Povežite se sa nama

DRUŠTVO

REKONSTRUKCIJA TE PLJEVLJA I PRIJE POČETKA OSPORENA SA VIŠE ADRESA: Milioni bi mogli otići u dim

Objavljeno prije

na

Konzorcijum koji nije ni počeo radove traži da se prvobitna cijena od 54 miliona eura uveća za još 15 miliona. Stručnjaci tvrde da se rekonstrukcijom neće smanjiti emisija ugljen-dioksida i povećati efikasnost Termoelektrane. Vlada sumnja u projekat, a iz Evropske energetske zajednice prijete

 

Konzorcijum koji čine kineski DEC International, Bemax i BB Solar i Permonte za ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevalja (TE) pored ugovorenih 54 miliona eura, traže i dodatnih 15 miliona.

Rekonstrukcija je već koštala 11 miliona, koliko je avansno prošle godine uplaćeno konzorcijumu, iako radovi nijesu ni počeli.

Više sagovornika Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitora, stručnjaka za ovu oblast, tvrde da ova rekonstrukcija, ako do nje dođe, neće riješiti ključne probleme. Neće se smanjiti emisija ugljendioksida (CO2), niti će se povećati energetska efikasnost, pa ulaganje u čitav posao nije opravdan. Oni upozoravaju da je, s obzirom na energetsku i ekološku politiku u Evropi, potrebno tražiti kvalitetnija rješenja i odustati od uzaludnog trošenja novca.

Suprostavljene stavove imaju rukovodstvo Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i resorno Ministarstvo za kapitalne investicije (MKI). Dok u Ministarstvu sumnjaju da će se predviđenim zahvatima riješiti ekološki problemi i ispuniti evropske direktive, iz EPCG tvrde da je ekološka rekonstrukcija jedino rješenje i da u suprotnom TE prijeti gašenje, a Crnoj Gori ogromni troškovi.

Termoelektrana je krajem prošle godine potrošila 20.000 radnih sati koji su odlukom Ministarskog savjeta Energetske zajednice bili dozvoljeni za period od 2018. do kraja 2023. godine. Iz Evropske energetske zajednice su pokrenuli postupak i upozoravaju da je moguće da nastavak rada TE proglase kršenjem evropskih zakona.

Rokovi klize, radova nigdje

,,Komisija koju sačinjavaju stručnjaci iz TE Pljevlja i EPCG detaljno analizira ovaj ugovor, a predstavnici konzorcijuma su definisali da je za ispunjenje zahtjeva iz ekološke rekonstrukcije na pravi način potrebno dodatnih 15 miliona eura. S tim, da će se po mogućem potpisivanju tog aneksa ugovora krenuti u rekonstrukciju koja bi trajala minimum godinu i po do dvije”, kaže za Monitor/CIN-CG Draško Lončar iz Ministarstva kapitalnih investicija.

Na pitanje CIN-CG/Monitora, o početku rekonstrukcije, iz EPCG su odgovorili da je u toku izrada tehničke dokumentacija, odnosno da je „glavni projekat predat revidentu“.

„Očekuju se njegovi komentari i sugestije. Nakon usaglašavanja dokumentacije stvoriće se uslovi za početak radova, jer je sva preostala dokumentacija (npr. građevinska dozvola) već izdata od strane nadležnih državnih organa”, kažu iz  EPCG.

Na tenderu za rekonstrukciju EPCG je u novembru 2019. izabrala kineski DEC, potpomognut Bemaxom i firmom u suvlasništvu Blaža Đukanovića, sina predsjednika države Mila Đukanovića čija je ponuda iznosila 54,4 miliona eura. Konkurentske ponude, kineske Shangai Electric Group Co.Ltd, od 97.922.683 eura, i njemačko-slovenačkog konzorcijuma Hamon – Rudis od 72.539.500 eura, odbijene su kao neispravne.

Tada je najavljeno je da će radovi biti završeni 2022, da bi se u junu prošle godine prilikom potpisivanja ugovora rok za završetak rekonstrukcije pomjerio za 2023. godinu.

Aktivnosti vezane za rekonstrukciju, pod pritiskom EU, krenule su krajem 2017. godine.  Planirani cilj prošle garniture vlasti i EPCG bio je da se, pored rješavanja ekoloških problema, produži vijek trajanja TE na čak 30 godina. Nove vlasti i uprava EPCG su to redukovale. U maju ove godine Skupština akcionara EPCG obaviještena da je cilj “osposobljavanje TE da nastavi svoj rad u narednih 15-ak godina uz zadovoljenje ekoloških standarda”.

Eksperti odavno upozoravaju da su ove procjene nerealne, te da se uz poštovanje evropskih direktiva TE može prilagoditi za rad 1.500 sati godišnje – četiri puta manje nego do sada.

U međuvremenu, zvaničnici daju kontradiktorne izjave. Izvršni direktor EPCG Nikola Rovčanin početkom juna je rekao da će TE ispuniti sve međunaropdne standarde i biti najmodernija u regionu. Premijer Zdravko Krivokapić je tokom posjete Pljevljima, sredinom avgusta, rekao da će TE najvjerovatnije do 2030. morati da prestane sa radom pod pritiskom Energetske zajednice i zbog pravila Evropske unije.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija su izjavili za CIN-CG/Monitor, da se o dodatnom novcu koji je tražio konzorcijum još usaglašavaju: ,,Ispostavilo da se završetak ekološke rekonstrukcije na koji se konzorcijum izvođača obavezao prihvatanjem projektnog zadatka, ne može okončati po prvobitnoj cijeni na način na koji bi se poštovali svi traženi parametri ekološke rekonstrukcije. Zbog toga je konzorcijum tražio dodatna sredstva (iznos sredstava je još u fazi usaglašavanja)”.

Mrdović: 15 miliona samo početak

U odgovorima za CIN CG/Monitor iz EPCG, tvrde da ,,potencijalni radovi u iznosu od 15 miliona nisu povezani sa članicama konzorcijuma, već je riječ o stručno specijalističkim radovima na rekonstrukciji kotlovskog postrojenja za koje se očekuje da ih izvede renomirana međunarodna kompanija. Potencijalno, jedan od izvođača može biti i kineska kompanija DEC International, kao jedan od vodećih  proizvođača opreme za termoelektrane”.

,,Ukoliko se krene u ekološku rekonstrukciju TE, teško da će se izabrani konzorcijum zaustaviti na dodatnih 15 miliona, već bi posao na kraju mogao koštati i 100 miliona eura”, kaže za CIN-CG/Monitor Ines Mrdović, pravna savjetnica Akcije za socijalnu pravdu.

“I to za TE, koja bi, nakon rekonstrukcije, mogla raditi još samo nekoliko godina, ukoliko bude novih direktiva EU. Podsjetiću da je bivši menadžment EPCG pokrenuo tender bez glavnog projekta, odnosno po sistemu ‘ključ u ruke’, pa je izabrani konzorcijum taj koji će predložiti tehnička rješenja. U međuvremenu, iz EU se tek očekuje dodatno pooštravanje standarda za zagađenja vazduha i krajnje je upitno da li bi ih rekonstrukcijom TE zadovoljila. Lako bi se moglo desiti da desetine miliona eura praktično budu ‘prosute’ u rekonstrukciju, a da EPCG istovremeno plaća i ogromne naknade zbog zagađenja. Sve bi to, nažalost, najbolje osjetili crnogorski potrošači, kao i država, koja je većinski vlasnik Elektroprivrede”, kaže Mrdović.

U Informaciji Agencije za zaštitu prirode i životne sredine o pokretanju postupka za reviziju i prestanak važenja Integrisane dozvole za TE Pljevlja, povodom postupka koji je u aprilu Energetska zajednica pokrenula postupak protiv Crne Gore zbog potrošenih 20 hiljada radnih sati, Vladi se savjetuje da se pravda pandemijom.

Da traži “…izuzimanje utrošenih radnih sati za vrijeme pandemije, kao i obustavu obračuna odobrenih radnih sati od početka pandemije, odnosno epidemije u Crnoj Gori, dok ona traje ili do donošenja odluke Energetske zajednice i/ili Evropske komisije, koje kasnije nastupi”.

,,Integrisana dozvola koju je Agencija izdala 2018. Predviđa da se ekološka rekonstrukcija obavi u okviru odobrenih 20.000 sati. To nije urađeno, tako da je taj uslov napušten. TE radi nelegalno i ne mogu se sada vaditi na pandemiju kada je ugovor potpisan dok je pandemija bila u toku, tako da je taj uslov više sile bio prisutan u trenutku potpisivanja ugovora”, kaže za CIN-CG/Monitor stručnjak za energetiku koji je insistirao na anonimnosti.

U Vladi su trenutno prekinuli postupak oduzimanja integrisane dozvole Termoelektrani, dok se riješi tužba sa Evropskom energetskom zajednicom.

Iz Sekretarijata Energetske zajednice u Beču Monitoru/CIN CG je potvrđeno da je u toku “bilateralni postupak sa Crnom Gorom”, povodom slučaja TE Pljevlja, kao prve elektrane na ugalj u regionu kojoj je isteklo ograničenje radnog vremena.

“Ako operator ne osigura brzu usklađenost, zatražićemo od Vijeća ministara Energetske zajednice da ustanovi da Crna Gora krši svoje obaveze prema Direktivi o velikim postrojenjima za sagorijevanje. Ako se Vijeće ministara saglasi sa Sekretarijatom, donijeće obavezujuću odluku kojom se nastavak rada TE Pljevalja proglašava kršenjem evropskih zakona. U sadašnjoj verziji Ugovora o energetskoj zajednici, on ne može nametati kazne. Međutim, pogođeni građani mogli bi zatražiti odštetu na nacionalnim sudovima na osnovu kršenja”, kazao je za CIN-CG/Monitor Dirk Bušle, pravni savjetnik i zamjenik direktora  Sekretarijata Energetske zajednice.

U EPCG tvrde da teže da usklade rad ovog objekta sa EU direktivama: ,,Svako odustajanje od projekta ekološke rekonstrukcije, a da se prije toga ne obezbijede odgovarajući zamjenski energetski kapaciteti, predstavljalo bi upravo kršenje propisa i zahtjevalo bi automatsko isključenje TE iz pogona”.

Dramatičan scenario i posao za tužioca

“Zahtjevi koji su izneseni kroz projekat usklađeni su sa EU direktivama kada su u pitanju emisije štetnih materija u vazduh, kao i zagađenje voda. Nakon završenog posla izvođač radova je u obavezi da garantuje granične vrijednosti emisija koje su usklađene sa najnovijim zahtjevima EU direktiva. Čak i da je period gašenja TE Pljevlja 2030., iako je stav EPCG da bi „phase out“ trebalo da se desi u periodu od 2035. do 2040. godine, projekat ekološke rekonstrukcije je isplativ”, tvrde iz EPCG.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija za CIN-CG/Monitor saopštili su potpuno drugačiju ocjenu:

“Ugovor o ekološkoj rekonstrukciji Termoelektrane Pljevlja, između Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i konzorcijijuma koji čine kineski DEC International, Bemax i BB Solar i Permonte je pun nepravilnosti i zahtijeva detaljnu analizu jer, ono što je najvažnije, zadati parametri ekološkom rekonstrukcijom se na bazi ugovora potpisanog za vrijednost od 54 miliona eura ne mogu ostvariti.”

Iz Ministarstva posebno ističu da se: “CO2 emisija uopšte ne dotiče ovom rekonstrukcijom, pa je veliko pitanje da li uopšte ući u ovaj proces”.

I u EPCG priznaju da se rekonstrukcija ne dotiče CO2: ,,Poslovi na izvođenju radova ekološke rekonstrukcije, koje su razvijene zemlje izvršile u prethodnih petnaestak godina (ili tokom same izgradnje novih TE), podrazumjevaju smanjenje emisija azotnih i sumpornih oksida i praškastih materija u vazduh, kao i tretman otpadnih voda, ali nijesu podrazumjevale smanjenje emisija CO2. Stoga, limiti emisija CO2 nijesu ni bili predmet ugovora sa izvođačem”.

Termoelektrana učestvuje u crnogorskoj proizvodnji električne energije sa 40 do 55 odsto, a isti je procenat emisije ugljen-dioksida CO2 koji ispušta. Crna Gora je preuzela evropske i međunarodne obaveze da emisiju CO2 do 2030. smanji za najmanje 55 odsto.

“Crna Gora se obavezala Pariskim ugovorom, te se u tom kontekstu emisije CO2 moraju najmanje prepoloviti. Termoelektrana emituje skoro polovinu, a drugu sve ostalo u Crnoj Gori. Stvar je Vlade da izabere šta da radi: da smanji sav saobraćaj, turizam, poljoprivredu, ili da gasi jednu termoelektranu”, kaže za CIN-CG/Monitor Dejan Mijović, ekonomski analitičar koji se već duže bavi energetskim sektorom.

Lončar iz MKI, uz podsjećanje da je TE sa više od 40 odsto ukupne domaće proizvodnje električne energiuje osnovni snabdjevač sistema, kaže da je pitanje njene budućnosti veoma osjetljivo i zahtijeva odluku na najvišem nivou, uz konsenzus, kako stručne javnosti tako i nevladinog sektora i lokalne zajednice.

U nedavnom intervjuu Vijestima, izvršni direktor EPCG Nikola Rovčanin je  upozorio javnost da ukoliko ne bude rekonstrukcije TE prijeti uvoz struje od milijardu eura za deceniju, gubitak 1.200 radnih mjesta i pola električne energije iz sopstvenih izvora. On i dalje tvrdi da će rekonstrukcija zadovoljiti ,,standarde strogih evropskih ekoloških direktiva i omogućiti rad najmanje 10 godina, a nadam se i više od toga”.

U već citiranom dokumentu EPCG naglašava se da bi eventualno gašenje TE pogodilo i Rudnik uglja, CEDIS, KAP, Montecargo, Luku Bar i kompanije povezane sa njima. Crni scenario govori o gubitku radnih mjesta zatvaranju preduzeća, odustajanju potencijalnih investitora, negativnu ekonomsku sliku države…

Dejan Mijović smatra da se standardi, koje Rovčanin pominje, ne mogu dostići.

“Evropska regulativa nalaže da rekonstruisane termoelektrane, pored ekoloških, moraju da ispune kriterijume energetske i ekonomske efikasnosti, a to se ovim projektom ne bi postiglo. Njime se, dakle, ne bi smanjila emisija CO2, energetska efikasnost kotla bi ostala na nezadovoljavajućem nivou od 29 odsto, a ekonomska nekonkurentnost termoelektrane bi dodatno bila srozana novim visokim proizvodnim troskovima zbog milionskih ulaganja koja ne bi poboljšala poslovne performanse EPCG”, kaže Mijović.

I Mrdović smatra da Vlada treba da naloži menadžmentu EPCG da raskine ugovor o tom poslu i povrati isplaćeni avans 11 miliona, te da se taj novac „što hitnije iskoristi za izgradnju nekog objekta obnovljivog izvora energije (solarni ili na vjetar)”. Ona ističe da nema vremena za čekanje: “Valjda je interes potrošača veći od interesa Bemaxa, BB Solara Blaža Đukanovića i pojedinih firmi iz Pljevalja, koje će, kako stvari stoje, jedine imati koristi od rekonstrukcije”.

Iz EPCG kažu da do raskida neće doći.

,,… Kao što je poznato, kompanija je već uplatila avans izvođaču radova i svaki jednostrani raskid ugovora sa sobom bi nosio dodatne finansijske posledice. Ukoliko bi došlo do raskida ugovora, kompanija bi bila prinuđena da istog trena isključi iz pogona TE i stavi je van funkcije, što bi bilo pogubno na više nivoa, kako za elektroenergtski sistem, tako i za dalje poslovanje kompanije, privrednu aktivnost države, a o gubitku radnih mjesta i samim Pljevljima da i ne govorimo”.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija kažu da u ovom trenutku nemaju procjenu koliko bi raskid ugovora koštao državu.

„S obzirom na značaj TE Pljevlja, za ukupni elektroenergetski sistem Crne Gore, sve opcije, pa i raskid ugovora sa konzorcijumom su otvorene. MKI će, zajedno sa EPCG, detaljno analizirati svaku moguću opciju i posljedice i odlučiti se za najbolje moguće rješenje”, tvrdi Lončar.

Mijović smatra da su u vrhu države i EPCG od početka znali da projekat ekološke rekonstrukcije nema smisla.

“Kako je tender raspisan prije završetka idejnog projekta, ugovor potpisan i avans isplaćen konzorcijumu koji je, sada znamo, dao lažnu, upola nižu cijenu od drugih ponuđaca – radi se o klasičnom kriminalnom djelu organizanog kriminala i korupcije na visokom nivou izuzetno štetnom po javni interes. Analizom tog tendera ne bi trebalo da se ubuduće bavi samo Vlada i njen Savjet za privatizaciju, već i nezavisno tužilaštvo”, ocjenjuje Mijović.

Lončar je potvrdio da je ,,Povodom ovog slučaja MKI 5. marta 2021. godine Specijalnom državnom tužilaštvu predalo informaciju o mogućem postojanju više krivičnih dijela i imamo zvaničnu potvrdu da su tim povodom u SDT-u formirani predmeti i da se nalazi u fazi izviđaja”.

ADITIVI, PLIN I OBEĆANJA

Da u EPCG procjenjuju i druga rješenja osim najavljenje rekonstrukcije tvrdi Vasilije Miličković, predstavnik malih akcionara. On za CIN-CG/Monitor kaže da je početkom juna predsjedniku Odbora direktora Milutinu Đukanoviću, zajedno sa ekspertom iz EU predočio ,,jedno od zanimljivih rešenja gdje se aditiranjem osnovnog goriva (uglja) može dostići stepen prečišćavanja sumpor-dioksida i do 100 odsto, a ugljen-dioksida čak do 75 odsto. Primjena te nove tehnologije, tvrdi on, ne bi se odrazila na proizvodnu cijenu energije.

„Štaviše, cijena struje u TE bi bila drastično niža jer je vještački naduvana cijena uglja.  Nova procedura javne nabavke bi omogućila EPCG-u da gotovo u potpunosti finansira ovu sanaciju iz evropskih ekoloških fondova”, kaže Miličković. On ipak navodi da dalje , prema njegovim saznanjima nije bilo aktivnosti povodom ove teme.

Prema pouzdanim izvorima CIN-CG/Monitora Vlada i rukovodstvo EPCG su upoznati i sa mogućnošću gradnje nove TE na gas, koja bi bila gotova za dvije godine, a čija cijena bi bila oko 120 miliona eura.

Rješenje za TE Pljevlja i cijeli grad nedavno je na Tviteru obznanio i ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić. On tvrdi da je dogovoreno pola milijarde investicija u Pljevlja i hiljadu novih radnih mjesta.

Kako, s kim i kada, nije precizirao.

 

CRNA STATISTIKA

Eksperti odavno ističu da su TE sa tehnologijom poput one u Pljevljima ugašene ili su u fazi gašenja. Nedavni izvještaj evropske mreže CEE BankWatch i Centra za istraživanje energije i čistog vazduha pokazuje da 16 termoelektrana sa Zapadnog Balkana zagađuju Evropu koliko i ostalih 296 na ostatku starog kontinenta.

Da nije samo riječ o energiji i novcu govori i podatak da je zbog ukupne emisije elektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu, od 2018 do 2020. godine, dogodilo blizu 19.000 smrtnih slučajeva. Od toga, više od 50 odsto slučajeva (10.800) bilo je u zemljama EU, gotovo 30 odsto (6.500) na Zapadnom Balkanu, a ostatak u drugim zemljama. U izvještaju se navodi da je u Crnoj Gori 625 prijevremenih smrti usljed rada termoelektrane.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo