Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Radnička klasa ide u raj

Objavljeno prije

na

Nema toga Boga, ni Velikoga petka, ni Vaskrsa, a ni Bajrama, koji prodavačicama po Crnoj Gori može omogućiti da praznike provedu kod svoje kuće. Minuo je i ovaj praznik, sve je bilo isto – svaka radnja je radila, neradni dani važili su uglavnom za one kojima je poslodavac država. Inspekcija rada javila je da je sve po zakonu i u najboljem redu. Izvršili su, kažu, 156 nadzora, i zaključili da poslodavci poštuju Zakon o svetkovanju vjerskih praznika. Na radu je zatečeno 1.363 zaposlenih. Nije precizirano da li su “zatečeni” bili ateisti ili muslimani.

,,Izdato je i 130 naloga za otklanjanje drugih nepravilnosti koje se tiču uplate doprinosa, izdavanja obračunskih lista, rasporeda radnog vremena zaposlenih sa rasporedom sedmičnog odmora, kao i bezbjednosti i zaštite na radu”. Izrečene su i kazne zbog nezaključivanja ugovora o radu u skladu sa propisima. Ne zvuči baš kao poštovanje zakona, ali, ako inspekcija kaže da je sve u redu, mora da je redu.

Doduše, uz opštu ocjenu da se Zakon o svetkovanju vjerskih praznika poštuje, inspekcija je dodala da ,,privredni subjekti uglavnom nijesu obavljali svoju djelatnost, osim u ugostiteljstvu i trgovini”. U tom ,,osim” radi ubjedljivo najveći broj zaposlenih u Crnoj Gori.

Prema Monstatovim podacima četrvrtina zaposlenih u Crnoj Gori radi u sektoru uslužnih radnika i trgovaca. Na primorju trećina. Blizu trideset odsto zaposlenih žena u Crnoj Gori rade kao uslužni radnici ili trgovci. Na primorju 34,5.

U trgovini na veliko i malo radi 46.000 zaposlenih, od toga je blizu 25 hiljada žena. U posljednjih desetak godina taj broj se udvostručio, dok je broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji značajno opao. Fala privatizaciji. Usluge smještaja i ishrane pruža oko 15,5 hiljada zaposlenih. Pod ,,ostale uslužne djelatnosti” svrstani su poslovi koje radi blizu pet hiljada ljudi.

Prosječna plata u trgovini na veliko i malo u februaru je bila 334 eura – manja 161 euro od prosječne. U kategoriji ,,usluge smještaja i ishrane” prosječna plata je 375 eura. Manje plate su samo kod zaposlenih koji su svrstani pod “administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti” – 329 eura.

Svi oni koji u ovoj zemlji poslužuju i uslužuju, osim što imaju plate znatno manje od prosječnih, najčešće su daleko od statusa radnika, njih i plaćaju i tretiraju uglavnom kao – sluge. Kao suviše rogobatan valjda, termin ,,radnik” ionako je ovdje izbačen iz upotrebe. ,,Zaposleni” je nekako nježnija riječ, ,,prava zaposlenih” sama su po sebi tiša od ,,radničkih prava”.

Uskoro će se napuniti 126 godina od protesta u Čikagu na kojima je glavni zahtjev bio – osmosatno radno vrijeme. Iako zakoni u Crnoj Gori jasno propisuju da se rad preko četrdeset sati – pet dana po osam sati – smatra prekovremenim, poslodavci uspješno organizuju stvari tako da svaka prodavnica, svaka apoteka, svaka kafana radi svaki dan. Prodavačice najčešće imaju jedan slobodan dan na petnaest dana. Kreativnim tumačenjem propisa poslodavci utvrđuju rasporede zaposlenih prema kojima se radi sedam sati dnevno i na taj način svaka subota postaje radna. Poslijepodnevna smjena formalno traje šest sati – ode svaka druga nedjelja.

,,Za vrijeme vjerskih i državnih praznika rade skoro svi. Oko vjerskih praznika zakon je jasan: zaposleni su dužni, naročito u malim i srednjim preduzećima u kojima to ne ide ‘po automatizmu’ da se, najkasnije tri dana prije početka praznika, pisano obrate poslodavcu sa zahtjevom za plaćeno odsustvo. Poslodavac je dužan da to omogući. Za vrijeme državnih praznika mogu da rade samo oni čija tehnologija zahtijeva neprekidan rad”, kaže za Monitor Sandra Obradović, iz Unije slobodnih sindikata. Prema njenoj ocjeni, tvrdnje Ministarstva rada da se zakoni poštuju nijesu u skladu sa brojem ljudi koji se sindikatu obraćaju za pomoć.

Rupa koja omogućava da neradnim danima sve radi, a da sve bude kobajagi u skladu sa propisima, izmišljena je tako što se poslodavci pridržavaju opštinskih odluka o radnom vremenu, koje nijesu u skladu sa zakonom, ali poslodavcima služe – savršeno.

,,Dva puta smo pisali skupštinskom Odboru za rad zdravstvo i socijalnu politiku, uradićemo to ponovo ovih dana, i od njih tražimo da preispitaju zakon o državnim praznicima. Treba onemogućiti poslodavce da rade na osnovu opštinskih odluka ili ukinuti odredbe zakona”, objašnjava Sandra Obradović.

U Uniji slobodnih sindikata najavljuju kampanju protiv rada na crno.

Tvrde da ljudi rade bez ugovora, doprinosi se ne uplaćuju ili se uplaćuju na minimalan iznos od 146 eura, prekovremeni rad se ne plaća, iako ljudi rade preko četrdeset sati. Iako je po zakonu slobodan dan, po pravilu, nedjelja, ona mnogima pada, na primjer u četvrtak.

Zaposleni u trgovini nijesu sindikalno organizovani. Često je riječ o malim firmama u kojima je još jači strah od poslodavaca. Svaka greška odbija se od plate zaposlenih, bilo kako da je nastala. U podgoričkim prodavnicama, koje pripadaju jednom od velikih lanaca, na pitanje koje je grožđe ljepše prodavačica odgovara: ,,Ne znam, mi ne smijemo da probamo”. Poslodavci su našli način i da teret krize prevale na radnike tako što ih stave pred ,,fer” izbor – ili otpuštanje dijela radnika ili manje plate za sve. Ljudi onda pristaju na smanjenje ionako jadnih zarada.

Novim izmjenama Zakona o radu propisano je da žene ne mogu dobiti otkaz za vrijeme porodiljskog odsustva i ako im istekne ugovor o radu. To ne važi za trudnice. Može se ostati bez posla u osmom mjesecu trudnoće. Prema riječima Sandre Obradović žene su i dalje izložene diskriminaciji: pitanja o bračnom statusu, broju djece, namjeri da se djeca rađaju su uobičajena, a tu je i diskriminacija na osnovu godina i fizičkog izgleda. Uz blještave butige nekako ne idu sredovječne manje šarmantne ili, na primjer, mlade, a debeljuškaste žene. Zakon tržišta.

Za sve postoji rješenje. Ružna je riječ ,,sluga”, u modi je ,,fleksibilni” zaposleni. Ko nije ,,fleksibilan” završiće na ulici, armija nezaposlenih čeka na njegovo radno mjesto. Što bi neko slušao lajavu prodavačicu sa srednjom školom, kad njeno mjesto može da zauzme diplomirana menadžerka sa znanjem dva svjetska jezika.

Možda nekome bude lakše ako se primijeti da je slično u većem dijelu svijeta. Kod nas su uvijek stvari samo ogoljenije.

Engleski ekonomista Dž. A. Hopson na vrijeme je upozoravao na opasnosti od ,,zapadnog parazitizma” koji bi mogao ,,izdvojiti grupu najrazvijenijih evropskih industrijskih nacija, kod kojih gornje klase dobijaju ogroman danak iz Azije i Afrike i pomoću tog danka drže velike pripitomljene mase namještenika i slugu, koji se više ne bave proizvodnjom masovnih poljoprivrednih i industrijskih produkata, nego ličnim posluživanjem ili drugostepenim industrijskim poslovima pod kontrolom nove finansijske aristokratije”.

Hopsonovo djelo Imperijalizam objavljeno je 1902. Na više mjesta Vladimir Iljič Lenjin citira ga u djelu Imperijalizam kao posljednji stadijum kapitalizma.

Ima i suprotnih trendova. Nedavno je objavljeno predviđanje da će zaposleni pripadnici Y generacije – rođeni između 1982. i 1993. – promijeniti tradicionalna pravila vezana za radno vrijeme i praznike. Generacija Y kroz posao je povezana s tehnologijom koja je tradicionalno radno vrijeme od 9 do 17 učinila suvišnim. Sve više kompanija uvodi fleksibilnije radno vrijeme, kad napuste radno mjesto, radnici ne napuštaju posao jer njihov profesionalni i privatni život nijesu jasno odvojeni. Samo, to neće važiti za sluge u kakve nas uspješno više od dvije decenije pretvaraju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo