Povežite se sa nama

FOKUS

ZBOG 10 MILIONA, 10 GODINA KASNIJE: Osumnjičeni sa povlasticom

Objavljeno prije

na

Priča se po tužilaštvu, a ta je priča već stigla i do medija, kako je penzioner Miomir Mugoša tužiocima skrenuo pažnju, neki kažu da je precizniji izraz priprijetio, da dobro povedu računa kako se prema njemu ponašaju. Pošto, Mugoša podsjeća zaboravne, on nije Marović (Svetozar – bivši političar, biznimen bez biznisa, pa pravosnažno osuđeni šef kriminalne grupe iz Budve – prim. Monitora).

Tu je bivši ambasador u Sloveniji, skoro dvodecenijski gradonačelnik Podgorice, prethodno član više vlada Mila Đukanovića sa decenijskim ministarskim iskustvom i, konačno, hirurug, prepustio slušaocima da sami zaključe šta je htio da kaže.

Možda to „nijesam vam ja Marović”, znači da Mugoša drži kako njegova djeca nijesu dio kriminalnih kombinacija koje su državu i lokalnu samoupravu oštetile za milione i milione eura. Ili je odnedavno penzionisani moćnik htio da poruči kako u švajcarskim bankama ne postoje tajni računi na ime njegove žene, a da on nije vođa kriminalne grupe… Konačno, prema jednoj od interpretacija u opticaju, Miomir Mugoša je tužiocima koji ga saslušavaju, ali i onima koji će saslušavati njih, htio da stavi do znanja kako se on neće predati bez borbe i pristati na kakav sporazum o priznanju krivice. Ne nakon što je toliko toga učinio „za grad, državu i partiju”. I u tom činjenju mnogo stekao i mnogo saznao. A ima tajni koje su vrednije od svakog blaga.

Opet, „svi smo mi prolazni”, što bi Svetozar Marović rekao, kao potpredsjednik DPS-a, dok je još bio u moći i zdravlju, početkom 2014. godine, odgovarajući na pitanje novinara da li će Miomir Mugoša ponovo biti kandidat za gradonačelnika Podgorice. Mugoša je čovjek „koji će svakako obilježiti dio istorije Podgorice”, besjedio je slatkorječivi Budvanin, „ali odluku o tome ko treba za novo vrijeme i nove izazove, može donijeti samo partija, i to će uskoro učiniti”. Slijedila je promocija Slavoljuba Stijepovića Miga.

Da se manemo Partije i vratimo tužilaštvu. Za razliku od Marovića, ili nekadašnjih kolega – predsjednika oština Budva i Bar – Rajka Kuljače, Lazara Rađenovića, Žarka Pavićevića – Miomir Mugoša u tužilaštvo dolazi sa rukama u džepovima. A ne u lisicama. I odlazi, a da nikome ne padne na pamet kako bi možda mogao pobjeći, uticati na svjedoke, uznemiriti javnost ili, daleko bilo, ponoviti krivično djelo zbog kojeg je pod istragom.

Mada, izlišno je govoriti makar o trećem od navedenih razloga za određivanje pritvora. Prosto, javnost se više i ne sjeća događaja o kojima danas govorimo kao o aferi Carine. A kamoli da nekoga može uznemiriti podsjećanje na priču o kojoj smo praktično sve detalje znali još prije deset godina.

U utorak 17. oktobra navršilo se tačno deset godina kako je NVO MANS Vrhovnom državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv tadašnjeg gradonačelnika Podgorice i direktora Direkcije za imovinu Dragana Đukića, zbog sumnje da su nezakonitom prodajom opštinskog zemljišta kompaniji Carine zloupotrijebili položaj i oštetili budžet Glavnog grada za više od 11 miliona eura.

Prema navodima iz prijave, Mugoša je ignorisao prethodnu licitaciju i potpisao kupoprodajni ugovor sa Čedomirom Popovićem, vlasnikom Carina, mada bez odluke lokalnog parlamenta za to nije imao zakonski osnov. A ni razlika u cijeni nije bila baš mala. Zemljište za koje je na javnoj aukciji ponuđeno 13 miliona Mugoša je Popoviću prodao za 2,5 miliona eura pravdajući to takozvanim kompletiranjem urbanističke parcele. Samo što je u konkretnom slučaju vlasnik manje parcele dobio i veću. Po krajnje problematičnoj cijeni.

Godinu kasnije tužilaštvo je, pod komandom Vesne Medenice, odbacilo MANS-ovu prijavu, uz obrazloženje da je Mugoša imao zakonom propisanu saglasnost gradske Skupštine. Ispostavilo sa da to nije tačno, ali nikada nijesmo saznali ko je tu koga obmanuo: gradske vlasti – tužilaštvo ili tužilaštvo – građane Crne Gore.

Za to se potrudila Ranka Čarapić, Specijalna državna tužiteljka. Ona je, nakon pravosnažne sudske presude kojom je poništen aranžman Mugoše i Popovića, odbila krivičnu prijavu MANS-a za nesavjestan rad protiv postupajućeg tužioca Saše Čađenovića, koji prethodno nije našao krivično djelo u ugovoru koji je Osnovni sud, prije sedam godina, poništio. Potom je Vrhovni sud presudio da Carine Podgorici vra¬te plac po¬vr¬ši¬ne 15.205 kva¬drat¬nih me¬ta¬ra, a Glav¬ni grad Carinama 2,5 miliona eura, ko¬li¬ko je spor¬no ze¬mlji¬šte plaćeno. Čim je presuda izvršena Miomir Mugoša isto zemljište prodaje istom kupcu po istoj cijeni.

Tužilaštvo je, zato, prije dvije godine ponovo otvorilo isti predmet. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić tada je najavio da je „prema onome što tužilaštvo ima na raspolaganju moguće da će u predmetima pod radnim nazivima Bazar i Carine doći do podnošenja naredbi za sprovođenje istrage”. Istraga je, vidimo, počela. A u tužilaštvu nerado govore o povlasticama osumnjičenog Mugoše.

Specijalnu tužiteljku Sanju Jovićević začudilo je pitanje zbog čega, sve su prilike, neće Mugošu ni dovesti na saslušanje policijskom maricom niti ga u pritvoru zadražati ni tren. Do sada, taj su „tretman” imali čak i članovi Vlade i parlamenta.

,,Začuđuju pitanja i, uopšte, ideje o nezakonitom dogovoru između okrivljenih i Specijalnog državnog tužilaštva, jer takvih dogovora nema, niti će ih biti”, odgovoreno nam je iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). ,,Istovremeno vas podsjećamo i napominjemo da Specijalno državno tužilaštvo u ovom, kao i u svakom drugom predmetu, postupa isključivo po Ustavu i zakonima, a ne po bilo kakvim ‘dogovorima’, kako navodite”.

Isti odgovor SDT-a dobijen je i početkom maja ove godine, kada je Milivoje Katnić odgovarao na pitanje da li je tačno da Mugoša neće biti uhapšen do jeseni jer je, navodno, sklopio ,,dogovor” sa SDT da ,,zastanu” dok mu ne istekne diplomatski mandat. I tada su posjetili da rade po „Ustavu i zakonima”.

Tužilaštvo godinama istražuje i moguće nezakonitosti tokom izgradnje poslovnog centra Bazar u Podgorici. Tim predmetom rukovodi specijalni tužilac Živko Savović i, prema nezvaničnim saznanjima iz tužilaštva, izviđaj je davno završen. Sada se čeka (čija?) odluka šta raditi dalje.

Prema krivičnoj prijavi Demokratske Crne Gore u priči o gradnji Bazara (zajednička investicija Glavnog grada i kompanije Čelebić) sporna je podjela izgrađenog tržnog centra. Kompaniji Tomislava Čelebića, poslovnog partnera Mila Đukanovića u Univerzitetu Donja Gorica, pripalo je blizu šest hiljada kvadrata poslovnog prostora, a Glavni grad je dobio 6,9 hiljada kvadrata – 5.670 m2 parkinga i pripadajući pijačni prostor. Sva parking mjesta potom su izdata Čelebiću za 20 hiljada eura godišnje, po cijeni zakupa jednog poslovnog prostora.

Priča o Bazaru identična je slučaju budvanske TQ Plaza. Različiti su samo akteri i kvadrati. I pristup tužilaštva koje jedne hapsi a druge mazi.

Povlašćen položaj Miomira Mugoše pred crnogorskim tužilaštvom i pravosuđem nije od juče. Pitanje je samo čime je zaslužio takav status. Makar dijelom, tvrde dobro verzirani, odgovor na to pitanje treba tražiti i u nekima od približno 650 stanova koje je bivši gradonačelnik velikodušno i tajno podijelio u Podgorici tokom svoje vladavine.

Ranka Čarapić je, kao Vrhovni državni tužilac, bila najzaslužnija što je tužilaštvo odbacilo i krivičnu prijavu nekadašnjeg potpredsjednika Vlade Žarka Rakčevića protiv Mugoše. Rakčević je, pokazalo se uzalud, uz prijavu predao i dokumentaciju koja je trebalo da dokaže Mugošine malverzacije sa nabavkom ljekova u vrijeme dok je obavljao funkciju ministra zdravlja.

Iako se radilo o zvaničnim dokumentima, Čarapić je prijavu odbacila. ,,Nijesam pozivan da dam izjavu ili dopunske informacije”, objašnjavao je Rakčević, dodajući da je za odluku tužilaštva saznao iz Vijesti.

Još neka godina ranije i afera Bilbord. Mugoša i njegovi poslovni partneri oslobođeni su optužbi uz obrazloženje da je sporni ugovor o reklamnim panoima širom Podgorice u međuvremenu – poništen. Pa zato nije bilo štete za opštinu i državu…

Mugoša je, u svakoj od pomenutih priča, imao identično opravdanje: ,,Ti ljudi, često sumanutih ideja, problematične prošlosti, sa neskrivenom i prepoznatljivom ličnom mržnjom, lansiraju ordinarne laži”, pravdao se Mugoša u aferi Bilbord.

Krivičnu prijavu zbog zloupotreba koje je , navodno, počinio kao ministar zdravlja Mugoša je komentarisao kao ,,dio histerične medijske kampanje medijskog mafijaškog klana u koji se Rakčević svjesno upleo”.

I posao sa Čedomirom Popovićem pratila je slična priča: ,,Ne sporim da medijski sinhronizovana hajka, može da mi nanese određenu štetu, jer ljudi neke informacije iz medija prihvataju zdravo za gotovo. Međutim, na duže staze to ne prolazi”.

I najduže staze imaju svoj kraj. Tako će valjda i tužilaštvo smoći snage da priču o, makar nekim, spornim poslovima Miomira Mugoše prenese na sledeći nivo – u sudnicu. ,,Samo je pitanje vremena da li će ovaj personalni sastav tužilaštva, ili neki novi, kvalifikovati učinjene radnje gospodina Mugoše”, godinama unazad tvrdi Žarko Rakčević.

A šta ako, što bi pjesnik rekao, „još nije vreme” za kvalifikovanje učinjenog? Pošto Vrhovno i Specijalno tužilaštvo, kada sagledamo vrijeme u kome su počinjena krivična djela kojima se oni danas bave, mogu da podsjete i na kakav istorijski arhiv. Tako je Miomir Mugoša na tapetu zbog poslova iz 2007. i 2011. godine. Marović i njegova kriminalna družina osuđeni su za djela i iz prošle decenije. Istraga Pelagonija Primorka odnosi se na djela iz 2008. godine. Afera Boksiti Cetinje datira iz 2006. Predmet istrage u slučaju vjetroelektrana na Možuru jesu događaji iz 2010. godine…

Ne čudi, zato, da je Miomir Mugoša optimista. U tužilaštvu, nezvanično, pričaju da on tamo dolazi uvjeren da istraga protiv njega neće dovesti do podizanja optužnice. Prema njegovom mišljenju, u pitanju je samo formalnost. Misle li isto i u tužilaštvu?

Stari znanci

Tužiteljka Sanja Jovićević, koja vodi tužilački postupak u slučaju Carine, ,,briljirala” je i optužnicom protiv sada glavnog i odgovornog urednika nezavisnog dnevnika Vijesti Mihaila Jovovića 2009. godine, optužujući ga da je 5. avgusta 2009. godine na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici pesnicom, u kojoj je imao mobilni telefon ili diktafon, zadao udarac Draganu Radonjiću, vozaču Miomira Mugoše, „usljed čega mu je trajno i u znatnoj mjeri oštećen mozak”. Jovović je tada, sa fotoreporterom Borisom Pejovićem, pokušao da obavi novinarski zadatak i dokumentuje jedno od mnogih nepropisnih parkiranja gradonačelnika. U Izvještaju procesuiranja napada na novinare u Crnoj Gori, NVO Akcije za ljudska prava piše da će optužnica protiv Jovovića ostati raritet, između ostalog i zbog formulacije iz tog dokumentu da je Jovović ,,navodno neosuđivan”. Koliko je Sanja Jovićević precizno prikupila činjenice za optužnicu govori i podatak da je u njoj napisala da je Jovović neoženjen, iako je on u braku i ima dvoje djece. Ubrzo nakon toga ona je, ipak, napredovala u službi i dobila mjesto u Višem državnom tužilaštvu, da bi prošle godine stigla do zvanja specijalnog tužioca. Sud je utvrdio da Jovović nije uradio ništa od onoga što mu je tužiteljka stavila na teret. Zato su kažnjeni gradonačelnik i njegov sin Miljan Mugoša. Stariji Mugoša novčano, mlađi uslovnom zatvorskom kaznom.

Olivera LAKIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo