Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šef policije sa šefom kriminalnog klana

Objavljeno prije

na

U Srbiji se odvija žestok „rat” između pojedinih tabloida i pojedinaca iz MUP-a Srbije sa operativcima kriminalističke policije i Direkcijom policije. ,,Rat” se proširuje, jer se kao nova strana pominje organizovani kriminal, i produbljuje, pošto je sljedeći koga je direktor policije Milorad Veljović planirao da smijeni u hijerarhiji Ministarstva unutrašnjih poslova, načelnik Uprave Beogradske policije Stevan Bjelić.

Da je organizovani kriminal jedna od strana u sukobu objelodanio je sam direktor Veljović izjavom da zna ko stoji iza napisa po nekim tabloidima o njegovoj umiješanosti u mnoge afere. Veljović tvrdi kako su on i njegovi saradnici meta tajkunskog lobija i organizovanog kriminala.

,,Tužilaštvo za organizovani kriminal izvršilo je kvalifikaciju krivičnog djela u koje je čovjek o kome govorim umiješan. Neposredno prije hapšenja krenuli su napadi na policiju, sa ciljem da se on zaštiti. Hapšenje bi tada bilo kontraproduktivno, zbog čega ga do danas nismo realizovali,” kazao je Veljović ne otkrivajući o kojoj se ličnosti radi.

Sa druge strane, vlasnik tabloida Kurir Aleksandar Rodić saopštio je kako su ,,kleveta” tvrdnje direktora Veljovića da taj list ,,ruši srpsku policiju”. ,,Veljović je zapravo najveća prepreka profesionalnoj i iskrenoj borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije,” poručio je Rodić.

Kurir, koji je počeo najnoviju kampanju protiv Veljovića i u njoj najviše prednjači, objavio je da je u nedjelju, 15. septembra Veljović proveo više od šest sati u beogradskom hotelu Zira, u kome boravi Ćazim Osmani, vođa klana Osmani, jedne od najvećih kriminalnih grupa u Evropi, pominjan kao najveći konkurent pljevaljskog narko bosa Darka Šarića. Kao posebnu pikanteriju Kurir navodi da su Veljović i Osmani 13 minuta bili u istom hotelskom toaletu za muškarce.

Po Kuriru Osmani, koji je danima pod lažnim imenom Miloš Petrović boravio u sobi 631 hotela Zira, i Veljović, razgovarali su punih 13 minuta u muškom WC-u hotela Zira, jedinom mjestu bez video-nadzora. Veljović je u Ziri bio na svadbi, dok je Ćazim Osmani u tom hotelu iznajmio sobu. Reporter Kurira vidio je Veljovića kako tri puta izlazi na terasu da telefonira dok je na metar od njega sjedio šef klana Osmani. Međutim, kako tvrdi drugi izvor lista koji je tada, takođe, bio u hotelu, Veljović i Osmani su se sreli u jednom trenutku. Naime, ,,ispred toaleta, pored lobija hotela, nalazi se fotelja, Veljović je u jednom trenutku izašao iz sale u kojoj je bila svadba, sjeo tu i telefonirao. Dva minuta kasnije pojavio se Osmani. Prošao je pored Veljovića, nije mu se ni obratio i zatim je ušao u toalet. Bukvalno 30 sekundi kasnije, u toalet je ušao i Veljović! … Unutra su bili 13 minuta,” ispričao je taj izvor.

Tekst o Veljoviću i Osmaniju, navodno, u istom hotelu, samo je jedan iz najnovije Kurirove serije protiv Veljovića. U drugima je on optužen da je pokrenuo istrage 24 sporne privatizacije tek prije godinu dana. Savjet za borbu protiv korupcije je, pak, detaljne izvještaje o milionskim zloupotrebama tokom privatizacija predavao nadležnim državnim institucijama i javno objavljivao još od 2003. Veljović je na čelu policije od 2006.

Imajući u vidu Veljovićev višegodišnji staž, malo je vjerovatno da on i policija nisu znali da je Osmani, koji slovi za balkanskog narko-bosa, u isto vrijeme u istom restoranu u kojem je i direktor policije.

Zlatko Nikolić, kriminolog je susret o kome Kurir piše nazvao ,,nezamislivim”. ,,Nigdje u svijetu se vrh policije ne sastaje s opskurnim likovima. Ni Edgar Huver se nije sastajao sa Al Kaponeom. Prosto ne mogu da vjerujem da je Veljović toliko naivan da se usred Zire sastaje s Osmanijem,” komentarisao je Nikolić.

Marko Nicović iz Asocijacije šefova policije dopušta da je u pitanju ,,možda privatni interes. ,,Policajac uvijek može da se susreće sa mafijašima-neće sigurno sa akademicima, da bi došao do informacija i uhapsio šefa mafije,” izjavio je Nicović, nekadašnji načelnik Uprave za suzbijanje kriminaliteta GSUP u Beogradu.

Dobrivoje Radovanović, kriminolog, dopušta da se neki policajci viđaju sa krupnim kriminalcima da bi dobili neke informacije. ,,To, međutim, nije uobičajeno za šefove policije”, kazao je Radovanović, svojevremeno dugogodišnji direktor Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu.

Kurir navodi i podatak Agencije za borbu protiv korupcije, po kome direktor policije ima mjesečna primanja od 160.000 dinara, ima u svom vlasništvu stan od 103,5 metara kvadratnih, polovinu kuće i vikendice od 87 metara kvadratnih. Takođe, navodi se da ima i ušteđevinu. ,,Zanimljivo je da se u Veljovićevoj imovinskoj karti za 2010. godinu ne pominje vlasništvo nad kućom i vikendicom, tako da je za manje od tri godine uspio da zaradi toliko da postane suvlasnik dva stambena objekta,” primijetio je Kurir.

No, najglasnije je odjeknuo intervju koji je dao načelnik Policijske uprave grada Beograda general Stevan Bjelić i u kome je on optužio Veljovića da je odgovoran za paljenje američke ambasade u Beogradu, kao i oštećenja nanijeta Njemačkoj, za vrijeme demonstracija 2008. protiv proglašenja nezavisnosti Kosova. Bjelić tvrdi takođe da je Veljović stopirao istrage o ogromnim pronevjerama u farmaceutskoj kompaniji Galenika i rudarskom basenu Kolubara.

Veljović je odgovorio zahtjevom za smjenu Bjelića tvrdeći kako se ovaj nije uopšte interesovao za pojedine istrage. Najviše mu je zamjerio što slučajevi kao što su Galenika ili Kolubara uopšte nisu poticali iz beogradske policije koja je nadležna za takvu vrstu procesa.

Drugi razlog za smjenu Bjelića leži, po Veljoviću, u činjenici da međuljudski odnosi u Policijskoj upravi grada Beograda ometaju rad na istragama, a najčešći razlozi tih sukoba započeli su zbog nepotizma. Pored ostalog, Bjelićev sin Nenad je zamjenik komandira policijske ispostave u Interventnoj jedinici beogradske policije, supruga mu je zamjenik načelnika Uprave za strance, a, navodno je zaposlio najmanje desetak članova uže i šire porodice na rukovodećim mjestima.

Kurir ekskluzivno saznaje kako će Branko Lazarević, ataše u Ambasadi Srbije u Atini i nekadašnji šef kabineta ministra policije Ivice Dačića, uskoro biti uhapšen zbog veza sa Darkom Šarićem. Poslije pisanja Kurira, o policijskoj mafiji, u ovom listu tvrde kako je direktor policije Milorad Veljović primoran da otvori fioku i izvuče jedan od predmeta, a prvi na udaru zakona biće dojučerašnji Dačićev čovjek od povjerenja Lazarević.

Lazarević se sumnjiči da je Šarićevom narko-kartelu dostavljao informacije o mjerama koje se preduzimaju protiv pripadnika klana, a održavao je kontakte i sa Mišom Bananom.

KLAN OSMANI I CRNA GORA
U društvu Mićunovića i Keljmendija

Bogatstvo Ćazima Osmanija zvanog Feliks, procjenjuje se na oko 400 miliona eura. Po Kuriru on ima dobre kontakte u Crnoj Gori, pa je tako, piše list, gotovo mjesec dana, tokom avgusta, bio gost kontroverznog biznismena Branislava Brana Mićunovića.

O klanu Osmani i njihovim poslovima i vezama u Crnoj Gori Monitor je više puta pisao. Radi se o vrlo moćnom klanu preko kog Naser Keljmendi drži poslove u zapadnoj Evropi. Braća Osmani, Burim, Baškim i Ćazim porijeklom su iz Đakovice, a 1979. godine otišli su za Hamburg gdje su ubrzo postali među najbogatijima. Ćazim je na pitanje odakle mu toliko novca, odgovorio – „od ruleta i marljivog rada”. Tada je i dobio nadimak Feliks ili Srećković. Feliks Osmani vrlo često boravi u Crnoj Gori.

Čest gost ovdje je i Ismet Osmani zvani Curi. On je u Crnoj Gori nerijetko viđan u društvu sinova Nasera Keljmendija. Curi Osmani je inače crnogorski državljanin sa stalnim prebivalištem u Budvi iako ovdje boravi samo tokom ljetnje turističke sezone. Ima stan u Ulcinju.

Osmanijevi se povezuju sa političkim vrhom Kosova. Mediji su tvrdili da je Curi bio važna karika koja je povezivala Feliksa Osmanija i Hašima Tačija, odnosno da je bio veza između Klana Osmani i Dreničkog klana. Bezbjednosne službe su smatrale da je upravo uz njegovu pomoć stvorena jedna od najopasnijih kriminalnih organizacija u Evropi, čiji je mozak u Zagrebu, baza na KiM, a pipci u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Njemačkoj, Švajcarskoj, Albaniji i Turskoj.

Dan je nedavno pisao da je Curi bio zainteresovan za kupi veći dio zaplijenjene imovine Darka i Duška Šarića u Crnoj Gori.

Curi se dovodio u vezu i sa Podgoričaninom Damirom Mandićem, jedinim osuđenim za ubistvo vlasnika Dana Duška Jovanovića. Mandić je Curija pominjao u iskazu policiji, koji je dao odmah nakon hapšenja u okviru istrage o ubistvu Duška Jovanovića. Mandić je inspektorima kriminalističke policije Curija pomenuo dok je objašnjavao ko je sve koristio njegov mobilni telefon.

Prema listingu razgovora od 2007. do 2010, koji je izazvao veliku buru kada je objavljen, ali niko nije odgovarao, Naser Keljmendi je razgovarao i sa Damirom Mandićem. Razgovor je obavljen dva dana prije nego što je Mandić osuđen za Jovanovićevo ubistvo.

Braća Osmani su napravili imperiju u Hrvatskoj, gdje su stekli i državljanstvo. Mediji su objavili da je za Ćazima Osmanija navodno lično intervenisao tadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. Kako su pisali hrvatski mediji, u Zagrebu je tada nastajala nova kriminalna arhitektura Balkana, nad kojom apsolutnu kontrolu ima klan Osmani. Ta struktura, po Kuriru, funkcioniše pod direktnom zaštitom Mesićevog savjetnika za bezbjednost Tomislava Karamarka, kasnije ministra unutrašnjih poslova Hrvatske, a danas vođe opozicione Hrvatske demokratske zajednice.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo