Povežite se sa nama

INTERVJU

VLADIMIR PEROVIĆ, REDITELJ: Um slobodnog čovjeka traži da vidi i sazna

Objavljeno prije

na

Film mora, sladostrasno i uporno, da pita i da propituje, da otvara rupe i zjapine, a ne da ih zatvara. Nema svetinja, ima samo pitanja!

 

MONITOR: Na nedavno održanom Underhillfestu u Podgorici, bila je svjetska premijera Vašeg filma “Procenti života”. Film se, moram primijetiti, prilično razlikuje od prethodnih ostvarenja. Predstavili ste život ljudi koji je izražen u statistici, a kako ste i rekli – čovjeka izgubljenog u raznim brojevima.

PEROVIĆ: Polazište mi je bilo pitanje, sebi i drugima: da li statistika, brojke, procenti ,odražavaju, i da li izražavaju,  stvarnost i život!? Koliko elementarna radoznalost, toliko je to bila i golicljiva poetska zapitanost: brojke  naspram života, procenti naspram nečega što vri i pulsira, raste i mijenja se…

No prvo da budemo malo precizniji šta je u filmu: ne život ljudi, nego udari na život ljudi. Ljudi u filmu skoro da nema. Oni su tu pasivni trpioci radnje. A u onom i onakvom okruženju kakvo sam više nagovijestio nego prikazao, u onakvom sklopu stvari, unutar onakvih statistika proizašlih iz onakvog društva tokom jedne decenije, ljudska jedinka od života ne da nema ni procenat, nego ne dobija ni promil! Deklarisano, obećano, objavljeno na jednoj, i stvarno na drugoj strani, suštinski se životno razilaze. Rekao bih: razilaze se na koži pojedinca, građanina.

To porazno saznanje pristizalo mi je sa svakom novom statistikom. Ali ono nije odgovor. Jer film, kao vrh umjetnosti i kao neka vrsta sinteze svih umjetnosti, ne može i ne smije da se, poput religije, zabarikadira i zacementira kod jednog odgovora. Film mora, sladostrasno i uporno, da pita i da propituje, da otvara rupe i zjapine, a ne da ih zatvara. Nema svetinja, ima samo pitanja! Um slobodnog čovjeka traži da vidi i da sazna.

Drugim riječima, iako sam zamislio jednu cjelinu, u samom startu ja nisam imao ideju šta će biti na kraju. Slutio sam samo maglovit dio odgovora, unaprijed seirio nad očekivanom nemoći brojki pred životom, i samo sam tražio materijala, i načina, da to vizuelno uobličim.

A onda je, kako sam prikupljao kojekakve statistike, kao plima nadolazila svijest da u to polje ne ulaze samo besprekorni algoritmi i egzaktni proračuni stručnih i nepotkupljivih. Sve jasnije sam uviđao da se život oko mene pretvorio u ogromnu neshvatljivu laž. Zvaničnici koji svemirski slažu i ne trepnu, veliki žongler brojkama, statistikama i obećanjima, stvaranje jednog potpunog simulakruma stvarnosti, ubjeđivanje građana da imaju život najbolji na svijetu, dok oni ropću kao pred poslednjim izdahom…

MONITOR: Kakav je bio rad na filmu? Koje ste sve izvore koristili, da li ste i na koji način mijenjali scenario?

PEROVIĆ: Još tokom priprema i pisanja predloška, ja sam „ošacovao“ na desetine fasada, okana, dobrih uglova, preciznih trenutaka u danu. Ali smo snimatelj i ja pronašli i mnogo novih tokom snimanja. Bilo je uranaka prije zore, bilo milimetarskog namiještanja za dobar kadar, snimatelj Pejić je čak preudešavao neke svoje stare teleobjektive, bilo je nosanja stativa i kamere kao kod Dzige Vertova, svega je bilo. A izvori… svi elektronski mediji, sve štampane novine, sve ono što prati kretanja u stvarnosti, na ovaj ili onaj način, sve mi je bilo izvor. Svakako, bilo bi besmisleno zadržati se samo na statistikama. Pomagali su mi omrznuti političari izjavama punim beščašća i bedastoća: od gluposti do bahatosti, svega je bilo. I sve takvo bilo je dobrodošlo, prosto se nametalo da uđe u film. Naravno, skupljao sam samo one izjave koje stvari dovode u neke brojčane, procentualne ili statističke odnose. Dakle, u scenariju su tok i zamišljena cjelina ostajali, samo sam sve to dopunjavao i dopunjavao tim biserima nečovječnosti i kratkoumlja… A sam scenario je od samog početka imao upisano to da ćemo, na kraju, iz svijeta odraza preći u stvarni, mnogo bijedni život, i to u času velikog novogodišnjeg slavlja. Vlasti su mi, sem statističkim žonglerajem i biserima beščašća i gluposti, pomogle i adekvatnom (za moj film) scenografijom – to su oni čuveni novogodišnji ukrasi i rasvjeta koji su stajali od oktobra do kraja marta naredne godine! Treba li reći: i ta scenografija je bila dio velike (statističke) laži, dio simulakruma koji prikriva stvarni život! A njena monstruozna pretjeranost divno se sudarila sa bijedom elementarnog života do koje smo na kraju filma stigli…

MONITOR: Prisustvovao sam na projekcijama mnogih Vaših filmova. Publika odlično reaguje. na UnderhillFestu, na Q&A nakon filma, postavljali su Vam mnoga pitanja. Smatrate li da je publika u Crnoj Gori i regionu danas zainteresovana za ovu vrstu filmskog izraza?

PEROVIĆ: Apsolutno! Recite mi i da pretjerujem, ali radoznali, živi, bistri um brđana još živi, dakle i u savremenoj, urbanoj publici! Uvjerio me je u to Underhill, prethodno nekih osam-devet godina kako sam bio selektor dokumentarne sekcije u Herceg Novom, tamošnja sjajna publika, ali vjerujte, i mali Festival etnološkog filma koji sam pokrenuo prošle godine u Risnu: svako veče krcato, a festival se još nije ni osovio na noge! Druga stvar, danas je dokumentarac u izuzetnom usponu, koji traje već jedno tri decenije, u čitavom svijetu, pa se to naravno prelilo i kod nas. I konačno, ljudi su siti holivudskih infantilijada, stupidnih izmišljenih svjetova, debilnih superjunaka i kojekakvih nadnaravnih čudovišta i dogodovština nevjerovatnijih i od biblijskih. Ljudi traže život, istinu, smisao. I eto nas u polju dokumentarnog.

MONITOR: Godinama ste predavali dokumentarni film na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, bili selektor na Filmskom festivalu u Herceg Novom… Kako gledate na dokumentarnu filmsku scenu u Crnoj Gori, koliko su reditelji danas motivisani da snimaju ovaj filmski žanr?

PEROVIĆ: Na moju veliku radost, nekoliko mladih reditelja i rediteljki već su napravili snažne prve korake, a i dalje uveliko rade. Neće mnogo proći, vidjećemo sjajnih prodora mladih reditelja. I zaista, velika bi šteta bila za zemlju odakle je Vlatko Gilić, odakle je Živko Nikolić, odakle su Krsto Škanata, Bane Bastać, Nikša Jovićević…, da ne odnjeguje nove generacije dokumentarista! Moram tu da kažem da je FDU Cetinje napravio jedan neoprostiv propust. Prilikom jedne reakreditacije, prvo su predmet Dokumentarni film bili potpuno ukinuli, a onda ga na zahtjev studenata vratili, ali na groteskan način: samo godina dana učenja dokumentarnog filma, i to tek na masteru! Kako da se tim divnim a zahtjevnim poljem na masteru bavi student koji kroz osnovne studije nije o dokumentarnom filmu saznao ništa!?

MONITOR: Prije više od deset godina, u razgovoru za Monitor rekli ste da je u dokumentarnom filmu najvažnije sredstvo da bi se priča ispričala iskrenost. I dodali – bliskost sa ljudima i prostorima koje slikate, čak i kad ne dijelite njihove stavove. Kako biste danas na to pitanje odgovorili?

PEROVIĆ: I dalje stoje i iskrenost i bliskost, nema tu dvojbe. Ovaj posao ne trpi slučajnike, zalutale, beznadnike, one koji  nisu mogli nešto drugo pa se obreli u ovom polju. Niti trpi uposlenike, odrađivače poslova i zadataka. U ovom divnom ludilu, zvanom bavljenje kreativnim dokumentarizmom, može da uspije samo onaj ko je sa samim sobom iskreno raščistio i skoro monaški se zavjetovao: odričem se svijeta i trivijalne zarade, znam da to donosi malo novca, ali sve mi iznutra zbori da moram da se bavim ovim i samo ovim. A kad ovome prilaziš tako, pa ti naravno voliš ljude, trudiš se da ih razumiješ! I izgrađivanje bliskosti nije samo neophodna faza na putu ka filmu, nego to postane tvoj stav u životu. Ako ne zvuči suludo: ponekad mi se učini da sam bolje i više razumio živote mnogih svojih junaka nego svoj sopstveni…

MONITOR: Djeluje kao da uvijek snimate, stvarate filmove. Širom svijeta Vaši filmovi su osvojili 111 priznanja. Bliži li se premijera filma “Ova dobra zemlja”? Koji su novi planovi, ideje?

PEROVIĆ: Ako bude sreće, do Nove godine, ili tu negdje oko nje, morali bismo izbaciti kopiju Ove dobre zemlje. Ima još posla svake vrste, ali kako se bliži kraj, sve mi se nešto ražaljeva što se rastajem sa fe-no-me-nal-nom ekipom! Ivan Čojbašić, Saša Brajović, Stefan Radović, Dora Filipović, Nikola Egerić – carevi! I naravno, već se kuju novi planovi! Ali, da planove ne ureknemo, neka bude bez detalja…

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo