Povežite se sa nama

MONITORING

Pucanj u prazno

Objavljeno prije

na

rasko-konjevic4

Početkom sedmice Dan je objavio spisak 25 policijska službenika, većinom bivših i sadašnjih načelnika, čiji su imovinski kartoni navodno pod budnim okom unutrašnje kontrole.

Kako ovaj list piše unutrašnja kontrola utvrđuje da li se podaci o imovini koje su tih 25 službenika prijavili poklapaju sa stvarnim stanjem. Navodno će MUP protiv takvih pokrenuti disciplinski postupak i udaljiti ih iz službe.

Tu informaciju ministar Raško Konjević i direktor Uprave policije Slavko Stojanović nijesu niti potvrdili niti demantovali. Dnevne novine dan kasnije objavljuju da im je u MUP-u saopšteno da takav spisak ne postoji, te da provjere više od 400 imovinskih kartona još nijesu stigle na red. Konjević nije odgovarao na pozive Monitora.

Izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima odnedavno je propisana obaveza da policijski službenici dostave popunjene imovinske kartone. Ministar Konjević donio je u oktobru ove godine pravilnik u kom se utvrđuju detalji o tome ko je u policiji dužan da to učini. Radi se o oko 500 starješina i inspektora.

Većina onih za koje Dan tvrdi da imaju manjak imovine u kartonima, nijesu to demantovali. Oglasio se Miodrag Laković, šef Odjeljenja za borbu protiv droge. Najavio je tužbu protiv Dana , demantujući da je vlasnik imanja u Rogamima, stana u Podgorici i kuće u Maslinama.

Laković je dao na uvid svoj list nepokretnosti prema kome posjeduje kuću u Maslinama koja je ,,pod hipotekom zbog kredita”. Nije dostavio na uvid list nepokretnosti supruge, a i tu imovinu po pravilniku je dužan da prijavi.

Novi pravilnik propisuje da bi Laković morao pokazati i da li je vlasnik u nekom od privrednih društava. Više izvora za Monitor tvrdi da je on jedan od vlasnika pekare Sicilia, koja ima više prodajnih mjesta u Podgorici. U Privrednom registru kao vlasnik 10 odsto kompanije Panevivo u čijem je vlasništvu Sicilia stoji isto ime Miodrag Laković.

Nijesmo uspjeli provjeriti tu informaciju kod Lakovića. A bi bilo zanimljivo čuti odgovor šefa Odjeljenja za borbu protiv droge, čuvenog po izjavi da u ,,Crnoj Gori nema narko kartela”, o tome da li je jedan od vlasnika podgoričke pekare Sicilija čiji je lajt motiv sicilijanska mafija.

Na spisku su mnoga imena o čijoj se imovini u medijima pisalo. Poput Siniše Stojkovića, policijskog inspektora iz Budve, koji je početkom mjesece misteriozno oslobođen optužbi da je vršio pritisak na tužiteljicu u Podgorici Ljiljanu Klikovac u slučaju protiv Milenka Rabrenovića, zbog prijetnji novinarki Oliveri Lakić. To bi, tvrdio je Stojković, moglo da ugrozi na vrhu dogovoreni napredak u karijeri bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića. Stojković je tada tužiteljici sugerisao da ostane po strani ,,u ratu kafe i duvana”.

Sutkinja Milenka Žižić, bliska prijateljica Vesne Medenice, bez suđenja je optužbi oslobodila Stojkovića. Mediji su već pisali da on posjeduje ogromnu imovinu: dvije vile na Starom aerodromu, zemljište na Žabljaku, te kompaniju TAPS koju vode njegovi supruga i sin. Na preduzeće se tada vodila i zemlja u Danilovgradu. Sumnjalo se i da je on vlasnik lokala Atelje.

Tu je i Zoran Begović, bivši šef sektora za vanredne situacije. Mediji su pisali ljetos da tužilaštvo provjerava poslovanje kompanije Bastion u vlasništvu njegove porodice, ali i druge sa kojima je Begović navodno povezan. Provjeravan je navodno i njegov rad zbog sumnji da je zloupotrijebio službeni položaj. Begović je više puta bio na kritici opozicije zbog naručivanja skupe opreme.

Na spisku je Slavko Popadić, pomoćnik načelnika granične policije u Boki, bivši šef hercegnovske policije. U javnosti je Popadić prozivan zbog milionske imovine, nelegalne gradnje i veza sa ,,građevinskom mafijom”. Svojevremeno je i NVO MANS podnijela prijavu zbog zgrade koju je nelegalno Popadić podigao u Igalu. On posjeduje vrijednu imovinu na jugu i sjeveru Crne Gore.

Tu je i Slavko Roganović, bivši načelnik Budve, svjedok u procesu Zavala, povezan sa Svetozarom Marovićem. Roganović je saslušavan kao građevinski inspektor u vrijeme najintezivnije nelegalne gradnje na Zavali. Više izvora tvrdi da Roganovićeva tazbina ima milionsku imovinu u Budvi. No Pravilnik koji je Konjević nedavno donio ne bavi se imovinom šire rodbine. Dobro upućeni sagovornici tvrde da mnogi od policijskih funkcionera upravo tako ,,prikrivaju” imovinu.

Na spisku su i načelnici opština u kojima je cvjetao šverc narkotika. Poput tek razriješenog Darka Ćorca, bivšeg načelnika policije u Šarićevim Pljevljima koji se u javnosti pominjao zbog toga jer je vozio džip koji je Zavala invest poklonila tadašnjem načelniku policije u Budvi Siniši Jokiću (i njegovo ime je na spisku). Basnoslovnu opravku džipa koji je Ćorac vozio, prema navodima u medijima, plaćao je Rudnik uglja, povezan sa bratom premijera Acom Đukanovićem . Džip iste marke, zaplijenjen u Baru, vozi još jedan načelnik sa spiska, Miloš Vučinić iz Herceg Novog, koji prema tvrdnjama Dana u katastarskoj evidenciji nema imovinu, iako je vlasnik više nekretnina u Herceg Novom i Podgorici.

Na spisku je i dosta Veljovićevih ljudi. Veselin Krgović je načelnik iz Berana kog su za zloupotrebu službenog položaja teretili rožajski granični policajci. Tu je i Veljovićev brat Vitomir, policijski službenik u Mojkovcu.

Monitorovi sagovornici se slažu da spisak ne obuhvata sve policijske službenike čija je imovina nadmašila njihove platne mogućnosti a koju nerijetko skrivaju iza imena srodnika. Spisku od 25 službenika bi otuda trebalo pridodati mnoga imena, ali prema tvrdnjama više izvora Monitora pojedina i maći, poput Petra Šćepanovića iz CB Podgorica, ili Darka Pantovića.

Umjesto obračuna sa korupcijom, sve su prilike da se spiskovima obračunavaju klanovi unutar policije. Spisak je uslijedio nakon istrage o tome ko je prisustvovao skupu na Zlatici gdje je Veljović agitovao za izbore, a skup organizovao mimo Konjevićevog znanja Stojanović. Iscurile su i druge kompromitujuće informacije o pojedincima u policiji koji se optužuju da su služili vrh organizovanog kriminala.

Na spisku su i bivši inspektori, ili oni koji su penzionisani. Pravilnik je donijet u oktobru ove godine, pa se teško može odnositi na imovinu bivših policajaca. U pravilniku se ne navodi šta je kazna ako se ta obaveza ne ispuni. Ne pominje se disciplinski postupak ili isključenje iz službe što je navodna posljedica provjere ovih 25 policijskih službenika.

Uostalom nema kazne ni za policijske funkcionere koje kontroliše Komisija za borbu protiv konflikta interesa kada se podaci iz njihovih imovinskih kartona ne slažu sa stvarnošću. Boro Vučinić prema katastru ne posjeduje ništa. Veselin Veljović je svojevremeno prijavljivao prihode od prodaje placa koji su višestruko nadmašivali tržišnu vrijednost.

Kada je u zakon na inicijativu SDP-a unijeta obaveza imovinskih kartona za policijske službenike ukazivano je da već postoji obaveza unutrašnje kontrole da provjerava ,,prljave policajce”, ali da to ne ometa mnoge policajce da se bogate mimo svojih mogućnosti.

Institut Alternativa je tada podsjetio da i Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost poznaje rješenje provjere imovinskih kartona pripadnika Agencije, ali da se ne kontroliše da li se ta obaveza ispunjava i kakvi su njeni efekti. Među pripadnicima ANB-a ima i onih čija se imovina mjeri milionima. Pojedini su ostali u službi i pored kompromitujućih snimaka, poput onog kada su se na snimku svadbe Safeta Kalića pojavljuje pripadnik ANB-a Zoran Lazović. Policija je navodno provjeravala i poslovanje mojkovačkog etno sela čiji je vlasnik i predsjednik kontroverzni službenik ANB-a Vlatko Rakočević, pa ništa. Uslijedio je zahtjev za penziju.

Nije sigurno da su novim pravilnikom obuhvaćeni ni pripadnici specijalnih jedinica, s obzirom da prema tom dokumentu obavezu da dostave imovinske kartone imaju samo policijski inspektori.

Monitor je pisao o bivšim SAJ-ovcima Zoranu Mugoši i Rajku Medenici, njihovoj ogromnoj imovini i trgovini milionskim nekretninama na Svetom Stefanu. Obojica su povezana sa krugom obezbjeđenja Svetozara Marovića, a skupa su u kompaniji za obezbjeđenje Perjanik, u kojoj je sa njima jedan od osnivača i Borislav Delić, šef obezbjeđenja Svetozara Marovića, koji takođe ne oskudjeva sa imovinom. Monitorovi sagovornici tvrde da posjeduje zgradu u blizini groblja u Budvi.

Među policajcima, bivšim tjelohraniteljima čija je imovina poprilično narasla dok su čuvali visoke funkcionere je Ljubiša Mijatović, bivši šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Avion koji je dobio na poklon od premijera tek je mali dio njegove imovine, tvrde naši sagovornici. Tu je i Zoran Jovanović, pripadnik Uprave policije koji svoje slobodno vrijeme provodi u društvu Stanka Subotića. Monitor je pisao da je Jovanović rentirao vilu stranim delegacijama.

Pravilnik je još jedan Konjevićev pucanj u prazno.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MJERE VLADE U VRIJEME KORONE: Restrikcije ne liječe društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su samo odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike

 

Krajem prošle nedjelje predočena je računica o gubicima trgovaca i ugostitelja koje je proizvela pandemija i preduzete mjere na suzbijanju korona virusa. Podaci se, doduše, odnose na Njemačku. I govore kako oni tamo, svakodnevno, gube milijardu eura prometa.

Niko nadležan u Crnoj Gori se nije pozabavio istim problemom niti javnosti na uvid ponudio rezultate. Eto, saznali smo kako se šefu Vladinog biroa za informisanje Srđanu Kusovcu na društvenim mrežama mnogo dopala objava: „Da nismo na vrime uništili gospodarstvo sada bi imali ogromne gubitke“. Lajovao. Možda je premijeru Dušku Markoviću, čiji je savjetnik, preporučio da uradi isto. Prije ili poslije predstavljanja Vladinog paketa mjera donijetih sa ciljem „olakšavanja života građana i pomoći privredi u vrijeme pandemije koronavirusa“.

Obaviješteni ste kako su Vlada, Centralna banka (CBCG) i Investiciono- razvojni fond (IRF) građanima i privredi ponudili: tromjesečno odlaganje otplate kredita, poreza i doprinosa na zarade i plaćanje zakupa na nekretnine u državnom vlasništvu; obećali kreiranje nove kreditne linije IRF namijenjene za poboljšanje likvidnosti preduzetnika, mikro, malih, srednjih i velikih preduzeća; i obavijestili da će korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice (njih 8.583) i penzioneri koji primaju minimalnu penziju od 128 eura (11.957 penzionera) od vlade dobiti jednokratnu pomoć od 50 eura.

Kad se sračuna, ispada kako je država, u prvom paketu pomoći stanovništvu i privredi, izdvojila milion eura za minimalnu pomoć najsiromašnijima. Ostalo su  odložena plaćanja i nove pozajmice. Koje će i te kako koštati njihove korisnike. Pokazalo se, na primjeru koji je ponudila CBCG, da tromjesečno odlaganje plaćanja kreditnih obaveza, uz naknadno dogovoreni obračun kamata koje će biti pridodate postojećem dugu, korisnika kredita može koštati više od jedne mjesečne rate. Banke će (ponovo) ostvariti ekstra profit.

Prisjetimo se, kada je ono trebalo pomoći bankarski biznis Aca i Mila Đukanovića, država je iz cuga izdvojila 44 miliona eura. Do danas nijesu odagnate sumnje da je makar dio tog novca vraćala sama sebi, umjesto povlašćenog zajmoprimca – Prve banke.  A probleme Prve nije proizvela  pandemija.

Mogli bi se u nedogled nabrajati primjeri arčenja državne imovine kroz tzv. burazersku privatizaciju ili nerazriješene privredne afere teške jedan (prvi kredit kojim je Đukanović legalizovao bogatstvo), deset (afera Limenka – državna naknada Acu Đukanoviću za izgubljenu dobit u nerealizovanom poslu sa vladama koje je predvodio i kontrolisao njegov brat) ili sto miliona (koliko su, u najboljem slučaju nebrigom CBCG, izgubili deponenti propalih banaka Duška Kneževića, nekadašnjeg saradnika, sufinansijera vladajuće klase i njenog vođe).

Koliko je tu bilo zaštitnih maski i rukavica, respiratora i sanitetskih vozila, bolnica i kliničkih centara? Koliko plata, naknada, subvencija za zapošljene na prinudnim odmorima, za roditelje prinuđene da čuvaju djecu mlađu od 11 godina nakon zatvaranja škola i vrtića, radnike koji ne mogu da odu na posao zbog samoizolacije ili boravka u karantinu.

Hoće li  sav trošak pasti na njih i njihova preduzeća  stavljena u  stanje mirovanja. U kojem se troškovi gomilaju a prihoda nema.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD SAMOPOSLUGE DO RADNOG MJESTA – KAKO PREŽIVJETI PANDEMIJU: Halapljivog niko nenahrani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi

 

U Crnoj Gori ima dovoljna količina osnovnih životnih namirnica i lijekova da zadovolji višemjesečne potrebe njenih građana. Nevolja bi mogla biti to što su postojeće zalihe nepravilno raspoređene, nakon što se dobar dio njih u minulih desetak dana preselio sa rafova i iz veletrgovačkih magacina u podrume i špajze domaćina i domaćica koji su, u strahu od nadolazeće pandemije, napravili višenedjeljne, a ponegdje, i višemjesečne zalihe.

Zvanični podaci nijesu dostupni, ali se čini kako je dosta toga još ostalo i u magacinima. „Crnogorski trgovinski lanci poručuju da su im magacini puni“, objavila je Vlada krajem prošle nedjelje na svom tviter nalogu. „To potvrđuje i naš večerašnji snimak distributivnog centra vodećeg crnogorskog maloprodajnog lanca Voli“. Onda je, sredinom ove nedjelje, iz  Volija potrošačima upućen apel da racionalizuju kupovinu, kako ne bi došlo do, makar privremenih,  problema u snabdijevanju.

Nije običaj da država  građane hrabri tv snimcima iz privatnih magacina. Pa makar to bili i, za naše prilike, veliki trgovački lanci. Crna Gora je, međutim, jedna od rijetkih zemalja koja nema robne rezerve osnovnih životnih namirnica, lijekova i naftnih derivata u državnom vlasništvu koje bi mogla iskoristiti u slučaju potrebe – nestašice ili nekontrolisanog rasta cijena. Baš onog sa čime se sada suočavamo. I ne samo mi.

Samo nekoliko dana bilo je dovoljno da od relativno normalnog stanja na međunarodnim tržištima stignemo u situaciju u kojoj pare ne pomažu. Prvo je Srbija objavila zabranu izvoza hrane i lijekova. Pošto se približno trećina hrane potrošene u Crnoj Gori uveze iz Srbije, postalo je jasno da se, nalik na period 1999-2000., moraju tražiti alternativni snabdjevači i dobavljači. Onda je slična zabrana uvedena na nivou EU, što je manevarski prostor za hitnu dopunu zaliha prehrambenih proizvoda svelo na Albaniju i Bosnu i Hercegovinu. Makar u nekom kraćem vremenskom periodu, pošto je u ovom trenutku, zbog zatvorenih granica i usvojenih ograničenja, hranu teško i kupiti i dopremiti u Crnu Goru.

Jedan od naših sagovornika se požalio, za ilustraciju aktuelnih problema sa prekograničnim transportom, da je kamion sa robom koju je poručio i platio,  još prošlog petka prošao kroz Ljubljanu ali bi u Crnu Goru mogao stići tek po zaključenju ovog broja Monitora, u četvrtak poslije podne. I to pod uslovom da se „ponovo nešto ne zakomplikuje“. Naredne porudžbine biće još komplikovanije pošto je troškove transporta nemoguće predvidjeti i ukalkulisati u cijenu, kaže naš sagovornik.

Pravi posao za državu. Ali…

Nekadašnja Direkcija za robne rezerve ukinuta je prije više od 15 godina (2004.) nakon donošenja Zakona o interventnim nabavkama. Vlast je tada, prema riječima nekadašnjeg ministra a aktuelnog ambasadora u Beogradu Tarzana Miloševića,  „pravila računicu“da li je isplativije nabavljati i čuvati određene količine brašna, žita, ulja, šećera, soli, deterdženata… ili finansijski pomagati one koji se bave nekom proizvodnjom i preradom. „Mislimo da je veći efekat ovo drugo“, objasnio je Milošević. Kome to nije bilo jasno ranije, sada vidi da su tada u vladi sabirali babe i žabe.

Uglavnom, crnogorske robne rezerve prestale su da postoje nakon stupanja na snagu Zakona o interventnim nabavkama (usvojen krajem 2003.). Tim propisom od samo 12 članova uređuje se „postupak obezbjeđenja kontinuiteta snabdijevanja tržišta proizvodima koji su neophodni za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu“ (član 1). Postupak je sledeći: na početku godine, a naše vlade to obično rade u martu, donosi se Plan interventnih nabavki u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu. On podrazumijeva: vrstu robe (od 2015. do prošle godine spisak je proširen za negaziranu flaširanu vodu za piće i prirodni gas), količine (prema podacima Monstata o prosječnoj potrošnji), cijene koje se izračunavaju na osnovu prosječne nabavne cijene sa uračunatim PDV- om i spisak privatnih preduzeća kojima će biti povjerena nabavka i distribucija potrebne robe po opštinama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. marta ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

IZMEĐU LITIJA: Ni pregovora, ni žalbe Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Vlada odlaže dijalog sa Mitropolijom, a Mitropolija odlaže inicijativu Ustavnom sudu, ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo, za sada odgovara i Đukanoviću i Amfilohiju

 

Teče treći mjesec, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je produbio krizu u zemlji i podjele, te  mobilisao desetine hiljada ljudi na ulice, a izlaz se – ne nazire. Dodatno, čini se kao da se rješenje  i ne traži. Kako vrijeme odmiče, sve jači je utisak da je cijela stvar izašla iz okvira samog Zakona, i da se akteri koji vode ovu priču, vlast s jedne i crkva s druge strane, u stvari nadmeću oko nečeg drugog. Da je stvar samo Zakona, i njegovih spornih rješenja, te da postoji volja da se kriza koju je njegovo usvajanje izazvalo  zaustavi, do sada bi se to i učinilo. Ili bar krenulo u traženje rješenja.

Predstavnici vlasti  nedjeljama ponavljaju da je „dijalog“ sa Crkvom neophodan, dok ne čine baš ništa da se on stvarno i uspostavi. Klimaju glavama tokom susreta sa zvaničnicima iz Brisela i Vašingtona, potvrđuju da je dijalog jedino rješenje, ali ga ne vode.  Ili, kao što to čini predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, vatrenim govorima, dodatno zaoštravaju podjele.

Dijalog između SPC i Vlade, koji je otpočeo nakon dolaska evropskog komesara za proširenje, sveo se na jedan sastanak na kom su obje strane ponovile dosadašnje stavove po pitanju Zakona. Vlada i dalje stoji na poziciji da će razgovarati o modelima primjene Zakona, a Mitropolija isključivo o njegovom povlačenju.Termin novog sastanka određen je tek krajem ove sedmice, a nakon pritisaka spolja, i pošto se mitropolit Amfilohije požalio da iz Vlade još nema poziva na razgovor. Premijer Duško Marković saopštio je potom da će novi sastanak biti održan 11. marta. To što je utvrđen datum drugog sastanka jeste nešto, ali ne znači puno, ukoliko se i tada bude stajalo na istim tačkama. Za sada sve ide u tom smjeru.

Advokati Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) potvrdili su ove sedmice da Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti spornog Zakona, iako je to jedini legalan put da se Zakon stavi van snage, što je i zvanični zahtjev MCP.  Crkva, uz prilično čudne argumente, čeka da to uradi sama država, i insistira na tome da Vlada povuče Zakon prije nego što ga Ustavni sud ocjeni neustavnim, iako bi moralo biti obratno.

“Zabrinjava me to što je Vlada Crne Gore povukla zakon za majke, a nijesu smjeli. Mada to znači da mogu da povuku zakone, a Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji treba da povuku i promjene ne žele, već ga se drže kao pijan plota”, prokomentarisao je mitropolit Amfilohije. Stigao je odgovor iz Vlade: “Netačna je tvrdnja mitropolita Amfilohija da je Vlada povukla tzv. zakon o majkama, Vlada je sprovela Odluku Ustavnog suda”. Dodali su i ovo: “Baš kao što je pokrenuta inicijativa za ocjenu zakona u tom slučaju, i Mitropolija danas ima mogućnost da podnese inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je premijer Marković predložio”.

Advokati Mitropolije, komentarišući stav da Crkva  ne pokušava da pokrene rješavanje ovog pitanja u okviru institucija, odgovaraju da takvu inicijativu može da pokrene i sam Ustavni sud, po službenoj dužnosti.

“Slab je izgovor nekih koji postavljaju pitanje zašto Mitropolija još nije podnijela inicijativu s obzirom na to da Ustavni sud to može uvijek da uradi po službenoj dužnosti, ali zašto to ne čini, to je stvar njihove procjene”, kazao je advokat Velibor Marković.

Advokat Marković je u pravu da sud može sam pokrenuti to pitanje, no on i dalje nije objasnio zašto to ne učini i Mitropolija. Navodno, čeka se da se tekst inicijative usaglasi u okviru Crkve i njihovih ekspertskih tijela. Još znakovitije je to što su inicijative koje su ranije stigle Ustavnom sudu, negdje na predlog Mitropolije – povučene.

Nakon Sinoda i Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, i beogradska advokatska kancelarija Radić povukla je početkom februara inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona, navodeći da su to učinili kako ne bi omeli dijalog MCP sa Vladom i jer ne vjeruju u objektivnost Ustavnog suda. Dijalog MPC s Vladom se ne može omesti, jer nije ni počeo, a povjerenje u Ustavni sud neće se promijeniti ni u slučaju da inicijativa dođe od strane države.   To što inicijativu po službenoj dužnosti ne pokreće sam Ustavni sud, koji je mnogo puta pokazao da je pod političkom kontrolom vlasti, dodatno pokazuje da ni vlast nije voljna da svoj Zakon, u koji se kune, stavi na test. I možda tako dobije dodatni argument u okviru dijaloga. Kad ga zaista  počne.

Sve to ide u prilog tezi da je Zakon bio tek povod za nešto drugo, te da kriza koju je usvajanje ovog dokumenta izazvalo za sada odgovara i vlasti i Mitropoliji.  U javnim međusobnim optužbama, već neko vrijeme  u drugi plan se stavlja Zakon, a vlast i crkva okrivljuju jrdni druge za mnogo ozbiljnije stvari. Đukanović Amfilohija za rušenje “države” , uz pomoć Beograda i Moskve, a mitropolit Đukanovića za atak na identitet Crne Gore, Crkvu i vjeru, te miješanje u unutrašnje crkvene stvari.

“Novoizglasani crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije donijet sa ciljem da uređuje oblast iz sopstvenog naslova, već da ”utjeruje” duhovni identitet slobodnim građanima, i da vrši pritisak u pravcu reorganizacije crkvenog ustrojstva”, konstatovao je protekle sedmice u autorskom tekstu I rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović.

Na žalost, i jedni i drugi imaju  argumente za svoje tvrdnje. Dok Đukanović optužuje mitropolita da pomaže Moskvi i Beogradu da realizuje “velikosrpski državnog projekta u našem regionu i da je meta tog projekta i Crna Gora, ” te da se “Amfilohije definisao kao politički subjekt koji aktivno zastupa velikosrpske, ruske i antizapadne stavove na Balkanu”, Mitropolit organizuje litije na koje poziva ruskog mitropolita u Ukrajini, prenosi ovdje tamošnje podjele.  Mnogima je promakao završni govor  na litiji  protojereja Stavrofora( Darka Đoga) citat  Pjesme Slovenima ukrajinskog pjesnika Borisa Olejnika, napsane 1992 u Republici Srpskoj .. Ako nas sav svijet zaboravi  bijedno / nek nam je svejedno/ s nama je Gospod/. Živjeli. Mimo svijeta.

Mitropolit uredno  poziva vjernike da ne glasaju za vladajuću partiju, izjašnjava se o političkom pitanju,  Kosovu… Mimo očiju javnosti održava sastanke sa prosrpskim opozicionim partijama i blagosilja izbore. Tu ima zanimljivih detalja.  DF se trudi da se javno predstavi kao političko krilo litija/ protesta. No crkva je više puta pozvala DF da ne pokušava da preuzme njihove litije. Istovremeno, za Amfilohijev ukus Andrija Mandić  demonstrira preveliku bliskost i,  što ne reći,  zavisinost od Aleksandra Vučića.  Mitropolit je ove sedmice biranim riječima pohvalio lidera URE   Dritana Abazovića, oglašavajući da bi on, ugledni  musliman  puvukao zakon. Ne izgleda da je to slučajno.   Primijetno je da od početka bezrezervnu podršku MCP i litijama pružaju Demokrate i njihov lider Aleksa Bečić. Pri tom  u javnim nastupima  mitropolita Amfilohija predstavljaju u  bajkovito hrišćanskom izdanju, kao da nikad nije bilo ni ratnih godina ni njegovog zlokobnih poruka. Mitropolit se od Bečićevih izjava ne ograđuje, za razliku od onih iz DF. Amfilohije je minula dva mjeseca dokazao da nije zdravo potcijeniti njegovu političku spretnost. Priprema li teren  da podrži one opozcione snage u Crnoj Gori koje nemaju teret specijalnih odnosa sa službenim Beogradom? Niti se u tu mogućnost treba kladiti niti je isključiti. Pitanje  naravno ima i drugi kraj:  da li bi i koje bi partije prihvatile njegovu podršku?

Đukanović se redovno i neprimjereno miješa u crkvena pitanja.  Obnavljanje autokefalne crnogorske crkve  ugradio je  u program Demokratske partije socijalista. Sada svaki govor na temu spornog Zakona,  vodi u pravcu utemeljenosti autokefalnosti crnogorske crkve, a ne o valjanosti tog dokumenta.

Hoće li se mitropolit Amfilophije predsjednik  Đukanović i ovoga puta pružiti jedan drugom ruku, kao što su to znali kroz decenije,  da bi ustoličili svoju vlast i monopole, otvoreno je pitanje.  Momenti približavanja i udaljavanja se smjenjuju.  Često i jedan i drugi spominju istorijski nespornu autokefalnost CPC.  Amfilohijevo blagosiljanje izbora, sigurno nije mrsko Đukanoviću.  Ali tu je istovremeno  i demonstracija snage.  Mitropolitu kao ispomoć je došao ruski partrijah u Ukrajini.  Sa druge strane ove sedmice su se oglasili  neki članovi Pokreta za nezavisnost. Oni su u litije nazvali “  antidržavnim uličnim pohodom maskiranim u liku tzv. molebana i litija koje, bez ijednog crnogorskog državnog simbola uz snažnu propagandnu podršku od strane Srbije i uz zakulisno prisustvo Moskve, terenski organizuju velikosrpske eparhije u Crnoj Gori na čelu sa stožernim episkopom Amfilohijem”. U pismu je Đukanović tek uzgred i  više drugarski kritikovan.  Ni riječi o onome što je njegova vlast sve ove godine činila  da iznutra uništi i obesmisli crnogorsku državu. Da osujeti izgradnju  evropskog društva u koje se kune.

Svaki dan Đukanovićeve vlasti čini Crnu Goru ranjivijom i smanjuje njene šanse da nadživi njegov politički kraj.  Crnu Goru od velikosrpskog i bilo kojeg drugog velikodržavnog projekta,  ne može spasiti nikakakav crnogorski nacionalizam, već njeno najbolje izdanje demokratske zajednice. Samo ako je dom svih svojih različitosti ona ima šansu da pobijedi.  Pod Đukanovićem smo vidjeli njeno najgore izdanje.   Amfilohije u društvu koje ima standarde koji važe za svakoga ne može biti alternativa. Dug i mukotrpan će biti njegov put do katarze, ako ikad krene da ga traži. Negdje na tom putu morao bi vidjeti  zločin paljenja Konavla, i srebrenička polja smrti-  ne kao osvetu nego kao gneocid. Njegova današnja moć da okupi hiljade pristalica je možda najočitiji znak koliko su u ovoj zemlji osujećene njene drugačije mogućnosti. Na tome  su,  svako  svom sektoru, često udruženo, predano radili i Predsjednik i Prvosveštenik. Zato je posao tako temljeno obavljen. Zato će biti teško u Crnoj Gori odbraniti normalnost. U ovom namračenom svijetu, gdje se na globalnom planu sukobljavaju I mire slični tandemi, nemamo puno vremena. Ova zemlja čeka bolje nas. Dokle?

Milena PEROVIĆ KORAĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo