Povežite se sa nama

MONITORING

PROTESTI: Neće biti isto

Objavljeno prije

na

Treslo se tlo 24. oktobra u Ulici slobode i na Trgu Republike u Podgorici. Ne postoji saglasnost oko broja ljudi koji su došli na protest u organizaciji Demokratsog fronta, ali ko god je čuo huk koji su nosili povici Milo, lopove, zna da ga je mogla proizvesti samo velika snaga. Dani nakon protesta nijesu donijeli odgovor na pitanje šta će se sa tom snagom dogoditi.

Iako uporno pokušava da naglasi kako je riječ o protestima DF-a, vlast, kao i svako u Crnoj Gori zna da su te noći na trgu bili – nezadovoljni građani. Obični, što znači da je među njima bilo i onih kojima je dosta mirnih okupljanja i spremnih da „idu na vladu”, kao i onih koji vjeruju u snagu nenasilnog otpora. To pokazuje i fakat da je najmanje desetak hiljada ljudi prošlo Ulicom slobode put Skupštine, a da nije prevrnuta ni jedna kanta za smeće ni otkinuta ni jedna grančica sa drvoreda.

Drugo je ono što se dešavalo pred parlamentom. DF je, sve i ako su njegovi čelnici, kako naknadno objašnjavaju „imali plan”, loše organizovao nastavak protesta. Može zvučati banalno, ali je važno: ni polovina okupljenih građana nije mogla čuti šta se sa bine poručuje, prosto zato što nije obezbijeđeno dovoljno dobro ozvučenje. Važno je zato što veliki broj građana, koji su došli da pokažu svoje nezadovoljstvo, ne samo da nije unaprijed znao čemu daje snagu, već im je i tokom samog događaja uskraćeno pravo da znaju u čemu tačno učestvuju. To pokazuje nedostatak poštovanja.

O tome šta se dešavalo poslije sve se zna. Nakon roka od 45 minuta koji je Vladi da podnese ostavku dao predsjednik Nove Andrija Mandić, uslijedo je zahtjev da poslanici uđu u parlament. Prema jednom od naknadnih objašnjenja oni su tamo trebali da sačekaju predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića i sa njim počnu razgovore o formiranju prelazne vlade. Problem u vezi sa takvom vrstom plana nije samo činjenica da ga, kako se pokazalo, nije moguće ostvariti već i u tome što, sve i da je realizovan, Vlada ne bi pala. Stoti put mora se napisati – sve i kad bi natprirodne sile proizvele da dio SDP-a koji i dalje kontroliše Krivokapić glasa za nepovjerenje Vladi, nakon raznoraznih prelijetanja u parlamentu ne postoji dovoljan broj glasova za to. Tako da su, sve i da je Ranko došao, mogli samo da – pośede.

Nakon što su organizatori protesta objavili kako su u kontaktu sa predsjednikom Skupštine i nakon potezanja pitanja na koja vrata su narodni zastupnici spremni da uđu u parlament, poslanik DF-a Slaven Radunović je objavio da se Krivokapić ne javlja na telefonske pozive. ,,Dajemo im još deset minuta, nakon isteka ne odgovaramo za ono što slijedi”, rekao je Radunović.

Slijedio je haos. Kamenice prema policajcima i njihov brutalni pir. Povrijeđeno je 29 policajaca i 26 građana, saopštila je policija.

Uhapšeni su poslanici DF-a Andrija Mandić i Slaven Radunović. Tužioci su saopštili da postoje osnovi sumnje da su ‘,,izvršili krivično djelo – pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja, time što su učesnike protesta podstakli da preduzmu radnje nasilnog ulaska u Skupštinu Crne Gore”. Pušteni su nakon 24 sata pritvora da se brane sa slobode. Za krivičnu prijavu, koju predlaže tužilac, potrebno je da im bude skinut imunitet.

Ustav propisuje da se protiv poslanika ne može pokrenuti krivični postupak, niti odrediti pritvor, bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna u trajanju dužem od pet godina zatvora.

Prema Krivičnom zakoniku Crne Gore ,,ko u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti Crne Gore poziva ili podstiče da se silom promijeni ustavno uređenje, svrgnu najviši državni organi ili predstavnici tih organa, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina”. Ko to djelo učini ,,uz pomoć iz inostranstva, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina”.

Vjerovatno tu postoje neke pravničke finese, ali golim okom gledano – pošto sa govornice na protestima niko nije pominjao Koštunicu – poslanici nijesu smjeli biti privođeni jer ih tužilac sumnjiči za djelo za koje je zaprijećena kazna manja od pet godina. Drugo je i ne pravno pitanje šta treba uraditi lideru Nove Andiji Mandiću zbog toga što je zasjeo u kafanu Kristal gdje ga je policija uhapsila.

Demokratski front je poručio da prekida svaki politički dijalog sa

vladajućom koalicijom.

Premijer Milo Đukanović ocijenio je da su protesti i događaji oko njih pokušaj ugrožavanja ustavnog poretka Crne Gore, s jasnom ambicijom da dođe do nasilne smene vlasti. On ,,razumije nezadovoljstvo građana”, ali dodaje da je Crna Gora u situaciji kada afirmiše nove vrijednosti u koje mnogi ljudi još ne veruju. Nije precizirao na koje vrijednosti misli – na korupciju, kriminal, kontrolisano pravosuđe, zarobljene institucije ili nešto peto.

Počašćeni smo i izjavom u rangu one o šahu i šahovnici:

,,Zašto su mi klicali lopove – pa vjerovatno je to pjevljivije nego da pokušaju da skandiraju – Milo, zagovorniče NATO-a. Nemam nikakav problem s tim”.

Poslanica DF-a Jelisava Kalezić tražila je da na premijerskom satu, zakazanom za 30. oktobar, ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević odgovori na pitanje ko je naredio da se poslanicima

zabrani ulazak u Skupštinu tokom protesta 18. i 24. oktobra. Pitala je i ,,ko vrši zdravstvenu kontrolu pripadnika SAJ-a, posebno sa aspekata: mentalnog zdravlja, psihičkog zdravlja i antidoping kontrole”.

Demokratski front je za subotu zakazao skup u Herceg Novom, najavili su ,,uskoro” novi veliki protest u Podgorici. U Novom će predstaviti ,,dalji plan sveobuhvatne akcije, koji će osim protesta, uključiti i oblike građanske neposlušnosti kao legitimne demokratske borbe protiv Đukanovićevog režima”. Pozvali su ostale u opoziciji da im se već sad priključe u organizaciji novog protesta.

U međuvremenu lideri Demosa, Građanskog pokreta URA i Demokratske Crne Gore – Miodrag Lekić, Žarko Rakčević i Aleksa Bečić zatražili su od predstavnika evropskih institucija da, kao moderatori, učestvuju u dijalogu koji bi ova tri politička subjekta vodila sa predstavnicima vlasti kako bi bila formirana vlada narodnog jedinstva i organizovani fer, slobodni i demokratski izbori.

Midrag Lekić je kazao da će Demos, URA i Demokrate, ukoliko vlast pokaže aroganciju i nespremnost za dijalog, bojkotovati izbore i organizovati proteste.

Svako rješenje za trenutnu političku situaciju mora doći iz Crne Gore, a politički dijalog i diskusije trebalo bi voditi u parlamentu, poručili su iz Evropske komisije.

Na pitanje zašto misle da će vlast koja nije prihvatila DF-ov zahtjev za formiranje prelazne vlade, prihvatiti njihov, Goran Danilović, poslanik Demosa, podjseća da je Demos podržao takav zahtjev i kad ga je postavio Front.

,,Politički sistem je definitivno uzljuljan. Predstavnici EU prate dešavanja i znaju o čemu govorimo. Diplomatski je bilo da kažu kako očekuju rješenje unutar Crne Gore. Mi smo ubijeđeni da je u ovakvoj situaciji to nemoguće. Dijalog, a kamoli rješenje, nije moguć bez uključivanja EU. Bilo bi divno kad bi tako moglo, ali taj razgovor su pokušale kolege na trgu i umjesto dijaloga dobili smo strašnu noć u Podgorici”, kaže Danilović uz ocjenu da će se, izostane li dogovor, politička kriza produbljivati.

,,Nema načina da se ovo riješi na miran i civilizovan način, a da se ne uključi Evropska unija. Njihovo vjerovanje u naš kapacitet nije prepametno”, smatra Danilović. Po njegovim riječima, predstavnici evropskih institucija su ,,u mnogo čemu precijenili” Crnu Goru. ,,S njima smo u pregovaračkom procesu, ako oni ne vide problem, onda je on još veći.”

Danilović, na pitanje da li će moguće proteste organizovati sa DF-om ili posebno, kaže da od toga hoće li opozicija biti na visini zadatka zavisi hoće li proteste organizovati zajedno. ,,Sigurno nećemo ići na proteste na kojima bi jedni bili statisti, koji neće znati šta se dešava, a drugi organizatori”, kaže Goran Danilović.

Jedna od učesnica posljednjeg protesta za Monitor kaže da bi, zato što misli da su zahtjevi DF-a ispravni i ,,zbog gadluka koji je vlast napravila u Podgorici” ponovo došla na protest. ,,Zbog DF-a ne bih došla, ali kad se sve svede – ni dosad nikad nijesam na proteste išla zbog njih”, zaključuje.

,,Protesti su potpuno probudili i narod i opoziciju. Pored toga, nakon ko zna koliko godina, svijet je, sudeći po izvještajima inostranih novina, odlučio da primijeti da je Đukanovićeva vladavina preduga. Sigurno više ništa neće biti isto. Veoma je važno da tolika represija nije probudila strah nego inat. Ljudima se zgadila sila”, kaže Monitorov sagovornik sa velikim iskustvom u praćenju najrazličitijih protesta u Crnoj Gori. Primjećuje da su, kad je u Podgorici pun Trg Republike mediji nekada govorili da se okupilo 30 hiljada duša. ,,Onoliko ljudi pred Skupštinom, u vrijeme AB revolucije bilo je – sto hiljada”.

Da otpor koji se javlja u Crnoj Gori ne živi samo u dosad organizovanim protestima, svjedoče građani koji su u srijedu u organizaciji pokreta Sloboda narodu zbog policijske represije organizovali protestnu šetnju. Fejsbuk grupa Otpor diktatoru Milu Đukanoviću pozvala je na miran skup podrške Miju Martinoviću i drugim brutalno pretučenim građanima Crne Gore zakazan za subotu u 19 sati na Trgu Republike.

Mnogo puta su crnogrski građani trpjeli kritike zbog povijanja pred

silom, neotpornosti na sitne milosti režima. I stvarno, nije lako u

sistemu endemske korupcije probuditi samosvijest. Ali, po svemu sudeći, nazire se promjena.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo