Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rokovi prolaze, blago propada

Objavljeno prije

na

Projekat Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore u Ministarstvu kulture je ocijenjen kao najvažniji posao kojeg su se u tom ministarstvu latili u posljednjih nekoliko decenija. Zakon o zaštiti kulturnih dobara, donesen avgusta 2010, propisao je rok od tri godine da se (re)valorizuju crnogorska kulturna dobra. Rok je prošao, a posao, koji je predviđao da Crna Gora konačno dobije precizne podatke o kulturnom nasljeđu i pravno ga zaštiti, nije završen.

Na ovu činjenicu upozorila je Pozitivna Crna Gora: ,,Od 21. avgusta ove godine Crna Gora nema formalno-pravno nijedno kulturno dobro registrovano u skladu sa Zakonom”.

Iz Ministarstva nijesu odgovorili zašto se kasni, već su priču skrenuli u pravni kontekst. Navode član 142 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, pa spominju stav 1, pa 2. Poručili su i da se ulažu veliki napori, znanje, pa čak i entuzijazam da se taj posao privede kraju, ,,a da su izloženi napadu pravno-formalnih znalaca, koji tumače Zakon kako im odgovara”.

Međutim, koliko se god iz Ministarstva pozivali na stavke zakona, on je jasan i po njemu sve spomenike kulture, prema zvaničnim podacima 781 nepokretni spomenik kulture, 582 spomen obilježja i 598 zbirki ili pojedinačnih predmeta, čija je revalorizacija kulturne vrijednosti trebalo da se obavi do 21. avgusta ove godine.

O ovom roku u zvaničnim izjavama govorili su i čelnici Ministarstva, a svjedoče i dokumenti kao što je Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2013. u kome piše da je obaveza Uprave za zaštitu kulturnih dobara da izvrši revalorizaciju „u skladu sa zakonskim rokom, do 21. avgusta 2013. godine”. I Vlada je u Zaključcima usvojenim 5. jula 2012. godine zadužila Upravu za zaštitu kulturnih dobara da sprovede proces revalorizacije kulturnih dobara do kraja III kvartala 2013. godine.

Od pravnih nadgornjavanja važnije je da institucije koje se bave zaštitom već decenijama ne mogu ni popisati, a kamoli valjano zaštititi kulturno-umjetničke zaostavštine.

Ministarstvo je na brzu ruku krajem aprila otpočelo projekat Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore. Učešće u ovom projektu, u organizaciji Ministarstva kulture, uzelo je preko 200 crnogorskih stručnjaka i eksperata iz oblasti kulturnog nasljeđa.

Istoričarka umjetnosti Tijana Samardžić za Monitor kaže da su u Ministarstvu i prije ovoga počeli nešto da rade. Na osnovu dokumenta Analiza o stanju i problemima u sprovođenju zakona u oblasti kulturne baštine, sa prijedlogom mjera iz juna 2012. postupak revalorizacije za 80 kulturnih dobara pokrenut je u Upravi 2012. godine, kao i da za 121 nepokretno kulturno dobro sa teritorije Opštine Podgorica treba završiti elaborate o utvrđivanju kulturne baštine do kraja 2012. godine. ,,Nedostaju dokumenti koji potvrđuju da su postupci dovedeni do kraja. Naprotiv, iz saopštenja Ministarstva kulture se vidi da je posao u toku”, kaže Samardžić

Primjetno je da se ovako važan posao radi konspirativno, te da ni ljudima iz struke nije omogućen uvid u to dokle se sa njim došlo.

Monitor je već pisao o slučaju Lucije Đurašković, istoričarke umjetnosti i muzejskog savjetnika, zapošljene u JU Muzeji, galerije i biblioteka Budva, koja je rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara u maju prošle godine bila uključena u realizaciju projekta Revalorizacija kulturnih dobara. Bez ikakvog objašnjenja i obrazloženja isključena je iz projekta.

„Pošto sam informisana jedino putem medija, ni meni nije jasno kada je projekat započet, jer nijesam dobila nikakvo obavještenje da su moja prošlogodišnja rješenja stavljena van snage. Načula sam da projekat treba da se završi do 21. avgusta ove godine, da je uključeno blizu 200 ljudi iz različitih struka i da će to koštati blizu pola miliona eura”, rekla je Đurašković za Monitor.

A o tome kako se na ovom poslu radilo, konzervatorka zapošljena u JU Centar savremene umjetnosti Crne Gore Svetlana Dukić kaže: ,,Revalorizacija je najsloženiji posao koji se radi do sada. U rad je uključno između 250 i 300 ljudi, od toga preko 50 odsto ljudi nije iz struke. Postavlja se pitanje – na koji način se tehnički odrađuje posao (kvalitet stručnjaka koji učestvuju, kvalitet foto dokumentacije i kvalitetet tehničke dokumentacije)”.

Projekat Revalorizacija kulturnih dobara autorski je projekat generalne direktorke Direktorata za kulturnu baštinu Lidije Ljesar. Pored toga što je autorka projekta, Ljesareva je i član radnih timova za revalorizaciju kulturnih dobara, a i edukator na seminarima za stručne kadrove koji učestvuju u tom projektu.

Samardžić kaže da je zaštita kulturne baštine veoma složena djelatnost koja velikim dijelom svojih problema obuhvata i pravni aspekt. Ona navodi da su aktivnosti započete u Ministarstvu kulture 2004, počev od analize stanja u kulturnoj baštini preko zakonodavnih i institucionalnih reformi. Nastavljene su i Zaključcima Vlade iz 2005. i 2006. godine.

,,Da su poslovi iz navedenih zaključaka makar završeni do stupanja na snagu novih zakona sada bi posao na revalorizaciji bio lakši. Sam Zakon o zaštiti kulturnih dobara se od 2005. do 2010. premještao kao obaveza iz jednog u drugi kvartal Programa rada Vlade”.

,,Proces valorizacije u Crnoj Gori traje od 1947. godine od kada postoje stručne službe za zaštitu spomenika kulture. Pravilnik o Registru spomen-obilježja donesen je tek 31. jula 2013. godine, iako je Zakon o spomen obilježjima stupio na snagu u julu 2008. godine, a propisani rok za donošenje podzakonskih akata bio 90 dana. Bitno je naglasiti da su generacije stručnjaka koji su radili u zavodima za zaštitu spomenika ostavili obimnu tekstualnu i projektnu dokumentaciju kako o kulturnim dobrima, tako i o nevalorizovanim segmentima kulturne baštine koja predstavlja validnu osnovu za rad učesnicima Projekta revalorizacije”, kaže Samardžić.

Proces revalorizacije traje u kontinuitetu bezmalo šest decenija. Krajem 90-ih institucije su se hvalile da su taj posao završile. Sada je gromoglasno medijski najavljivan Projekat, na kome je angažovano preko 200 ljudi iz različitih struka i koji košta blizu pola miliona eura, opet zapao u ćorsokak. Za sve to vrijeme ogromna kulturna baština nepovratno propada.

TIJANA SAMARDŽIĆ, ISTORIČARKA UMJETNOSTI
Loša praksa Ministarstva kulture

Ključni problem u pogledu funkcionisanja kulturnih ustanova u budućnosti prepoznaje se u nepostojanju kadrovske politike. Dvadesetogodišnje smjenjivanje političkih i ekonomskih kriza pogodovalo je deprofesionalizaciji što za posljedicu ima gubljenje autoriteta ustanova. U Akcionim planovima za implementaciju Nacionalnog programa kulture za 2011, 2012. i 2013. godinu ponavlja se ista rečenica: „Obezbjeđenje neophodnog stručnog kadra za vršenje poslova u organima uprave i ustanovama iz oblasti kulturne baštine arhitekte, arheolozi, etnolozi, istoričari umjetnosti, pravnici”. Rezultati obezbjeđenja su takvi da je 2005. u zavodima radilo pet arhitekata, a sada ih u sjedištu i područnoj jedinici Uprave za zaštitu kulturnih dobara ima tri. Slična je situacija i sa istoričarima umjetnosti – tada ih je bilo tri, a sada jedan, kao i u pogledu drugih stručnih profila neophodnih za funkcionisanje službe zaštite. Loša praksa Ministarstva kulture ogleda se i u tome da se krene u jednom pravcu, ali se u međuvremenu zbog raznih kompromisa mijenja kurs. O tome svjedoče akti koji su ostali mrtvo slovo na papiru: Odluka o formiranju Centra za istraživanje i razvoj kulture Crne Gore iz 2002, Odluka o formiranju Centra Njegoš koja je stavljena van snage tek poslije šest godina, zatim elaborati o opravdanosti osnivanju Galerije savremene umjetnosti na Cetinju kao javne ustanove, Elaborat o osnivanju Regionalnog centra za razvoj menadžmenta u kulturnoj baštini i Regionalnog centra za međunarodno povezivanje u kulturnoj baštini, čije je osnivanje bilo planirano na Cetinju do 2011. godine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo