Povežite se sa nama

INTERVJU

BODO VEBER, VIŠI SARADNIK SAVJETA ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE U BERLINU:  Deblokada proširenja ili krah pregovora za zemlje Balkana

Objavljeno prije

na

Ako proces proširenja ne bude deblokiran iduće godine, poslije francuskih predsjedničkih izbora, politika proširenja, perspektiva članstva za zemalje Zapadnog Balkana će zauvijek biti mrtva

 

MONITOR: Rezultati nemačkih izbora za Bundestag i nisu iznenađenje, ipak je neobično veliki pad CDU koja je sa partnerskom CSU zabilježila najlošiji rezultat u svojoj istoriji. Da li se radi o zasićenju „Merkel efektom“ ili o „konkretnijim“ razlozima?

VEBER: CDU-CSU zaista su zabilježeli najgori rezultat u postratnom dobu. Razlozi su višeslojni. Prvi je sudbina „Merkel efekta“ ili šta se u Njemačkoj zove „Kanzlerbonus“. Dvanaest od njenih 16 godina vladavine imali smo veliku koaliciju sa SPD-om, socijaldemokratski ministri su redovno mogli prezentovati bolje rezultate nego kolege iz većeg koalicijskog partnera, ali se SPD ipak našla u stalnom padu, jer je dominirala kancelarka, njen ugled kod birača kao krizni manadžer u  zemlji i na evropskoj i međunarodnoj bini, garant stabilnost i prosperiteta  u nemirnim vremenima. Na nedeljnim izborima taj bonus kancelarke je otpao, kako za CDU tako i kao teret za SPD. Što više, na neki način on je prešao na SPD, jer se njihov kandidat- Olaf Šolc, uspeo u kampanji predstavljati kao istinski nasljednik Merkelove, kao novi garant za stabilnost i kontinuitet. Drugi razlog je unutrašnja podijeljenost konzervativaca, između liberalnijeg krila u tradicije Merkelove – te više konzervativnog, koji bi volio da ide natrag i malo udesno, da vrati dio konzervativnog programa što je Merkel, svojim reaktivnim, manadžerskim političkom stilom i pristupom puno toga tradicionalno konzervativnog razgradila. A onda i podijeljenost zbog konflikta oko kandidature za kancelara između Armina Lašeta i predsjednika CSU-a i premijera Bavarske, Markusa Zedera.

MONITOR: Zašto su glasači koji su, u ranim predizbornim anketama podržavali Zelene Analene Berbok, na biralištima izabrali drugačije? Koliko su u tome bile važne posljednje debate potencijalnih kandidata za kancelara?

VEBER: Manje su bile važne debate. Zeleni u anketama su doživjeli istorijski uspon tokom proljeća, kad su djelimično bili na prvom mjestu ispred CDU-a, a SPD na trećem mjestu, sa onoliko malo procenata kao zadnjih godina. Onda su njihova kandidatkinja i njen tim napravili niz tehničkih grešaka, što je djelimično pokazalo da je stranka, koja po prvi put istura kandidata/kandidatkinju za kancelara, sa profesionalne strane nije još na nivou zadatka. Imali su istorijsku šansu da uđu u ofis kancelara. Uz to, izborna kampanja se kasnije preokrenula u pravcu kontinuiteta sa vremenom Merkelove, tj. stabilnosti i sigurnosti – a manje ka istorijskim izazovima i promjenama što predstoji Njemačkoj u rukovanju klimatskim promjenama, i što je bila druga dominatna izborna tema. A i na kartu kontiniteta najuspješnije je igrala Socijaldemokratska stranka, dok su dodatni glasovi, zbog kojih su Zeleni dobili najbolji rezultat u svojoj istoriji, bili glasovi za te promjene.

MONITOR: Očekuje se dugo pregovaranje oko formiranja parlamentarne većine. Mandatara će imenovati predsjednik Nemačke, Franc Valter Štajnmajer. Očekujete li da odlazeća kancelarka Angela Merkel, iskoristi svoj nacionalni prestiž u ovom procesu?

VEBER: Ne. Ona je već prije dvije godine predala funkciju predsjednice stranke. Nije imala plan da se miješa u izbornu kampanju, da bi tek na samom kraju nastupila sa njenim nasljednikom Lašetom, što je bio znak zabrinutosti za izborni poraz. U ovim komplikovanim koalicijskim pregovorima što se sad razvijaju, ona ne igra nikakvu ulogu.

MONITOR: I politička opozicija i antirežimski opredijeljeni građani Srbije bili su dosta razočarani posljednjom posjetom Merkelove Beogradu. Smatraju da je ona zanemarila ozbiljne defekte demokratije u Srbiji i pokazala neobičnu naklonost prema predsjedniku Srbije Vučiću. Kako  razumijete njene izjave tom prilikom?

VEBER: Kao nastup žene koja je, kao neplanirani ishod, kolateralnu štetu nedosljedne politike prema Srbiji, (su)stvorila autoritarno-autokratski režim Aleksandra Vučića, a na kraju svoje vladavine nije našla snagu za politički preokret. Ozbiljnim preuzimanjem vođstva u EU  u konfliktu Kosovo-Srbija poslije nasilne eskalacije na Severu Kosova 2011, ona je doprinijela dolasku na vlasti SNS-a. Uspjela je stvoriti politički dijalog, te natjerati vladajuće snage 1990-ih da se okrenu ka istorijskom priznavanju realnosti gubitka Kosova, te gurnula SNS ka evropeizaciji njene politike. Ali njena osnovna slabost – da nije strateg, ostavljala je dijalog bez dugoročne strategije, plana, što je omogućilo padanje u krize, zloupotrebu od strane Vučića i Tačija. A izbjeglička kriza je dodatno forsirala tu promjenu odnosa između Beograda i EU, i osjećaja kod Vučića da  EU i Berlin, više trebaju Srbiju nego obrnuto. U tom strateško-političkom vakuumu, Vučić je autoritarno transformisao Srbiju, umjesto da pro-demokratski transformiše svoju stranku i bazu moći. Merkel, makar njen tim, su toga bili potpuno svjesni, ali u slabijem uticaju Merkelove zadnjih pola decenije unutar EU-a u politici prema Zapadnom Balkanu, nije više imala snagu za ozbiljan reset odnosa sa Beogradom.

MONITOR: Zbog nezamjenljivosti stranke Zelenih u budućoj vladinoj koaliciji, postavlja  se pitanje koliko će oni hteti ili moći da insistiraju na svojoj agendi u vezi sa vladavinom prava i ljudskim pravima, kada se radi o odnosu prema zemljama Zapadnog Balkana? Spekuliše se i o tome da bi Zeleni mogli dobiti mjesto ministra spoljnih poslova?

VEBER: Ko god da će ubuduće vladati u Njemačkoj – a u ovom trenutku se ne smije isključiti nijedna opcija, čak ni ponovna velika koalicija, ovaj put pod vodstvom SPD-a (mada malo vjerovatno) – taj odnos gledanja Vučiću kroz prste neće se nastaviti, pošto je kod Merkelove bio prerastao u lični odnos neuspjeha. Svakako će buduća vlada više naglasak staviti na strukturalne reforme, ne samo zbog Zelenih, nego i zbog više skepticizma prema politici proširenja kod nekih drugih stranaka (Liberala, CDU bez Merkel). Na Balkanu se zadnjih dana sa zabrinutošću pitaju hoće li biti kontinuiteta u njemačkom zalaganju za polituku proširenja prema Zapadnom Balkanu i poslije Merkelove? Po meni to je pogrešno pitanje. Njen uticaj unutar EU-a zadnje pola decenije u tome je bio dosta oslabljen – između ostalog i od strane francuskog predsjednika Makrona, koji blokira otvaranje predpristupnih pregovora sa Severnom Makedonjim i Albanijom, jer intimno odbija proširenje. Merkel nije uspjela da se izbori sa njim. Ako proces proširenja ne bude deblokiran iduće godine, poslije francuskih predsjedničkih izbora, politika proširenja, perspektiva članstva za zemalje Zapadnog Balkana će zauvijek biti mrtva. Zato nam treba resetovanje i oživljavanje vodeće njemačke uloge u politici EU prema regiji. Berlin, nova vlada i kancelar će morati ući u ozbiljan sukob sa Parizom u 2022.

MONITOR: U BIH je na mjesto visokog predstavnika došao Njemac, Kristijan Šmit, iskusan visoki birokrata. Milorad Dodik ga ne priznaje, opstruiše rad zajedničkih BiH institucija. Najavio  je i mogućnost stvaranja vojske RS. Da li je „srpski svet“ samo propaganda Beograda ili bi mogao postati i realnost, na neki način?

VEBER: Kandidovanje gospodina Šmita od strane odlazeće kancelarke je u isto vrijeme izraz svijesti o nezavršenom poslu Njemačke, Zapada, na Balkanu, te odsudstva koherentne, odlučne i strateške politike – pogotovo prema BiH, koja je postala žrtva zbog 15 godina odsudstva zajedničke, dugoročne politike EU/Zapada. Njegov dolazak na mjesto visokog predstavnika, a koji je vodio do eskalacije političkih prilika od strane Milorada Dodika, teoretski može biti šansa za politički preokret – ali to će uveliko zavisiti od angažmana buduće njemačke vlade u BiH, te širem regionu.

 

Angela Merkel  je jedinstven fenomen

MONITOR: Odlazi „Muti“, najmoćnija žena svijeta. Za jednu naučnicu iz DDR-a  njen uspjeh, i lični i uspjeh ujedinjene Nemačke, su pokazetelj da je ona pronalazila najbolja moguća rješenja?

VEBER: Ona je prije svega jedinstven fenomen. Još danas se čini nevjerovatno kako je uspjela kao mlada političarka koju je kancelar Kol uveo u vladu, a koju skoro niko nije uzimao za ozbiljno a svi potcjenjivali, da se popne na vrh CDU-a i zemlje, te uzmanevriše i preživi sve muške konkurente unutar stranke. Stvorila je sopstveni politički stil, stil vladavine, „naučni“: ona, što se dugo nije razumjelo, imala je menadžerski pristup politici, bez mnogo strategija ili političkih vizija. Kao vrsni krizni manadžer u kriznim vremenima postala je dominatna figura u evropskoj politici, i garant stabilnosti i prosperiteta za njemačke građane, ali bez da je ostavila iza sebe neke prepoznatljive političke sadržaje, političku viziju. Tako njen uspon objektivno predstavlja značajan korak za ravnopravnost spolova te za ujedinjenje, ali ona nije doživljena kao takva. Uz to, odbijala je uvijek da sebe predstavlja kao feministkinju.

Te su podjele između Istoka i Zapada rasle poslije Evropske izbegličke krize i uspona ekstremne desnice AFD-a, sa posebnim uporištem u istočnim pokrajinama.

 

Kriza Zapada stvorila je prostor za nacionalističke agende u regiji

MONITOR: Kako  razumijete uzavrele strasti regionalnih lidera koji sve češće komentarišu ono što se radi u susjedstvu?

VEBER: Slabljenje uticaja EU-a i Zapada u cijelini, kao izraz krize Zapada, koja je stvorila politički vakuum i otvor za domaće, neispunjene nacionalističke agende u regiji, destabilizirala regiju, uveliko poništila prethodni napredak u regionalnoj saradnji, te stvara -potencijalno opasne – tenzije.

 

Njemačka sa zabrinutošću gleda na ambivalentnosti i stare i nove vlasti u Crnoj Gori

MONITOR: Crna Gora je dobila pohvalu od Angele Merkel na njenom sastanku sa liderima regiona, nedavno u Tirani. Pomenuta je uspješnost Crne Gore u evrointegracijama. Koliko je to bilo više diplomatično i kurtoazno, a koliko Nemačka zaista gleda na Crnu Goru kao državu koja bi mogla biti prva sljedeća članica EU?

VEBER: To, rekao bih, je bio više izraz kurtoaznosti. Njemačka je sa zabrinutošću gledala na ambivalentnost Đukanovićevog režima koji je bio i naš (po zapadnoj orijentaciji) i nije (po demokratičnosti), a sa sličnom zabrinutošću gleda ambivalentnosti sadašnje Vlade koja opet, na svoj specifičan način, i jeste i nije naša.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo