Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVILEGOVANI OSUĐENICI: Stražari kao počasna garda

Objavljeno prije

na

Osuđeni komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Radosav Lješković ,,robija” u bolnici Dr Jovan Bulajić u Brezoviku, objavile su Vijesti.

Tu informaciju nijesu demantovali ali ni potvrdili u Ministarstvu pravde. Saopštili su da se u ovoj bolnici nadomak Nikšića trenutno nalaze dva zatvorenika, ali su odbili da saopšte njihov identitet. Kako su pojasnili, u Spužu su zatvorenicima omogućeni uslovi za liječenje ,,na primarnom nivou”, dok se specijalistička liječenja odvijaju u posebnim zdravstvenim ustanovama van zatvora.

Bolnica u Brezoviku je bolnica za plućne bolesti. Biti komandant posebne policijske jedinice zahtijeva posebnu fizičku spremnost, pa je logično pretpostaviti da je Lješković zdrav kao drijen i da nema nikakvih hroničnih bolesti, pa ni plućnih. Ukoliko je trenutno u Brezoviku, to znači da je tamo upućen zbog nekih akutnih problema zbog kojih se mi smrtnici koji se nijesmo ogriješili o zakone, liječimo uglavnom kod kuće.

Ali Lješković nije samo na odsluženju kazne privilegovan. Komandant SAJ-a osuđen je na pet mjeseci zatvora zbog prikrivanja pripadnika policijske jedinice kojom je rukovodio, a koji su terorisali grad i tukli građane tokom protesta u oktobra 2015. Zbog prikrivanja 35 specijalaca koji su krvnički pretukli Mija Martinovića i čiji se identitet do danas ne zna. Takođe, komandant SAJ-a sačinio je nezakonit izvještaj o aktivnostima SAJ-a u noći protesta.

Kazna zatvora Lješkoviću je odmjerena taman toliko da se nakon odmora u Brezoviku vrati čio na posao. Po zakonu zatvorska kazna duža od pola godine znači gubitak posla. Poslanik Demokratskog fronta Milan Knežević s druge strane osuđen je na sedam mjeseci zatvora za guranje/odgurivanje specijalca. Toliko o privilegovanom statusu.

Mediji su inače objavili da je Lješković i u ZIKS-u uživao poseban tretman.

,,Ima pametni telefon, pristup internetu, povlašćen tretman. Njegove kolege koje obilaze zatvor dolaze da razgovaraju sa njim, komandiri se prema njemu ne ponašaju kao prema ostalim osuđenicima, među kojima ima i starijih ljudi. Vrijeđali su nas i psovali samo zbog toga što je jedan od zatvorenika pjevao u kupatilu dok je Lješković razgovarao sa njima”, tvrde svjedoci.

Lješković nije jedini VIP zatvorenik. Svojevremeno su stražari koji su optuženi zbog bjekstva Jovice Zindovića iz zatvora u Bijelom Polju u sudnici tvrdili da je Zindović uživao privilegije u zatvoru. Uz to, tvrdili su, Zindović nije po zakonu mogao biti smješten u bjelopoljski zatvor već je morao biti u Spužu. ,,Za ovog osuđenika bila je urađena soba za bračne posjete”, otkrili su detalje privilegovanog tretmana.

Zindović, bivši zet Darka Šarića, je bio u zatvoru zbog ubistva Luke Popovića, Šarićevog šuraka. Optuživan je i za ubistvo Miša Vujačića, nekadašnjeg šefa crnogorskog podzemlja u Sloveniji, u septembru 2003. u kockarnici ljubljanskog hotela Lev. Iako je Slovenija tražila Zindovića, pisali su mediji, on nikada nije izručen toj zemlji, jer Podgorica sa Ljubljanom nije imala protokol o međusobnom iz-ručenju svojih građana.

Bivši šef sprovodničke službe bjelopoljskog zatvora Safet Dizdarević kazao je da je Zindović po nečijem odobrenju imao uređen apartman sa mašinama za pranje i sušenje veša, te mašinom za pranje posuđa.

Slične uslove u Spužu uživao je svojevremeno i brat Darka Šarića, Duško.

Monitor je pisao više puta o tome. Sagovornik Monitora ispričao je da je mlađem Šariću uprava zatvora, kršeći zakone, pravilnike ZIKS-a i druge propise, omogućavala privilegije. Šarić je navodno u zatvoru mogao da ,,naruči i nabavi sve” što mu je potrebno. Renovirao je kupatilo. Izvori našeg nedjeljnika tvrdili su da nije bila rijetkost da Šarić boravi u kancelariji kod načelnika zatvora. Mlađi Šarić je sada slobodan i nevini građanin. Možda i tuži državu zbog tretmana u ZIKS-u.

Takože, Monitor je više puta pisao o tome kako mobilni telefoni u spuškom zatvoru nijesu rijetkost, iako po pravilima nijesu dozvoljeni. Naš nedjeljnik objavio je svojevremeno selfi Lazara Rađenovića, bivšeg gradonačelnika Budve i člana budvanske kriminalne grupe, napravljen u Spužu.

Iz spuškog zatvora mnogi su se uredno i obraćali javnosti, kao da pišu iz kancelarije a ne zatvorske ćelije. Tako je dok je bio u ZIKS-u Veselin Mujović uredno pisao otvorena pisma javnosti i objavljivao u medijima, i u njima optuživao slobodno kog stigne. Doduše uglavnom je targetirao Svetozara Marovića. Mujović je osumnjičen da je prevario Marovića za 890.000 eura i Budvanina Ljuba Rađenovića za 20.000 eura.

Kad smo već kod Marovića, komandant SAJ-a nije jedini osuđeni koji umjesto u zatvoru vrijeme provodi u bolnici. Marović, šef budvanske kriminalne grupe koja je po zvaničnoj verziji Budvu oštetila za desetine miliona eura nalazi se još u Beogradu na liječenju depresije. Zatvorsku kaznu je trebalo da počne da služi prije više mjeseci, ali se Marović nalazi van Crne Gore. Iako ovdašnji organi tvrde da su preduzeli sve kako bi Marović bio izručen Crnoj Gori, iz Ministarstva pravde Srbije ljetos su saopštili da od organa iz Crne Gore nijesu dobilli nikakv zahtjev.

Prema riječima advokata Zdravka Begovića, Marovićevog branioca, šefu budvanske kriminalne grupe stanje je sve gore. iz Televizije Vijesti su upitali i da li je boljeg zdravstvenog stanja. Ipak, sudeći po odgovoru, Maroviću je stanje još gore.

,,Zaista bi bilo čudno da se neko skoro osam mjeseci nalazi u bolnici, a kako negdje dio javnosti misli on nije bolestan. Budite sigurni da on ovog časa nije sposoban da izdržava kaznu zatvora,” kazao je Begović.

Marović ne samo da nije počeo sa izdržavanjem kazne zatvora, nego nije ni platio onaj milion eura koji je sklapajući sporazum sa Specijalnim tužilaštvom pristao da plati. Prema tvrdnjama lokalne, budvanse vlasti, ta će Opština pokrenuti postupak prinudne naplate, oduzimanjem Marovićeve đedovine. U međuvrmenu, Marovići su dio imovine prodali.

Ne pati samo Marović od depresivnih stanja. I Mujović je u septembru predao dokumentaciju da pati od psihosomatskih bolesti i primljen je u Specijalnu bolnicu u Dobroti. On je tražio odlaganje jednogodišnje zatvorske kazne, zbog zdrastvenog stanja.

Ni Mujović nije bilo ko. Na slobodi je iako je optuživan za brojne milionske prevare, u kojima je navodno oštetio mnoge ovdašnje, ali i srpske biznismene, od Miroslava Miškovića i njegove porodice, do brojnih drugih moćnih ljudi, pa i onih koji se povezuju sa klanom Darka Šarića. ,,Mujović je veoma važna veza između srbijanskih i crnogorskih službi i mafije. Mnoge je ljude prevario za ozbiljan novac, ali su ga službe štitile”, tvrdio je Monitorov dobro upućen izvor.

Mujović u Crnoj Gori posjeduje nekoliko preduzeća, od kojih je većina, obrisana. On je brat bivšeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, čije su mandate obilježile brojne afere, od falsifikovanja ocjena studentima do finansijskih zloupotreba. Iako su neki od zaposlenih ukazivali i nudili dokaze o njegovim zloupotrebama, bivši dekan Pravnog fakulteta nikada nije procesuiran. Važio je za nedodirljivog.

Ima još nedodirljivih i privilegovanih kad se susretnu sa zakonom. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, iako se protiv njega vodi istraga u slučaju Carine, u pritvoru u Spužu neće provesti ni minut. Vlastima je poručio – nijesam vam ja Marović. Za Mugošu bi, ako ga kojim slučajem i osude, morali praviti novi ZIKS.

Jer čast je čast, a vlast je vlast.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo