Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Izbori, jedino pošteno rješenje

Objavljeno prije

na

Samo je pitanje da li treba, u međuvremenu, da se formira neka prelazna Vlada sa zadatkom smanjenja tenzija i podjela u crnogorskom društvu

 

MONITOR: Evropska unija, u strahu od političke reakcije u državama članicama, ne može više da garantuje sigurno članstvo u budućnosti za šest balkanskih država, kojima je svojevremeno to obećano, prenio je Rojters iz internih diplomatskih akata. Kako Vi to vidite i sta to znači za budućnost ove zemlje?

ULJAREVIĆ: Mislim da je predsjednica Evropske komisija (EK), Ursula fon der Lajen, dala jasnu poruku prilikom posjete Podgorici kada je rekla da nas žele u Uniji, da je njen obilazak regiona jedan vid ohrabrenja i podstreka, kao i da svi rade na pristupanju u EU iako to podrazumijeva nekad i suočavanje sa preprekama. Prethodno je tu ocjenu Rojtersa demantovala i portparolka EK, Ana Pisonero Hernandez, navodeći da je EK čvrsto posvećena unaprjeđenju pristupnog procesa zemalja Zapadnog Balkana, uključujući Albaniju i Sjevernu Makedoniju.

Vjerujem da EU postaje svjesna i da je neophodno uvažiti napredak svake zemlje pojedinačno i po tome cijeniti dinamiku proširenja, jer samo time može sačuvati kredibilitet.

MONITOR: Da li to znači da nije do EU nego do nas?

ULJAREVIĆ: Činjenica je da EU ima dosta unutrašnjih turbulencija, da se mijenjanju i neke političke konstelacije unutar Unije, i da, konačno, postoje države članice EU koje nijesu oduševljene proširenjem. Međutim, činjenica je i da konkretno Crna Gora to do sada praktično ni u čemu nije osjetila, da je čak imala dugo i nezaslužen vjetar u leđa jer je EU htjela uspješnu priču u regionu.

Nažalost, to je prethodna vlast bagatelisala i uspjela i u takvom kontekstu, vrlo pozitivnog stava EU i regionalnog okruženja u kojem se isticala, da dovede državu u situaciju da smo imali nezvaničnu klauzulu balansa. Nova vlast nije napravila pomake, sem u dijelu koji se odnosi na nekoliko uspješnih policijskih akcija u borbi protiv organizovanog kriminala, a istovremeno je pokazala da može biti i veće regresije nego u vrijeme ranije vlasti.

Znači, sad nije pitanje – da li je EU spremna i otvorena za nas? Sad je ključno pitanje – da li crnogorske vlasti istinski žele da uvedu Crnu Goru u EU? To se mjeri rezultatima, a ne populističim obećanjima kojima smo sad zatrpani,  dok rezultate ni lupom ne možemo uočiti.

Važno je razbijati taj narativ euroskeptika i političara nevoljnih da se odreknu monopola moći kako je problem u EU, dok se problemi gomilaju u našoj kući i dvorištu.

MONITOR: Koliko je Crna Gora zapravo daleko od evropske budućnosti?

ULJAREVIĆ: Najveća greška prethodne vlasti bila je što nije iskoristila talas entuzijazma i posvećenosti, koji je strujao u čitavom društvu od otvaranja pregovora do negdje 2014/15, kako bi nas približili više EU. Već se tada nešto što je trebalo biti inkluzivno institucionalno i društveno pregnuće počelo rastakati pred opredjeljnjem te vlasti da štiteći nepotističko-koruptivne i klijentelističke mreže čuva pozicije moći na štetu javnog interesa.

Nova vlast je nastavila da se deklarativno zalaže za EU, dok na svakom koraku naše društvo gura ka nekom rigidnom, na razlike krajnje netolerantnom, okviru koji u svom središtu ima crkvu i pravoslavlje.

Nedavno je izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, Tonino Picula, u nekoliko navrata ocijenio da politizirana crkva i klerikalizirana politika ne mogu biti promoteri ideja koje formalno zagovaraju, referirajući na naš put ka EU i trenutno stanje u državi. Nisam sigurna da je dovoljno ozbiljno shvaćen od strane donosilaca odluka u vlasti kojima je, izgleda, mnogo važnije da nečim ne izazovu gnjev SPC-a, nego da rade u javnom interesu svih građana i građanki Crne Gore.

A što manje se radi u interesu svih građana i građanki, što se više podjele produbljuju, što se više demonstrira moć i bahatost, to smo dalje od razvijenih demokratskih društava. Na ovo ukazuju i sve češće kolege iz NVO sektora, u okviru onih pitanja koja prate, a gdje ne vide ne samo pomake, nego nerijetko registruju i jačanje ranijih negativnih praksi.

MONITOR: Pomenuli ste uticaj crkve, konkretnije SPC-a. Kakav je taj uticaj i gdje ga vidite?

ULJAREVIĆ: Ova Vlada, ali i čitava vladajuća koalicija, servilnošću pred SPC-om, ozbiljno ugrožavaju građanski karakter države Crne Gore. Građani i građanke su prevareni pričom da SPC traži samo izmjene prethodnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je izazvao kontroverze, ali i predstavljao sredstvo manipulacije. Taj Zakon je prioritetno izmijenjen u decembru 2020. godine, i bio je, zamislite, u jednoj državi sekularnog ustrojstva, prioritetniji nego Zakon o budžetu i mnogi drugi zakonski tekstovi koji direktno utiču na kvalitet života naših građana.

Osim što je SPC učestvovala direktno u formiranju ove Vlade o kojoj su lideri vladajućih koalicija pregovore vodili u vjerskim objektima, ona je nastavila da kadrira po svim nivoima i da demonstrira svoju moć dok istovremeno gledamo kako su pred njom nemoćni donosioci odluka i kako se, odavno slabe, institicije dodatno urušavaju. Pri tom, ista SPC je jasno podvukla da joj je centrala u Beogradu i da se tamo donose ključne odluke. Cijenim da takav uticaj ne može biti dobar za Crnu Goru i crnogorsko društvo.

MONITOR: U kontekstu uticaja crkve, CGO je nedavno reagovao samostalno i sa drugim NVO na najave uvođenja vjeronauke u obrazovni sistem. Zašto to vidite kao opasnost?

ULJAREVIĆ: Formalni obrazovni sistem je presudno važan u svakom društvu, a posebno u društvima koja se suočavaju sa ovim stepenom radikalizacije i ekstremizma koji mi imamo danas, a u čijoj osnovi je i snažna religijska potka. U tom kontekstu je naglašena obaveza svih institucija, da u okvirima svojih nadležnosti, doprinesu da se striktno poštuje Ustav i zakon, kako bi se očuvao građanski karakter države Crne Gore.

Naš Ustav propisuje da su vjerske zajednice odvojene od države. Takođe, Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Uvođenje vjeronauke bi urušilo sekularni karakter obrazovanja, jer obrazovanje bi moralo biti okvir u kojem se nove generacije uče različitostima i toleranciji, a ne okvir u kojem se vrši segregacija djece i omladine u zavisnosti od toga kojoj religiji izražavaju pripadnost. Obrazovanje je javno dobro i niko od donosilaca odluka nema prava da taj prostor kroji shodno svojim uvjerenjima.

I da napomenem, vjersko podučavanje djece i omladine već je obezbijeđeno kroz mogućnost vjerskih organizacija da takvu edukaciju vrše u okvirima svojih zajednica. To se zasniva na principu fakultativnosti takvog obrazovanja, odnosno djeci i njihovim roditeljima ostavljena je mogućnost izbora učešća ili neučešća u takvim programima, a u skladu sa interesovanjima za ovaj vid nastave i u njihovo slobodno vrijeme.

MONITOR: Podnijeli ste i Inicijativu Ministarsvu prosvjete, nauke, kulture i sporta o uklanjanju religijskih obilježja iz škola?

ULJAREVIĆ: Podjednako je neodgovorno, u ovako polarizovanom društvu, u javne vaspitno-obrazovne ustanove unositi religijska obilježja, a što je i važnije – to je nezakonito. Postavlja se i pitanje: ko su i kakvi su to vjernici koji svjesno zakon krše? Nisam sigurna da to ijedna vjera propovijeda.

Uostalom, na ovakvim stvarima će se mjeriti i da li su vlasti privržene vladavini prava, ali i da li imaju senzibiliteta za osjetiljivost i složenost situacije u kojoj se danas nalazimo.

MONITOR: Rekli ste, komentarišući moguću rekonstrukciju Vlade, da bi ulazak DF-a u Vladu, mogao da promijeni i spoljnopolitički kurs zemlje. Šta bi to značilo u svjetlu evropskih integracija i nove evropske politike pridruživanja?

ULJAREVIĆ: Vidjećemo što će biti od te ideje do kraja. Međutim, ako se ona realizuje nesumnjivo će premijer Krivokapić izgubiti i ovu ograničenu moć koju ima, a Crna Gora će biti sasvim drugim očima posmatrana od strane EU, ali i drugih važnih zapadnih partnera, poput SAD-a. Podsjetiću vas da je Gabrijel Eskobar, visoki zvaničnik State Deparmenta i njihov novi izaslanik za Zapadni Balkan, u refleksiji na djelovanje Rusije i vezanih aktera, apostrofirao Crnu Goru ocjenjujući da je taj uticaj destabilirajući i da vodi udaljenju od puta evropskih integracija i multietničkog pomirenja.

Neke partije vlasti će morati podvući crtu jer se ne može više sjedati na više stolica.

MONITOR: Kako će se  razriješiti nova u nizu kriza vlasti od avgusta prošle godine, odnosno što bi bio najbolji model?

ULJAREVIĆ: Jedino pošteno rješenje su izbori. Samo je otvoreno pitanje da li treba, u međuvremenu, da se formira neka prelazna Vlada sa zadatkom smanjenja tenzija i podjela u crnogorskom društvu.

MONITOR: Između čega bi građani birali u slučaju tih vanrednih izbora? Kako vidite političku ponudu?

ULJAREVIĆ: Što ova nova Vlada duže ima vlast, to DPS i SDP izgledaju prihvatljiviji. To je veliki paradoks crnogorskog društva i raspršenih velikih očekivanja od nove vlasti koja svojim djelovanjem bolji posao radi za opoziciju nego što je to opozicija kadra za sebe učiniti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo