Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Radnička klasa ide u raj

Objavljeno prije

14 godina

na

prodavnica

Nema toga Boga, ni Velikoga petka, ni Vaskrsa, a ni Bajrama, koji prodavačicama po Crnoj Gori može omogućiti da praznike provedu kod svoje kuće. Minuo je i ovaj praznik, sve je bilo isto – svaka radnja je radila, neradni dani važili su uglavnom za one kojima je poslodavac država. Inspekcija rada javila je da je sve po zakonu i u najboljem redu. Izvršili su, kažu, 156 nadzora, i zaključili da poslodavci poštuju Zakon o svetkovanju vjerskih praznika. Na radu je zatečeno 1.363 zaposlenih. Nije precizirano da li su “zatečeni” bili ateisti ili muslimani.

,,Izdato je i 130 naloga za otklanjanje drugih nepravilnosti koje se tiču uplate doprinosa, izdavanja obračunskih lista, rasporeda radnog vremena zaposlenih sa rasporedom sedmičnog odmora, kao i bezbjednosti i zaštite na radu”. Izrečene su i kazne zbog nezaključivanja ugovora o radu u skladu sa propisima. Ne zvuči baš kao poštovanje zakona, ali, ako inspekcija kaže da je sve u redu, mora da je redu.

Doduše, uz opštu ocjenu da se Zakon o svetkovanju vjerskih praznika poštuje, inspekcija je dodala da ,,privredni subjekti uglavnom nijesu obavljali svoju djelatnost, osim u ugostiteljstvu i trgovini”. U tom ,,osim” radi ubjedljivo najveći broj zaposlenih u Crnoj Gori.

Prema Monstatovim podacima četrvrtina zaposlenih u Crnoj Gori radi u sektoru uslužnih radnika i trgovaca. Na primorju trećina. Blizu trideset odsto zaposlenih žena u Crnoj Gori rade kao uslužni radnici ili trgovci. Na primorju 34,5.

U trgovini na veliko i malo radi 46.000 zaposlenih, od toga je blizu 25 hiljada žena. U posljednjih desetak godina taj broj se udvostručio, dok je broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji značajno opao. Fala privatizaciji. Usluge smještaja i ishrane pruža oko 15,5 hiljada zaposlenih. Pod ,,ostale uslužne djelatnosti” svrstani su poslovi koje radi blizu pet hiljada ljudi.

Prosječna plata u trgovini na veliko i malo u februaru je bila 334 eura – manja 161 euro od prosječne. U kategoriji ,,usluge smještaja i ishrane” prosječna plata je 375 eura. Manje plate su samo kod zaposlenih koji su svrstani pod “administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti” – 329 eura.

Svi oni koji u ovoj zemlji poslužuju i uslužuju, osim što imaju plate znatno manje od prosječnih, najčešće su daleko od statusa radnika, njih i plaćaju i tretiraju uglavnom kao – sluge. Kao suviše rogobatan valjda, termin ,,radnik” ionako je ovdje izbačen iz upotrebe. ,,Zaposleni” je nekako nježnija riječ, ,,prava zaposlenih” sama su po sebi tiša od ,,radničkih prava”.

Uskoro će se napuniti 126 godina od protesta u Čikagu na kojima je glavni zahtjev bio – osmosatno radno vrijeme. Iako zakoni u Crnoj Gori jasno propisuju da se rad preko četrdeset sati – pet dana po osam sati – smatra prekovremenim, poslodavci uspješno organizuju stvari tako da svaka prodavnica, svaka apoteka, svaka kafana radi svaki dan. Prodavačice najčešće imaju jedan slobodan dan na petnaest dana. Kreativnim tumačenjem propisa poslodavci utvrđuju rasporede zaposlenih prema kojima se radi sedam sati dnevno i na taj način svaka subota postaje radna. Poslijepodnevna smjena formalno traje šest sati – ode svaka druga nedjelja.

,,Za vrijeme vjerskih i državnih praznika rade skoro svi. Oko vjerskih praznika zakon je jasan: zaposleni su dužni, naročito u malim i srednjim preduzećima u kojima to ne ide ‘po automatizmu’ da se, najkasnije tri dana prije početka praznika, pisano obrate poslodavcu sa zahtjevom za plaćeno odsustvo. Poslodavac je dužan da to omogući. Za vrijeme državnih praznika mogu da rade samo oni čija tehnologija zahtijeva neprekidan rad”, kaže za Monitor Sandra Obradović, iz Unije slobodnih sindikata. Prema njenoj ocjeni, tvrdnje Ministarstva rada da se zakoni poštuju nijesu u skladu sa brojem ljudi koji se sindikatu obraćaju za pomoć.

Rupa koja omogućava da neradnim danima sve radi, a da sve bude kobajagi u skladu sa propisima, izmišljena je tako što se poslodavci pridržavaju opštinskih odluka o radnom vremenu, koje nijesu u skladu sa zakonom, ali poslodavcima služe – savršeno.

,,Dva puta smo pisali skupštinskom Odboru za rad zdravstvo i socijalnu politiku, uradićemo to ponovo ovih dana, i od njih tražimo da preispitaju zakon o državnim praznicima. Treba onemogućiti poslodavce da rade na osnovu opštinskih odluka ili ukinuti odredbe zakona”, objašnjava Sandra Obradović.

U Uniji slobodnih sindikata najavljuju kampanju protiv rada na crno.

Tvrde da ljudi rade bez ugovora, doprinosi se ne uplaćuju ili se uplaćuju na minimalan iznos od 146 eura, prekovremeni rad se ne plaća, iako ljudi rade preko četrdeset sati. Iako je po zakonu slobodan dan, po pravilu, nedjelja, ona mnogima pada, na primjer u četvrtak.

Zaposleni u trgovini nijesu sindikalno organizovani. Često je riječ o malim firmama u kojima je još jači strah od poslodavaca. Svaka greška odbija se od plate zaposlenih, bilo kako da je nastala. U podgoričkim prodavnicama, koje pripadaju jednom od velikih lanaca, na pitanje koje je grožđe ljepše prodavačica odgovara: ,,Ne znam, mi ne smijemo da probamo”. Poslodavci su našli način i da teret krize prevale na radnike tako što ih stave pred ,,fer” izbor – ili otpuštanje dijela radnika ili manje plate za sve. Ljudi onda pristaju na smanjenje ionako jadnih zarada.

Novim izmjenama Zakona o radu propisano je da žene ne mogu dobiti otkaz za vrijeme porodiljskog odsustva i ako im istekne ugovor o radu. To ne važi za trudnice. Može se ostati bez posla u osmom mjesecu trudnoće. Prema riječima Sandre Obradović žene su i dalje izložene diskriminaciji: pitanja o bračnom statusu, broju djece, namjeri da se djeca rađaju su uobičajena, a tu je i diskriminacija na osnovu godina i fizičkog izgleda. Uz blještave butige nekako ne idu sredovječne manje šarmantne ili, na primjer, mlade, a debeljuškaste žene. Zakon tržišta.

Za sve postoji rješenje. Ružna je riječ ,,sluga”, u modi je ,,fleksibilni” zaposleni. Ko nije ,,fleksibilan” završiće na ulici, armija nezaposlenih čeka na njegovo radno mjesto. Što bi neko slušao lajavu prodavačicu sa srednjom školom, kad njeno mjesto može da zauzme diplomirana menadžerka sa znanjem dva svjetska jezika.

Možda nekome bude lakše ako se primijeti da je slično u većem dijelu svijeta. Kod nas su uvijek stvari samo ogoljenije.

Engleski ekonomista Dž. A. Hopson na vrijeme je upozoravao na opasnosti od ,,zapadnog parazitizma” koji bi mogao ,,izdvojiti grupu najrazvijenijih evropskih industrijskih nacija, kod kojih gornje klase dobijaju ogroman danak iz Azije i Afrike i pomoću tog danka drže velike pripitomljene mase namještenika i slugu, koji se više ne bave proizvodnjom masovnih poljoprivrednih i industrijskih produkata, nego ličnim posluživanjem ili drugostepenim industrijskim poslovima pod kontrolom nove finansijske aristokratije”.

Hopsonovo djelo Imperijalizam objavljeno je 1902. Na više mjesta Vladimir Iljič Lenjin citira ga u djelu Imperijalizam kao posljednji stadijum kapitalizma.

Ima i suprotnih trendova. Nedavno je objavljeno predviđanje da će zaposleni pripadnici Y generacije – rođeni između 1982. i 1993. – promijeniti tradicionalna pravila vezana za radno vrijeme i praznike. Generacija Y kroz posao je povezana s tehnologijom koja je tradicionalno radno vrijeme od 9 do 17 učinila suvišnim. Sve više kompanija uvodi fleksibilnije radno vrijeme, kad napuste radno mjesto, radnici ne napuštaju posao jer njihov profesionalni i privatni život nijesu jasno odvojeni. Samo, to neće važiti za sluge u kakve nas uspješno više od dvije decenije pretvaraju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

UPRAVA ZA ZAŠTITU ODBILA PROGRAM MINISTRA RADUNOVIĆA ZA KOTOR: Restoran Verige 65 važniji od statusa UNESCO

Objavljeno prije

5 dana

na

12 Juna, 2026

Objavio:

Restoran Verige 65 obreo se i u dopunjenom Programu privremenih objekata ministra Slavena Radunovića. Čini se da nema te državne institucije koja ga može i smije ukloniti. Pa i pod uslovom da se područje Kotor izbriše sa Liste svjetske prirodne i kulturno-istorijske baštine

 

 

Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela je krajem aprila rješenje kojim se odbija kao neosnovan zahtjev Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine za davanje saglasnosti na Izmjene i dopune Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024-2028 godine.  Rješenje o odbijanju saglasnosti na Program privremenih objekata odnosi se na niz novih lokacija duž obala bokokotorskog zaliva u opštinama Kotor, Tivat i Herceg Novi, kao i na lokacijama opština Budva, Bar i Ulcinj, u zonama pod zaštitom ili u kontakt zonama kulturno istorijskih objekata.

U  februaru ove godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora kojim je uveden moratorijum na gradnju objekata na lokacijama u zalivu Boke, u zoni koja je upisana na listu područja od izuzetne univerzalne vrijednosti svjetske kulturne i prirodne baštine pod zaštitom UNESCO. No  Ministarstvo prostornog planiranja donosi odluke kojima prkosi usvojenim propisima.

Kao da to ministarstvo nije sastavni dio Vlade koja je donijela Lex specijalis za Kotor, a poslanici Skupštine na vanrednoj sjednici usvojili ovaj zakon kojim se zabranjuje svaka gradnja, pa i privremenih objekata na zaštićenom prostoru  ministar Slaven Radunović djeluje samostalno. Dok država jednom rukom uvodi posebne mjere zaštite da bi se zaustavila degradacija UNESCO područja, drugom otvara prostor za nove intervencije na obali. Time se podstiče  sumnja da se zaštita baštine formalno zagovara a suštinski potkopava.

Naročito u susret izbornoj godini u kojoj se zadovoljavaju apetiti velikog broja potencijalnih birača opcije na vlasti za posjedovanjem objekata na ekskluzivnim lokacijama.

Najnovijim izmjenama Programa ucrtan je veliki broj novih privremenih objekata na rivijerama Herceg Novog, Tivta i Kotora. Zadržane su i pojedine sporne lokacije  uprkos ranijim preporukama UNESCO i protivljenja lokalne uprave koje su od Uprave za zaštitu kulturnih dobara dobile negativno mišljenje sa zahtjevom za njihovo uklanjanje.

Najpoznatiji pivremeni objekat čiju gradnju od početka prate skandali, restoran Verige 65 postavljen na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, odolijeva svim zahtjevima o uklanjanju. Upozoravajućim izvještajima Centra za svjetsku baštinu  UNESCO/ICOMOS, stavovima lokalne uprave u Kotoru i Uprave za zaštitu kulturnih dobara koja traži skidanje objekta sa liste privremenih objekata.

Početkom februara 2025. Uprava za zaštitu kulturnih dobara na zahtjev Ministarstva prostornog planiranja dala je mišljenje na prethodne Izmjene i dopune Programa za period 2024-2028 godine. Unjemu je označila lokaciju 1.1 i parcele 68 i 69 K.O. Kostanjica, odnosno Vidikovac sa parkiralištem i pirvremenim ugostiteljskim objektom sa terasom koji „ima negativan uticaj na izrazitu univerzalnu vrijednost Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, zbog čega je neophodno istu brisati iz Programa privremenih objekata.

Negativni uticaj ugostiteljskog objekta Verige 65 potvrdila je Reaktivna monitoring misija 2021 godine. Uz preporuku da se ograniči privremeno postojanje objekta na Turskom rtu te da mjere za uklanjanje objekta preduzmu Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Ministarstvo kulture, Opština Kotor i Savjet za baštinu. Rok za uklanjanje restorana bio je septembar 2023.

Od tada su se mijenjale vlade i ministri  lokalne uprave u Kotoru i članovi Savjeta za baštinu, a restoran Verige 65, u vlasništvu firme Hefesta Doo iz Herceg Novog, odnosno Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, manekenke Jelene Šćepanović,  prijateljice  Mila Đukanovića, ostao je na istom mjestu.

Restoran Verige 65 obreo se i u dopunjenom Programu privremenih objekata ministra Radunovića i direktora JP Morsko dobro, Mladena Mikielja. Čini se da nema te državne institucije koja ga može ukloniti. Pa i pod uslovom da se područje Kotor izbriše sa Liste svjetske prirodne i kulturno-istorijske baštine.

Verige 65 u osnovi ima 190 kvadrata, sa terasom površine 260 m2 i parking prostorom na 1.250 m2. Podignut je zahvaljujući intervenciji tadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića koji je umjesto planiranog turističkog info punkta od 4 m2 odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, koji ne opravdava kategoriju privremenosti. Idejni projekat izradio je  Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. Saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara dala je tadašnja direktorica Anastasija Miranović. Aktuelna direktorica Petra Zdravković traži uklanjanje.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka lokacije u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika“.

U obrazloženju negativnog stava Uprave na izmjene Programa navedeno je da „uz zahtjev za davanje saglasnosti nije dostavljen tekstualni dio Programa u kojem bi bili definisani režimi zaštite i mjere za postavljanje i korišćenje privremenih objekata u granicama kulturnih dobara i njihovim zaštićenim okolinama, te isti nije mogao biti predmet razmatranja u okviru ovog postupka“.

Direktorica Zdravković upozorava: „U izvještaju Zajedničke savjetodavne misije UNESCO-ICOMOS o Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora održane u februaru 2025. u kontekstu očuvanja imovine svjetske baštine, preporučeno je uvođenje moratorijuma na nove gradnje i izdavanje građevinskih dozvola, omogućavajući Državi članici vrijeme i priliku da razmisle o budućem pravcu područja svjetske baštine u širem području Kotora…, te da se preporučuje sveobuhvatno preispitivanje zakona, propisa, politike prostornog planiranja i alata“.

Misija preporučuje i da Država potpisnica opozove ovlašćenja JP Morsko dobro da izdaje dozvole/ovlašćenja za privremene objekte u priobalnoj zoni područja svjetske baštine i njene zaštićene okoline, dok se ne usvoji novi Menadžment plan.

U skladu sa navedenim preporukama Uprava za zaštitu kulturnih dobara zabranila je postavljanje više od 60 privremenih objekata u zoni bokokotorskog zaliva.

„Cijeneći navedene preporuke i sugestije Zajedničke savjetodavne miisije UNESCO/ICOMOS o Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora, za Opštinu Kotor, Tivat i Herceg Novi, ne dozvoljava se postavljanje privremenih objekata na sljedećim lokacijama….Shodno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora do donošenja Menadžement plana i Studije zaštite kulturne baštine – ne dozvoljava se uvođenje navedenih lokacija u ovom aktu, kao ni lokacija koje je UZKD dala negativno mišljenje 5. februara 2025 godine.

Nakon ovakve odluke UZKD ispada da je  restoran Verige 65 nelegalan, te da se očekuje da nadležne inspekcije reaguju i uklone ga sa Turskog rta.

Zabranjeno je postavljanje niza privremenh objekata na obalama zaliva od plaže Trsteno pa do Herceg Novog koje je Ministarstvo Slavena Radunovića pokušalo da provuče u okviru oko 300 privremenih lokacija na zaštićenom području Boke.

Najviše spornih našlo se na tivatskoj rivijeri i u Dobroti. Tamo je izmjenama Programa pokušano ucrtavanje velikog broja ugostiteljskih objekata sa terasama. Odbijen je veliki broj plutajućih platformi na moru u zalivu, koje imaju funkciju plaža, na kojima se postavljaju ležaljke i suncobrani i plutajućih pontona za privez plovila. Sporne su i mnoge ribarske kućice uz uzgajališta školjki u Orahovcu i Stolivu, razni hangari, privatna parkirališta, reklamni panoi, dječja igrališta, šankovi, stanice za punjenje električnih vozila i mnogi drugih objekti.

Ovakva odluka UZKD spriječila je usvajanje Izmjena i dopuna Programa privremenih objekata za tri turističke opštine, Kotor, Tivat i Herceg Novi. Njima  će se primjenjivati osnovni program sa lokacijama koje su ušle na listu prije izmjena.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJA SE NELEGALNA GRADNJA KOMPANIJE CARINE U BAOŠIĆIMA: Pod ministrovim kišobranom 

Objavljeno prije

2 sedmice

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, trudi se svim silama  da nelegalnom graditelji Čedu Popoviću izađe u susret. Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke tog resora, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima

 

 

Bura oko nelegalne gradnje u Baošićima ušla je u mirniju fazu, bar što se javnosti tiče. Čedomir Popović, vlasnik Carina, najavio je nedavno, gostujući na TV Herceg Novi, da će uprkos svemu njegov  megahotel biti završen sredinom ili krajem ove sezone. Zaprijetio je institucijama svojim pravnim timom i optužio državu za očiglednu nesposobnost.

Ima i „sposobnih“. Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čelu sa Slavenom Radulovićem, trudi se svim silama da Popoviću izađe u susret.  Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima. Inspekcija je zabranila gradnju zbog neusklađenosti tehničke dokumentacije i probijanja dozvoljene spratnosti. Nova odluka Ministarstva donijeta je nakon žalbe Carina, pa će inspekcija ponovo odlučivati o ovom slučaju. Prethodno je ministar  udaljio dva inspektora koji su zabranili gradnju u Baošićima i stavio inspekciju pod svoju volju.

Sve u svemu, radovi na dvije faze hotela u Baošićima se nesmetano privode kraju.

Podsjetimo: nakon pritiska javnosti, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović i sekretar za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislav Velaš uhapšeni krajem februara zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost.Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode, dok je Popović u pritvoru bio do kraja aprila.

Iako se očekivalo da država pokaže svoju snagu i uništenu plažu vrati u prvobitno stanje, umjesto toga dobili smo Popovićeve tvrdnje da je sve radio legalno i da su pojedine institucije ,,krive” što se drže zakona kao pijan plota.

Možda bi Carine, nakon hotela, završile i plažu da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dosljedna u svojoj odluci da se plaža mora vratiti u prvobitno stanje.

Kompanija Carine krajem maja od Područne jedinice Kotor traži da odloži izvršenje rješenja o obustavi radova na kupalištu u Baošićima i vraćanju te lokacije u prvobitno stanje, nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo njihove žalbe na dva rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara. U oba podneska Carine su zatražile da se izvršenje rješenja Uprave odloži do pravosnažnog okončanja upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom Crne Gore. U prevodu, dok oni ne završe plažu i prime goste u hotel, pa će nakon toga pravnim sredstvima i na sudu dokazivati ko je a ko nije kriv.

Suština oba zahtjeva je da kompanija traži da se pravno dejstvo odluka Uprave zaustavi dok Upravni sud ne odluči da li su ti akti zakoniti. Carine su se u oba podneska pozvale na član 155 Zakona o upravnom postupku, tvrdeći da bi neposredno izvršenje rješenja izazvalo očiglednu, ozbiljnu i nepopravljivu štetu, ne samo za kompaniju, već i za širi javni interes.

Carine navode da su radovi na plaži u završnoj fazi te da su ostali samo poslovi dekorativne prirode. Zanimljiva je i tajkunska logika o opštem i pojedinačnom interesu. U jednom od predloga u kome se traži odlaganja obustave radova na plaži, Carine tvrde da bi izvršenje tog akta u ovoj fazi realizacije projekta faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa Carine pet zvjezdica u Baošićima tokom ovogodišnje turističke sezone.Kao razlog navode da je funkcionalno kupalište neophodno za kompleks projektovan za smještaj oko 2.000 gostiju.  Pa bi,  obustava radova, odnosno vraćanje kupališta u prvobitno stanje, ugrozili funkcionisanje hotelskog kompleksa tokom turističke sezone, doveli do otkazivanja aranžmana, raskida ugovora sa turističkim operatorima, aktiviranja penala i zahtjeva za naknadu štete, ali i do smanjenja prihoda lokalne samouprave i države po osnovu poreza, boravišne takse i drugih naknada.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara nedavno su ponovo odbili zahtjev  kompanije Carine da do okončanja upravnog spora odloži izvršenje rješenja o obustavi radova i vraćanju obale u Baošićima u prvobitno stanje. Ocjenili su da je šteta po javni interes već nastala bespravno sprovedenim radovima i da bi svako dalje odlaganje bilo protivno zaštiti prirodne i kulturne baštine.

Istovremeno je odbačen argument Carina da je za završetak projekta preostao samo manji obim, uglavnom dekorativnih radova, ocjenjujući da i ta okolnost potvrđuje da je bespravno izvedenim radovima već nastala nesaglediva šteta po prirodnu sredinu, kulturnu baštinu i javni interes.

Uprava nije prihvatila žalopojku kompanije da bi izvršenje rješenja izazvalo nenadoknadivu štetu i da bi odlaganje bilo u interesu turističke sezone, lokalne ekonomije i pravne sigurnosti. Naprotiv, Područna jedinica Kotor ocijenila je da bi upravo odlaganje izvršenja bilo suprotno javnom interesu jer je, prema nalazu tog organa, šteta već nastala bespravno sprovedenim radovima na nasipanju obale.

Uprava je u najnovijim rješenjima o odbijanju prijedloga Carine podsjetila na brojne devastacije zaštićenog područja. Između ostalog, Uprava u obrazloženju navodi i da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti da je zbog radova u Baošićima neophodno korigovati pomorske karte Boke Kotorske. Odnosno, putem radio-oglasa upozoriti učesnike u plovidbi da je obalna linija na toj lokaciji drastično izmijenjena i da njeno sadašnje stanje više ne odgovara onome što je ucrtano u pomorskim kartama.

Uprava podsjeća da se lokacija na kojoj su izvođeni radovi nalazi u zaštićenoj okolini Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te da se na taj prostor primjenjuju propisi o zaštiti kulturnih dobara. Zbog toga, kako zaključuje Uprava, građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju ne može otkloniti činjenicu da za radove na nasipanju obale nije pribavljena saglasnost tog organa na konzervatorski projekat.

Uprava zaključuje da ne može biti odgovorna za eventualnu štetu koju bi investitor pretrpio izvršenjem rješenja, jer nikada nije dala saglasnost za radove na nasipanju obale.

Građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju, prema stavu Uprave, izdata je u postupku u kojem nije pribavljena saglasnost ovog organa, iako je to bilo obavezno prema propisima o zaštiti kulturnih dobara i izgradnji objekata. Zato Uprava smatra da nijesu ispunjeni uslovi za odlaganje izvršenja.

Član 155 Zakona o upravnom postupku omogućava odlaganje radi izbjegavanja nepopravljive štete, ali samo ako ono nije suprotno javnom interesu. U ovom slučaju, kako zaključuje Uprava, nepopravljiva šteta je već nastala, pa bi odlaganje izvršenja rješenja bilo suprotno javnom interesu, zaštiti prirodne i kulturne baštine, kao i obavezama koje proizilaze iz statusa područja Kotora kao dobra upisanog na UNESCO listu.

Iz te su ustanove naglasili da će u komunikaciji sa drugim nadležnim organima voditi računa da se sanacija sprovede na način koji će biti najprikladniji za prirodnu sredinu i kulturnu baštinu.

Ostaje da čekamo da se u ovu priču, ozbiljnije, uključe i drugi nadležni organi.

 

SDT istražuje političku pozadinu

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima, a od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Iz dopisa SDT-a, o kome je krajem maja pisala Pobjeda, proizilazi da tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Advokat Veselin Radulović je ranije podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima.

U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe, sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.

Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić,  i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave. Tvrdi se da je kroz djelovanje ili nepostupanje institucija investitoru omogućeno da praktično završi grube građevinske radove na hotelskom kompleksu, iako su nadležni organi prethodno utvrdili nepravilnosti i donosili zabrane izvođenja radova

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DVA FEMICIDA U DVA DANA: Ravnodušnost sistema ubija

Objavljeno prije

2 sedmice

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Žene u Crnoj Gori i dalje gube živote u partnerskim odnosima i porodici uprkos zakonima, prijavama i obećanjima institucija. Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su  simbol odnosa sistema prema tom problemu

 

 

Dvije žene ubijene su u manje od 48 sati krajem maja ove godine u Crnoj Gori. Dva života ugašena u porodičnom i partnerskom nasilju ponovo su otvorila pitanje koje se godinama vraća nakon svake tragedije: da li sistem zaista štiti žene ili reaguje tek kada bude prekasno?

Dok su policijska saopštenja ostala kratka, a institucionalne reakcije ograničene, nevladine organizacije, politički akteri i međunarodni partneri ponovo upozoravaju da nasilje nad ženama više nije pitanje pojedinačnih incidenata, već ozbiljnog društvenog i institucionalnog problema.

Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su postali simbol neuspjeha sistema koji, uprkos zakonima, strategijama i međunarodnim obavezama, i dalje ne uspijeva da spriječi nasilje prije nego što preraste u femicid odnosno ubistvo žene motivisano rodno zasnovanim nasiljem.

U noći između 27. i 28. maja, u ulcinjskom naselju Kodre pronađeno je tijelo tridesetšestogodišnje žene. Prema dostupnim informacijama, ubio ju je partner, nakon čega je zapalio kuću u kojoj su zajedno živjeli. Samo dan kasnije, 28. maja, u selu Rasovo kod Bijelog Polja, muškarac inicijala V.D. ubio je svoju suprugu u porodičnoj kući.

Iako detalji istraga nijesu u potpunosti poznati, zajednički imenitelj oba slučaja je činjenica da su žene stradale od partnera ili supružnika  upravo u prostoru koji bi trebalo da predstavlja sigurnost i zaštitu.

Nakon tragedija uslijedila su kratka policijska saopštenja i medijski izvještaji, ali bez šire institucionalne reakcije. Upravo to izazvalo je snažnu reakciju organizacija koje se godinama bave zaštitom prava žena.

Iz Centra za ženska prava (CŽP) upozorili su da problem nije samo u tome što muškarci ubijaju žene, već i u društvenoj i institucionalnoj ravnodušnosti koja prati te zločine.

„Za 48 sati dva femicida. Crna Gora. Nijedna izjava čelnika policije, ministara, predstavnika Vlade“, poručili su iz te organizacije, ističući da normalizacija nasilja ne počinje ubistvom, već mnogo ranije i to kroz obrasce vaspitanja, relativizaciju nasilja i neefikasan institucionalni odgovor.

Femicid nije izolovan čin niti trenutni gubitak kontrole, upozoravaju stručnjaci. U najvećem broju slučajeva prethode mu prijetnje, psihološko, fizičko ili ekonomsko nasilje, često prijavljivano institucijama. Upravo zbog toga se nakon svakog slučaja postavlja isto pitanje: da li je sistem mogao reagovati ranije?

Nevladine organizacije godinama ukazuju da se nasilje nad ženama u Crnoj Gori često tretira kao „porodična stvar“, a ne kao ozbiljan bezbjednosni problem.

Centar za ženska prava upozorava da se normalizacija nasilja vidi i u blagim kaznama koje, kako navode, šalju poruku da je ženin život manje vrijedan od slobode nasilnika. Poseban problem vide u načinu na koji se o nasilju govori u javnosti kroz medijske narative u kojima se počinioci predstavljaju kao muškarci koji su „pukli pod pritiskom“ ili „previše voljeli“.

Takva retorika, smatraju , doprinosi relativizaciji odgovornosti i kreira društvenu atmosferu u kojoj se nasilje nad ženama doživljava kao privatna tragedija, a ne kao društveni problem.

Članica Predsjedništva Foruma žena Evropskog saveza Jovana Vuković poručila je da „Crna Gora ne smije prihvatiti da femicid postane vijest koja traje jedan dan, a zatim pada u zaborav do naredne tragedije“.

„Svaki izgubljeni život obavezuje institucije da odgovore da li je učinjeno sve da se nasilje spriječi i žrtva zaštiti“, saopštila je Vuković, zahtijevajući hitne i konkretne mjere, punu odgovornost za eventualne propuste i nultu toleranciju prema nasilju nad ženama.

Iako svako ubistvo nosi vlastitu tragediju, podaci pokazuju da femicid u Crnoj Gori nije sporadična pojava. Prema podacima nevladinih organizacija i ranijim izvještajima institucija, tokom prethodnih godina evidentiran je zabrinjavajući broj slučajeva nasilja u porodici sa smrtnim ishodom. Samo prošle godine, prema javno dostupnim podacima, sedam osoba izgubilo je život usljed nasilja u porodici, među kojima su bile i žene.

Broj prijava porodičnog nasilja iz godine u godinu ostaje visok. Policijske evidencije bilježe stotine prijavljenih slučajeva nasilja godišnje, dok organizacije koje pružaju podršku žrtvama upozoravaju da je stvarni broj mnogo veći jer mnoge žene nikada ne prijave nasilnika iz straha, ekonomske zavisnosti, nepovjerenja u institucije ili društvene stigme.

Dodatni problem predstavlja to što se nasilje često prijavljuje više puta prije fatalnog ishoda. Upravo zato nevladine organizacije sada zahtijevaju detaljnu procjenu postupanja svih nadležnih institucija u posljednja dva slučaja počev od eventualnih ranijih prijava nasilja do institucionalnog odgovora prije ubistava.

„Javnost ima pravo da zna gdje je sistem zakazao“, poručili su iz Centra za ženska prava.

Nakon posljednjih slučajeva femicida, pojačan je pritisak na institucije da objasne da li je bilo propusta u postupanju.

Iz Kabineta predsjednika Crne Gore poručeno je da institucije moraju dati odgovore povodom dva femicida u manje od 48 sati, naglašavajući da svaki slučaj mora biti detaljno ispitan kako bi se utvrdilo da li je sistem mogao djelovati preventivno.

Predsjednica Alijanse žena Demokratske partije socijalista Nela Savković Vukčević kazala je da institucije moraju reagovati odlučnije i da femicid mora biti posebno tretiran u zakonodavstvu.

Na konferenciji za medije u Skupštini Crne Gore saopštila je da su se predstavnici te partije obratili šefu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johanu Satleru, zahtijevajući hitnu reakciju i ubrzanje procesa izmjene zakona kako bi femicid bio uveden kao posebno teško krivično djelo.

Ministar pravde Bojan Božović ranije je najavio izmjene Krivičnog zakonika kojima bi femicid bio prepoznat kao poseban oblik teškog ubistva. Prema najavama, riječ je o rješenju koje bi omogućilo strožije sankcionisanje rodno zasnovanih ubistava žena i jasnije prepoznavanje motiva nasilja.

Kako je saopšteno, trenutno se očekuje mišljenje Evropske komisije na predložene izmjene zakona.

Iz Ministarstva pravde ranije su naveli da će posljedice nasilja nad ženama biti ozbiljnije tretirane i da će država dodatno unaprijediti normativni okvir zaštite.

Međutim, nevladine organizacije upozoravaju da samo izmjene zakona nijesu dovoljne. Centar za ženska prava još je prošle godine  Ministarstvu pravde amandmane kojima traži uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, ali i obavezni mehanizam praćenja zaštitnih mjera. Njihov stav je jasan da zakon bez dosljedne primjene ostaje mrtvo slovo na papiru.

Pitanje femicida nije samo unutrašnje pitanje socijalne politike ili pravosuđa već i dio evropske agende Crne Gore. Kao država kandidat za članstvo u EU, Crna Gora je preuzela obaveze kroz međunarodne konvencije i evropske standarde zaštite ljudskih prava, uključujući obavezu efikasne zaštite žena od nasilja.

Koliko će još života biti izgubljeno prije nego što sistem zaštite postane efikasan?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo