Povežite se sa nama

INTERVJU

RAMBO AMADEUS: Pobijediti strah od riječi

Objavljeno prije

na

Predstavnik Crne Gore na Eurosongu 2012 je Antonije Toni Pušić – Rambo Amadeus. Ova informacija je odjeknula kao ,,bomba”. RTCG je prvi put nakon mnogo ljeta, načinjela pravi korak. Eurosong 2012 održaće se u Azerbejdžanu, Bakuu od 22. do 26. maja. U Beogradu i Ljubljani, Rambo Amadeus (ovaj put i Svjetski Mega Car, skraćeno RASMC) snimio je novi album Don't Happy, Be Worry (YU verzija), odnosno Čobane, vrati se – slovenačka verzija. Kao uobičajeni ,,Rambo manir”, uzburkao je javnost do te mjere da ga pojedine televizije ne žele kao ,,sliku i priliku na svom mediju”. Publiku je takođe, pocijepao na pola. Reakcije su od oduševljenja do zgražavanja vulgarnostima. Dok ga je onaj urbani dio kritike podržao i razumio kao ,,hermetizam nove muzike”, bilo je i onih zajedljivih kvazi poznavaoca muzike, koji tvrde da na albumu nema – čestite pjesme.

Na Fejsbuk društvenoj mreži, na jednom od profila ima registrovanih pet hiljada frendova. Koncerti su vazda rasporodati, dok mu se popularnost svakim danom- uduplava. Što se tiče Eurosonga 2012, svi smatraju da je full metal jacket! Pobjeda je naša-naravno!

MONITOR: Crnu Goru predstavljate na Pjesmi Evrope – Eurosong. Da li biste ovakvu ponudu svrstali u neobičnu?
PUŠIĆ: Naravno. S obzirom da ne spadam u main stream pop izvođače već da se moj izraz na Balkanu, kao prilično konzervativnoj sredini smatra alternativom, bio sam zaista prijatno iznenađen ovim pozivom. To je samo značilo radikalnu promjenu senzibiliteta države, koja se na takav prijedlog direktora televizije automatski nije pobunila. Drago mi je da u Evropu Crna Gora i ja ne idemo na dva kolosijeka, već da sam praktično u njenoj lokomotivi.

MONITOR: Vaši fanovi na Fejsbuku su podijeljeni. Šta to treba da znači?
PUŠIĆ: Statistički gledano ima oko dva posto onih koji zamjeraju. Statistički, šta god uradim, dva posto će uvijek naći neku zamjerku. To je sasvim u redu. Ja sam za demokratiju.

MONITOR: Koliko vaši fanovi razumiju ovaj ,,istorijski trenutak” za naciju, državu i turizam u cjelini?
PUŠIĆ: Nije ovo nikakav istorijski trenutak. Ovo je obična zabavna manifestacija čiju milionsku gledanost treba pametno iskoristiti. Za mene kao autora to je profesionalni izazov. Ako dobro pripremimo kampanju, svakako da bi turizam mogao da ima koristi. A i ja bi mogao da imam koristi ako napravim Eurohit!

MONITOR: Kako doživljavate crnogorsku muzičku scenu? U kojim okvirima ona postoji i zbog čega?
PUŠIĆ: Scena je široka, od gusala, preko Purka Aleksića do Repa, Diska i američkog Soula. Čitava zemaljska kugla je postala društvo spektakla. Čitave generacije maštaju o tome da budu pjevači, glumci i manekenke. Niko više ne želi da sadi raštano zelje i krtolu i da muze krave. Nije ni Crna Gora u tom smislu mimo ostaloga svijeta. Dakle scena je bogata i šarena. Po kvalitetu bih svakako izdvojio scenu koju je oko sebe razvio profesor jazza i gitarista Šule Jovović.

MONITOR: Studentske proteste kod nas vidite kao pomjeranje unaprijed ili se još tapka u mjestu?
PUŠIĆ: To je veliki pomak unaprijed. Činjenica da su ljudi smogli snage da glasno kažu šta im smeta u društvu; da su prestali da šapuću po kuloarima u strahu da ih ko ne čuje… kao za vrijeme Turaka. Taj strah od javne riječi je u današnje vrijeme potpuno iracionalan, i drago mi je da su ga studenti savladali.

MONITOR: Kako gledate na apolitičnost mladih ljudi? Izgleda da ih sve manje zanima politika.PUŠIĆ: Nisam siguran, apolitičan je samo ovaj najneobrazovaniji dio omladine koji se ni ušta ne razumije osim u nove modele mobilnih telefona i u nove pjevačice turbo folk produkcije. Mislim da su ostala djeca sasvim u toku.

MONITOR: Sa druge strane, mladi za besperspektivnost i nezaposlenost krive elitu i njen nemoral.
PUŠIĆ: Kriza u kojoj živimo je globalna, nije lokalna. Mijenja se tehnologija, propada stara industrija, posljedice krize su nesagledive. Naravno da omladini bode oči kad vide neke predstavnike vlasti kako se šepure na palubama megajahti i razmeću luksuzom. Jedan kvalitetniji zakon o progresivnom oporezivanju, kao što je na primjer u Švedskoj, sigurno bi bio blagotvoran. Zato se treba radovati – ulaskom u EU ćemo biti prinuđeni da preuzmemo njihove zakone i moralne norme.

MONITOR: Mislite li da će nas neznanje i bljuvotine sa interneta izvesti na pravi put?
PUŠIĆ: Bljuvotine imate svuda, i u kafani, i na televiziji, i u žutoj štampi. Internet se tu ne razlikuje. Ali, internet nudi jedan sasvim novi kvalitet, a to je mogućnost stvaranje mreža između ljudi. Pogledajte samo fenomen Piratske partije. Nju je iznjedrio internet.

MONITOR: Mislite li da smo zavedeni, zamađijani, obneviđeli kad ovaj svijet ne vidi od šume drveće, pa pristaje da živi u sopstvenom mraku bez pomaka?
PUŠIĆ: Ja vidim prilično dobro, a i ljudi oko mene. Družim se s naučnicima, društvenim radnicima, misionarima koji vjeruju u dobro i napredak ljudske vrste u cjelini. Vjerujem u pojedince, baš zato što se razlikuju od mase.

MONITOR: Kakva je razlika živjeti i raditi u Crnog Gori i živjeti i raditi u Srbiji?
PUŠIĆ: Beograd je milionski grad i daje dovoljno mogućnosti za tako uskoprofilisan posao kao što je moj. U Herceg Novom sam svako ljeto, uglavnom ne radim ništa, tu i tamo zasviram s bendom, ostalo vrijeme jedrim i hvatam inspiraciju. Ja sam povlašten time što zapravo živim u dvije sredine. Trudim se da izvučem najbolje iz obije.

MONITOR: Imate tri sina. Kakva je preporuka za staro-mlade roditelje, oko odgoja, brige i usmjeravanja?
PUŠIĆ: Razmažena djeca su zapravo ona koja su zanemarivana u djetinjstvu. S djecom treba provoditi vrijeme. Razgovarati, družiti se, biti u toku. Sport je blagotvoran za njihov razvoj, a muzička škola takođe.

MONITOR: Na Eurosongu očekujemo pobjedu. Da li ste spremni istrpjeti toliku popularnost?
PUŠIĆ: Uvijek mogu da pobjegnem u moj Herceg Novi, gdje sam okružen prijateljima koji su sa mnom odrasli, i koji na moju popularnost srećom ne daju ni pet para. Za te ljude uvijek ću biti onaj stari blesavi Toni Pušić.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo