Samo je pitanje da li treba, u međuvremenu, da se formira neka prelazna Vlada sa zadatkom smanjenja tenzija i podjela u crnogorskom društvu

MONITOR: Evropska unija, u strahu od političke reakcije u državama članicama, ne može više da garantuje sigurno članstvo u budućnosti za šest balkanskih država, kojima je svojevremeno to obećano, prenio je Rojters iz internih diplomatskih akata. Kako Vi to vidite i sta to znači za budućnost ove zemlje?

ULJAREVIĆ: Mislim da je predsjednica Evropske komisija (EK), Ursula fon der Lajen, dala jasnu poruku prilikom posjete Podgorici kada je rekla da nas žele u Uniji, da je njen obilazak regiona jedan vid ohrabrenja i podstreka, kao i da svi rade na pristupanju u EU iako to podrazumijeva nekad i suočavanje sa preprekama. Prethodno je tu ocjenu Rojtersa demantovala i portparolka EK, Ana Pisonero Hernandez, navodeći da je EK čvrsto posvećena unaprjeđenju pristupnog procesa zemalja Zapadnog Balkana, uključujući Albaniju i Sjevernu Makedoniju.

Vjerujem da EU postaje svjesna i da je neophodno uvažiti napredak svake zemlje pojedinačno i po tome cijeniti dinamiku proširenja, jer samo time može sačuvati kredibilitet.

MONITOR: Da li to znači da nije do EU nego do nas?

ULJAREVIĆ: Činjenica je da EU ima dosta unutrašnjih turbulencija, da se mijenjanju i neke političke konstelacije unutar Unije, i da, konačno, postoje države članice EU koje nijesu oduševljene proširenjem. Međutim, činjenica je i da konkretno Crna Gora to do sada praktično ni u čemu nije osjetila, da je čak imala dugo i nezaslužen vjetar u leđa jer je EU htjela uspješnu priču u regionu.

Nažalost, to je prethodna vlast bagatelisala i uspjela i u takvom kontekstu, vrlo pozitivnog stava EU i regionalnog okruženja u kojem se isticala, da dovede državu u situaciju da smo imali nezvaničnu klauzulu balansa. Nova vlast nije napravila pomake, sem u dijelu koji se odnosi na nekoliko uspješnih policijskih akcija u borbi protiv organizovanog kriminala, a istovremeno je pokazala da može biti i veće regresije nego u vrijeme ranije vlasti.

Znači, sad nije pitanje – da li je EU spremna i otvorena za nas? Sad je ključno pitanje – da li crnogorske vlasti istinski žele da uvedu Crnu Goru u EU? To se mjeri rezultatima, a ne populističim obećanjima kojima smo sad zatrpani,  dok rezultate ni lupom ne možemo uočiti.

Važno je razbijati taj narativ euroskeptika i političara nevoljnih da se odreknu monopola moći kako je problem u EU, dok se problemi gomilaju u našoj kući i dvorištu.

MONITOR: Koliko je Crna Gora zapravo daleko od evropske budućnosti?

ULJAREVIĆ: Najveća greška prethodne vlasti bila je što nije iskoristila talas entuzijazma i posvećenosti, koji je strujao u čitavom društvu od otvaranja pregovora do negdje 2014/15, kako bi nas približili više EU. Već se tada nešto što je trebalo biti inkluzivno institucionalno i društveno pregnuće počelo rastakati pred opredjeljnjem te vlasti da štiteći nepotističko-koruptivne i klijentelističke mreže čuva pozicije moći na štetu javnog interesa.

Nova vlast je nastavila da se deklarativno zalaže za EU, dok na svakom koraku naše društvo gura ka nekom rigidnom, na razlike krajnje netolerantnom, okviru koji u svom središtu ima crkvu i pravoslavlje.

Nedavno je izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, Tonino Picula, u nekoliko navrata ocijenio da politizirana crkva i klerikalizirana politika ne mogu biti promoteri ideja koje formalno zagovaraju, referirajući na naš put ka EU i trenutno stanje u državi. Nisam sigurna da je dovoljno ozbiljno shvaćen od strane donosilaca odluka u vlasti kojima je, izgleda, mnogo važnije da nečim ne izazovu gnjev SPC-a, nego da rade u javnom interesu svih građana i građanki Crne Gore.

A što manje se radi u interesu svih građana i građanki, što se više podjele produbljuju, što se više demonstrira moć i bahatost, to smo dalje od razvijenih demokratskih društava. Na ovo ukazuju i sve češće kolege iz NVO sektora, u okviru onih pitanja koja prate, a gdje ne vide ne samo pomake, nego nerijetko registruju i jačanje ranijih negativnih praksi.

MONITOR: Pomenuli ste uticaj crkve, konkretnije SPC-a. Kakav je taj uticaj i gdje ga vidite?

ULJAREVIĆ: Ova Vlada, ali i čitava vladajuća koalicija, servilnošću pred SPC-om, ozbiljno ugrožavaju građanski karakter države Crne Gore. Građani i građanke su prevareni pričom da SPC traži samo izmjene prethodnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je izazvao kontroverze, ali i predstavljao sredstvo manipulacije. Taj Zakon je prioritetno izmijenjen u decembru 2020. godine, i bio je, zamislite, u jednoj državi sekularnog ustrojstva, prioritetniji nego Zakon o budžetu i mnogi drugi zakonski tekstovi koji direktno utiču na kvalitet života naših građana.

Osim što je SPC učestvovala direktno u formiranju ove Vlade o kojoj su lideri vladajućih koalicija pregovore vodili u vjerskim objektima, ona je nastavila da kadrira po svim nivoima i da demonstrira svoju moć dok istovremeno gledamo kako su pred njom nemoćni donosioci odluka i kako se, odavno slabe, institicije dodatno urušavaju. Pri tom, ista SPC je jasno podvukla da joj je centrala u Beogradu i da se tamo donose ključne odluke. Cijenim da takav uticaj ne može biti dobar za Crnu Goru i crnogorsko društvo.

MONITOR: U kontekstu uticaja crkve, CGO je nedavno reagovao samostalno i sa drugim NVO na najave uvođenja vjeronauke u obrazovni sistem. Zašto to vidite kao opasnost?

ULJAREVIĆ: Formalni obrazovni sistem je presudno važan u svakom društvu, a posebno u društvima koja se suočavaju sa ovim stepenom radikalizacije i ekstremizma koji mi imamo danas, a u čijoj osnovi je i snažna religijska potka. U tom kontekstu je naglašena obaveza svih institucija, da u okvirima svojih nadležnosti, doprinesu da se striktno poštuje Ustav i zakon, kako bi se očuvao građanski karakter države Crne Gore.

Naš Ustav propisuje da su vjerske zajednice odvojene od države. Takođe, Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Uvođenje vjeronauke bi urušilo sekularni karakter obrazovanja, jer obrazovanje bi moralo biti okvir u kojem se nove generacije uče različitostima i toleranciji, a ne okvir u kojem se vrši segregacija djece i omladine u zavisnosti od toga kojoj religiji izražavaju pripadnost. Obrazovanje je javno dobro i niko od donosilaca odluka nema prava da taj prostor kroji shodno svojim uvjerenjima.

I da napomenem, vjersko podučavanje djece i omladine već je obezbijeđeno kroz mogućnost vjerskih organizacija da takvu edukaciju vrše u okvirima svojih zajednica. To se zasniva na principu fakultativnosti takvog obrazovanja, odnosno djeci i njihovim roditeljima ostavljena je mogućnost izbora učešća ili neučešća u takvim programima, a u skladu sa interesovanjima za ovaj vid nastave i u njihovo slobodno vrijeme.

MONITOR: Podnijeli ste i Inicijativu Ministarsvu prosvjete, nauke, kulture i sporta o uklanjanju religijskih obilježja iz škola?

ULJAREVIĆ: Podjednako je neodgovorno, u ovako polarizovanom društvu, u javne vaspitno-obrazovne ustanove unositi religijska obilježja, a što je i važnije – to je nezakonito. Postavlja se i pitanje: ko su i kakvi su to vjernici koji svjesno zakon krše? Nisam sigurna da to ijedna vjera propovijeda.

Uostalom, na ovakvim stvarima će se mjeriti i da li su vlasti privržene vladavini prava, ali i da li imaju senzibiliteta za osjetiljivost i složenost situacije u kojoj se danas nalazimo.

MONITOR: Rekli ste, komentarišući moguću rekonstrukciju Vlade, da bi ulazak DF-a u Vladu, mogao da promijeni i spoljnopolitički kurs zemlje. Šta bi to značilo u svjetlu evropskih integracija i nove evropske politike pridruživanja?

ULJAREVIĆ: Vidjećemo što će biti od te ideje do kraja. Međutim, ako se ona realizuje nesumnjivo će premijer Krivokapić izgubiti i ovu ograničenu moć koju ima, a Crna Gora će biti sasvim drugim očima posmatrana od strane EU, ali i drugih važnih zapadnih partnera, poput SAD-a. Podsjetiću vas da je Gabrijel Eskobar, visoki zvaničnik State Deparmenta i njihov novi izaslanik za Zapadni Balkan, u refleksiji na djelovanje Rusije i vezanih aktera, apostrofirao Crnu Goru ocjenjujući da je taj uticaj destabilirajući i da vodi udaljenju od puta evropskih integracija i multietničkog pomirenja.

Neke partije vlasti će morati podvući crtu jer se ne može više sjedati na više stolica.

MONITOR: Kako će se  razriješiti nova u nizu kriza vlasti od avgusta prošle godine, odnosno što bi bio najbolji model?

ULJAREVIĆ: Jedino pošteno rješenje su izbori. Samo je otvoreno pitanje da li treba, u međuvremenu, da se formira neka prelazna Vlada sa zadatkom smanjenja tenzija i podjela u crnogorskom društvu.

MONITOR: Između čega bi građani birali u slučaju tih vanrednih izbora? Kako vidite političku ponudu?

ULJAREVIĆ: Što ova nova Vlada duže ima vlast, to DPS i SDP izgledaju prihvatljiviji. To je veliki paradoks crnogorskog društva i raspršenih velikih očekivanja od nove vlasti koja svojim djelovanjem bolji posao radi za opoziciju nego što je to opozicija kadra za sebe učiniti.

Milena PEROVIĆ