Povežite se sa nama

HORIZONTI

RUSIJA, UKRAJINA, ZAPAD: Nova eskalacija u ratu sa energentima

Objavljeno prije

na

Vladimir Putin ponovo otvara moskovsku berzu i traži da Zapad plaća rubljama ruski gas

 

Vladimir Putin je u srijedu naredio Centralnoj banci da napravi mehanizam po kom će zapadne zemlje ubuduće ruski gas plaćati ruskim rubljama umjesto kao do sada eurima, dolarima i funtama. Time je ruski vladar doveo Evropsku uniju (EU) ponovo u situaciju kada mora donositi teške odluke u biranju između lošeg i lošijeg. Oko 40 odsto prirodnog gasa koje EU troši se uvozi iz Rusije. Njemačka je vjerovatno u najgoroj situaciji. Samo u  2020. godini Njemačka je uvezla čak dvije trećine plina iz Rusije i malo preko trećine naftnih derivata. Njemački kancelar Olaf Šolc je prije tri dana ponovio da Njemačka i EU namjeravaju da smanje zavisnost od ruskih energenata za dvije trećine do kraja godine ali da se tu stvari ne odvijaju preko noći. I pored začuđujuće oštrih sankcija koje je EU uvela Rusiji zbog vojne agresije na Ukrajinu posao sa energentima i dalje teče, maltene nesmetano, čak i preko gasovoda koji prolazi Ukrajinu. Po analizi analitičke firme Transport & Environment (T&E) svaki četvrti barel uvezene nafte u EU dolazi iz Rusije kojoj Evropljani dnevno plaćaju ogromnih 285 miliona dolara. Prošle godine je EU uvezla nafte i naftnih derivata za 104 milijarde dolara i prirodnog gasa za 43 milijarde dolara. Vilijam Tod, direktor T&E je objavio analizu neposredno po uvođenju Rusiji embarga na gas i naftu od strane Sjedinjenih Država i Velike Britanije koje nisu toliko bile izložene zavisnosti od ruskih energenata kao EU. Tod kaže da „nije plin koliko je nafta ta koja pokreće Putinovu ratnu mašineriju“ i da su „Evropljani opasno izloženi nepredvidivom skoku cijena“. Mnogi analitičari smatraju da nafta može porasti i do 200 dolara po barelu.

Njemačka je prošle sedmice napravila dogovor sa Katarom o dugoročnom snabdijevanju tečnim gasom (LNG) kako bi se smanjila zavisnost od Rusije. Robert Habek, njemački ministar ekonomije sa druge strane trpi žestoke kritike kod kuće zbog odbijanja da savezna vlada uvede totalni embargo na uvoz energenata Rusiji. I ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je u obraćanju njemačkom Bundestagu pozvao na uvođenje totalnog energetskog embarga. Istraživanja javnog mnjenja u Njemačkoj pokazuju jaku podršku embargu čak i ako bi to značilo dalje osjetno povećanje cijena gasa, samo da bi se postigao cilj –porazi Rusija. Vlada upozorava da bi embargo donio veliku nezaposlenost i da bi samo u prvom naletu skoro pola miliona ljudi ostalo bez posla u energetskom sektoru i da bi se to brzo prelilo na ostatak ekonomije.

Putinov zahtjev da mu se prirodni gas plaća u rubljama već je izazvao negativne reakcije u Njemačkoj i drugom najvećem EU uvozniku – Italiji. Njemci su se odmah pozvali na postojeći ugovor i rekli da je unilateralna promjena neprihvatljiva i da „Rusija dokazuje da nije pouzdan partner“. Italija je poslala signale da neće pristati na kremaljske ucjene. Države EU imaju dugoročne i jasno definisane ugovore sa ruskim snabdjevačima, dogovoreno je  plaćanje u eurima i dolarima. Analitičari smatraju da bi pristajanje na Putinov zahtjev dovelo do brojnih problema. Evropljani bi morali kupovati rublje od ruske centralne banke koja je pod režimom sankcija koje zabranjuju poslovanje sa njom. Putinova naredba cilja da osim izazivanja podjela u EU  podupre posrnulu rublju, koja je u jednom momentu izgubila 40 odsto vrijednosti u odnosu na dolar i euro. Nakon Putinove objave, cijena prirodnog gasa je skočila za trećinu i rublja se lagano oporavila na berzi za oko 5 odsto. Ukoliko dođe do poslovanja sa ruskom centralnom bankom očekuje se da će doći i do ruskog zahtjeva da im se oslobode devizne rezerve vani (oko 420 milijardi dolara) i rezerve zlata (oko 2.300 tona u vrijednosti od 135 milijardi dolara) koje su trenutno zamrznute širom planete.

Analitičari smatraju Putinov potez „igrom visokog rizika“ i „mačem sa dvije oštrice“ gdje će Evropa ili podviti rep i pristati na zahtjeve ili oklijevati da bi vidjela koliko će daleko Putin ići sa prijetnjama prekida isporuka i lišiti svoju urušenu ekonomiju prijeko potrebnog evropskog novca. Troškovi rata i neočekivano jak otpor ukrajinskog naroda i vojske eksponencijalno povećava troškove invazije. Timoti Eš, strateški analitičar u BlueBay Asset Management kaže da je Putinov potez „pokušaj da se slome sankcije i da se oslabi odlučnost Zapada“.

Ruske vlasti su u četvrtak dopustile ponovno otvaranje Moskovske berze uz  ograničenja koja podsjećaju na dirigiranu sovjetsku ekonomiju. Moskovsku berzu su kremaljske vlasti zatvorile 26. februara, samo dva dana nakon početka „specijalne vojne operacije“ kako je zvanično nazvana invazija Ukrajine. Pred zatvaranje berze akcije su pale čitavih 45 odsto tako da je nasilni prekid rada sačuvao berzu od najgoreg kraha do sada.

Otvaranje je dozvoljeno uz brojna ograničenja i jaku državnu kontrolu.  Strancima je zabranjena prodaja akcija i udjela čime je berzanska trgovina obesmišljena. Na ponovnoj kotaciji dozvoljeno je trgovanje sa akcijama svega 33 primarne firme, uključujući i ruske energetske gigante. Berza ima skraćeno radno vrijeme, od 9.50am do 2pm a nije dozvoljena ni kratkoročna trgovina berzanskim efektivama. Pride, država je usula oko 10 milijardi dolara svojih fondova kako bi vještački podigla povjerenje u sistem. Tako su akcije energetskih kompanija znatno skočile. Gasprom koji je na međunarodnom tržištu izgubio 95 odsto vrijednosti je na kontrolisanom moskovskom tržištu skočio za 13 odsto po cijeni akcija, naftna kompanija Rosneft je doživjela skok od 20 odsto, Lukoil 11 odsto i široko sankcionisana Sberbanka isto toliko. Jedini ozbiljni gubitak od 10 odsto je doživio avionski prevoznik  Aeroflot koji je prekinuo letove ka inostranstvu osim u vazalnu Bjelorusiju.

Stigle su  reakcije Bijele kuće. Iz Vašingtona je rečeno da se radi o „otvaranju Potemkinove berze“ i da je Rusija  pokazala da će utrošiti državni novac kako bi vještački podržala kompanije čijim akcijama se trguje na berzi. Bijela kuća je zaključila „to nije pravo slobodno tržište koje stoji na održivim nogama i da to samo jača izolaciju Rusije iz globalnog finansijskog sistema“.

Situacija na slobodnoj njujorškoj berzi se ponovo pogoršava od srijede. Brent sirova nafta je već skočila za 5,3 odsto nakon ruske najave da će naftovod koji vodi preko Kazahstana do Crnog mora morati možda privremeno prestati sa isporukom milion barela nafte dnevno (što otprilike predstavlja jedan odsto svjetske potražnje za naftom na dnevnoj bazi). Rusija je navela da se radi o „šteti na nafotvodu izazvanoj olujnim vremenom“.

Skokom cijena nafte sve zapadne zemlje se susrijeću sa porastom cijena. U februaru su potrošačke cijene u Britaniji skočile za 6,2 odsto u odnosu na isti period prošle godine dok je inflacija u Sjedinjenim Državama prešla godišnjih 7 odsto što je nagnalo američku centralnu banku da najavi dizanje kamatnih stopa radi obuzdavanja potrošačkih cijena. Sa istim problemima se susrijeću i zemlje EU. Centralne institucije EU su znatno sporije u usklađivanju politike 27 članica od kojih neke imaju različite prioritete.

Oči Zapada su opet usmjerene ka arapskom svijetu. Britanski premijer Boris Džonson je polovinom ovog mjeseca posjetio Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate (UAE). Saudijska Arabija je najveći svjetski proizvođač nafte i kao takva je održavala stabilnost tržišta tokom ranijih ratova u Persijskom zalivu i svjetskih ekonomskih turbulencija time što je povećavala cijenu naftu do nivoa koji su bili garant stabilnosti tržišta a time i ograničavanja cijena. Međutim, apsolutistički režim u Rijadu ima zategnute odnose sa Zapadom zbog masovnih kršenja ljudskih prava i egzekucija političkih protivnika od kojih je najpoznatiji slučaj ubistva saudijskog novinara i kritičara režima Džamala Kašogija oktobra 2018. godine u saudijskom konzulatu u Istanbulu čije je tijelo kasnije raskomadano i prošvercovano iz konzulata od strane operativaca saudijske službe bezbjednosti. Zapadne službe uključujući i američku CIA-u su optužile saudijskog princa prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana da stoji iza ubistva što je on negirao. U nedavnoj posjeti Rijadu britanski premijer se sreo sa princom Salmanom ali nije uspio dobiti čvrsto obećanje od Saudijca da će njegova zemlja povećati proizvodnju nafte i time osigurati stabilnost cijene nafte. Američka administracija već neko vrijeme ne uspijeva srediti odnose sa Rijadom koji se ispostavlja kao nezaobilazan strateški partner. Osim ljudskih prava postoje i različita viđenja oko sankcija i odnosa prema glavnom političkom i vjerskom rivalu Saudijaca u regionu – Iranu. Mnogi smatraju da je, na kraju dana, Salmanovo ponašanje i apsolutizam manji problem od Putinovog carovanja i da će se opet zažmuriti na neke stvari.

Jovo MARTINOVIĆ    

Komentari

HORIZONTI

UTIHNULI PREGOVORI IZMEĐU RUSIJE I UKRAJINE: Primat generalima na frontu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najave dugog rata i međusobnog iscrpljivanja

 

Nedavna posjeta generalnog sekretara UN-a Antonija Gutereša Moskvi i Kijevu i nedavni sastanak u Beču sa austrijskim predsjednikom Aleksanderom Van der Belenom za sada ne daju nadu da će u skorije vrijeme zavladati mir između Rusije i Ukrajine. Prvi čovjek UN-a je na pressu sa predsjednikom Austrije izjavio da ne vidi da će se održati mirovni pregovori „u bliskoj budućnosti“.  Gutereš je ranije izjavio i kako je „duboko zabrinut“ da bi rat u Ukrajini mogao uzrokovati nestašicu hrane širom svijeta jer je Ukrajina među najvećim svjetskim izvoznicima pšenice. Uloga Ujedinjenih nacija za sada se svodi, isto kao u vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji 90-ih, na posredovanje u obezbjeđivanju humanitarnih koridora kojima se civili izvlače iz ratom najugroženijih područja.

Nedavno je, zahvaljujući UN-u, izvučeno i preostalih nekoliko stotina civila iz čeličane Azovstal u razrušenom lučkom gradu Mariupolju što je prije dva dana potvrdio i zamjenik komandanta pukovnije Azov  Svjatoslav Palamar CNN-u. U  čeličani, koja je jedina teritorija u devastiranom gradu koja je još pod kontrolom ukrajinske vojske, je ostalo nekoliko stotina ranjenih branitelja, po nekim procjenama do 600 čije izvlačenje se takođe pokušava dogovoriti uz strana posredovanja dok je ukrajinska vlada ponudila da razmijeni zarobljene ruske vojnike za slobodan prolaz ranjenika. Na snimcima ukrajinske vojske iz improvizirane bolnice unutar tunela i bunkera čeličane vidi se da se pacijenti bolnice nalaze u teškim i nesanitarnim uslovima uz sve manje rezerve hrane i vode.

Međutim, evakuacija iz Azovstala ne ide lako. Vojna doktorka  Viktorija Obidina je nasilno razdvojena od svoje četvorogodišnje kćerke Alise prije ukrcavanja u konvoj koji ju je trebao odvesti u Zaporožje koje je pod kontrolom ukrajinske vojske. Obidina je odvedena u ruski „logor za filtraciju“ i za sada se o njoj ništa ne zna. Rusija je posebno osjetljiva na pukovniju Azov koju naziva nacistima i jednim od glavnih opravdanja za agresiju na Ukrajinu. Većina analitičara smatra da su veoma slabi izgledi da ranjenici i vojnici napuste živi čeličanu. Rusija je ranije nekoliko puta jamčila živote pripadnicima Azova ako polože oružje ali ukrajinska strana je odbila ponude zbog nepovjerenja u ruska obećanja i njihova ranija kršenja za koja ih optužuje. Poručnik Azova Ilja Samoilenko je u live intervjuu za britanski Sky News rekao da svaki dan može biti njihov posljednji i da zarobljeništvo za njih takođe znači smrt jer je Azov u Rusiji na listi terorističkih organizacija i da su oni živi svjedoci velikih ruskih zločina tako da ne očekuju da ih Rusi puste žive.

Ukrajinska vojna komanda je priznala da nije u mogućnosti spasiti svoje opkoljene vojnike u Azovstalu vojnom operacijom deblokade jer bi to stajalo mnogo ljudskih života. ,,Takva operacija deblokade zahtijevala bi velik broj vojnika jer su ukrajinske snage udaljene 150 do 200 kilometara”, rekao je zamjenik glavnog štana Oleksij Hromov u srijedu. Nesumnjivo je da bi takva operacija podrazumijevala ogromnu koncentraciju vojske i teškog naoružanja uz vazdušnu podršku koju ukrajinska strana ne posjeduje. Branitelji se za sada jedino mogu osloniti na sisteme podzemnih tunela koji su navodno povezani sa gradskom kanalizacijom i odakle bi mogli izbijati u razne djelove grada i primjenjivati „udari i bježi“ taktiku. Ruska armija je svjesna da ratovanje u tunelima i kanalizaciji košta puno života i da njena tehnološka superiornost unutra ne važi. Nepoznanica je koliko još municije i hrane je preostalo braniteljima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

U OČEKIVANJU VOJNE PARADE  NA CRVENOM TRGU 9. MAJA I NOVIH SANKCIJA EU: Moskva pojačava nacionalističku i antisemitsku retoriku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar inostranih poslova Sergej Lavrov je u intervjuu italijanskom mediju ustvrdio da je Hitler imao jevrejske krvi i da su Jevreji bili najveći antisemiti. Lavrovljeva glasnogovornica Marija Zaharova je ustvrdila da se izraelski plaćenici bore rame uz rame sa vojnicima Azova koje Rusija smatra nacistima. Putinov savjetnik Sergej Glazjev je javno pričao o zavjeri da se Donbas očisti od Rusa i naseli ljudima iz „obećane zemlje“ aludirajući na Jevreje. On je kasnije to negirao

 

Ruska agresija na Ukrajinu je  duboko ušla u treći mjesec  a nema znakova da je mir na vidiku. Ulozi i apetiti rastu. Evropska unija je najavila novi set energetskih sankcija protiv Rusije. Nakon zabrane uvoza ruskog uglja planira se potpuna obustava uvoza ruske nafte i plina do kraja godine.  Slovačka, Mađarska, Austrija i Češka bile bi izuzete od obaveze embarga. Evropska komisija će im ostaviti rok do kraja 2023. godine da nađu alternativu ruskom gasu i nafti.

Sa berzanske strane Rusija je napravila neočekivani zaokret. Ipak je platila stranim investitorima 650 miliona američkih dolara dospjelih obaveza stranim investitorima i time izbjegla prvi mogući default na plaćanja od Boljševičke revolucije 1917. Plaćanje je došlo nakon što je Kina izbjegla da priključi ruske banke na svoj UnionPay platni sistem, poslije protjerivanja većeg dijela ruskih banaka iz SWIFT sistema. Smatra se da je kineski potez iznuđen željom da ona izbjegne takozvane sekundarne zapadne sankcije i da se okoristi ruskom ekonomskom slabošću. Sankcije i embarga mogu dugoročno pomoći Ukrajini.

Velika ruska ofanziva na skoro 500km fronta u Donbasu sve više podsjeća vojne analitičare na epsku bitku za Kursk iz ljeta 1943. U  ovom slučaju agresori su  ruske trupe koje pokušavaju da naprave sistem kliješta iz pravca juga i sjevera i odsijeku branitelje u Donbasu (tj. djelove Luhanske i Donjetske oblasti koje su još pod ukrajinskom kontrolom). Oklopni prodor iz okupiranog Izijuma sa sjeveru prema jugu radi spajanja sa jedinicama iz južnog Donjetska ide jako sporo uz velike gubitke napadača što pokazuju svakodnevni novi snimci uništene ruske vojne tehnike i ljudstva.

Ukrajinska strana, u iščekivanju dolaska zapadnog visokotehnološkog naoružanja, primjenjuje model mobilne odbrane protiv brojnijeg i bolje naoružanog neprijatelja. Branitelji izbjegavaju statičnu odbranu zbog ogromne vatrene moći ruske armije i ustupaju manje djelove teritorije kako bi dobili na vremenu i pronašli slabe tačke napadača. Kada se ruske kolone razvuku, napadaju ih  sa bokova preciznom artiljerijom navođenom od dronova.

Američki vojni i državni zvaničnici ne kriju da snabdijevaju Kijev obavještajnim podacima sa špijunskih satelita i prislušne opreme. Američka obavještajna pomoć je po izvorima New York Timesa pomogla Ukrajincima da likvidiraju veliki broj visokih oficira ruske armije uključujući čak 12 generala. Među njima su komandanti 41. kombinovane armije general-major Vitalij Gerasimov, 29. armije general-major Andrej Kolesnikov, 49. armije general-poručnik Jakov Rezantsev, zamjenik komandanta 8. gardijske armije general-major Vladimir Frolov, komandant za elektronska dejstva 2. armije Andrej Simonov te veći broj komandanata divizija i bataljona u rangu generala i pukovnika. Posebno je bio spektakularan napad prošle subote na komandni centar u okupiranoj Hersonskoj oblasti kada je navođenom vatrom na regionalni štab ubijeno 50 visokih oficira uključujući i dva generala. Načelnik generalštaba ruske armije Valerij Gerasimov je za malo izbjegao smrt prilikom posjete okupiranom Izijumu prije pet dana. Dalekometna navođena artiljerija ga je navodno lakše ranila dok je veći dio njegove pratnje ubijen. Analitičari tvrde da toliki broj ubijenih i ranjenih visokih oficira nezapamćen od Drugog svjetskog rata.

Ne radi se samo o odličnom prikupljanju obavještajnih podataka sa dronova i satelita. Više puta je otkriveno da je ruska vojska nemarna u elektronskoj zaštiti.  Veliki broj oficira je kao sredstvo komunikacije koristio obične mobilne telefone u ukrajinskoj mreži i prenosio osjetljive podatke jedinicama na terenu. To pokazuje i veliki broj objavljenih snimaka koje je presrela ukrajinska obavještajna služba SBU. Presretnut je i znatan broj kriptovanih komunikacija što ukazuje da SBU ima veliku pomoć i NATO-vih hakerskih timova. NATO  pomaže Kijevu i  sa informacijama o planiranim raketnim napadima tako da ukrajinska vojska može na vrijeme dislocirati ratnu tehniku. Time je sačuvan veći dio ratnog vazduhoplovstva da ne bude uništen u prvim satima invazije 24. februara i kasnije.

Da ofanziva na Donbas i jug ne ide po planu vidljivo je i na primjeru lučkog grada Mariupolja gdje pukovnija Azov i ukrajinski marinci i dalje herojski odolijevaju desetostruko jačem napadaču. Branitelji su najvećim dijelom zbijeni na prostoru jedne od najvećih evropskih čeličana Azovstal sa velikim sistemom podzemnih tunela i skladišta gdje se i dalje nalazi nekoliko stotina civila čija djelimična evakuacija je počela prije 3 dana uz stalne prekide usljed ruskih napada. Iako je hrabrost ukrajinske vojske neupitna ono što im ne ide u prilog je totalna odsječenost od glavnice ukrajinskih snaga koje su udaljene 120 km od grada i nestajuće rezerve municije, hrane i vode. Civili koji su prebačeni iz Mariupolja na slobodnu teritoriju svjedoče da su im vojnici Azova davali svoja sljedovanja hrane dok su se oni zadovoljavali jednim obrokom u par dana. Dok ovaj broj ide i u štampu vode se teške borbe u čeličani u koju su nagrnule ruske trupe nakon napada zabranjenim termobaričkim projektilima.

Na drugim djelovima fronta došlo je čak i do lokalnih preokreta. Ukrajinska vojska je oslobodila nekoliko sela u okolini drugog po veličini grada Harkiva i na pojedinim pozicijama odbacila napadače i do 20 km od grada. Branitelji su takođe potisnuli ruskog agresora sa nekoliko pozicija u Hersonskoj oblasti i oko Mikolaeva.

U Rusiji, usljed nedostatka dobrih vijesti sa ratišta, raste toksična retorika državnih medija i zvaničnika. Na državnom RT kanala jedna od glavnih kremaljskih propagandista Margarita Simonijan već je nekoliko puta najavila „moguću upotrebu nuklearnog oružja“ ako se Rusija „osjeti ugroženom“. Dmitri Kiselov je prije 3 dana na Kanalu Rusija 1 u izlaganju od 100 sekundi uveselio javnost navodima kako  je  jedna ruska nuklearna raketa Sarmat dovoljna da uništi Veliku Britaniju a detonacija od 100 megatona podvodnog  nuklearnog drona Posejdon, i proizvela bi  radioaktivni morski cunami od 500 metara koji bi zauvijek potopio Britaniju. Dan nakon priloga, Kiselov je snimljen na plaži u Dubaiju.

Na televiziji se  prijeti i domaćim izdajnicima i svima koji pružaju otpor novom ruskom poretku. Tako je Putinov propagandista Karen Šaknazarov obznanio za one koji se protive znaku Z (simbolu ruske invazije na Ukrajinu) „neće biti milosti i da to nije šala…ovdje pričamo o koncentracionim logorima, a to je reedukacija, sterilizacija, i to nije šala“. Osim slova Z sve je veći broj onih Rusa koji na uniforme prišivaju nacističke simbole poput Totenkopfa ili SS runova ili dva ukrštena slova Z da liče na iskrivljenu svastiku. Sa druge strane Rusija tvrdi da se bori za „denacifikaciju Ukrajine“ i da će 9. maja opet proslaviti na Crvenom trgu pobjedu nad nacizmom. Zapadni zvaničnici upozoravaju da bi ruski predsjednik Vladimir Putin tada mogao preformulirati „specijalnu vojnu operaciju“ kako se naziva invazija na Ukrajinu u pravi rat i proglasiti opštu mobilizaciju u borbi protiv navodnog nacizma. Vojni analitičari nisu sigurni da mu mobilizacija neiskusnih i dobrim dijelom nevoljnih rezervista može puno pomoći na frontu. Zadnjih nedjelju dana zabilježeni su brojni napadi Molotovljevim koktelima i paljevine regrutnih centara širom Rusije. Takođe je zabilježeno i nekoliko paljevina vojnih istraživačkih centara i laboratorija.

Najveći zaokret posljednjie nedjelje se dogodio u složenim rusko-izraelskim odnosima. Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov je u nedavnom intervjuu italijanskom mediju ustvrdio da je Hitler imao jevrejske krvi i da su zapravo Jevreji bili najveći antisemiti ukazujući na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njegov navodni neo-nacizam. Lavrovljeva glasnogovornica Marija Zaharova i Putinov savjetnik Sergej Glazjev su dodatni dolili ulje na vatru. Zaharova je ustvrdila da se izraelski plaćenici bore rame uz rame sa vojnicima Azova koje Rusija smatra nacistima dok je Glazjev javno pričao o zavjeri da se Donbas očisti od Rusa i naseli ljudima iz „obećane zemlje“ aludirajući na Izrael i Jevreje. On je kasnije to negirao.  Izjave ruskih zvaničnika su izazvale pravu buru u Izraelu i globalnoj jevrejskoj zajednici i  ne pomažu Moskvi u njenoj priči da se bori protiv nacizma. Međutim, priča o jevrjeskim zavjerama može biti od pomoći kod kuće kako bi se sakrila Putinova nekompetentnost i kleptokratija.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

EK ZATVORILA MEHANIZME KOJIMA SU GLAVNE ČLANICE EU NAORUŽAVALE RUSIJU DO PRED INVAZIJU: Trgovanje ispod ruke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Analiza EU, koju je objavio britanski Telegraf,  pokazuje da su Francuska i Njemačka izvezle 273 miliona eura vojne opreme u Rusiju od 2014. godine kada su uvedene sankcije i embargo na oružje zbog ruskog otimanja Krima i prve agresije na Donbas

 

Ruski pohod na Ukrajinu je ušao u treći mjesec. Fokus borbi je trenutno na Donbasu (Donjetska i Luhanska oblast na krajnjem istoku zemlje gdje živi znatan broj ruske etničke manjine) čiju „nezavisnost“ je Rusija priznala kao uvertiru i izgovor za rat kako bi tamo navodno spriječila „genocid“ od strrane vlasti u Kijevu. Nakon propasti zauzimanja Kijeva i instaliranja marionetske vlade, Moskva pokušava sačuvati obraz i makar „osloboditi“ istočni dio Ukrajine iako etnički Rusi nigdje ne čine većinu stanovništva. Prije sedam dana general Rustam Minekajev je u izjavi ruskoj agenciji TASS dolio ulje na vatru i dodao da Rusija želi i kontrolu nad čitavom južnom Ukrajinom kako bi osigurala kopnenu vezu sa Transnjistriom, proruskom separatističkom nepriznatom republikom u Moldaviji. Pridnjestrovska Moldavska Republika (PMR) kako se Transnjistria zvanično zove, je na popisu iz 2015. imala 475.000 stanovnika, iako po nekim drugim procjenama tamo ne živi više od 350.000 ljudi, zbog teške ekonomske situacije koja tjera u masovnu emigraciju. Transnjistrija, u kojoj Rusi čine tek nešto više od 29 odsto stanovništva, je „oslobođena“ još 1992. godine uz „pomoć“ ruske 14. gardijske armije koja je tamo bila stacionirana još iz sovjetskog vremena. Od tada je i ova „narodna republika“ imala status jednog od „zamrznutih sukoba“ na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza. U njoj je nalazi ruski „mirovni kontigent“ od oko 1.500 vojnika a zakonom od juna 2016. godine je zabranjena bilo kakva kritika ruskog vojnog prisustva. U septembru 2006. ruske vlasti su organizovale „narodni referendum“ u kome je 97.2 odsto stanovnistva glasalo za odvajanje od Rumunije i spajanje sa majkom Rusijom dok je parlament PMR nakon aneksije Krima 2014. godine tražio da se PMR takođe pripoji Rusiji. Transnjistrija je poznata po kleptokratskoj vlasti, švercu svega i svačega i odsustvu ljudskih prava po ugledu na Rusiju. Nakon najave generala Minekajeva, 25. aprila je prijavljen oružani napad na zgradu Ministarstva državne bezbjednosti dok su dva propagandna repetitora uz ukrajinsku granicu raznesena. Time su povećani ulozi u konfliktu i mnogi smatraju da Vladimir Putin ima namjeru proširiti rat i dodatno uliti strah u EU od njegovih posljedica. Putin u ovom trenutku najviše polaže nadu u vladajuću elitu najveće evropske ekonomije – Njemačku, kojoj prijeti veliki gubitak prestiža. Zapadni analitičari sve više upiru prstom u njemačku desnicu i ljevicu zbog blokiranja sveobuhvatnih sankcija velikoruskom agresoru, prije svega totalnom zabranom uvoza ruskog gasa i nafte. Njemačka obećanja da će Ukrajini vojno pomoći se uglavnom ogledaju u malim isporukama defanzivnog oružja koje je od male pomoći u stepama Donbasa, koje su ispresijecane stotinama kilometara rovova.

Ove sedmice se kriza njemačkog vodstva produbila kada je Olaf Šolc, kancelar, tvrdio da ispunjava svoje obećanje da će poslati oružje Ukrajini – ali je tabloid Bild otkrio da je tajno odbio svaki komad teške opreme koju je Kijev zatražio. Nakon što je Šolc precrtao tenkove i artiljeriju sa liste, paket pomoći, za koji se tvrdi da je vrijedan milijardu eura, smanjen je za više od dvije trećine. Nakon otvorenih prijetnji Šolcu i njegovim socijaldemokratama od strane koalicionih partnera u Vladi da će u Bundestagu progurati zakonski obavezu da se isporuči teško oružje Ukrajincima i da će možda ići i na rušenje Vlade uz pomoć sada opozicione Hrišćanske demokratske unije (CDU),  kancelar je popustio i najavio isporuku tenkova Leopard i oklopnih borbenih vozila Marder. Odluka je bila toliko isforsirana da kancelar o tome čak nije ni obavijestio svoje stranačke organe ni ministarku odbrane. Funkcioneri socijaldemokrata su utorak ujutro uživo objašnjavali na medijima da neće i ne mogu ništa slati Ukrajini, da bi pola sata nakon svojih izjava saznali iz medija šta je kancelar objavio. Takođe je i njemačka ministarka odbrane Kristina Lambreht objašnjavala da Leopardi i Marderi ne mogu u Ukrajinu jer bi onda njemačke snage bile nedovoljno opremljene. Ipak, njen najviši general Alfons Mais je priznao da je njemački Bundeswer već mnogo godina „ogoljen“ jer je vlada bivše kancelarke Angele Merkel potpuno zapostavila armiju. Ranija ministarka odbrane i sadašnja predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen naredila je trupama da koriste metle umjesto pušaka u vježbama.

Dok je naoružavanje Ukrajine bio veliki problem za kancelarku Merkel i njenog nasljednika Šolca, dotle nije bilo nikakvih problema da Njemačka i Francuska naoružaju Putinovu armiju. Analiza EU, koju je objavio britanski Telegraf,  pokazuje da su Francuska i Njemačka izvezle 273 miliona eura vojne opreme u Rusiju od 2014. godine kada su uvedene sankcije i embargo na oružje zbog ruskog otimanja Krima i prve agresije na Donbas. Poslata oprema je uključivala bombe, rakete, torpeda, projektile, eksplozivna punjenja i opremu koja je „dualne prirode“ tj. može biti korištena i u vojne svrhe. Prema izvještaju francuske nevladine organizacije za istraživačko novinarstvo Disclose, francuske i njemačke firme su od 14. marta izvezle i termovizuelne kamere za preko hiljadu ruskih tenkova, navigacijske sisteme i infracrvene detektore za borbene avione i borbene helikoptere. Neki od njih se sada koriste na ukrajinskom frontu, navodi se u izvještaju, uz opasku da su ruski tenkovi opremljeni francuskom opremom učestvovali i u napadu na nuklearnu elektranu Černobil uz granicu sa Bjelorusijom odakle je krenula glavnica invazionih snaga na putu prema Kijevu. Njemački izvoz u Rusiju uključivao je ledolomce, puške i vozila „specijalne zaštite“. Firme koje su izvozile vojnu opremu su se pokrivale da se radi o poslovima koji su dogovoreni prije uvođenja embarga na oružje 2014. godine a Njemačka vlada je naknadno izjavila da je dobila „uvjeravanja ruske strane da neće koristiti isporučeno naoružanje u ratnom sukobu“. Većina analitičara i vojnih stručnjaka smatra da su ruska „uvjeravanja da neće koristiti zapadno oružje“ jednaka tvrdnjama koje su mjesecima ponavljane iz Kremlja kako Rusija neće napasti Ukrajinu. Osim Njemačke i Francuske, još najmanje 10 EU država su prodale Rusiji vojnu opremu vrijednu skoro 80 miliona eura.

Dok traje saga oko oružja poslatog Putinu, u Berlinu se i dalje opravdavaju da je totalni embargo na ruski gas i naftu neizvodiv na brze staze. Mnogi prebacuju Berlinu za lekcije o štednji koje su dijelili Evropljanima zbog grčke krize prije deset godina govoreći im da je „bolji kraj s užasom nego užas bez kraja“.

Analena Berbok, ministrica vanjskih poslova, kaže da je nemoguće smanjiti uvoz ruske nafte na nulu prije kraja godine, dok će za plin trebati mnogo duže. Ipak, Litvanija, mnogo siromašnija i ranjivija zemlja, već je zaustavila i jedno i drugo.

Ruski plin i nafta, koji opskrbljuju domove i automobile Evropljana, omogućavaju finansiranje Putinove ratne mašine u iznosu od 350 milijardi eura godišnje. Ako bi taj novčani tok bio prekinut sankcijama, Kremlj bi bio u ozbiljnom problemu da nastavi finansiranje rata.

Najveći skandal vrti se oko gasovoda Sjeverni tok 1 i 2. Tokom skoro dvije decenije, ovaj projekat je marljivo gurala veza njemačkih političara i ruskih državnih korporacija. Počelo je sa Gerhardom Šrederom, čiji je otac poginuo na Istočnom frontu. Kada je sišao sa funkcije saveznog kancelara 2005. godine, on je postao predsjednik Sjevernog toka i upravnih odbora državnih ruskih kompanija Gazproma i Rosnjefta. Kao vođa mladih SPD-a je tokom 80-ih imao bliske odnose sa komunističkim omladinskim organizacijama Istočne Njemačke i Sovjetskog Saveza, kojima su upravljale zloglasne komunističke obavještajne službe Štazi (Stasi) i KGB. Tada je njegov zamjenik bio sadašnji savezni kancelar. Interesantno je i da je izvršni direktor Sjevernog toka 2 niko drugi do Matias Varnig.

Varnig je  priznao je da je bio bivši špijun Štazija. Štazijeve arhive pokazuju da su u februaru 1988. i on i Putin, koji je tada bio stacioniran u Drezdenu kao oficir KGB-a, odlikovani medaljama za zasluge. Varnig je demantovao izvještaje da je regrutovao špijune za Putina u starim danima. U februaru 2015. godine, Šreder je poveo Varniga kod Zigmara Gabriela, ministra ekonomije i energetike u vladi Merkelove, kako bi razgovarali o saradnji sa Rusijom, prema listi sastanaka datom u izvještaju. On je takođe pratio rukovodioce Sjevernog toka 2 kako bi vidio ambasadore u Moskvi i Briselu u to vrijeme.

Sjeverni tok 1, gasovod ispod Baltika koji je zaobišao Ukrajinu, otvoren je 2011. godine uz veliku pompu njemačkih, ruskih, francuskih i holandskih lidera. Kremlj je namjeravao da novi gasovod Sjeverni tok 2, čiji je kapacitet udvostručen, osigura da njemački potrošači i industrija ostanu trajno zavisni o ruskom gasu. Angela Merkel i njeni koalicioni partneri iz SPD-a dosljedno su odbijali da prihvate da Severni tok ima politički i strateški, kao i ekonomski značaj. Njemci su čak dozvolili ruskim kompanijama da kontrolišu velike djelove svojih skladišta energije i rafinerija, što znači da su, kada je invazija na Ukrajinu počela u februaru, zalihe nafte i gasa bile niske. Ovo je bio još jedan faktor u uvjeravanju Berlina da je rani izlazak sa ruskog tržišta nemoguć. Čak se i ugalj, jedino fosilno gorivo koje Njemačka ima u izobilju, uglavnom uvozio iz Rusije, dijelom iz ekoloških razloga, uglavnom zato što je bio jeftiniji.

Britanski Telegraf u svojoj analizi zaključuje da Njemačka više nije velika vojna sila, ali može od sebe napraviti evropski arsenal demokratije. Njemački narod toliko duguje Ukrajini, njenim saveznicima i sebi.  Telegraf citira i američkog istoričara Timoti Snajdera da su „trideset godina Njemci Ukrajincima držali predavanja o fašizmu. Kada je fašizam zaista stigao, Njemci su ga finansirali, a Ukrajinci su počeli ginuti boreći se protiv njega.”

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo