Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Radnička klasa ide u raj

Objavljeno prije

na

Nema toga Boga, ni Velikoga petka, ni Vaskrsa, a ni Bajrama, koji prodavačicama po Crnoj Gori može omogućiti da praznike provedu kod svoje kuće. Minuo je i ovaj praznik, sve je bilo isto – svaka radnja je radila, neradni dani važili su uglavnom za one kojima je poslodavac država. Inspekcija rada javila je da je sve po zakonu i u najboljem redu. Izvršili su, kažu, 156 nadzora, i zaključili da poslodavci poštuju Zakon o svetkovanju vjerskih praznika. Na radu je zatečeno 1.363 zaposlenih. Nije precizirano da li su “zatečeni” bili ateisti ili muslimani.

,,Izdato je i 130 naloga za otklanjanje drugih nepravilnosti koje se tiču uplate doprinosa, izdavanja obračunskih lista, rasporeda radnog vremena zaposlenih sa rasporedom sedmičnog odmora, kao i bezbjednosti i zaštite na radu”. Izrečene su i kazne zbog nezaključivanja ugovora o radu u skladu sa propisima. Ne zvuči baš kao poštovanje zakona, ali, ako inspekcija kaže da je sve u redu, mora da je redu.

Doduše, uz opštu ocjenu da se Zakon o svetkovanju vjerskih praznika poštuje, inspekcija je dodala da ,,privredni subjekti uglavnom nijesu obavljali svoju djelatnost, osim u ugostiteljstvu i trgovini”. U tom ,,osim” radi ubjedljivo najveći broj zaposlenih u Crnoj Gori.

Prema Monstatovim podacima četrvrtina zaposlenih u Crnoj Gori radi u sektoru uslužnih radnika i trgovaca. Na primorju trećina. Blizu trideset odsto zaposlenih žena u Crnoj Gori rade kao uslužni radnici ili trgovci. Na primorju 34,5.

U trgovini na veliko i malo radi 46.000 zaposlenih, od toga je blizu 25 hiljada žena. U posljednjih desetak godina taj broj se udvostručio, dok je broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji značajno opao. Fala privatizaciji. Usluge smještaja i ishrane pruža oko 15,5 hiljada zaposlenih. Pod ,,ostale uslužne djelatnosti” svrstani su poslovi koje radi blizu pet hiljada ljudi.

Prosječna plata u trgovini na veliko i malo u februaru je bila 334 eura – manja 161 euro od prosječne. U kategoriji ,,usluge smještaja i ishrane” prosječna plata je 375 eura. Manje plate su samo kod zaposlenih koji su svrstani pod “administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti” – 329 eura.

Svi oni koji u ovoj zemlji poslužuju i uslužuju, osim što imaju plate znatno manje od prosječnih, najčešće su daleko od statusa radnika, njih i plaćaju i tretiraju uglavnom kao – sluge. Kao suviše rogobatan valjda, termin ,,radnik” ionako je ovdje izbačen iz upotrebe. ,,Zaposleni” je nekako nježnija riječ, ,,prava zaposlenih” sama su po sebi tiša od ,,radničkih prava”.

Uskoro će se napuniti 126 godina od protesta u Čikagu na kojima je glavni zahtjev bio – osmosatno radno vrijeme. Iako zakoni u Crnoj Gori jasno propisuju da se rad preko četrdeset sati – pet dana po osam sati – smatra prekovremenim, poslodavci uspješno organizuju stvari tako da svaka prodavnica, svaka apoteka, svaka kafana radi svaki dan. Prodavačice najčešće imaju jedan slobodan dan na petnaest dana. Kreativnim tumačenjem propisa poslodavci utvrđuju rasporede zaposlenih prema kojima se radi sedam sati dnevno i na taj način svaka subota postaje radna. Poslijepodnevna smjena formalno traje šest sati – ode svaka druga nedjelja.

,,Za vrijeme vjerskih i državnih praznika rade skoro svi. Oko vjerskih praznika zakon je jasan: zaposleni su dužni, naročito u malim i srednjim preduzećima u kojima to ne ide ‘po automatizmu’ da se, najkasnije tri dana prije početka praznika, pisano obrate poslodavcu sa zahtjevom za plaćeno odsustvo. Poslodavac je dužan da to omogući. Za vrijeme državnih praznika mogu da rade samo oni čija tehnologija zahtijeva neprekidan rad”, kaže za Monitor Sandra Obradović, iz Unije slobodnih sindikata. Prema njenoj ocjeni, tvrdnje Ministarstva rada da se zakoni poštuju nijesu u skladu sa brojem ljudi koji se sindikatu obraćaju za pomoć.

Rupa koja omogućava da neradnim danima sve radi, a da sve bude kobajagi u skladu sa propisima, izmišljena je tako što se poslodavci pridržavaju opštinskih odluka o radnom vremenu, koje nijesu u skladu sa zakonom, ali poslodavcima služe – savršeno.

,,Dva puta smo pisali skupštinskom Odboru za rad zdravstvo i socijalnu politiku, uradićemo to ponovo ovih dana, i od njih tražimo da preispitaju zakon o državnim praznicima. Treba onemogućiti poslodavce da rade na osnovu opštinskih odluka ili ukinuti odredbe zakona”, objašnjava Sandra Obradović.

U Uniji slobodnih sindikata najavljuju kampanju protiv rada na crno.

Tvrde da ljudi rade bez ugovora, doprinosi se ne uplaćuju ili se uplaćuju na minimalan iznos od 146 eura, prekovremeni rad se ne plaća, iako ljudi rade preko četrdeset sati. Iako je po zakonu slobodan dan, po pravilu, nedjelja, ona mnogima pada, na primjer u četvrtak.

Zaposleni u trgovini nijesu sindikalno organizovani. Često je riječ o malim firmama u kojima je još jači strah od poslodavaca. Svaka greška odbija se od plate zaposlenih, bilo kako da je nastala. U podgoričkim prodavnicama, koje pripadaju jednom od velikih lanaca, na pitanje koje je grožđe ljepše prodavačica odgovara: ,,Ne znam, mi ne smijemo da probamo”. Poslodavci su našli način i da teret krize prevale na radnike tako što ih stave pred ,,fer” izbor – ili otpuštanje dijela radnika ili manje plate za sve. Ljudi onda pristaju na smanjenje ionako jadnih zarada.

Novim izmjenama Zakona o radu propisano je da žene ne mogu dobiti otkaz za vrijeme porodiljskog odsustva i ako im istekne ugovor o radu. To ne važi za trudnice. Može se ostati bez posla u osmom mjesecu trudnoće. Prema riječima Sandre Obradović žene su i dalje izložene diskriminaciji: pitanja o bračnom statusu, broju djece, namjeri da se djeca rađaju su uobičajena, a tu je i diskriminacija na osnovu godina i fizičkog izgleda. Uz blještave butige nekako ne idu sredovječne manje šarmantne ili, na primjer, mlade, a debeljuškaste žene. Zakon tržišta.

Za sve postoji rješenje. Ružna je riječ ,,sluga”, u modi je ,,fleksibilni” zaposleni. Ko nije ,,fleksibilan” završiće na ulici, armija nezaposlenih čeka na njegovo radno mjesto. Što bi neko slušao lajavu prodavačicu sa srednjom školom, kad njeno mjesto može da zauzme diplomirana menadžerka sa znanjem dva svjetska jezika.

Možda nekome bude lakše ako se primijeti da je slično u većem dijelu svijeta. Kod nas su uvijek stvari samo ogoljenije.

Engleski ekonomista Dž. A. Hopson na vrijeme je upozoravao na opasnosti od ,,zapadnog parazitizma” koji bi mogao ,,izdvojiti grupu najrazvijenijih evropskih industrijskih nacija, kod kojih gornje klase dobijaju ogroman danak iz Azije i Afrike i pomoću tog danka drže velike pripitomljene mase namještenika i slugu, koji se više ne bave proizvodnjom masovnih poljoprivrednih i industrijskih produkata, nego ličnim posluživanjem ili drugostepenim industrijskim poslovima pod kontrolom nove finansijske aristokratije”.

Hopsonovo djelo Imperijalizam objavljeno je 1902. Na više mjesta Vladimir Iljič Lenjin citira ga u djelu Imperijalizam kao posljednji stadijum kapitalizma.

Ima i suprotnih trendova. Nedavno je objavljeno predviđanje da će zaposleni pripadnici Y generacije – rođeni između 1982. i 1993. – promijeniti tradicionalna pravila vezana za radno vrijeme i praznike. Generacija Y kroz posao je povezana s tehnologijom koja je tradicionalno radno vrijeme od 9 do 17 učinila suvišnim. Sve više kompanija uvodi fleksibilnije radno vrijeme, kad napuste radno mjesto, radnici ne napuštaju posao jer njihov profesionalni i privatni život nijesu jasno odvojeni. Samo, to neće važiti za sluge u kakve nas uspješno više od dvije decenije pretvaraju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo