Javna rasprava o proglašenju kanjona Mrtvice parkom prirode, izazvali su jak otpor kod mještana sa tog područja. Ono što je Opština Kolašin inicirala u cilju zaštite vrijednog prostora, Rovčani doživljavaju kao, kako tvrde, atak na svoja, Ustavom zagrantovana, prava
Gotovo svi mještani rovačkih sela jedinstveni su u stavu da nacrt Odluke i Studije zaštite proglašenja zaštićenog područja rijeke Mrtvice sa okolinom , nije u njihovom interesu. Umjesto da završi 5. jula, kako je probitno bilo planirano, javna rasprava o ta dva dokumenta produžena je do početka septembra. U međuvremenu, na adresu predlagača stigle su brojne primjedbe, kritike, pa čak i optužbe, a u Rovcima su, kako tvrde, ubijeđeni da zaštita tog područja “garantuje pusta sela i kršenje Ustavom zagrantovanih prava”.
Nacrtom Studije zaštite predloženo je da kanjon rijeke Mrtvice sa okolinom bude Park prirode (PP), na koji se primjenjuju smjernice iz IUCN-ove (Međunarodna unija za zaštitu prirode) kategorije IV za upravljanje zaštićenim područjima prirode. U tu kategoriju, kako podsjećaju u nacrtu, koji je, na prijedlog Opštine Kolašin, obradila Agencija za zaštitu životne sredine, spadaju zaštićena područja čiji je prioritetni cilj zaštita/očuvanje određenih vrsta ili staništa. Veliki dio područja u toj kategoriji “zahtijeva redovne, aktivne intervencije za zadovoljavanje potreba određenih vrsta ili za održavanje staništa, ali to nije uslov za ovu kategoriju upravljanja zaštićenim područjima”.
“Zaštićeno područje kategorije IV je ono u kojima su zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva i njihova staništa i kojima se upravlja radi njihove zaštite. Očuvanje jedinstva tradicionalnih međudejstava prirode i čovjeka od značaja je za zaštitu, očuvanje i razvoj takvih područja”, navodi se u dokumentu.
Područje, koje je obrađeno u nacrtu Studije, nalazi se na teritoriji opštine Kolašin, a odnosi se i na dio toka rijeke Morače. Mrtvica je desna pritoka Morače, duga je 20 km, teče podnožjem sjeverne i sjeveroistočne strane planine Maganik. Izvori, vrela Mrtvice nalaze se na padinama Vojinovca iznad sela Višnje, na visini od 1.650 mnm. Kanjon Mrtvice, kako piše u nacrtu Studije, nije samo geomorfološki i hidrogeološki fenomen,”već i veoma interesantan i specifičan skup raznolikih zajednica živoga svijeta, u kojima su na poseban način integrisani fizički, hemijski i biološki sistemi”.
“Životne zajednice kanjona, izgrađene od prastarih tercijernih, glacijalnih i postglacijalnih endemičnih genetičkih sistema, najdragoceniji su živi dokumenti o evoluciji života na ovom prostoru, u Crnoj Gori i šire. Bijeli Nerini (izvori) i kanjonske litice predstavljaju reprezentativna staništa sedrenih i vodenih mahovina i drugih viših biljaka. U kanjonu rijeke Mrtvice registrovali smo 122 vrste mahovina, što predstavlja 1/5 flore mahovina Crne Gore”, konstatovano je, između ostalog, u tom dokumentu.
Iako ne postoje detaljni floristički podaci o šumama na tom području, podsjećaju obrađivači Studije, zabilježen je veći broj vrsta koje su zakonom zaštićene u Crnoj Gori. Posebnu vrijednost kanjonskoj dolini dao je čovjek, izgrađujući pješačku stazu i put u vertikalnim stijenama Mrtvičkih greda, kojim su, prvi put 70-ih godina prošlog vijeka, stanovnici Veljeg Dubokog mogli doći do Međuriječja, piše u nacrtima Odluke i Studije.
Podaci o biodiverzitetu budućeg zaštićenog područja obezbijeđeni su u okviru terenskih istraživanja koji su obavljena lani. U okviru istraživanog područja (slivno područje Morače do Smokovca) kanjon rijeke Mrtvice je prepoznat kao važno biljno stanište – Important plan Area (IPA) u Crnoj Gori.
Dolina rijeke Mrtvice pripada i EMERALD zoni. Ta mreža, koja je postavljena na istim principima kao i Natura 2000, oformljena je od strane Savjeta Evrope za zemlje koje su u procesu pridruživanja EU i predstavlja aktivnost u sprovodjenju Bernske Konvencije za očuvanje evropske divljači i prirodnih staništa. Na području rijeke Mrtvice sa okolinom još je, ocjenjuju autori nacta Studije, očuvana autohtona flora i fauna, područje nije opterećeno urbanizacijom i devastacijom prostora. Međutim, kako se konstatuje, da bi tako i ostalo, “poželjno bi bilo da se stavi pod zaštitu, jer postoje određene prijetnje u budućnosti koje bi mogle ugroziti biodiverzitet tog područja”. Osnovni uzroci ugrožavanja vrsta i staništa na slivnom području rijeke Mrtvice sa okolinom su, kako je konstatovano, sječa šuma, požari, zarastanje travnatih staništa i klimatske promjene.
Zahtjev Agenciji za izradu Studije podnijela je, prije dvije godine, Opština Kolašin, na inicijativu nevladinih organizacija Eko-tim i TNC. Kako je bilo planirano, nakon što dokument prođe javnu raspravu, trebalo bi da se donese Akt o proglašenju zaštićenog područja.Nacrtom Studije definisani su i mogući načini upravljanja PP. Opštini se preporučuje da, pored Odluke o PP, da donese i Odluku o određivanju upravljača do formiranja preduzeća, koji će preuzeti ulogu upravljača uz nadzor Sekretarijata za zaštitu životne sredine.
U Rovcima, pak, tvrde da treba obustaviti svaku dalju aktivnost u pravcu usvajanja Studije. Kako su Monitoru kazali u Mjesnoj zajednici (MZ) Velje Duboko i Višnje jedan od razloga je što, navodno, u razvojno-planskim dokumentima kolašinske opštine ne postoje podloge za izradu studije.
“Umjesto da naruče izradu dokumenata koji bi dali pravac za razvoj Rovaca kao ruralnog područja, naručuju Studiju, koja garantuje iseljenje i onih 20 odsto od nekadašnjeg broja žitelja ovog kraja, koji su ostali da žive na svojim imanjima. Zbog čega prijedlozi plana razvoja Rovaca, dostavljeni Opštini, nikada nijesu zavrijedili pažnju, već se bez čekanja krenulo u getoizaciju Rovaca? Zbog čega su predloženim dokumentima zanemarena prava Rovčana, odnosno, vlasnika imanja?”, neka su od pitanja koje iz MZ u tom dijelu kolašinske opštine upućuju autorima i predlagačima nacrta Studije.
U rovačkim selima, kako objašnjavaju, zamjeraju i što im neko nameće “staratelja”. Tvrde i da je rijeke Mrtvica dovoljno zaštićena, ali i , kako kažu, strahuju, da je “neko vidio mogućnost lake zarade, korišćenjem tuđe imovine ili tuđeg rada”. Podsjećaju da su pješačke staze kroz kanjon “probili Veljedubočani uz pomoć nekadašnje JNA”.
“U taj poduhvat sa mještanima upustila se nekadašnja JNA, a akcijom je rukovodio general Danilo Jauković, kojemu su se, nažalost, neki Rovčani “odužili” na način vrijedan prezira i grijeha. Sad se izgleda, ono što je nekad osuđivano u vezi s probijanjem kanjona, želi na brzinu iskoristiti i uraditi da se na tuđoj imovini postavi rampa, kod koje će se naplaćivati prolaz – putarina”, kažu u zajedničkoj izjavi iz nekoliko MZ u Rovcima.
Problem je, tvrde, u tome što nacrt Studije nije “strogo ekološka, već zadire u svojinsko -pravna pitanja i nudi prijedloge rješenja da se na tuđoj imovini uspostavlja tutorstva”. Podsjećaju i da “Oština Kolašin nije u stanju da izađe na kraj sa urbanističkim haosom na Kapetanovom jezero, već je omogućeno pojedincima da za svoj račun i po svom nahođenju devastiraju prostor”.
“Neko je pokušao da o našoj imovini odlučuje iza naših leđa i očiju. Istraživanje koje je , navodno, sprovedeno prije nacrta je nevalidno. Mještani su protiv da neko ulazi u njihov, Ustavom zagarantovani, privatni posjed i da im određuje pravila i nameće ograničenja, te bi tako ispalo da je naša imovina “ni Davidova, ni carska, ni spa’iska”. Protiv smo toga da neko na našoj imovini stiče dobit , a da MZ i selo od toga nemaju ništa, osim ropstva u svojoj kući. Svoju prirodu ćemo štititi i čuvati i bez NVO i grantova, poštujući sve zakone i standard”, zaključuju predstavnici mještana Rovčana.
Na području , koje bi u budućnosti trebalo da bude zaštićeno. devet je naselja- Velje Duboko, Višnje, Vlahovići, Gornja Rovca-Bulatovići, Liješnje Međuriječje, Mrtvo Duboko, Sreteška Gora i Cerovica. Prema popisu iz 2011. godine, u tim selima je oko 440 mještana. Sredinom prošlog vijeka broj stanovnika u Rovcima bio je petostruko veći.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice