Povežite se sa nama

INTERVJU

RAMBO AMADEUS: Pobijediti strah od riječi

Objavljeno prije

na

Predstavnik Crne Gore na Eurosongu 2012 je Antonije Toni Pušić – Rambo Amadeus. Ova informacija je odjeknula kao ,,bomba”. RTCG je prvi put nakon mnogo ljeta, načinjela pravi korak. Eurosong 2012 održaće se u Azerbejdžanu, Bakuu od 22. do 26. maja. U Beogradu i Ljubljani, Rambo Amadeus (ovaj put i Svjetski Mega Car, skraćeno RASMC) snimio je novi album Don’t Happy, Be Worry (YU verzija), odnosno Čobane, vrati se – slovenačka verzija. Kao uobičajeni ,,Rambo manir”, uzburkao je javnost do te mjere da ga pojedine televizije ne žele kao ,,sliku i priliku na svom mediju”. Publiku je takođe, pocijepao na pola. Reakcije su od oduševljenja do zgražavanja vulgarnostima. Dok ga je onaj urbani dio kritike podržao i razumio kao ,,hermetizam nove muzike”, bilo je i onih zajedljivih kvazi poznavaoca muzike, koji tvrde da na albumu nema – čestite pjesme.

Na Fejsbuk društvenoj mreži, na jednom od profila ima registrovanih pet hiljada frendova. Koncerti su vazda rasporodati, dok mu se popularnost svakim danom- uduplava. Što se tiče Eurosonga 2012, svi smatraju da je full metal jacket! Pobjeda je naša-naravno!

MONITOR: Crnu Goru predstavljate na Pjesmi Evrope – Eurosong. Da li biste ovakvu ponudu svrstali u neobičnu?
PUŠIĆ: Naravno. S obzirom da ne spadam u main stream pop izvođače već da se moj izraz na Balkanu, kao prilično konzervativnoj sredini smatra alternativom, bio sam zaista prijatno iznenađen ovim pozivom. To je samo značilo radikalnu promjenu senzibiliteta države, koja se na takav prijedlog direktora televizije automatski nije pobunila. Drago mi je da u Evropu Crna Gora i ja ne idemo na dva kolosijeka, već da sam praktično u njenoj lokomotivi.

MONITOR: Vaši fanovi na Fejsbuku su podijeljeni. Šta to treba da znači?
PUŠIĆ: Statistički gledano ima oko dva posto onih koji zamjeraju. Statistički, šta god uradim, dva posto će uvijek naći neku zamjerku. To je sasvim u redu. Ja sam za demokratiju.

MONITOR: Koliko vaši fanovi razumiju ovaj ,,istorijski trenutak” za naciju, državu i turizam u cjelini?
PUŠIĆ: Nije ovo nikakav istorijski trenutak. Ovo je obična zabavna manifestacija čiju milionsku gledanost treba pametno iskoristiti. Za mene kao autora to je profesionalni izazov. Ako dobro pripremimo kampanju, svakako da bi turizam mogao da ima koristi. A i ja bi mogao da imam koristi ako napravim Eurohit!

MONITOR: Kako doživljavate crnogorsku muzičku scenu? U kojim okvirima ona postoji i zbog čega?
PUŠIĆ: Scena je široka, od gusala, preko Purka Aleksića do Repa, Diska i američkog Soula. Čitava zemaljska kugla je postala društvo spektakla. Čitave generacije maštaju o tome da budu pjevači, glumci i manekenke. Niko više ne želi da sadi raštano zelje i krtolu i da muze krave. Nije ni Crna Gora u tom smislu mimo ostaloga svijeta. Dakle scena je bogata i šarena. Po kvalitetu bih svakako izdvojio scenu koju je oko sebe razvio profesor jazza i gitarista Šule Jovović.

MONITOR: Studentske proteste kod nas vidite kao pomjeranje unaprijed ili se još tapka u mjestu?
PUŠIĆ: To je veliki pomak unaprijed. Činjenica da su ljudi smogli snage da glasno kažu šta im smeta u društvu; da su prestali da šapuću po kuloarima u strahu da ih ko ne čuje… kao za vrijeme Turaka. Taj strah od javne riječi je u današnje vrijeme potpuno iracionalan, i drago mi je da su ga studenti savladali.

MONITOR: Kako gledate na apolitičnost mladih ljudi? Izgleda da ih sve manje zanima politika.PUŠIĆ: Nisam siguran, apolitičan je samo ovaj najneobrazovaniji dio omladine koji se ni ušta ne razumije osim u nove modele mobilnih telefona i u nove pjevačice turbo folk produkcije. Mislim da su ostala djeca sasvim u toku.

MONITOR: Sa druge strane, mladi za besperspektivnost i nezaposlenost krive elitu i njen nemoral.
PUŠIĆ: Kriza u kojoj živimo je globalna, nije lokalna. Mijenja se tehnologija, propada stara industrija, posljedice krize su nesagledive. Naravno da omladini bode oči kad vide neke predstavnike vlasti kako se šepure na palubama megajahti i razmeću luksuzom. Jedan kvalitetniji zakon o progresivnom oporezivanju, kao što je na primjer u Švedskoj, sigurno bi bio blagotvoran. Zato se treba radovati – ulaskom u EU ćemo biti prinuđeni da preuzmemo njihove zakone i moralne norme.

MONITOR: Mislite li da će nas neznanje i bljuvotine sa interneta izvesti na pravi put?
PUŠIĆ: Bljuvotine imate svuda, i u kafani, i na televiziji, i u žutoj štampi. Internet se tu ne razlikuje. Ali, internet nudi jedan sasvim novi kvalitet, a to je mogućnost stvaranje mreža između ljudi. Pogledajte samo fenomen Piratske partije. Nju je iznjedrio internet.

MONITOR: Mislite li da smo zavedeni, zamađijani, obneviđeli kad ovaj svijet ne vidi od šume drveće, pa pristaje da živi u sopstvenom mraku bez pomaka?
PUŠIĆ: Ja vidim prilično dobro, a i ljudi oko mene. Družim se s naučnicima, društvenim radnicima, misionarima koji vjeruju u dobro i napredak ljudske vrste u cjelini. Vjerujem u pojedince, baš zato što se razlikuju od mase.

MONITOR: Kakva je razlika živjeti i raditi u Crnog Gori i živjeti i raditi u Srbiji?
PUŠIĆ: Beograd je milionski grad i daje dovoljno mogućnosti za tako uskoprofilisan posao kao što je moj. U Herceg Novom sam svako ljeto, uglavnom ne radim ništa, tu i tamo zasviram s bendom, ostalo vrijeme jedrim i hvatam inspiraciju. Ja sam povlašten time što zapravo živim u dvije sredine. Trudim se da izvučem najbolje iz obije.

MONITOR: Imate tri sina. Kakva je preporuka za staro-mlade roditelje, oko odgoja, brige i usmjeravanja?
PUŠIĆ: Razmažena djeca su zapravo ona koja su zanemarivana u djetinjstvu. S djecom treba provoditi vrijeme. Razgovarati, družiti se, biti u toku. Sport je blagotvoran za njihov razvoj, a muzička škola takođe.

MONITOR: Na Eurosongu očekujemo pobjedu. Da li ste spremni istrpjeti toliku popularnost?
PUŠIĆ: Uvijek mogu da pobjegnem u moj Herceg Novi, gdje sam okružen prijateljima koji su sa mnom odrasli, i koji na moju popularnost srećom ne daju ni pet para. Za te ljude uvijek ću biti onaj stari blesavi Toni Pušić.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo