Skupština Crne Gore usvojila je 8. decembra Zakon o autoputu Bar – Boljare. Za usvajanje zakona glasala su 44 poslanika vladajuće koalicije, 22 glasa su bila protiv, a dva uzdržana.
Fakat da su javnosti ostali nepoznati važni detalji oko ,,posla vijeka”, Vlada pokušava da prikrije reklamirajući autoput kao eurokrem: ,,Nakon što je 2006. vratila dostojanstvo svom narodu i potvrdila sve atribute koji znače slobodu i odgovornost za budućnost države, koja teži napretku svakog svog građanina, i tako ostvarila vjekovni san koji se prenosio sa očeva na sinove, Crna Gora je na pragu da dosanja još jedan podvig o kojem se govori decenijama.”
Ili ćemo dosanjati ili bankrotirati.
Nakon usvajanja u parlamentu, sljedeći korak je objavljivanje Zakona u Službenom listu.
,,Najdalje 42 dana od objavljivanja u Službenom listu i obavještavanja partnera moraju početi radovi. Oni će u punom zamahu početi iduće godine kada bi i naš partner trebalo da izradi glavni projekat čime će se stvoriti preduslovi za početak glavnih radova”, objasnio je ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović.
Od 13 amandmana opozicije na zakon o autoputu, koji će graditi kineska kompanija, nije usvojen nijedan. U vjetar su otišle ocjene opozicionih poslanika da zakon otvara mogućnost za sadejstvo organizovanog kriminala i korupcije. Većina je većina, a ona kaže da projekat autoputa neće ugroziti makroekonomsku stabilnost države i da je njegova realizacija ispregovarana na najbolji mogući način. ,,Projekat autoputa” treba razumjeti kao pjesničku sliku, jer stvarni projekat ne postoji.
Prioritetna, dakle, dionica od Smokovca do Mateševa biće dugačka 41 kilometar i koštaće 809,58 miliona eura, po kilometru 19,7 miliona eura. Projektovana brzina na ovoj dionici autoputa je 100 km/h a vrijeme putovanja između Podgorice i Kolašina skraćuje se sa sadašnjih sat i po na 25 minuta.
To čudo, kažu Kinezi, vidjećemo za četiri godine. Kompanija CRBC spremna je da odmah počne sa projektom izgradnje dionice Smokovac – Mateševo, na budućem autoputu Bar-Boljare, saopšteno je novinarima u sjedištu te kompanije u Pekingu.
,,Nigdje ne možete naći dokument ili pročitati u novinama da ugovore nijesmo ispoštovali 100 odsto. Potpuno smo uvjereni da ćemo završiti projekat za četiri godine”, kazao je predsjednik CRBC-a Lu Šan.
Da bi se put, jednog lijepog dana, kompletirao, treba izgraditi 49,2 kilometra od Smokovca do Bara i 75 kilometara od Mateševa do Boljara. To je ideja.
Tokom skupštinske rasprave, objašnjavajući da je pravljenje autoputa moglo početi ovako ili nikako, ministar Brajović je više puta podsjetio da nije bilo moguće pronaći partnere zainteresovane da put do Mateševa grade po modelu privatno-javnog partnerstva. To ga, međutim, ne sprječava da predviđa kako će ostatak puta biti izgrađen baš po tom modelu. Za ovu dionicu, kažu, niko nije bio zainteresovan jer je najteža, a za druge dvije će, sudeći po pričama iz Vlade, investitori nagrnuti toliko da ćemo morati da ih razgonimo. Zvuči kao sve, samo ne kao ozbiljan plan.
,,Izgradnja autoputa Bar-Boljare je strateški projekat za Crnu
Goru, čija realizacija bi trebalo da omogući ravnomjerniji razvoj sjevera i juga države, iskorišćavanje prirodnih bogatstava, razvoj
turizma, bolje saobraćajno povezivanje i ukupan ekonomski razvoj”, ponovila je bezbroj puta Vlada. Problem u vezi s tim je što čitava priča ima smisla jedino ako se govori o čitavom autoputu. Njegovo parče koje završava u Mateševu, stanovnicima sjevera, liše Kolašina, neće donijeti bogznašta.
Tačno je da izbjegavanje Platija znači mnogo; to je, svakako, najgori dio postojećeg puta. Da biste, međutim, od Kolašina stigli do granice sa Srbijom ili do Plava, Andrijevice, Berana, Petnjice, Bijelog Polja ili Mojkovca i dalje ćete se voziti kroz Bakovića klisuru, preko, kažu vozači, užasnog dijela puta pored Tare ispred Mojkovca, treba se provući putem kod Slijepač mosta… Sve u svemu, sjever će ostati daleko.
Prije izgradnje puta kroz Platije, preko Mateševa se putovalo između sjevera i juga Crne Gore. Mateševo je bilo neizostavan dio šoferskih priča iz tog vremena; nekad se moglo popeti do tamo, često, zbog snijega, nije. Tamo je polovinom prošlog vijeka živjelo 260, početkom ovoga – ni sto ljudi. Na ovovremeno pitanje – šta ću ja u Mateševu – vlast i dalje nema smislen odgovor.
Protivnici ovakve izgradnje autoputa smatraju da put do Mateševa, pored širokih polja za korupciju, obezbjeđuje samo da podgorički velikaši lagodno stignu do svojih hacijendi u Kolašinu, ako im bude vruće ili ako se zažele zimskih sportova. I, naravno, mogućnost da povlašteni biznismeni u svoje turističke ponude uvrste razne ,,hajkinge” i ,,bajkinge”. Priča o crnogorskim ljepotama, o blizini mora i planina može da se ispriča iako joj je kraj na koti ski centra Kolašin 1450 ili kod Bianca Resort & Spa okruženog ,,veličanstvenim borovim šumama” s ,,pogledom na planinu Bjelasica koji oduzima dah”. U tom slučaju, ostatku sjevera bi prijetila opasnost da bude u gorem položaju nego što je sada.
A sad je – nigdje. Ljudi bježe od teškog života, besparice, nezaposlenosti i uprkos raznoraznim strategijama, stvarne nezainteresovanosti vlasti za ove krajeve. Sa civilizovanim putem Vlada je toliko zakasnila da bi, sve i kad bi obećala da će čitav put biti gotov za četiri godine, bilo malo nade da će nekoga zadržati.
Uzalud su se, kako trenutno stvari stoje, ljudi radovali formiranju opštine Petnjica. Niko se u posljednjih deset mjeseci, prema službenim podacima, u taj kraj nije doselio, odselilo se 30 ljudi. Rođeno je desetoro djece, umrlo 27 ljudi.
Ko misli da je odveć rano za sumornu statistiku, može da pogleda Andrijevicu. Ta opština je obnovljena početkom devedesetih, iseljavanje nije zaustavljeno. U prvih deset mjeseci ove godine doselile su se 22 osobe, otišlo ih je 64. Saldo je minus 42. Rođene su 42 bebe, umrlo je 48 ljudi.
U Mojkovcu je na 56 rođenih 78 umrlih, broj doseljenih je 43, odseljenih 90. U Plavu su rođene 102 bebe, umrlih je 109; došlo je 47, otišlo 87 ljudi.
Berane i Bijelo Polje drže nekako pozitivnu stopu nataliteta, ali broj ljudi koji odlazi je ogroman. Od januara do oktobra ove godine u Berane se doselila 101 osoba, otišlo ih je 258. Bijelo Polje je još gore: došle su 142 osobe, odselile se 424.
Nekad se u Crnoj Gori brojalo koliko u nekom mjestu ima “dimova”; bilo je to drugo ime za ognjište, odnosno domaćinstvo. Kad bi tako brojali, sjever bi, sasvim sigurno, izgledao još gore nego u zvaničnoj statistici. Podaci o odseljenima i doseljenima crnogorskog Zavoda za statistiku odnose se samo na migracije unutar zemlje. Oni koji odlaze u inostranstvo po pravilu svoj boravak ne odjavljuju. O njihovom odlasku svjedoče samo prazne kuće.
O svojevrsnom autizmu koji vlada južno od Bioča svjedoči i činjenica da, kad god bude neko nevrijeme ili padne kakva stijena, pa se put ka Kolašinu zatvori, mediji jednoglasno jave kako je ,,sjever odsječen”. Ni oni koji pišu saopštenja, ni oni koji ih prenose nijesu u stanju da se prisjete kako izgleda Crna Gora na geografskoj karti. I kad se ne može ka Podgorici, stanovnicima sjevera preostaju još tri strane svijeta, samo to nema ko da vidi. Nekako u skladu sa tom logikom je i državna politika prema sjeveru.
Geografska karta može nam puno reći i o putu zbog kojeg smo zadužili generacije, ako pogledate gdje je Mateševo. Prosto: kad stignete u Mateševo, uz dužno poštovanje stanovnicima tog mjesta, nijeste stigli nigdje.
Sudeći prema ozbiljnosti koju je Vlada dosad pokazala oko izgradnje kompletnog puta, velike su šanse da će izgradnja kompletnog puta, ako je bude, trajati decenijama. A onda bi se, autoputem do Boljara, išlo kroz divne, puste, predjele.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
FOKUS3 sedmice