Povežite se sa nama

OKO NAS

Sačekuša u Kotoru

Objavljeno prije

na

Poslije svirepog ubistva Beranca Darka Bugarina (33), koji je živio i radio u Kotoru, može se smatrati da se rat u kriminalnom podzemlju nastavlja i da će narko podzemlje tek proključati. Kako se približava hapšenje odbjeglog narko bosa Darka Šarića, od toga rata se sve više strepi. Njegovi nekadašnji saradnici, kako oni koji su mu u međuvremenu okrenuli leđa i počeli da razvijaju svoj „biznis”, tako i oni koji su mu ostali vjerni, prijete jedni drugima, najavljujući krvave obračune.

Bugarin, prema Monitorovim izvorima, nije bio značajna figura u klanu Darka Šarića. Ovaj bivši policajac je posljednjih godina radio kao obezbjeđenje ubijenog Dragana Dudića Frica. ,,Bugarin je ostao bez posla u policiji nakon čega se uključio u poslove obezbjeđenja koji su mu ponuđeni kako bi izdržavao porodicu. Do posljednjeg trenutka živio je kao podstanar” – priča naš policijski izvor.

On vjeruje da je Bugarin, zbog prirode posla kojim se bavio, mnogo znao, i da je mogao biti zanimljiv svjedok. ,,Prateći i obezbjeđujući Šarićeve prijatelje i saradnike, on je bio u prilici da vidi svašta. Mogao je znati i sa kim su se susretali, kada i gdje. Znao je previše i mogao je biti nezgodan svjedok. Najvjerovatnije da je to bio motiv njegove likvidacije” – kaže ovaj policijski izvor.

Monitorov izvor smatra da će se vrlo teško naći nalogodavci i izvršioci. ,,Na tragu Darku Šariću do sada ima desetak leševa u najsurovijim likvidacijama. Nijedan od tih slučajeva nije riješen. Ne može se zato očekivati da ovaj slučaj bude rasvijetljen prije Šarićevog hapšenja”.

Darko Bugarin je ubijen prošle sedmice u kotorskom naselju Škaljari ispred kuće u kojoj je stanovao sa suprugom i dvoje maloljetne djece, oko dvadeset dva sata, sa pet hitaca iz pištolja u leđa. Bugarin je u posljednje vrijeme radio kao obezbjeđenje u diskoteci Maksimus.

Bivši Dudićevi tjelohranitelji Bugarin i Darko Perović iz Nikšića bili su osumnjičeni da su nakon Fricovog ubistva nanijeli teške tjelesne povrede Nikšićaninu Ivanu Vračaru, ubici njihovog poslodavca.

Podsjetimo, Vračar je 30. maja 2010, između 12 i 13 sati, ubio Dudića, na prepunoj terasi kafića Moka, gdje je ovaj sjedio s prijateljima. Neopaženo je s leđa prišao stolu, naoružan sa dva pištolja, i počeo da puca prema Dudiću koga su pogodila dva metka. Peroviću i Bugarinu je prvom optužnicom na teret bilo stavljeno da su pretukli Vračara, nakon što je on pucao i ubio Dudića. Bili su optuženi za nanošenje teških povreda i za nasilničko ponašanje. Zastupnik optužnice je, usljed nedostatka dokaza, odustao od optužbe protiv Bugarina za oba krivična djela.

Krivično vijeće Apelacionog suda Vračaru je zbog ubistva Dudića u junu ove godine potvrdilo presudu Višeg suda, kojom je osuđen na 17 godina zatvora.

Na Žabljaku je nakon toga likvidiran Šarićev šurak Luka Popović (31), kojeg nije spasilo to što je promijenio ime u Dario.

U međuvremenu, u Nikšiću je na parkingu autobuske stanice ubijen Vidak M. Vorotović (34), zvani Vinko. On je bio brat Marka Vorotovića (32), istaknutog člana narko-klana Darka Šarića.

Ubijeni Vorotović je bio povezan sa Jovicom Jocom Zindovićem (36), bivšim zetom Darka i Duška Šarića, koji je iz revolvera magnum smit veson, ubio Luku Popovića, brata od strica supruge Darka Šarića, Lane Popović.

Motivi likvidacije mladog Vorotovića, koji je od ranije poznat policiji ne samo u Crnoj Gori, zvanično su nepoznati. Međutim, nije mali broj onih koji ovu likvidaciju dovode u vezu sa Vidakovim bratom Markom, visokopozicioniranim članom narko-klana Darka Šarića. Zbog učešća u švercu više od dvije tone kokaina iz Latinske Amerike, Marko je uhapšen u prvom „talasu” akcije Balkanski ratnik. Poslije dvije godine negiranja, priznao je svoje učešće u ovom biznisu.

Ispričao je sve što zna i nagodio se sa specijalnim tužilaštvom u Beogradu. Prihvatio je zatvorsku kaznu od devet godina. Prije ulaska u Šarićevu ekipu i Marko je bio član obezbeđenja diskoteke Maksimus u Kotoru.

Ubijeni Vorotović i Zindović, koji je poslije cijelog dana provedenog po žabljačkim kafićima sa Popovićem, u hotelskoj sobi na njega iznenada potegao revolver i raznio mu glavu, prema riječima našeg izvora iz policije, imali su istog gazdu – Darka Šarića.

Interesi i putevi su im se u jednom momentu razišli, ali i ukrstili poslije hapšenja Marka Vorotovića. Uz to, obojica su prije nekoliko godina uhapšeni sa još osam saradnika kao članovi grupe koja je planirala da likvidira Veselina Bujića iz Bara.

Nesuđeni atentatori koristili su stan odbjeglog narko-bosa, Rožajca Safeta Saja Kalića, a ključ im je dao Kalićev kum, Duško Šarić, Darkov brat, kome se ponovo sudi u Višem sudu u Bijelom Polju.

Zindović, koji je uvijek nosio po dva pištolja, hapšen je 2008. godine po tajnoj Interpolovoj potjernici, koju je za njim raspisala Slovenija, zbog ubistva vođe crnogorskog podzemlja u toj zemlji Miša Vujičića. Slovenačka policija, kako je procurilo poslije ubistva Vujičića, imala je saznanja o tome ko je naredio njegovo ubistvo. Bilo je riječi o tome da je ta osoba u bliskim odnosima sa Zindovićem i da u hijerahiji crnogorske mafije zauzima drugo mjesto. Međutim, dokazi o tome nikada nijesu prikupljeni.

Očigledno, sva ova ubistva govore da je u pitanju razračunavanje u Šarićevom klanu. ,,Svi ovi ljudi, i mnogi drugi koji su ubijeni u Srbiji, imali su nešto zajejedničko – kontakt sa odbjeglim Darkom Šarićem. Mislim da se radi o razračunavanju unutar klana. Uklanjaju se ljudi koji znaju previše prije Darkovog hapšenja ili predaje” – kaže Monitorov policijski izvor.

On smatra da se još nijesu stekli politički uslovi za hapšenje Darka Šarića i podsjeća na njegovo pismo koje je na adresu Specijalnog suda i advokata Zdenka Tomanovića, koji ga brani, stiglo iz Turske. Potpisao ga je navodno odbjegli Pljevljak. U pismu je naglasio da nije „arhitekta nikakvih narko-klanova i narko-trgovina u ovom regionu”.

,,To ću i pokušati da dokažem, ali kad se stvore uslovi da mi se sudi u sudnici, a ne u kabinetima” – poručio je između ostalog Darko Šarić.

Za Darkom Šarićem se i dalje traga. Njegov se klan osipa, a žrtve padaju i u Crnoj Gori.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo