Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODJECI PROTESTA NA CETINJU: Političari presuđuju, tužilaštvo bez rezultata

Objavljeno prije

na

Tužioci bi u uređenoj zemlji trebali da utvrde odgovornost svih aktera za ono šta se dešavalo tokom 4. i 5. septembra u prijestonici Crne Gore. Međutim, prema informacijama Monitora, za sada se događajima na Cetinju bavi samo malo osnovno državno tužilaštvo u tom gradu. Sve radnje su i dalje u fazi izviđaja

 

Nedavna sjednica skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu nije donijela ništa novo. Političke partije koje čine vladajuću većinu nastavile su da se međusobno optužuju za izdaju koalicije i „obećanih promjena“, dok je opozicija optuživala vlast za izdaju države.

Nerasvijetljeni su mnogi događaji koji su se desili 4. i 5. septembra na Cetinju, kada su građani protestovali protiv ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u prijestonici.

I dalje ostaje nejasno ko su bili naoružani ljudi među civilnim stanovništvom na Cetinju, ko je naoružao te ljude, da li je bilo naoružanih osoba u Cetinjskom manastiru, kakva je bila uloga predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i njegovog savjetnika za bezbjednost Veselina Veljovića, zašto je došlo do prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava, zašto su barikade probijane  mašinama firme Marka – Bata Carevića (gradonačelnika Budve) i da li je zaista neko snajperom pokušao da ubije patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija…

Najvažnije pitanje na koje još niko nije dao odgovor jeste zašto tužilaštvo tog dana nije reagovalo kao što je postupalo u nekim prethodnim slučajevima kada su blokirani putevi, poput onih u Budvi i Tuzima. Ili tokom protesta Demokratskog fronta 2015. godine. Tužioci bi u uređenoj zemlji trebali da utvrde odgovornost svih aktera za ono šta se dešavalo tokom 4. i 5. septembra u prijestonici Crne Gore. Međutim, prema informacijama Monitora, za sada se događajima na Cetinju bavi samo malo Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu. Sve radnje su i dalje u fazi izviđaja.

Ipak, nešto je novo: konačno smo čuli i stav vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca (VDT) Dražena Burića povodom događaja na Cetinju. On je reagovao povodom nastupa potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića na skupštinskom Odboru za bezbjednost i odbranu. Vicepremijer je kazao  da je tužilaštvo preuzelo „nula aktivnosti“ oko drame na Cetinju. Tvrdi da je policija sve uradila i da je na tužilaštvu da se izjasni.

„Meni nije normalno da specijalni tužilac dođe da vidi barikade, da čuje rafale, i da ništa ne preduzmu… Koliko je imalo Osnovno tužilaštvo reakcija za događaje na Cetinju – nula. Znate koji je zahtjev dobila Uprava policije – da utvrdi identitet lica u manastiru, a za to vrijeme se postavljaju barikade, dolaze bezbjednosno interesantna lica”, rekao je Abazović.

Burić je Abazovićeve tvrdnje nazvao „sramnim“  pokušajem da unizi tužilačku organizaciju. On je pozvao Abazovića da, ukoliko ima saznanja, informacija ili dokaza da je izvršeno bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, o tome na odgovarajući način obavijesti VDT, što mu je i zakonska obaveza.

,,Javnosti radi, naglašavamo da je VDT uoči dešavanja na Cetinju, organizovalo pojačana dežurstva i tužilačke timove za 4. i 5. septembar, uključujući i tužioce iz Specijalnog državnog tužilaštva, sa kojom činjenicom je bio upoznat rukovodeći kadar bezbjednosnog sektora”, navodi se u saopštenju Burića.

On, međutim, indirektno kaže da povodom događaja na Cetinju tužilaštvo ne može reagovati bez policije. Ocijenio je da bi nosioci vlasti morali znati da Zakonik o krivičnom postupku propisuje da je policija, ako postoji osnov sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, dužna da obavijesti državnog tužioca.

„I preduzme potrebne mjere da se pronađe učinilac krivičnog djela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije, da se obezbijede predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz i da prikupi sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi za uspješno vođenje krivičnog postupka. Informacije, činjenice i dokazi koje policija, ali i drugi državni organi, dostave državnom tužiocu, uključujući i podnošenje krivične prijave od ključnog su značaja za pokretanje predkrivičnog postupka i preduzimanje krivičnog gonjenja od državnog tužioca”, navodi se u saopštenju.

Koliko tužilaštvo zavisi od policije vidljivo je i na slučaju Veselina Veljovića, protiv kojeg je pokrenuta istraga zbog napada na služebno lice kada je 5. septembra ujutru pokušao da probije policijski kordon. Već sjutradan na slobodu ga je pustio sudija za istragu Osnovnog suda na Cetinju Branko Lončar, jer u dosadašnjoj fazi postupka nije utvrđeno ko su oštećeni policijski službenici, a da je utvrđenje te činjenice neophodno da bi se govorilo o tom krivičnom djelu. Nasuprot njemu, za tročlano sudsko vijeće nesporno je da je Veljović počinio krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti i da se u žalbi državnog tužioca osnovano navodi da sudija za istragu nije pravilno ocijenio kada je našao da za to ne postoji osnovana sumnja.

,,Ovo iz razloga što se iz DVD snimka jasno vide radnje koje je kritičnom prilikom preduzeo osumnjičeni, odnosno da je svojim tijelom gurao policijske službenike koji su se nalazili u kordonu ispred njega i grupe građana, a na snimku se vide i radnje ostalih učesnika događaja. Pri tom, činjenica da oštećeni policijski službenici nijesu identifikovani, nije od suštinskog značaja za postojanje predmetnog krivičnog djela, kod činjenice da se nesporno radi o policijskim službenicima, što se utvrđuje nedvosmisleno iz DVD snimka, na kojem se oštećeni vide u policijskim uniformama, i da je više njih imalo kacige označene brojevima, a pri tom ni ostali svjedoci, policijski službenici koji su sačinili službene zabilješke, ne dovode u pitanje tu činjenicu”, piše u odluci tročlanog sudskog vijeća koje čine Branislav Leković, Vojislavka Vuković Goločevac i Marija Ćupić.

Dok čeka da saluša oštećene policajce koje je gurao Veljović, Osnovno tužilaštvo na Cetinju otvorilo je još jedan izviđaj. Riječ je o prijavi građana Cetinja čiji su automobile oštećeni prilikom razbijanju barikade na putu Cetinje – Budva. U tom slučaju je će pred tužilaštvom dati izjavu  predsjednik Opštine Budva Marko Carević.  On je nedavno kazao da ,,nije baš ponosan” što je mehanizacija njegova firme Carinvest bila angažovana na uklanjanju automobila.

,,Vidjeli ste da sam bio učesnik u svemu tome. Dobro znate, a nisam ponosan zbog svog postupka, da je angažovana mašina koja je probila barikade i uspjela da obezbijedi ustoličenje mitropolita Joanikija. Neprimjereno je i nevjerovatno koliko se pamet pomutila (Milu) Đukanoviću i njegovim saradnicima. Nakon vladavine od 30 godina ostavili su ekonomsku pustoš, a sada otimanjem crkava hoće sebi da pribave političke i ekonomske pozicije. Slažem se sa patrijarhom i podržavam sve što je rekao. Normalan um to ne može da shvati i prihvati. Vidjeli ste da smo ipak uspjeli, a uspjećemo i u narednom periodu da odbranimo srpsku crkvu i narod u Crnoj Gori”, kazao je Carević.

Nejasno je zasto je Carevićeva firma morala razbijati barikade, s obzriom na to da je za takve poslove država osnovala preduzeće Zaštita prostora Crne Gore. To preduzeće dužno je da sprovodi administrativna izvršenja rješenja o rušenju, uklanjanje i vraćanje u prvobitno stanje zemljišta i objekata. To preduzeće takođe posjeduje mehanizaciju.

Još nije poznato da li tužilaštvo još nekog istražuje zbog događaja na Cetinju, bilo iz struktura vlasti, opozicije ili drugih struktura, ali poznato je da političari ne žele da rješavaju aktuelnu krizu, već žele da zadrže ili preuzmu fotelje. Zbog toga u ovom trenutku ne mogu mnogo pomoći skupštinski odbori, ali profesionalno tužilaštvo može.

 

Ko ,,selektivno” sarađuje – policija ili tužilaštvo

Dražen Burić je upitao Abazovića da ukaže na informacije i dokaze, značajne za eventualno pokretanje krivičnog postupka koje je policija „u realnom vremenu“ dostavila državnom tužiocu, a da je tužilac na iste imao „nula reakciju“. On, međutim, otvara mogućnost i odgovornosti policije zbog (ne)postupanja na Cetinju:

,,Državni tužioci ne žele da umanjuju zasluge policije niti značaj policijskih poslova u predkrivičnom postupku. Naročito ne onda kada policija postupa blagovremeno i kada otvoreno i bez selekcije informacija sarađuje sa tužilaštvom”, kazao je Burić.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva nijesu odgovorili da li je policija neke dokaze dostavila neblagovremeno i selektivno, kako navode u dijelu svog saopštenja, gdje ističu zavisnost tužilaca od policije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo