Povežite se sa nama

FOKUS

ZBOG 10 MILIONA, 10 GODINA KASNIJE: Osumnjičeni sa povlasticom

Objavljeno prije

6 godina

na

12032911-Mugosa-obilazak-ra

Priča se po tužilaštvu, a ta je priča već stigla i do medija, kako je penzioner Miomir Mugoša tužiocima skrenuo pažnju, neki kažu da je precizniji izraz priprijetio, da dobro povedu računa kako se prema njemu ponašaju. Pošto, Mugoša podsjeća zaboravne, on nije Marović (Svetozar – bivši političar, biznimen bez biznisa, pa pravosnažno osuđeni šef kriminalne grupe iz Budve – prim. Monitora).

Tu je bivši ambasador u Sloveniji, skoro dvodecenijski gradonačelnik Podgorice, prethodno član više vlada Mila Đukanovića sa decenijskim ministarskim iskustvom i, konačno, hirurug, prepustio slušaocima da sami zaključe šta je htio da kaže.

Možda to „nijesam vam ja Marović”, znači da Mugoša drži kako njegova djeca nijesu dio kriminalnih kombinacija koje su državu i lokalnu samoupravu oštetile za milione i milione eura. Ili je odnedavno penzionisani moćnik htio da poruči kako u švajcarskim bankama ne postoje tajni računi na ime njegove žene, a da on nije vođa kriminalne grupe… Konačno, prema jednoj od interpretacija u opticaju, Miomir Mugoša je tužiocima koji ga saslušavaju, ali i onima koji će saslušavati njih, htio da stavi do znanja kako se on neće predati bez borbe i pristati na kakav sporazum o priznanju krivice. Ne nakon što je toliko toga učinio „za grad, državu i partiju”. I u tom činjenju mnogo stekao i mnogo saznao. A ima tajni koje su vrednije od svakog blaga.

Opet, „svi smo mi prolazni”, što bi Svetozar Marović rekao, kao potpredsjednik DPS-a, dok je još bio u moći i zdravlju, početkom 2014. godine, odgovarajući na pitanje novinara da li će Miomir Mugoša ponovo biti kandidat za gradonačelnika Podgorice. Mugoša je čovjek „koji će svakako obilježiti dio istorije Podgorice”, besjedio je slatkorječivi Budvanin, „ali odluku o tome ko treba za novo vrijeme i nove izazove, može donijeti samo partija, i to će uskoro učiniti”. Slijedila je promocija Slavoljuba Stijepovića Miga.

Da se manemo Partije i vratimo tužilaštvu. Za razliku od Marovića, ili nekadašnjih kolega – predsjednika oština Budva i Bar – Rajka Kuljače, Lazara Rađenovića, Žarka Pavićevića – Miomir Mugoša u tužilaštvo dolazi sa rukama u džepovima. A ne u lisicama. I odlazi, a da nikome ne padne na pamet kako bi možda mogao pobjeći, uticati na svjedoke, uznemiriti javnost ili, daleko bilo, ponoviti krivično djelo zbog kojeg je pod istragom.

Mada, izlišno je govoriti makar o trećem od navedenih razloga za određivanje pritvora. Prosto, javnost se više i ne sjeća događaja o kojima danas govorimo kao o aferi Carine. A kamoli da nekoga može uznemiriti podsjećanje na priču o kojoj smo praktično sve detalje znali još prije deset godina.

U utorak 17. oktobra navršilo se tačno deset godina kako je NVO MANS Vrhovnom državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv tadašnjeg gradonačelnika Podgorice i direktora Direkcije za imovinu Dragana Đukića, zbog sumnje da su nezakonitom prodajom opštinskog zemljišta kompaniji Carine zloupotrijebili položaj i oštetili budžet Glavnog grada za više od 11 miliona eura.

Prema navodima iz prijave, Mugoša je ignorisao prethodnu licitaciju i potpisao kupoprodajni ugovor sa Čedomirom Popovićem, vlasnikom Carina, mada bez odluke lokalnog parlamenta za to nije imao zakonski osnov. A ni razlika u cijeni nije bila baš mala. Zemljište za koje je na javnoj aukciji ponuđeno 13 miliona Mugoša je Popoviću prodao za 2,5 miliona eura pravdajući to takozvanim kompletiranjem urbanističke parcele. Samo što je u konkretnom slučaju vlasnik manje parcele dobio i veću. Po krajnje problematičnoj cijeni.

Godinu kasnije tužilaštvo je, pod komandom Vesne Medenice, odbacilo MANS-ovu prijavu, uz obrazloženje da je Mugoša imao zakonom propisanu saglasnost gradske Skupštine. Ispostavilo sa da to nije tačno, ali nikada nijesmo saznali ko je tu koga obmanuo: gradske vlasti – tužilaštvo ili tužilaštvo – građane Crne Gore.

Za to se potrudila Ranka Čarapić, Specijalna državna tužiteljka. Ona je, nakon pravosnažne sudske presude kojom je poništen aranžman Mugoše i Popovića, odbila krivičnu prijavu MANS-a za nesavjestan rad protiv postupajućeg tužioca Saše Čađenovića, koji prethodno nije našao krivično djelo u ugovoru koji je Osnovni sud, prije sedam godina, poništio. Potom je Vrhovni sud presudio da Carine Podgorici vra¬te plac po¬vr¬ši¬ne 15.205 kva¬drat¬nih me¬ta¬ra, a Glav¬ni grad Carinama 2,5 miliona eura, ko¬li¬ko je spor¬no ze¬mlji¬šte plaćeno. Čim je presuda izvršena Miomir Mugoša isto zemljište prodaje istom kupcu po istoj cijeni.

Tužilaštvo je, zato, prije dvije godine ponovo otvorilo isti predmet. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić tada je najavio da je „prema onome što tužilaštvo ima na raspolaganju moguće da će u predmetima pod radnim nazivima Bazar i Carine doći do podnošenja naredbi za sprovođenje istrage”. Istraga je, vidimo, počela. A u tužilaštvu nerado govore o povlasticama osumnjičenog Mugoše.

Specijalnu tužiteljku Sanju Jovićević začudilo je pitanje zbog čega, sve su prilike, neće Mugošu ni dovesti na saslušanje policijskom maricom niti ga u pritvoru zadražati ni tren. Do sada, taj su „tretman” imali čak i članovi Vlade i parlamenta.

,,Začuđuju pitanja i, uopšte, ideje o nezakonitom dogovoru između okrivljenih i Specijalnog državnog tužilaštva, jer takvih dogovora nema, niti će ih biti”, odgovoreno nam je iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). ,,Istovremeno vas podsjećamo i napominjemo da Specijalno državno tužilaštvo u ovom, kao i u svakom drugom predmetu, postupa isključivo po Ustavu i zakonima, a ne po bilo kakvim ‘dogovorima’, kako navodite”.

Isti odgovor SDT-a dobijen je i početkom maja ove godine, kada je Milivoje Katnić odgovarao na pitanje da li je tačno da Mugoša neće biti uhapšen do jeseni jer je, navodno, sklopio ,,dogovor” sa SDT da ,,zastanu” dok mu ne istekne diplomatski mandat. I tada su posjetili da rade po „Ustavu i zakonima”.

Tužilaštvo godinama istražuje i moguće nezakonitosti tokom izgradnje poslovnog centra Bazar u Podgorici. Tim predmetom rukovodi specijalni tužilac Živko Savović i, prema nezvaničnim saznanjima iz tužilaštva, izviđaj je davno završen. Sada se čeka (čija?) odluka šta raditi dalje.

Prema krivičnoj prijavi Demokratske Crne Gore u priči o gradnji Bazara (zajednička investicija Glavnog grada i kompanije Čelebić) sporna je podjela izgrađenog tržnog centra. Kompaniji Tomislava Čelebića, poslovnog partnera Mila Đukanovića u Univerzitetu Donja Gorica, pripalo je blizu šest hiljada kvadrata poslovnog prostora, a Glavni grad je dobio 6,9 hiljada kvadrata – 5.670 m2 parkinga i pripadajući pijačni prostor. Sva parking mjesta potom su izdata Čelebiću za 20 hiljada eura godišnje, po cijeni zakupa jednog poslovnog prostora.

Priča o Bazaru identična je slučaju budvanske TQ Plaza. Različiti su samo akteri i kvadrati. I pristup tužilaštva koje jedne hapsi a druge mazi.

Povlašćen položaj Miomira Mugoše pred crnogorskim tužilaštvom i pravosuđem nije od juče. Pitanje je samo čime je zaslužio takav status. Makar dijelom, tvrde dobro verzirani, odgovor na to pitanje treba tražiti i u nekima od približno 650 stanova koje je bivši gradonačelnik velikodušno i tajno podijelio u Podgorici tokom svoje vladavine.

Ranka Čarapić je, kao Vrhovni državni tužilac, bila najzaslužnija što je tužilaštvo odbacilo i krivičnu prijavu nekadašnjeg potpredsjednika Vlade Žarka Rakčevića protiv Mugoše. Rakčević je, pokazalo se uzalud, uz prijavu predao i dokumentaciju koja je trebalo da dokaže Mugošine malverzacije sa nabavkom ljekova u vrijeme dok je obavljao funkciju ministra zdravlja.

Iako se radilo o zvaničnim dokumentima, Čarapić je prijavu odbacila. ,,Nijesam pozivan da dam izjavu ili dopunske informacije”, objašnjavao je Rakčević, dodajući da je za odluku tužilaštva saznao iz Vijesti.

Još neka godina ranije i afera Bilbord. Mugoša i njegovi poslovni partneri oslobođeni su optužbi uz obrazloženje da je sporni ugovor o reklamnim panoima širom Podgorice u međuvremenu – poništen. Pa zato nije bilo štete za opštinu i državu…

Mugoša je, u svakoj od pomenutih priča, imao identično opravdanje: ,,Ti ljudi, često sumanutih ideja, problematične prošlosti, sa neskrivenom i prepoznatljivom ličnom mržnjom, lansiraju ordinarne laži”, pravdao se Mugoša u aferi Bilbord.

Krivičnu prijavu zbog zloupotreba koje je , navodno, počinio kao ministar zdravlja Mugoša je komentarisao kao ,,dio histerične medijske kampanje medijskog mafijaškog klana u koji se Rakčević svjesno upleo”.

I posao sa Čedomirom Popovićem pratila je slična priča: ,,Ne sporim da medijski sinhronizovana hajka, može da mi nanese određenu štetu, jer ljudi neke informacije iz medija prihvataju zdravo za gotovo. Međutim, na duže staze to ne prolazi”.

I najduže staze imaju svoj kraj. Tako će valjda i tužilaštvo smoći snage da priču o, makar nekim, spornim poslovima Miomira Mugoše prenese na sledeći nivo – u sudnicu. ,,Samo je pitanje vremena da li će ovaj personalni sastav tužilaštva, ili neki novi, kvalifikovati učinjene radnje gospodina Mugoše”, godinama unazad tvrdi Žarko Rakčević.

A šta ako, što bi pjesnik rekao, „još nije vreme” za kvalifikovanje učinjenog? Pošto Vrhovno i Specijalno tužilaštvo, kada sagledamo vrijeme u kome su počinjena krivična djela kojima se oni danas bave, mogu da podsjete i na kakav istorijski arhiv. Tako je Miomir Mugoša na tapetu zbog poslova iz 2007. i 2011. godine. Marović i njegova kriminalna družina osuđeni su za djela i iz prošle decenije. Istraga Pelagonija Primorka odnosi se na djela iz 2008. godine. Afera Boksiti Cetinje datira iz 2006. Predmet istrage u slučaju vjetroelektrana na Možuru jesu događaji iz 2010. godine…

Ne čudi, zato, da je Miomir Mugoša optimista. U tužilaštvu, nezvanično, pričaju da on tamo dolazi uvjeren da istraga protiv njega neće dovesti do podizanja optužnice. Prema njegovom mišljenju, u pitanju je samo formalnost. Misle li isto i u tužilaštvu?

Stari znanci

Tužiteljka Sanja Jovićević, koja vodi tužilački postupak u slučaju Carine, ,,briljirala” je i optužnicom protiv sada glavnog i odgovornog urednika nezavisnog dnevnika Vijesti Mihaila Jovovića 2009. godine, optužujući ga da je 5. avgusta 2009. godine na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici pesnicom, u kojoj je imao mobilni telefon ili diktafon, zadao udarac Draganu Radonjiću, vozaču Miomira Mugoše, „usljed čega mu je trajno i u znatnoj mjeri oštećen mozak”. Jovović je tada, sa fotoreporterom Borisom Pejovićem, pokušao da obavi novinarski zadatak i dokumentuje jedno od mnogih nepropisnih parkiranja gradonačelnika. U Izvještaju procesuiranja napada na novinare u Crnoj Gori, NVO Akcije za ljudska prava piše da će optužnica protiv Jovovića ostati raritet, između ostalog i zbog formulacije iz tog dokumentu da je Jovović ,,navodno neosuđivan”. Koliko je Sanja Jovićević precizno prikupila činjenice za optužnicu govori i podatak da je u njoj napisala da je Jovović neoženjen, iako je on u braku i ima dvoje djece. Ubrzo nakon toga ona je, ipak, napredovala u službi i dobila mjesto u Višem državnom tužilaštvu, da bi prošle godine stigla do zvanja specijalnog tužioca. Sud je utvrdio da Jovović nije uradio ništa od onoga što mu je tužiteljka stavila na teret. Zato su kažnjeni gradonačelnik i njegov sin Miljan Mugoša. Stariji Mugoša novčano, mlađi uslovnom zatvorskom kaznom.

Olivera LAKIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića

 

Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.

Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

2 sedmice

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.

U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.

U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).

„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.

„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.

Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.

No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija,  opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije…  Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.

Milatović nema dugu političku biografiju.  U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.

Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.

Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom,  od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.

U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.

Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.

„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.

Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.

 

ČESTITKE

Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.

Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.

Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.

Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.

Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.

„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.

Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks:  „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka

Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.

Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.

„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.

 

 

KO JE JAKOV MILATOVIĆ

Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.

Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.

Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.

Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Objavljeno prije

3 sedmice

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.

 

Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.

Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma  i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.

Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera…  To su samo  neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.

Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.

Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP.  Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa  Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.

Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.

Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao  pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020.  Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.

Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji  u vrijeme Miloševića  i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira,  spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.

To je samo vrh piramide.

Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).

Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.

SDP  bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.

Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih  funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).

Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno:  biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.

Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović.  Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.

I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.

U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.

U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.

Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni  promjena vlasti u ljeto 2020,  nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo