Povežite se sa nama

FOKUS

PUČISTA-SARADNIK NA SUDU: Što propušti deli Milivoje to dočeka vrli Sinđeliću

Objavljeno prije

na

Sinđelić pred sudom. Jedva je, kaže, dočekao.

Da rasplete ili dodatno zaplete priču u kojoj je, makar u to nema sumnje, on jedan od ključnih aktera, nezavisno od toga da li iza zločinačkog nauma stoji najača opoziociona (DF) ili najača vladajuća (DPS) politička struktura. Odnosno, da li je riječ o „državnom udaru” (tj. nasilnom preuzimanju vlasti, kako su nas nadležni strašili 16. oktobra prošle godine) ili „terorizmu u pokušaju” kako je tužilaštvo potom kvalifikovalo djelo koje optuženima stavlja na teret. Bezmalo na godišnjicu događaja zbog kojih cinici Skupštini Crne Gore tepaju da je Sinđin parlament. A u kojima je nepoznanica čak i identitet glavnih izvođača. I to ne samo Rusa, ili rusa, koji su nedostupni crnogorskom tužilaštvu.

Sporno je čak i to da li je Sinđelić – Saša, Aleksandar, sve to skupa ili nešto treće? Vođa terorističke organizacije ili član kriminalne grupe? Što, vidimo, nije svejedno. Ne znamo, jednako, kada govorimo o svjedoku saradniku u slučaju državni udar imamo li na umu da je Sinđelić (samo) plaćeni pripadnik grupe panslovenskih nacionalista i humanista, saradnik makar jedne tajne službe, pravosnažno osuđeni ubica, ilegalni trgovac oružjem pod policijskim nadzorom, dokazani lažov i prevarant i(li) bolesnik sa utvrđenim psihičkim poremećajem…

Iz prvog dijela njegovog iskaza pred sudom – Sinđelić se u sudnici pojavio koji sat prije zaključenja ovog broja Monitora – moglo bi se zaključiti da A. S. Sinđelić može biti skoro sve od navedenog. A šta će ostati znaćemo nakon unakrsnog ispitivanja advokata odbrane.

Na istom tasu terazija boginje Justicije skupa sa S. A. Sinđelićem nalazi se i Milivoje Katnić, glavni specijalni državni tužilac koji je u više navrata javno ponovio kako za sve što govori ima dokaze, i da u slučaju državni udar/terorizam u pokušaju „pre¬u¬zi¬ma na se¬be sve ve-za¬no za za¬ko¬ni¬tost po¬stu¬pa¬nja, za sve rad¬nje i po¬stup¬ke spro¬ve¬de¬ne u ovom do¬ga¬đa¬ju”.

Nije to mali teret. Ne samo zbog činjenice da je Katnić, i oni koji su mu u ovom poslu pomagali, prve informacije o navodnim pučistima dobio „od Boga i talika junačkoga”, već mnogo više zbog čitavog niza kontroverzi koje prate postupak utvrđivanja istine o 16. oktobru. Pod uslovom da je sve ovo što se u Višem sudu dešava od početka septembra, a pod dirigentskom palicom sutkinje Suzane Mugoše, zaista to što bi trebalo da bude – utvđivanje istine.

Pred nama su, koliko to dozvole sudija, tužioci i advokati, dani u kojima će S. A. Sinđelić – ovog puta javno – ponoviti svoju priču. I još jednom prevaliti dugačak put od tvrdnji da nema nikakve veze sa prošlogodišnjim događajima u Crnoj Gori („Nisam u bekstvu, nalazim se ovde u Srbiji u Beogradu, gde se bavim poslovima obezbeđenja i štampanjem majica”, tvrdio je Sinđelić 19. ili 20. oktobra, optužujući „ako (Milo) Đukanović tamo pali marihuanu i piše gluposti, to je njegov problem. Ta kriminalna opcija tamo što radi uopšte me ne zanima, a za ovo što se dešava po medijima tek ćemo da se tužimo i da vidimo šta će da bude, s obzirom na to da ja iz Srbije nisam odlazio, niti znam o čemu se radi”), do tajnovitog dolaska u Crnu Goru (Sinđelić se 21. oktobra prošle godine poslednji put susreo sa Eduardom Šišmakovim, uplašio se za svoj život, pa odlučio da sve prizna. „Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari”, svjedočio je Sinđelić.

Ne zna se da li mu je taj potez produžio život ali su mu spremnost da priča i oruđa koje je odnio u policiju obezbijedila status svjedoka saradnika. Zbog čega je, uz ostalo, njegova grupa od terorističke postala kriminalna, a on od njenog vođe ražalovan u običnog saučesnika. I sve to navodno. Dok optužbe Specijalnog tužilaštva pred sudom ne budu potvđene ili odbačene.

Odluku da Sinđelić dobije status svjedoka saradnika sud je donio „nakon ocjene da će svojim svjedočenjem znatno doprinijeti dokazivanju predmetnih krivičnih djela i pomoći otkrivanju i dokazivanju drugih krivičnih djela za koja se osnovano sumnja da je kriminalna grupa vršila”, stoji u saopštenju koje je potpisala Aida Mazurović, savjetnica za odnose sa javnošću u Višem sudu, uz konstataciju da je Sinđelićev iskaz „pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret”.

Imajući u vidu činjenicu da prema Zakonu o krivičnom postupku sud ne može nekoga oglasiti krivim samo na osnovu dokaza dobijenog svjedočenjem svjedoka saradnika, očekivalo se da Sinđelićev iskaz zaista bude bomba.

A onda su na površinu isplivale mine koje je tužilaštvo, čini se, pokušavalo da pritrpa što dublje. Advokati optuženih i poslanici DF-a nadmetali su se ko će prije ukazati na makar tri sporna mjesta saradnje Specijalnog tužilaštva i svjedoka saradnika: kako je i zašto Sinđelić došao u Podgoricu iz Beograda, od kada se poznaju on i Katnić i konačno, da li je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokušalo da prikrije njegov pravi identitet kako bi ga zaštitilo od izručenja Hrvatskoj gdje je, zbog teškog ubistva, osuđen na 21 godinu robije.

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić izbjegavao je odgovor na postavljena pitanja.

,,Podsjećamo da predmet na koji se odnose pitanja nosi oznaku tajnosti zbog čega bi svako saopštavanje detaljnijih informacija koje mogu da utiču na postupak predstavljalo kršenje propisa. Podsjećamo, takođe, da je zakonom propisano da su državni organi, mediji, javne ličnosti… dužni da svojim izjavama o krivičnom postupku koji je u toku ne vrijeđaju pravila postupka. Tužilaštvo javnosti saopštava informacije koje u određenoj fazi postupka mogu da budu dostupne javnosti”, saopšteno je iz SDT-a kao odgovor na pitanje kako je Sinđelić stigao u Crnu Goru.

Sličan stav iznijelo je i Udruženje tužilaca: „Podsjećamo građane Crne Gore da poštujemo pravo javnosti da zna, ali istovremeno ističemo da to pravo ne može biti apsolutno, naročito kada je riječ o postupku koji je u toku”.

Nije, međutim, dugo trebalo pa da Katnić i njegovi saradnici zaborave na vlastito insistiranje o tajnosti postupka.

„Sinđelić je vrlo sposobna osoba u određenim oblastima, za izvršenje ovakvih zadataka-sjajna, ima mogućnosti i znanja za izvršenje najtežih zadataka ove vrste, radi se o fanatiku koji ovo radi iz ubjeđenja, ne zbog novca, zbog toga je i u stanju da uradi ta izvršenja. Veoma je važan za nas krivični postupak. Niko nije znao za Širokova, odnosno Šišmakova, osim njega”, objašnjavao je Katnić u Živoj istini sredinom februara, uoči podizanja optužnice. Štap je pratila i šargarepa: „SDT i državni organi CG nude građanima mir i prosperitet. Alternativa tome su destrukcija, razaranje sistema, nestanak osnovnih uslova za život … Alternativa protiv koje se ja bezrezervno borim…”.

U sličnom tonu iz SDT odgovaraju i na optužbe da se Katnić sa Sinđelićem, službeno, zna od početka vijeka i da zna za njegova zlodjela i presudu u Hrvatskoj. „Postavljanje pitanja kredibiliteta Saše Sinđelića u vezi sa njegovim statusom svjedoka saradnika ima za cilj da se u javnosti stvori negativan stav prema validnosti krivičnog postupka koji je u toku i potvrđuje da organizatori kriminalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječili osudu njenih pripadnika”, saopštili su.

Kontradiktoran sudski postupak na koji su se, sa mnogo ponosa i samopouzdanja, pozivali krajem prošle godine, niko više nije pominjao. Umjesto toga krenule su opomene i optužbe na račun svih koji su iskazivali i zrnce sumnje u ponuđenu verziju.

Kulminiralo je sredinom ljeta, kada je SDT – dan uoči suđenja – na svom sajtu objavilo telefonsku prepisku advokata i njihovih klijenata u ovom procesu, u kojoj oni razgovaraju o načinima odbrane na predstojećem suđenju. Tužilaštvo je materijal iz telefona advokata Gorana Rodića objavilo uz komentare do sada nezabilježene na ovim prostorima. Iz njih saznajemo da su u Specijalnom tužilaštvu posebno bili osjetljivi na informacije o Sinđelićevim zločinima u Hrvatskoj, i najave da će Hrvatska tražiti njegovo izručenje. Otud saznajemo kako se Rodić i Milan Knežević savjetuju da tu priču (o Sinđeliću) „treba provući i kroz naše i hrvatske medije i plus tražiti odgovore od nadležnih – onda im je javnost problem za sve ispod stola sta su zamislili da rade…” A onda nam nadležni objašnjavaju kako „navedena komunikacija, kao što se i vidi, predstavlja sinhronizovanu akciju pokušaja diskreditacije svih radnji koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima”.

„Na ovaj način narušavaju se elementarni odnosi advokata i klijenata, koji počivaju na odnosu punog povjerenja, posvećenosti zaštite prava klijenta i zakonskoj obavezi čuvanja profesionalne tajne”, navodi se u saopštenju Zdravka Begovića, predsjednika Advokatske komore CG. Iz AKCG je ranije, kada je Katnić naredio pretresanje Rodićeve kancelarije, saopšteno da je takav pretres bio nezakonit jer nije bilo predstavnika Komore, kao što propisi nalažu.

I izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je Katnić objavljujući transkripte razgovora advokata Rodića posegao za neprihvatljivim sredstvom. „Ovo je presedan kojim je prekršeno Rodićevo pravo na privatnost i odbranu u krivičnom postupku, tako što je mimo bilo kakve krivične procedure, tužilaštvo objavilo djelove te prepiske i to uz svoju interpretaciju “, kazala je Gorjanc-Prelević i ocijenila da postupci Katnića „izazivaju opštu nesigurnost”.

To mišljenje nije dijelio Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković. Pa je odbio zahtjev za Katnićevo izuzeće.

SDT je, prethodno, sa navodnim pučistima potpisivala sporazume o priznanju krivice, po kojima su potencijalne ubice premijera kažnjene sa pet mjeseci zatvora, a „snajperisti” zaduženi da u policijskim uniformama (koje je Sinđelić kupio i zadržao u Beogradu) pucaju u okupljenu masu (iz oružja koga ili nikada nije bilo, ili je kupljeno pa bačeno u neimenovano jezero na Kosovu – to znaju Katnić i vojvoda Mirko Paja Velimirović) pušteni kućama da ne prave gužvu u zatvoru.

I otud sumnja da je glavni posao A. S. Sinđelića u Podgorici da u priču o puču uveže funkcionere opozicionog DF-a Andriju Mandića i Milana Kneževića. Nije, ipak, još uvijek jasno na koji način će to izvesti (svjedočenje je tek počelo). I koliko će njegov nastup dojmiti sudsko vijeće i – ne manje bitno – brojnu televizijsku publiku, kojoj je unaprijed najavljeno da je Sinđin nastup centralni ovog pravosudnog serijala.

Makar toliko da zaboravi na osnovne nelogičnosti postupka. Poput one da do danas ne znamo da li je vojvoda Paja stavio u džep 30 hiljada eura koje je dobio od Sinđelića za kupovinu „50 automatskih pušaka, 50 pištolja i što više municije” a njemu poslao fotografije naoružanja iz magacina crnogorske policije, ili je to oružje stvarno kupljeno, pa raskopljeno i bačeno u neimenovano jezero „na srpsko-albanskoj granici”. Uz znanje Milivoja Katnića.

,,U ovu priču ulažem svoj obraz i svoju čast”, naglasio je Katnić. Naš ulog još nije obznanjen. Ipak, prema pažnji sa kojom se prati iskaz svjedoka saradnike, očito je da javnost shvata kako je nešta krupno u igri.

Definicije

Pokušaj državnog udara ili terorizam u pokušaju?

Tužilac Katnić je početkom novembra obznanio: ,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”. Nešto kasnije to je potvrdio i Milo Đukanović . „Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”. Danas vlast ipak isključivo govori o terorističkom napadu, iako čak i iz snimljenih i objavljenih razgovora Sinđelića i Velimirovića čijemo da se oni nadaju kako nasilja neće biti. Već će Dukanović „priznati poraz” pa će doći do mirne promjene vlasti.

Pitanje nije samo retoričko pošto od vrste krivičnog djela zavisi i zakonitost statusa svjedoka saradnika, ali i alibi crnogorskog državnog vrha (vlada, parlament, predsjednik, Savjet za nacionalnu bezbjednost…) zbog sveopšteg – i krajnje neuobičajenog – nečinjenja tokom višednevne operacije kojom je, izgleda, inokosno komandovao Milivoje Katnić.

Dijagnoze

Sinđelić nije samo ubica u bjekstvu već i psihički poremećena ličnost obznanio je proljetos Slaven Radunović. Zapravo, Radunović je dokumentovao nešto o čemu se već uveliko pričalo i pisalo, a članice DF-a su na svojim portalima objavile i ljekarske nalaze (Mišljenja) sačinjenje pošto je Sinđelić 2002. uhapšen kao vojni dezerter, nakon što je u BiH, Hrvatskoj i Srbiji počinio više krivičnih djela od krađe, preko napada na službena lica do ubistva. Zbog čega je u tadašnjoj SRJ osuđen na sedam a u Hrvatskoj na 21 godinu zatvora.

Jedni su se, nakon iznošenja ovih podataka, pitali o kredibilitetu svjedoka saradnika, dok je drugima fokus bio na publikovanju medicinske dokumentacije koja bi morala biti tajna. Začudo, takvi su previdjeli da i u skorijoj prošlosti imamo slične, ili (motivima) gore slučajeve zloupotrebe medicinske i vojne dokumentacije.

U avgustu 2012. tadašnji prvi čovjek Pobjede Srđan Kusovac – nekadašnji savjetnik Mila Đukanovića -– objavljuje tekst u kome, pored ostalog, piše i sledeće:

„Pošto me Janko Vučinić (poslanik DF i predsjednik Radničke partije)nazvao nesojem, informišem bivšeg sindikalnog lidera da sam vojni rok uredno odslužio, za razliku od njega koji je otpušten iz JNA, kako se navodi u vojničkoj zdravstvenoj knjižici…”. Potom Kusovac objavljujući i faksimile vojne knjižice koja je trebalo da posvjedoči o dometima ANB novinarstva, ne mareći što time krši Zakona o zaštiti ličnih podatka i, njemu mnogo manje važne, osnovna načela Kodeksa novinara Crne Gore.

Da se nepočinstvo isplati pokazuje činjenica da je Kusovac danas šef vladinog Biroa za odnose sa javnošću.

Za utjehu, makar znamo odakle praksa publikovanja (tuđih) medicinskih dijagnoza.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo