FOKUS
PUČISTA-SARADNIK NA SUDU: Što propušti deli Milivoje to dočeka vrli Sinđeliću
Sinđelić pred sudom. Jedva je, kaže, dočekao.
Da rasplete ili dodatno zaplete priču u kojoj je, makar u to nema sumnje, on jedan od ključnih aktera, nezavisno od toga da li iza zločinačkog nauma stoji najača opoziociona (DF) ili najača vladajuća (DPS) politička struktura. Odnosno, da li je riječ o „državnom udaru” (tj. nasilnom preuzimanju vlasti, kako su nas nadležni strašili 16. oktobra prošle godine) ili „terorizmu u pokušaju” kako je tužilaštvo potom kvalifikovalo djelo koje optuženima stavlja na teret. Bezmalo na godišnjicu događaja zbog kojih cinici Skupštini Crne Gore tepaju da je Sinđin parlament. A u kojima je nepoznanica čak i identitet glavnih izvođača. I to ne samo Rusa, ili rusa, koji su nedostupni crnogorskom tužilaštvu.
Sporno je čak i to da li je Sinđelić – Saša, Aleksandar, sve to skupa ili nešto treće? Vođa terorističke organizacije ili član kriminalne grupe? Što, vidimo, nije svejedno. Ne znamo, jednako, kada govorimo o svjedoku saradniku u slučaju državni udar imamo li na umu da je Sinđelić (samo) plaćeni pripadnik grupe panslovenskih nacionalista i humanista, saradnik makar jedne tajne službe, pravosnažno osuđeni ubica, ilegalni trgovac oružjem pod policijskim nadzorom, dokazani lažov i prevarant i(li) bolesnik sa utvrđenim psihičkim poremećajem…
Iz prvog dijela njegovog iskaza pred sudom – Sinđelić se u sudnici pojavio koji sat prije zaključenja ovog broja Monitora – moglo bi se zaključiti da A. S. Sinđelić može biti skoro sve od navedenog. A šta će ostati znaćemo nakon unakrsnog ispitivanja advokata odbrane.
Na istom tasu terazija boginje Justicije skupa sa S. A. Sinđelićem nalazi se i Milivoje Katnić, glavni specijalni državni tužilac koji je u više navrata javno ponovio kako za sve što govori ima dokaze, i da u slučaju državni udar/terorizam u pokušaju „pre¬u¬zi¬ma na se¬be sve ve-za¬no za za¬ko¬ni¬tost po¬stu¬pa¬nja, za sve rad¬nje i po¬stup¬ke spro¬ve¬de¬ne u ovom do¬ga¬đa¬ju”.
Nije to mali teret. Ne samo zbog činjenice da je Katnić, i oni koji su mu u ovom poslu pomagali, prve informacije o navodnim pučistima dobio „od Boga i talika junačkoga”, već mnogo više zbog čitavog niza kontroverzi koje prate postupak utvrđivanja istine o 16. oktobru. Pod uslovom da je sve ovo što se u Višem sudu dešava od početka septembra, a pod dirigentskom palicom sutkinje Suzane Mugoše, zaista to što bi trebalo da bude – utvđivanje istine.
Pred nama su, koliko to dozvole sudija, tužioci i advokati, dani u kojima će S. A. Sinđelić – ovog puta javno – ponoviti svoju priču. I još jednom prevaliti dugačak put od tvrdnji da nema nikakve veze sa prošlogodišnjim događajima u Crnoj Gori („Nisam u bekstvu, nalazim se ovde u Srbiji u Beogradu, gde se bavim poslovima obezbeđenja i štampanjem majica”, tvrdio je Sinđelić 19. ili 20. oktobra, optužujući „ako (Milo) Đukanović tamo pali marihuanu i piše gluposti, to je njegov problem. Ta kriminalna opcija tamo što radi uopšte me ne zanima, a za ovo što se dešava po medijima tek ćemo da se tužimo i da vidimo šta će da bude, s obzirom na to da ja iz Srbije nisam odlazio, niti znam o čemu se radi”), do tajnovitog dolaska u Crnu Goru (Sinđelić se 21. oktobra prošle godine poslednji put susreo sa Eduardom Šišmakovim, uplašio se za svoj život, pa odlučio da sve prizna. „Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari”, svjedočio je Sinđelić.
Ne zna se da li mu je taj potez produžio život ali su mu spremnost da priča i oruđa koje je odnio u policiju obezbijedila status svjedoka saradnika. Zbog čega je, uz ostalo, njegova grupa od terorističke postala kriminalna, a on od njenog vođe ražalovan u običnog saučesnika. I sve to navodno. Dok optužbe Specijalnog tužilaštva pred sudom ne budu potvđene ili odbačene.
Odluku da Sinđelić dobije status svjedoka saradnika sud je donio „nakon ocjene da će svojim svjedočenjem znatno doprinijeti dokazivanju predmetnih krivičnih djela i pomoći otkrivanju i dokazivanju drugih krivičnih djela za koja se osnovano sumnja da je kriminalna grupa vršila”, stoji u saopštenju koje je potpisala Aida Mazurović, savjetnica za odnose sa javnošću u Višem sudu, uz konstataciju da je Sinđelićev iskaz „pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret”.
Imajući u vidu činjenicu da prema Zakonu o krivičnom postupku sud ne može nekoga oglasiti krivim samo na osnovu dokaza dobijenog svjedočenjem svjedoka saradnika, očekivalo se da Sinđelićev iskaz zaista bude bomba.
A onda su na površinu isplivale mine koje je tužilaštvo, čini se, pokušavalo da pritrpa što dublje. Advokati optuženih i poslanici DF-a nadmetali su se ko će prije ukazati na makar tri sporna mjesta saradnje Specijalnog tužilaštva i svjedoka saradnika: kako je i zašto Sinđelić došao u Podgoricu iz Beograda, od kada se poznaju on i Katnić i konačno, da li je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokušalo da prikrije njegov pravi identitet kako bi ga zaštitilo od izručenja Hrvatskoj gdje je, zbog teškog ubistva, osuđen na 21 godinu robije.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić izbjegavao je odgovor na postavljena pitanja.
,,Podsjećamo da predmet na koji se odnose pitanja nosi oznaku tajnosti zbog čega bi svako saopštavanje detaljnijih informacija koje mogu da utiču na postupak predstavljalo kršenje propisa. Podsjećamo, takođe, da je zakonom propisano da su državni organi, mediji, javne ličnosti… dužni da svojim izjavama o krivičnom postupku koji je u toku ne vrijeđaju pravila postupka. Tužilaštvo javnosti saopštava informacije koje u određenoj fazi postupka mogu da budu dostupne javnosti”, saopšteno je iz SDT-a kao odgovor na pitanje kako je Sinđelić stigao u Crnu Goru.
Sličan stav iznijelo je i Udruženje tužilaca: „Podsjećamo građane Crne Gore da poštujemo pravo javnosti da zna, ali istovremeno ističemo da to pravo ne može biti apsolutno, naročito kada je riječ o postupku koji je u toku”.
Nije, međutim, dugo trebalo pa da Katnić i njegovi saradnici zaborave na vlastito insistiranje o tajnosti postupka.
„Sinđelić je vrlo sposobna osoba u određenim oblastima, za izvršenje ovakvih zadataka-sjajna, ima mogućnosti i znanja za izvršenje najtežih zadataka ove vrste, radi se o fanatiku koji ovo radi iz ubjeđenja, ne zbog novca, zbog toga je i u stanju da uradi ta izvršenja. Veoma je važan za nas krivični postupak. Niko nije znao za Širokova, odnosno Šišmakova, osim njega”, objašnjavao je Katnić u Živoj istini sredinom februara, uoči podizanja optužnice. Štap je pratila i šargarepa: „SDT i državni organi CG nude građanima mir i prosperitet. Alternativa tome su destrukcija, razaranje sistema, nestanak osnovnih uslova za život … Alternativa protiv koje se ja bezrezervno borim…”.
U sličnom tonu iz SDT odgovaraju i na optužbe da se Katnić sa Sinđelićem, službeno, zna od početka vijeka i da zna za njegova zlodjela i presudu u Hrvatskoj. „Postavljanje pitanja kredibiliteta Saše Sinđelića u vezi sa njegovim statusom svjedoka saradnika ima za cilj da se u javnosti stvori negativan stav prema validnosti krivičnog postupka koji je u toku i potvrđuje da organizatori kriminalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječili osudu njenih pripadnika”, saopštili su.
Kontradiktoran sudski postupak na koji su se, sa mnogo ponosa i samopouzdanja, pozivali krajem prošle godine, niko više nije pominjao. Umjesto toga krenule su opomene i optužbe na račun svih koji su iskazivali i zrnce sumnje u ponuđenu verziju.
Kulminiralo je sredinom ljeta, kada je SDT – dan uoči suđenja – na svom sajtu objavilo telefonsku prepisku advokata i njihovih klijenata u ovom procesu, u kojoj oni razgovaraju o načinima odbrane na predstojećem suđenju. Tužilaštvo je materijal iz telefona advokata Gorana Rodića objavilo uz komentare do sada nezabilježene na ovim prostorima. Iz njih saznajemo da su u Specijalnom tužilaštvu posebno bili osjetljivi na informacije o Sinđelićevim zločinima u Hrvatskoj, i najave da će Hrvatska tražiti njegovo izručenje. Otud saznajemo kako se Rodić i Milan Knežević savjetuju da tu priču (o Sinđeliću) „treba provući i kroz naše i hrvatske medije i plus tražiti odgovore od nadležnih – onda im je javnost problem za sve ispod stola sta su zamislili da rade…” A onda nam nadležni objašnjavaju kako „navedena komunikacija, kao što se i vidi, predstavlja sinhronizovanu akciju pokušaja diskreditacije svih radnji koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima”.
„Na ovaj način narušavaju se elementarni odnosi advokata i klijenata, koji počivaju na odnosu punog povjerenja, posvećenosti zaštite prava klijenta i zakonskoj obavezi čuvanja profesionalne tajne”, navodi se u saopštenju Zdravka Begovića, predsjednika Advokatske komore CG. Iz AKCG je ranije, kada je Katnić naredio pretresanje Rodićeve kancelarije, saopšteno da je takav pretres bio nezakonit jer nije bilo predstavnika Komore, kao što propisi nalažu.
I izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je Katnić objavljujući transkripte razgovora advokata Rodića posegao za neprihvatljivim sredstvom. „Ovo je presedan kojim je prekršeno Rodićevo pravo na privatnost i odbranu u krivičnom postupku, tako što je mimo bilo kakve krivične procedure, tužilaštvo objavilo djelove te prepiske i to uz svoju interpretaciju “, kazala je Gorjanc-Prelević i ocijenila da postupci Katnića „izazivaju opštu nesigurnost”.
To mišljenje nije dijelio Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković. Pa je odbio zahtjev za Katnićevo izuzeće.
SDT je, prethodno, sa navodnim pučistima potpisivala sporazume o priznanju krivice, po kojima su potencijalne ubice premijera kažnjene sa pet mjeseci zatvora, a „snajperisti” zaduženi da u policijskim uniformama (koje je Sinđelić kupio i zadržao u Beogradu) pucaju u okupljenu masu (iz oružja koga ili nikada nije bilo, ili je kupljeno pa bačeno u neimenovano jezero na Kosovu – to znaju Katnić i vojvoda Mirko Paja Velimirović) pušteni kućama da ne prave gužvu u zatvoru.
I otud sumnja da je glavni posao A. S. Sinđelića u Podgorici da u priču o puču uveže funkcionere opozicionog DF-a Andriju Mandića i Milana Kneževića. Nije, ipak, još uvijek jasno na koji način će to izvesti (svjedočenje je tek počelo). I koliko će njegov nastup dojmiti sudsko vijeće i – ne manje bitno – brojnu televizijsku publiku, kojoj je unaprijed najavljeno da je Sinđin nastup centralni ovog pravosudnog serijala.
Makar toliko da zaboravi na osnovne nelogičnosti postupka. Poput one da do danas ne znamo da li je vojvoda Paja stavio u džep 30 hiljada eura koje je dobio od Sinđelića za kupovinu „50 automatskih pušaka, 50 pištolja i što više municije” a njemu poslao fotografije naoružanja iz magacina crnogorske policije, ili je to oružje stvarno kupljeno, pa raskopljeno i bačeno u neimenovano jezero „na srpsko-albanskoj granici”. Uz znanje Milivoja Katnića.
,,U ovu priču ulažem svoj obraz i svoju čast”, naglasio je Katnić. Naš ulog još nije obznanjen. Ipak, prema pažnji sa kojom se prati iskaz svjedoka saradnike, očito je da javnost shvata kako je nešta krupno u igri.
Definicije
Pokušaj državnog udara ili terorizam u pokušaju?
Tužilac Katnić je početkom novembra obznanio: ,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”. Nešto kasnije to je potvrdio i Milo Đukanović . „Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”. Danas vlast ipak isključivo govori o terorističkom napadu, iako čak i iz snimljenih i objavljenih razgovora Sinđelića i Velimirovića čijemo da se oni nadaju kako nasilja neće biti. Već će Dukanović „priznati poraz” pa će doći do mirne promjene vlasti.
Pitanje nije samo retoričko pošto od vrste krivičnog djela zavisi i zakonitost statusa svjedoka saradnika, ali i alibi crnogorskog državnog vrha (vlada, parlament, predsjednik, Savjet za nacionalnu bezbjednost…) zbog sveopšteg – i krajnje neuobičajenog – nečinjenja tokom višednevne operacije kojom je, izgleda, inokosno komandovao Milivoje Katnić.
Dijagnoze
Sinđelić nije samo ubica u bjekstvu već i psihički poremećena ličnost obznanio je proljetos Slaven Radunović. Zapravo, Radunović je dokumentovao nešto o čemu se već uveliko pričalo i pisalo, a članice DF-a su na svojim portalima objavile i ljekarske nalaze (Mišljenja) sačinjenje pošto je Sinđelić 2002. uhapšen kao vojni dezerter, nakon što je u BiH, Hrvatskoj i Srbiji počinio više krivičnih djela od krađe, preko napada na službena lica do ubistva. Zbog čega je u tadašnjoj SRJ osuđen na sedam a u Hrvatskoj na 21 godinu zatvora.
Jedni su se, nakon iznošenja ovih podataka, pitali o kredibilitetu svjedoka saradnika, dok je drugima fokus bio na publikovanju medicinske dokumentacije koja bi morala biti tajna. Začudo, takvi su previdjeli da i u skorijoj prošlosti imamo slične, ili (motivima) gore slučajeve zloupotrebe medicinske i vojne dokumentacije.
U avgustu 2012. tadašnji prvi čovjek Pobjede Srđan Kusovac – nekadašnji savjetnik Mila Đukanovića -– objavljuje tekst u kome, pored ostalog, piše i sledeće:
„Pošto me Janko Vučinić (poslanik DF i predsjednik Radničke partije)nazvao nesojem, informišem bivšeg sindikalnog lidera da sam vojni rok uredno odslužio, za razliku od njega koji je otpušten iz JNA, kako se navodi u vojničkoj zdravstvenoj knjižici…”. Potom Kusovac objavljujući i faksimile vojne knjižice koja je trebalo da posvjedoči o dometima ANB novinarstva, ne mareći što time krši Zakona o zaštiti ličnih podatka i, njemu mnogo manje važne, osnovna načela Kodeksa novinara Crne Gore.
Da se nepočinstvo isplati pokazuje činjenica da je Kusovac danas šef vladinog Biroa za odnose sa javnošću.
Za utjehu, makar znamo odakle praksa publikovanja (tuđih) medicinskih dijagnoza.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice
PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse
NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri
-
SUSRETI4 sedmiceNATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceDeportacije
-
HORIZONTI3 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmiceZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmiceVLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
Izdvojeno4 sedmiceTRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame
-
INTERVJU1 sedmicaDR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom