Povežite se sa nama

INTERVJU

BODO VEBER, VIŠI SARADNIK SAVJETA ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE U BERLINU:  Deblokada proširenja ili krah pregovora za zemlje Balkana

Objavljeno prije

na

Ako proces proširenja ne bude deblokiran iduće godine, poslije francuskih predsjedničkih izbora, politika proširenja, perspektiva članstva za zemalje Zapadnog Balkana će zauvijek biti mrtva

 

MONITOR: Rezultati nemačkih izbora za Bundestag i nisu iznenađenje, ipak je neobično veliki pad CDU koja je sa partnerskom CSU zabilježila najlošiji rezultat u svojoj istoriji. Da li se radi o zasićenju „Merkel efektom“ ili o „konkretnijim“ razlozima?

VEBER: CDU-CSU zaista su zabilježeli najgori rezultat u postratnom dobu. Razlozi su višeslojni. Prvi je sudbina „Merkel efekta“ ili šta se u Njemačkoj zove „Kanzlerbonus“. Dvanaest od njenih 16 godina vladavine imali smo veliku koaliciju sa SPD-om, socijaldemokratski ministri su redovno mogli prezentovati bolje rezultate nego kolege iz većeg koalicijskog partnera, ali se SPD ipak našla u stalnom padu, jer je dominirala kancelarka, njen ugled kod birača kao krizni manadžer u  zemlji i na evropskoj i međunarodnoj bini, garant stabilnost i prosperiteta  u nemirnim vremenima. Na nedeljnim izborima taj bonus kancelarke je otpao, kako za CDU tako i kao teret za SPD. Što više, na neki način on je prešao na SPD, jer se njihov kandidat- Olaf Šolc, uspeo u kampanji predstavljati kao istinski nasljednik Merkelove, kao novi garant za stabilnost i kontinuitet. Drugi razlog je unutrašnja podijeljenost konzervativaca, između liberalnijeg krila u tradicije Merkelove – te više konzervativnog, koji bi volio da ide natrag i malo udesno, da vrati dio konzervativnog programa što je Merkel, svojim reaktivnim, manadžerskim političkom stilom i pristupom puno toga tradicionalno konzervativnog razgradila. A onda i podijeljenost zbog konflikta oko kandidature za kancelara između Armina Lašeta i predsjednika CSU-a i premijera Bavarske, Markusa Zedera.

MONITOR: Zašto su glasači koji su, u ranim predizbornim anketama podržavali Zelene Analene Berbok, na biralištima izabrali drugačije? Koliko su u tome bile važne posljednje debate potencijalnih kandidata za kancelara?

VEBER: Manje su bile važne debate. Zeleni u anketama su doživjeli istorijski uspon tokom proljeća, kad su djelimično bili na prvom mjestu ispred CDU-a, a SPD na trećem mjestu, sa onoliko malo procenata kao zadnjih godina. Onda su njihova kandidatkinja i njen tim napravili niz tehničkih grešaka, što je djelimično pokazalo da je stranka, koja po prvi put istura kandidata/kandidatkinju za kancelara, sa profesionalne strane nije još na nivou zadatka. Imali su istorijsku šansu da uđu u ofis kancelara. Uz to, izborna kampanja se kasnije preokrenula u pravcu kontinuiteta sa vremenom Merkelove, tj. stabilnosti i sigurnosti – a manje ka istorijskim izazovima i promjenama što predstoji Njemačkoj u rukovanju klimatskim promjenama, i što je bila druga dominatna izborna tema. A i na kartu kontiniteta najuspješnije je igrala Socijaldemokratska stranka, dok su dodatni glasovi, zbog kojih su Zeleni dobili najbolji rezultat u svojoj istoriji, bili glasovi za te promjene.

MONITOR: Očekuje se dugo pregovaranje oko formiranja parlamentarne većine. Mandatara će imenovati predsjednik Nemačke, Franc Valter Štajnmajer. Očekujete li da odlazeća kancelarka Angela Merkel, iskoristi svoj nacionalni prestiž u ovom procesu?

VEBER: Ne. Ona je već prije dvije godine predala funkciju predsjednice stranke. Nije imala plan da se miješa u izbornu kampanju, da bi tek na samom kraju nastupila sa njenim nasljednikom Lašetom, što je bio znak zabrinutosti za izborni poraz. U ovim komplikovanim koalicijskim pregovorima što se sad razvijaju, ona ne igra nikakvu ulogu.

MONITOR: I politička opozicija i antirežimski opredijeljeni građani Srbije bili su dosta razočarani posljednjom posjetom Merkelove Beogradu. Smatraju da je ona zanemarila ozbiljne defekte demokratije u Srbiji i pokazala neobičnu naklonost prema predsjedniku Srbije Vučiću. Kako  razumijete njene izjave tom prilikom?

VEBER: Kao nastup žene koja je, kao neplanirani ishod, kolateralnu štetu nedosljedne politike prema Srbiji, (su)stvorila autoritarno-autokratski režim Aleksandra Vučića, a na kraju svoje vladavine nije našla snagu za politički preokret. Ozbiljnim preuzimanjem vođstva u EU  u konfliktu Kosovo-Srbija poslije nasilne eskalacije na Severu Kosova 2011, ona je doprinijela dolasku na vlasti SNS-a. Uspjela je stvoriti politički dijalog, te natjerati vladajuće snage 1990-ih da se okrenu ka istorijskom priznavanju realnosti gubitka Kosova, te gurnula SNS ka evropeizaciji njene politike. Ali njena osnovna slabost – da nije strateg, ostavljala je dijalog bez dugoročne strategije, plana, što je omogućilo padanje u krize, zloupotrebu od strane Vučića i Tačija. A izbjeglička kriza je dodatno forsirala tu promjenu odnosa između Beograda i EU, i osjećaja kod Vučića da  EU i Berlin, više trebaju Srbiju nego obrnuto. U tom strateško-političkom vakuumu, Vučić je autoritarno transformisao Srbiju, umjesto da pro-demokratski transformiše svoju stranku i bazu moći. Merkel, makar njen tim, su toga bili potpuno svjesni, ali u slabijem uticaju Merkelove zadnjih pola decenije unutar EU-a u politici prema Zapadnom Balkanu, nije više imala snagu za ozbiljan reset odnosa sa Beogradom.

MONITOR: Zbog nezamjenljivosti stranke Zelenih u budućoj vladinoj koaliciji, postavlja  se pitanje koliko će oni hteti ili moći da insistiraju na svojoj agendi u vezi sa vladavinom prava i ljudskim pravima, kada se radi o odnosu prema zemljama Zapadnog Balkana? Spekuliše se i o tome da bi Zeleni mogli dobiti mjesto ministra spoljnih poslova?

VEBER: Ko god da će ubuduće vladati u Njemačkoj – a u ovom trenutku se ne smije isključiti nijedna opcija, čak ni ponovna velika koalicija, ovaj put pod vodstvom SPD-a (mada malo vjerovatno) – taj odnos gledanja Vučiću kroz prste neće se nastaviti, pošto je kod Merkelove bio prerastao u lični odnos neuspjeha. Svakako će buduća vlada više naglasak staviti na strukturalne reforme, ne samo zbog Zelenih, nego i zbog više skepticizma prema politici proširenja kod nekih drugih stranaka (Liberala, CDU bez Merkel). Na Balkanu se zadnjih dana sa zabrinutošću pitaju hoće li biti kontinuiteta u njemačkom zalaganju za polituku proširenja prema Zapadnom Balkanu i poslije Merkelove? Po meni to je pogrešno pitanje. Njen uticaj unutar EU-a zadnje pola decenije u tome je bio dosta oslabljen – između ostalog i od strane francuskog predsjednika Makrona, koji blokira otvaranje predpristupnih pregovora sa Severnom Makedonjim i Albanijom, jer intimno odbija proširenje. Merkel nije uspjela da se izbori sa njim. Ako proces proširenja ne bude deblokiran iduće godine, poslije francuskih predsjedničkih izbora, politika proširenja, perspektiva članstva za zemalje Zapadnog Balkana će zauvijek biti mrtva. Zato nam treba resetovanje i oživljavanje vodeće njemačke uloge u politici EU prema regiji. Berlin, nova vlada i kancelar će morati ući u ozbiljan sukob sa Parizom u 2022.

MONITOR: U BIH je na mjesto visokog predstavnika došao Njemac, Kristijan Šmit, iskusan visoki birokrata. Milorad Dodik ga ne priznaje, opstruiše rad zajedničkih BiH institucija. Najavio  je i mogućnost stvaranja vojske RS. Da li je „srpski svet“ samo propaganda Beograda ili bi mogao postati i realnost, na neki način?

VEBER: Kandidovanje gospodina Šmita od strane odlazeće kancelarke je u isto vrijeme izraz svijesti o nezavršenom poslu Njemačke, Zapada, na Balkanu, te odsudstva koherentne, odlučne i strateške politike – pogotovo prema BiH, koja je postala žrtva zbog 15 godina odsudstva zajedničke, dugoročne politike EU/Zapada. Njegov dolazak na mjesto visokog predstavnika, a koji je vodio do eskalacije političkih prilika od strane Milorada Dodika, teoretski može biti šansa za politički preokret – ali to će uveliko zavisiti od angažmana buduće njemačke vlade u BiH, te širem regionu.

 

Angela Merkel  je jedinstven fenomen

MONITOR: Odlazi „Muti“, najmoćnija žena svijeta. Za jednu naučnicu iz DDR-a  njen uspjeh, i lični i uspjeh ujedinjene Nemačke, su pokazetelj da je ona pronalazila najbolja moguća rješenja?

VEBER: Ona je prije svega jedinstven fenomen. Još danas se čini nevjerovatno kako je uspjela kao mlada političarka koju je kancelar Kol uveo u vladu, a koju skoro niko nije uzimao za ozbiljno a svi potcjenjivali, da se popne na vrh CDU-a i zemlje, te uzmanevriše i preživi sve muške konkurente unutar stranke. Stvorila je sopstveni politički stil, stil vladavine, „naučni“: ona, što se dugo nije razumjelo, imala je menadžerski pristup politici, bez mnogo strategija ili političkih vizija. Kao vrsni krizni manadžer u kriznim vremenima postala je dominatna figura u evropskoj politici, i garant stabilnosti i prosperiteta za njemačke građane, ali bez da je ostavila iza sebe neke prepoznatljive političke sadržaje, političku viziju. Tako njen uspon objektivno predstavlja značajan korak za ravnopravnost spolova te za ujedinjenje, ali ona nije doživljena kao takva. Uz to, odbijala je uvijek da sebe predstavlja kao feministkinju.

Te su podjele između Istoka i Zapada rasle poslije Evropske izbegličke krize i uspona ekstremne desnice AFD-a, sa posebnim uporištem u istočnim pokrajinama.

 

Kriza Zapada stvorila je prostor za nacionalističke agende u regiji

MONITOR: Kako  razumijete uzavrele strasti regionalnih lidera koji sve češće komentarišu ono što se radi u susjedstvu?

VEBER: Slabljenje uticaja EU-a i Zapada u cijelini, kao izraz krize Zapada, koja je stvorila politički vakuum i otvor za domaće, neispunjene nacionalističke agende u regiji, destabilizirala regiju, uveliko poništila prethodni napredak u regionalnoj saradnji, te stvara -potencijalno opasne – tenzije.

 

Njemačka sa zabrinutošću gleda na ambivalentnosti i stare i nove vlasti u Crnoj Gori

MONITOR: Crna Gora je dobila pohvalu od Angele Merkel na njenom sastanku sa liderima regiona, nedavno u Tirani. Pomenuta je uspješnost Crne Gore u evrointegracijama. Koliko je to bilo više diplomatično i kurtoazno, a koliko Nemačka zaista gleda na Crnu Goru kao državu koja bi mogla biti prva sljedeća članica EU?

VEBER: To, rekao bih, je bio više izraz kurtoaznosti. Njemačka je sa zabrinutošću gledala na ambivalentnost Đukanovićevog režima koji je bio i naš (po zapadnoj orijentaciji) i nije (po demokratičnosti), a sa sličnom zabrinutošću gleda ambivalentnosti sadašnje Vlade koja opet, na svoj specifičan način, i jeste i nije naša.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo