Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rokovi prolaze, blago propada

Objavljeno prije

na

Projekat Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore u Ministarstvu kulture je ocijenjen kao najvažniji posao kojeg su se u tom ministarstvu latili u posljednjih nekoliko decenija. Zakon o zaštiti kulturnih dobara, donesen avgusta 2010, propisao je rok od tri godine da se (re)valorizuju crnogorska kulturna dobra. Rok je prošao, a posao, koji je predviđao da Crna Gora konačno dobije precizne podatke o kulturnom nasljeđu i pravno ga zaštiti, nije završen.

Na ovu činjenicu upozorila je Pozitivna Crna Gora: ,,Od 21. avgusta ove godine Crna Gora nema formalno-pravno nijedno kulturno dobro registrovano u skladu sa Zakonom”.

Iz Ministarstva nijesu odgovorili zašto se kasni, već su priču skrenuli u pravni kontekst. Navode član 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, pa spominju stav 1, pa 2. Poručili su i da se ulažu veliki napori, znanje, pa čak i entuzijazam da se taj posao privede kraju, ,,a da su izloženi napadu pravno-formalnih znalaca, koji tumače Zakon kako im odgovara”.

Međutim, koliko se god iz Ministarstva pozivali na stavke zakona, on je jasan i po njemu sve spomenike kulture, prema zvaničnim podacima 781 nepokretni spomenik kulture, 582 spomen obilježja i 598 zbirki ili pojedinačnih predmeta, čija je revalorizacija kulturne vrijednosti trebalo da se obavi do 21. avgusta ove godine.

O ovom roku u zvaničnim izjavama govorili su i čelnici Ministarstva, a svjedoče i dokumenti kao što je Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2013. u kome piše da je obaveza Uprave za zaštitu kulturnih dobara da izvrši revalorizaciju „u skladu sa zakonskim rokom, do 21. avgusta 2013. godine”. I Vlada je u Zaključcima usvojenim 5. jula 2012. godine zadužila Upravu za zaštitu kulturnih dobara da sprovede proces revalorizacije kulturnih dobara do kraja III kvartala 2013. godine.

Od pravnih nadgornjavanja važnije je da institucije koje se bave zaštitom već decenijama ne mogu ni popisati, a kamoli valjano zaštititi kulturno-umjetničke zaostavštine.

Ministarstvo je na brzu ruku krajem aprila otpočelo projekat Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore. Učešće u ovom projektu, u organizaciji Ministarstva kulture, uzelo je preko 200 crnogorskih stručnjaka i eksperata iz oblasti kulturnog nasljeđa.

Istoričarka umjetnosti Tijana Samardžić za Monitor kaže da su u Ministarstvu i prije ovoga počeli nešto da rade. Na osnovu dokumenta Analiza o stanju i problemima u sprovođenju zakona u oblasti kulturne baštine, sa prijedlogom mjera iz juna 2012. postupak revalorizacije za 80 kulturnih dobara pokrenut je u Upravi 2012. godine, kao i da za 121 nepokretno kulturno dobro sa teritorije Opštine Podgorica treba završiti elaborate o utvrđivanju kulturne baštine do kraja 2012. godine. ,,Nedostaju dokumenti koji potvrđuju da su postupci dovedeni do kraja. Naprotiv, iz saopštenja Ministarstva kulture se vidi da je posao u toku”, kaže Samardžić

Primjetno je da se ovako važan posao radi konspirativno, te da ni ljudima iz struke nije omogućen uvid u to dokle se sa njim došlo.

Monitor je već pisao o slučaju Lucije Đurašković, istoričarke umjetnosti i muzejskog savjetnika, zapošljene u JU Muzeji, galerije i biblioteka Budva, koja je rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara u maju prošle godine bila uključena u realizaciju projekta Revalorizacija kulturnih dobara. Bez ikakvog objašnjenja i obrazloženja isključena je iz projekta.

„Pošto sam informisana jedino putem medija, ni meni nije jasno kada je projekat započet, jer nijesam dobila nikakvo obavještenje da su moja prošlogodišnja rješenja stavljena van snage. Načula sam da projekat treba da se završi do 21. avgusta ove godine, da je uključeno blizu 200 ljudi iz različitih struka i da će to koštati blizu pola miliona eura”, rekla je Đurašković za Monitor.

A o tome kako se na ovom poslu radilo, konzervatorka zapošljena u JU Centar savremene umjetnosti Crne Gore Svetlana Dukić kaže: ,,Revalorizacija je najsloženiji posao koji se radi do sada. U rad je uključno između 250 i 300 ljudi, od toga preko 50 odsto ljudi nije iz struke. Postavlja se pitanje – na koji način se tehnički odrađuje posao (kvalitet stručnjaka koji učestvuju, kvalitet foto dokumentacije i kvalitetet tehničke dokumentacije)”.

Projekat Revalorizacija kulturnih dobara autorski je projekat generalne direktorke Direktorata za kulturnu baštinu Lidije Ljesar. Pored toga što je autorka projekta, Ljesareva je i član radnih timova za revalorizaciju kulturnih dobara, a i edukator na seminarima za stručne kadrove koji učestvuju u tom projektu.

Samardžić kaže da je zaštita kulturne baštine veoma složena djelatnost koja velikim dijelom svojih problema obuhvata i pravni aspekt. Ona navodi da su aktivnosti započete u Ministarstvu kulture 2004, počev od analize stanja u kulturnoj baštini preko zakonodavnih i institucionalnih reformi. Nastavljene su i Zaključcima Vlade iz 2005. i 2006. godine.

,,Da su poslovi iz navedenih zaključaka makar završeni do stupanja na snagu novih zakona sada bi posao na revalorizaciji bio lakši. Sam Zakon o zaštiti kulturnih dobara se od 2005. do 2010. premještao kao obaveza iz jednog u drugi kvartal Programa rada Vlade”.

,,Proces valorizacije u Crnoj Gori traje od 1947. godine od kada postoje stručne službe za zaštitu spomenika kulture. Pravilnik o Registru spomen-obilježja donesen je tek 31. jula 2013. godine, iako je Zakon o spomen obilježjima stupio na snagu u julu 2008. godine, a propisani rok za donošenje podzakonskih akata bio 90 dana. Bitno je naglasiti da su generacije stručnjaka koji su radili u zavodima za zaštitu spomenika ostavili obimnu tekstualnu i projektnu dokumentaciju kako o kulturnim dobrima, tako i o nevalorizovanim segmentima kulturne baštine koja predstavlja validnu osnovu za rad učesnicima Projekta revalorizacije”, kaže Samardžić.

Proces revalorizacije traje u kontinuitetu bezmalo šest decenija. Krajem 90-ih institucije su se hvalile da su taj posao završile. Sada je gromoglasno medijski najavljivan Projekat, na kome je angažovano preko 200 ljudi iz različitih struka i koji košta blizu pola miliona eura, opet zapao u ćorsokak. Za sve to vrijeme ogromna kulturna baština nepovratno propada.

TIJANA SAMARDŽIĆ, ISTORIČARKA UMJETNOSTI
Loša praksa Ministarstva kulture

Ključni problem u pogledu funkcionisanja kulturnih ustanova u budućnosti prepoznaje se u nepostojanju kadrovske politike. Dvadesetogodišnje smjenjivanje političkih i ekonomskih kriza pogodovalo je deprofesionalizaciji što za posljedicu ima gubljenje autoriteta ustanova. U Akcionim planovima za implementaciju Nacionalnog programa kulture za 2011, 2012. i 2013. godinu ponavlja se ista rečenica: „Obezbjeđenje neophodnog stručnog kadra za vršenje poslova u organima uprave i ustanovama iz oblasti kulturne baštine arhitekte, arheolozi, etnolozi, istoričari umjetnosti, pravnici”. Rezultati obezbjeđenja su takvi da je 2005. u zavodima radilo pet arhitekata, a sada ih u sjedištu i područnoj jedinici Uprave za zaštitu kulturnih dobara ima tri. Slična je situacija i sa istoričarima umjetnosti – tada ih je bilo tri, a sada jedan, kao i u pogledu drugih stručnih profila neophodnih za funkcionisanje službe zaštite. Loša praksa Ministarstva kulture ogleda se i u tome da se krene u jednom pravcu, ali se u međuvremenu zbog raznih kompromisa mijenja kurs. O tome svjedoče akti koji su ostali mrtvo slovo na papiru: Odluka o formiranju Centra za istraživanje i razvoj kulture Crne Gore iz 2002, Odluka o formiranju Centra Njegoš koja je stavljena van snage tek poslije šest godina, zatim elaborati o opravdanosti osnivanju Galerije savremene umjetnosti na Cetinju kao javne ustanove, Elaborat o osnivanju Regionalnog centra za razvoj menadžmenta u kulturnoj baštini i Regionalnog centra za međunarodno povezivanje u kulturnoj baštini, čije je osnivanje bilo planirano na Cetinju do 2011. godine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

AFERA KAMENOLOM: Nepodnošljiva lakoća prvih miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni grad razmijenio je zemljište na kojem je planirana šestospratnica, za privatnu zemlju u Kučima, namijenjenu za kamenolom kojeg još uvijek nema u planovima. Aferu je otkrila opoziciona DPS, koja je sa ovakvim transakcijama imala iskustva za vrijeme svoje vladavine. A kao glavnog aktera je optužila direktora Puteva Radoša Zečevića

 

 

,,Građani, ako ste vlasnici nekog neobradivog zemljišta ili kamenjara pitajte Glavni grad Podgorica da izvršite razmjenu. Cijena kvadrata stambenog prostora u Podgorici raste. Postanite milioneri”, poručio je odbornik Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac na konferenciji za štampu koju su organizovali protekle sedmice. Na njoj su optužili direktora gradskog preduzeća Putevi Radomira Zečevića, Glavni grad i Vladu Crne Gore za učestvovanje u koruptivnom poslu.

Iz DPS-a su predočili  koruptivnu šemu razmjene zemljišta između Glavnog grada i Radenka Mijovića. Glavni grad je dobio zemljište u Kučima procijenjeno na 449.600 eura, a vlasnik te parcele Radenko Mijović plac vrijedan 585.168 hiljada u Podgorici, DUP 1.maj – iza TC ,,Big fashion“, sa obavezom da razliku od 150.000 uplati u budžet grada.

Zemljište koje je u trampi dobio Glavni grad, namijenjeno je za kamenolom, iako za sada nema ni jednu dozvolu niti je uvršteno u plansku dokumentaciju kojom bi se to zemljište privelo namjeni.

Dosta bliže valorizaciji dobijenog zemljišta je Mijović. Na toj parceli je DUP-om predviđena gradnja šestospratnice, korisne površine 3.600 kvadrata. ,,Neko je omogućio da Mijović uplati u budžet Glavnog grada 150.000 eura i da dobije parcelu na kojoj će moći kao suinvestitor da gradi šestospratnicu, korisne površine 3.600 kvadrata”, objasnili su iz opštinskog DPS-a.

Izveli su i računicu po kojoj je na atraktivnoj lokaciji iza objekta Big fešn prosječna cijena kvadrata 2.800 eura. ,,Dolazimo do toga da Mijović dobija 25 odsto kvadrata po osnovu ugovora o zajedničkom ulaganju. Oni su već sa nekim investitorom zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju, pa kada Mijović svojih 25 odsto kvadrata proda na tržištu zaradiće gotovo dva miliona eura”, naglasili su iz DPS-a.

Iz ove opozicione partije se pitaju kako to da je baš Mijovićevo zemljište izabrano za razmjenu a ne nekog drugog vlasnika u Kučima. Tvrde da su razlog porodični odnosi direktora Puteva Zečevića i Mijovića.

Klikovac tvrdi da su Zečević i  Mijović direktno sjeli i dogovorili ovaj posao, bez ikakvih tendera ili javne rasprave iza zatvorenih vrata.

,,A zašto? Pa zato što je gospodin Zečević u vrlo bliskom familijarnom srodstvu sa gospodinom Mijovićem, pa se, tako, stambeni objekat u Doljanima u kojem živi direktor Puteva, nalazi na katastarskoj parceli koja je u vlasništvu Radenka Mijovića. Ovo je dokaz da je među njima postojala komunikacija i prije zaključivanja ovako štetnog posla za građane Podgorice. Jasno je da imamo vrlo organizovani tajni posao, koji nije usklađen sa zakonima. Već imamo i krivične prijave advokata koji zastupaju stanovnike Kuča koji se protive gradnji kamenoloma u Kučima”, poručio je Klikovac.

Zečević je demantovao da je u bilo kakvim familijarnim odnosima sa Mijovićem. ,,Poznajem čovjeka iz političkih voda”, tvrdi Zečević.

Mutne korupcionaške vode, kako tvrde iz opozicije, počele su tokom prošle godine. Na sjednici Skupštine glavnog grada u junu prošle godine, na prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića, glasovima odbornika vlasti izglasana je izgradnja kamenoloma. Iz DPS-a tvrde – bez koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina, bez bilo kakvih istraživanja i projekta geoloških istraživanja, bez studije uticaja na životnu sredinu, urbanističko-tehničkih uslova, rudarskog projekta eksploatacije i bez saglasnosti nadležnih za oblast vodoprivrede i vodosnabdijevanja za to područje. Opozicija je upozoravala i u junu prošle godine da u Prostorno-urbanističkom planu Podgorice (PUP) ova lokacija nije predviđena za eksploataciju mineralnih sirovina, odnosno obradu kamena.

Vlada je aminovala razmjenu zemljišta, ali krajem prošle godine spornu lokaciju nije uvrstila u plan koncesija.

S druge strane, Zečević tvrdi da je riječ o pokušaju politizacije posla započetog u prethodnom periodu koji je, dodaje, dobio sve potrebne saglasnosti. Navodi da je cijeli posao odradila Uprava za imovinu Glavnog graa, a da je sama procedura počela još dok je Olivera Injac bila gradonačelnica.

,,Tačno je da ga poznajem. Samo mi recite ko ne poznaje nekog ko živi u Podgorici, a ja imam dosta godina. Znamo se i kroz partijske aktivnosti. Struka je odabrala njegovu parcelu. Predstavnici Kuča su bili kod gradonačelnika Mujovića. Dogovorili smo se da ne radimo ništa, iako smo mogli odmah. Prihvatili smo uslove i sačekaćemo Agenciju za zaštitu životne sredine da izradi elaborat u narednih par mjeseci”, izjavio je Zečević.

Odbornica DPS-a Ksenija Aranitović iskazala je nadu da će nadležne institucije, Osnovno državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo, odmah preduzeti neophodne procedure nakon što im dostave svu dokumentaciju o ovom slučaju. ,,Ova odluka treba hitno da bude stavljena van snage. Pozivamo gradonačelnika Sašu Mujovića da razriješi dužnosti direktora Puteva Radoša Zečevića. Ukoliko se to ne desi, on će definitivno potvrditi da je kao predstavnik predlagača ove odluke saučesnik u ovoj koruptivnoj radnji”.

Mujović nije demantovao navode odbornika DPS-a, već podržava njihovu namjeru da nadležnima što prije dostave predmetnu dokumentaciju. U dokumentu koji je Monitor imao na uvid, vidi se da je Direkcija za imovinu Glavnog grada u avgustu prošle godine Vrhovnom državnom tužilaštvu dostavila dokumentaciju o ovoj razmjeni nepokretnosti. Dokumentacija je poslata i Zaštitniku imovinsko pravnih interesa Crne Gore.

,,Stojim na raspologanju svim državnim organima i molim odbornike DPS-a da im što prije dostave dokaze kako bi mogli da nastavimo da radimo”, izjavio je Zečević.

Šta su sa dostavljenom dokumentacijom osam mjeseci radili u tužilaštvu i Kancelartiji Zaštitnika, tek treba da saznamo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SLOVINIĆ PRED SDT: Ima li u (ne)postupanju opštine krivične odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa podnijela je 13. februara ove godine krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu protiv odgovornih lica u Opštini Budva, okrivljujući ih da su svojim nečinjenjem onemogućili nastavak gradnje luksuznog hotela Avangard, u vlasništvu porodice Slovinić  

 

 

Zaštitinica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Bojana Ćirović, podnijela je 13. februara ove godine krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv odgovornih lica u Opštini Budva, okrivljujući ih da su oni svojim nečinjenjem onemogućili nastavak gradnje luksuznog hotela Avangard, investitora Anchor Company DOO iz Budve, koje je u vlasništvu budvanske porodice Slovinić.

Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa obratio se advokat porodice Slovinić, Nikola Kavedžić, sa zahtjevom za preuzimanje mjera iz njihove nadležnosti zbog ozbiljnih propusta u postupanju opštinskih službi i blokade gradilišta na lokaciji u blizini Starog grada na kojoj je porodica Slovinić, majka Đorđina i njena dva sina Goran i Vedran Slovinić, započela izgradnju hotelsko-apartmanskog objekta na mjestu dvije stare porodične kuće koje su srušene.

O slučaju izgradnje hotela Avangard na budvanskom šetalištu, koju onemogućava buvanska opština, Monitor je već izvještavao.

„Porodica Slovinić posjeduje pravosnažnu građevinsku dozvolu izdatu od nadležnog državnog organa, uredno plaćenu naknadu za komunalno opremanje zemljišta, zakonito započetu gradnju objekta mješovite namjene, važeći ugovor sa izvođačem radova i zaključene ugovore o prodaji nepokretnosti. Uprkos ispunjenju svih zakonskih uslova investitoru je od septembra prošle godine onemogućen pristup gradilištu, zabranjen je prolaz građevinske mehanizacije samovoljom organa lokalne samopuprave….“ navodi se, između ostalog, u dopisu upućenom Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa.

Na zahtjev Zaštitnice, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine izdalo je akt u kojem se navodi da je jedini raspoloživi pristupni put za prolaz građevinskih mašina lokaciji, ulica Slovenska obala, koju je gradska uprava proglasila pješačkom zonom i zabranila prolaz kamiona i građevinske mehanizacije.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Ćirović, uputila je tokom januara ove godine više dopisa i urgencija Opštini Budva, predsjedniku Nikoli Jovanoviću i sekretarki Sekretarijata za komunalne poslove Desi Vlačić, da pojasne i dokumentovano dostave informaciju o raspoloživim prolazima gradilištu i moguće alternativne puteve za prilaz urbanističkoj parceli u 10.22 DUP Budva centar, sa molbom za hitno postupanje, imajući u vidu da radovi nisu nastavljeni u oktobru shodno planu gradnje, kako bi se problem locirao i riješio.

Međutim, Predsjednik Jovanović i sekretarka Vlačić ignorisali su  zahtjeve Zaštitnice,  pa je predmet upućen SDT-u.

„U prilogu vam dostavljam dopis advokata Nikole Kavedžića iz Budve upućen Zaštitiniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore od 26.12.2025. akt Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dat po zahtjevu Zaštitnika, dok Opština Budva ni nakon urgencije do danas nije htjela da da informaciju u vezi sa predmetnom situacijom, a radi provjere da li postoje elementi krivičnog djela u postupanju odgovornih lica Opštine Budva“, navela je Ćirović.

Porodica Slovinić ukazuje da im je ćutanjem opštinske administracije na zahtjeve da im se odobri polaz ulicom Slovenska obala nanijeta ogromna direktna materijalna šteta i povrijeđena prava propisana zakonom, Ustavom i Evropskom konvencijom. Napominju da je pravo pristupa gradilištu sastavni dio prava građenja te da onemogućavanje pristupa predstavlja faktičko obesmišljavanje građevinske dozvole.

Prolaz građevinske mehanizacije ulicom Slovenska obala nije zabranjen svim investitorima.  Prije par dana srušena je takozvana Žuta kuća, na lokaciji pored hotela Mogren, u vlasništvu biznismena Milana Mrvaljevića. Kamioni i mehanizacija za rušenje kuće nesmetano su prošli ulicom.

Istovremeno, biznismenu Veselinu Pejoviću nije omogućeno da sruši susjednu kuću, poznatu i po restoranu Demižana, koju je zajedno sa prostranom parcelom, kupila njegova kompanija Montenegro Assets Management. Kompanija je dobila dozvolu za gradnju hotela sa pet zvjezdica, ali se od rušenja kuće odustalo jer od Opštine nisu dobili dozvolu da građevinske mašine dođu do objekta.

Predsjednik Opštine mjesecima blokira i rad Luke Budva koja je u vlasništu države i posluje u okviru JP Morsko dobro, čiji je direktor Mladen Mikielj, njegov politički rival.

Zabrana prolaza ulicom Slovenska obala važi i za kamione i mehanizaciju Luke, neophodne za pružanje lučkih usluga, zbog čega ova državna firma trpi ogromnu materijalnu štetu. Nedavno je, po drugi put u roku od pola godine, uprava Luke morala angažovati trajekt  Morskog dobra radi prevoza plutajućih pontona za privez jahti i drugih plovila.

JP Morsko dobro prevozi naručenu robu i materijale trajektom od sredine 2025. godine.

“Opština Budva ne dozvoljava prolaz do Luke Budva dobavljačima koje je  angažovalo JP Morsko dobro, pa se sve nabavke obavljaju morskim putem. Onemogućavanje pristupa luci prouzrokovalo je do sada brojne organizacione i poslovne probleme. Ovakva situacija prevazilazi se na ovaj način, uz značajne finansijske troškove koji za period od pola godine iznose gotovo 100.000 eura. Javnim resursima se nanosi ogromna šteta bez zakonskog utemeljenja i bez ikakvog odgovora ili objašnjenja od strane Opštine Budva”, navodi se u saopštenju Morskog dobra.

Na više zahtjeva upućenih Opštini Budva za prolaz do zone luke,  nikada nije dobijen odgovor.

“Ovakva situacija je neodrživa i činjenica da opštinski organ vlasti sprječava državno preduzeće u obavljanju redovnog poslovanja, usput mu nanoseći štetu, spada u domen rubrike ‘vjerovali ili ne’. Zapostavljanje ili postupanje suprotno javnom interesu je očigledno, bez ikakvog nagovještaja da će se ono promijeniti i bez ikakve odgovornosti nosilaca opštinske vlasti koji postupaju suprotno zakonu i javnom interesu”, ističu iz državne kompanije.

JP Morsko dobro obavijestilo je nadležne državne organe o postupanju Opštine Budva i faktičkom ograničenju pristupa Luci Budva.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRAĐEVINSKI PODUHVATI ČEDOMIRA POPOVIĆA U BAOŠIĆIMA: Održivi junaci tranzicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Čedomir Popović i njegova kompanija Carine su u Baošićima za potrebe nove hotelske plaže zatrpale devet metara mora. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas

 

 

Kompanija Carine biznismena Čeda Popovića u Baošićima kod Herceg Novog gradi veliki hotel i nasipa i betonira plažu  ispred njega.  Popovićeva kompanija je zakupila plažu ispred budućeg hotela od 1.500 kvadrata, a planira da je proširi na čak 12.500 kvadrata. U zamahu obimnih radova u potpunosti je zatrpala stari kameni baošićki mandrać koji je prepoznatljivi objekat lokalne kulturne baštine i graditeljskog nasljeđa.

O kakvom se prekrajanju obale, koja je pod zaštitom UNESCO-a, radi svjedoči i to da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti Crne Gore da je neophodno izvršiti korekciju pomorskih karata Boke kotorske. Za potrebe nove plaže u Baošićima zatrpano je devet metara mora!

Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je hitnu obustavu radova, uz obrazloženje da se zahvat izvodi u UNESCO zaštićenoj zoni područja i mimo propisanih procedura.

Popović tvrdi da je procedure poštovao. Dozvolu za nasipanja čak 12.500 kvadrata mora u Baošićima, Carinama je izdala Opština Herceg Novi. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore, koja je ocjenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Uprave su upozorili i da je hotel koji Carine rade nadograđen sa još dvije etaže u odnosu na prijavu gradnje, što je naknadno uvršteno u Prostorno-urbanistički plan (PUP) za Herceg Novi. Navode da su i na to dali negativno mišljenje, ali da ono nije uvaženo, dok je tokom izgradnje došlo do rušenja potencijalnog kulturnog dobra Palata Smekja-Rašković, gdje se nalazi kulturno dobro Spomen-ploča u znak sjećanja na boravak francuskog pisca Pjera Lotijao čemu su pisali inspekciji.

,,Uprava ni u jednoj fazi nije dala saglasnost za realizaciju pomenutih projekata već je nastojala da osigura primjenu pojačanih kontrolnih mehanizama, u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama Crne Gore. Uprava postupa u skladu sa i po slovu zakona, ali se postavlja pitanje da li to čine drugi organi državne i lokalne samouprave”, kazali su iz Uprave.

Drugi organi očigledno služe za izdavanje dozvola. Tako se iz Opštine pravdaju da o dva dodatna sprata budućeg hotela nijesu odlučivali oni već Vlada i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Slučaj zatrpavanja mora pomenut je i u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Ukorena je Uprava koja je jedina radila svoj posao – poslanica Demokrata Zdenka Popović je uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara, da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Drugačiji apel, upućen je Upravi, na sjednici Nacionalne komisije za UNESCO, održanoj krajem prošlog mjeseca. Premijer i predsjednik ove komisije Milojko Spajić naložio je Upravi za zaštitu kulturnih dobara da podnese krivičnu prijavu zbog radova u Baošićima. Obećao je i da će Vlada poništiti zaključak o investicionim kupalištima koji je i omogućio radove na obali u Baošićima.

Direktorica Uprave Petra Zdravković upozorila je na sjednici da je UNESCO saznao za aktivnosti na uređenju plaže, te da Crna Gora uskoro može očekivati njihov upit o tome kako je država postupila.Spajić je predložio da se sa UNESCO izvrše konsultacije u odnosu na započete aktivnosti na plaži, te još jednom naglasio da je javni interes UNESCO status koji ne smije biti ugrožen pojedinačnim interesima investitora. On je predložio i poništenje građevinske dozvole koja je izdata kompaniji Carine.

Da sve neće i ne može ići tako glatko, opomenuo je ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović koji je istakao da je od nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola i utvrđeno je da je ona ispravna.Radunović je naglasio da je Prostorni plan Crne Gore usvojen i predvidio je određene plaže za investiranje, jedna od njih je ova u Baošićima, zbog čega će, u slučaju poništenja građevinske dozvole, država ući u ozbiljne pravne probleme.

Uključio se i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazavši da je sporna plaža interes Herceg Novog i da je to nepovratan proces, u suprotnom će ostati zapušten prostor. Pitao je i ko će snositi materijalnu štetu jer će investitor tužiti Opštinu.

Poznati su raniji stavovi Radunovića i Katića oko problematizovanja potrebe za UNESCO zaštitom koja, po njihovim tvrdnjama, koči razvoj. S druge stane, stav UNESCO-a, da je betoniranje i devastacija svjetske kulturne baštine neprihvatljivo, je odavno jasan.

Zanimljivo je da su, dok su bili opozciija, Demokrate ukazivale na problematičnu kupovinu Turističko-ugostiteljskog preduzeća Južni Jadran, koje je posjedovalo veliki broj nepokretnosti u Herceg Novom od strane Popovića. Sada njihova poslanica brani nastavak problematičnog posla.

Vlasnik Carina Čedomir Popović je jedan od junaka ovdašnje tranzicije. Od brojnih afera koje se vežu za njegovo ime medijski je decenijama bila najprisutnija ona zbog koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji Carine,2007. godine,oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura, a Carinama pribavio korist u istom iznosu. Viši i Apelacioni sud su oslobodili Mugošu ove optužbe.

Tokom suđenja nekadašnjoj predsjednici Višeg suda Vesni Medenici otkrivene su njene veze sa Popovićem, sa kojim je u kumovskim odnosima. Sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković ispričao je specijalnim tužiocima kako je Medenica tražila od njega da donese presudu u predmetu čiji je akter bila firma Carine. Uslugu za svog kuma, Medenica je tražila i od svoje kume sutkinje Hasnije Simonović.

Vrhovni sud je za mandata Medenice najmanje dva puta presudio u korist Carina, prvi put 2013. godine kada je odlučio da ova firma ima pravo na cjelokupnu imovinu Južnog Jadrana, a potom kada je poništio odluku Upravnog suda da Popović treba da plati 900.000 poreza na promet, upozoravao je MANS. Popović je od Medenica u više navrata kupovao zemlju u Kolašinu plaćajući je stotinama hiljada eura.

Popoviću, koji posjeduje više hotela u Boki kotorskoj, ovo nije prvi put da nasipa more. Prilikom gradnje hotela u Kumboru, 2019. godine, iz Morskog dobra su konstatovali nasipanje materijala iz iskopa u more na gradilištu hotela. Nasuto je preko 3.000 kvadrata obale.

,,Mi bismo da se bavimo turizmom, ali bez plaža. Ja bih svakog nagradio ko napravi lijepu i uređenu plažu, jer ona će privući goste. Da li može hotel bez plaže? Da li se plaža može napraviti bez nasipanja? Ne! Nije tačno da smo bacali zemlju u more. Borim se za održivi razvoj i ne bih mogao da zemljom popunjavam plažu”, izjavio je tada Popović.

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo