zatvorsku kaznu je trebalo da počne da služi prije više mjeseci, ali se Marović nalazi van Crne Gore. Iako ovdašnji organi tvrde da su preduzeli sve kako bi Marović bio izručen Crnoj Gori, iz Ministarstva pravde Srbije ljetos su saopštili da od organa iz Crne Gore nijesu dobilli nikakv zahtjev.

Prema riječima advokata Zdravka Begovića, Marovićevog branioca, šefu budvanske kriminalne grupe stanje je sve gore. iz Televizije Vijesti su upitali i da li je boljeg zdravstvenog stanja. Ipak, sudeći po odgovoru, Maroviću je stanje još gore.

,,Zaista bi bilo čudno da se neko skoro osam mjeseci nalazi u bolnici, a kako negdje dio javnosti misli on nije bolestan. Budite sigurni da on ovog časa nije sposoban da izdržava kaznu zatvora,” kazao je Begović.

Marović ne samo da nije počeo sa izdržavanjem kazne zatvora, nego nije ni platio onaj milion eura koji je sklapajući sporazum sa Specijalnim tužilaštvom pristao da plati. Prema tvrdnjama lokalne, budvanse vlasti, ta će Opština pokrenuti postupak prinudne naplate, oduzimanjem Marovićeve đedovine. U međuvrmenu, Marovići su dio imovine prodali.

Ne pati samo Marović od depresivnih stanja. I Mujović je u septembru predao dokumentaciju da pati od psihosomatskih bolesti i primljen je u Specijalnu bolnicu u Dobroti. On je tražio odlaganje jednogodišnje zatvorske kazne, zbog zdrastvenog stanja.

Ni Mujović nije bilo ko. Na slobodi je iako je optuživan za brojne milionske prevare, u kojima je navodno oštetio mnoge ovdašnje, ali i srpske biznismene, od Miroslava Miškovića i njegove porodice, do brojnih drugih moćnih ljudi, pa i onih koji se povezuju sa klanom Darka Šarića. ,,Mujović je veoma važna veza između srbijanskih i crnogorskih službi i mafije. Mnoge je ljude prevario za ozbiljan novac, ali su ga službe štitile”, tvrdio je Monitorov dobro upućen izvor.

Mujović u Crnoj Gori posjeduje nekoliko preduzeća, od kojih je većina, obrisana. On je brat bivšeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, čije su mandate obilježile brojne afere, od falsifikovanja ocjena studentima do finansijskih zloupotreba. Iako su neki od zaposlenih ukazivali i nudili dokaze o njegovim zloupotrebama, bivši dekan Pravnog fakulteta nikada nije procesuiran. Važio je za nedodirljivog.

Ima još nedodirljivih i privilegovanih kad se susretnu sa zakonom. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, iako se protiv njega vodi istraga u slučaju Carine, u pritvoru u Spužu neće provesti ni minut. Vlastima je poručio – nijesam vam ja Marović. Za Mugošu bi, ako ga kojim slučajem i osude, morali praviti novi ZIKS.

Jer čast je čast, a vlast je vlast.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo