Povežite se sa nama

OKO NAS

Sprega političara i menadžera

Objavljeno prije

na

siemens

Simens AG je simbol Njemačke kao što su to Brandenburška vrata u Berlinu ili rijeka Rajna. No, ime Simens postalo je simbol i najvećeg skandala sa podmićivanjem u Njemačkoj privredi ikada. Isljednici su 2006. naišli na sumnjive isplate vrijedne ukupno 1,3 milijarde eura. Posljedica su bile oštre kazne: najveća evropska kompanija iz sfere elektronike i elektrotehnike je SAD i njemačkom pravosuđu isplatila 1,2 milijarde eura i još najmanje toliko da bi bilo raščišćeno činjenično stanje.

Prema njemačkim medijima, Simens je zbog podmićivanja službenika u zemljama širom svijeta bio prisiljen na plaćanje kazni u ukupnoj visini od 2,9 milijarde eura, što nije mala suma ni za velike kompanije poput Simensa. U to još nije uračunata šteta od gubitka ugleda na tržištu.

Ovih dana je državno tužilaštvo za borbu protiv korupcije u Beogradu pokrenulo istragu protiv Simensa zbog sumnje da je ta kompanija dala 50 miliona eura mita kako bi dobila poslove u zemljama jugoistočne Evrope. Simens u Srbiji je takođe predmet istrage zbog mita u javnim nabavkama, potvrdio je za beogradski dnevnik Blic portparol austrijskog tužilaštva Erik Majer.

Istraga, kako je potvrđeno u tužilaštvu, se ne vodi samo protiv menadžera, već i firme Simens Austria AG. Osim Srbije, istragom su obuhvaćeni tenderi u Hrvatskoj, Bosni i Bugarskoj. U tim zemljama je koncern mitom „kupovao” poslove, sumnja tužilaštvo.

Portparol Majer objasnio je da se firma Simens Austria AG u vezi afere podmićivanja, za koju se od 2009. vodi istraga protiv bivših menadžera, vodi kao oštećena strana, ali da se od kraja 2010. smatra i optuženom zbog sumnje za utaju novca. Mito, kako se sumnja, isplaćivan je preko ugovora za savjetodavne usluge, za koje tužilaštvo smatra da nijesu pružene ugovorom dogovorene usluge.

Prema istrazi, sistem mita je funkcionisao tako što je novac isplaćivan preko tih ugovora za koje tužilaštvo smatra da su fiktivni. Tok novca kretao je iz matice firme u Minhenu, preko računa u Lihtenštajnu, Kipru i Švajcarskoj. Tužilaštvo iz Beča, u okviru istrage, proslijedilo je više zahtjeva za pravnu pomoć zemljama jugoistočne Evrope. Do jeseni, istražni organi očekuju da bi mogli da završe izvještaj, poslije čega predstoji analiza, da bi iduće godine bilo odlučeno da li će biti podignuta optužnica.

U Srbiji je protekle tri nedjelje aktuelna afera Skener, koja se tiče namještenih tendera za nabavku radiološke opreme. Blic tim povodom podsjeća da je kompanija Simens učestvovala u tenderima 2011. i 2012, koji su sumnjivi jer je kupovina uređaja vršena po identičnim i uigranim šemama kada su naduvane cijene uređaja.

Ministarstvo zdravlja kupilo je od Simensa CT skener za 44,4 miliona dinara, kao i Angio salu za 66,9 miliona dinara u 2011. Godinu dana kasnije, Ministarstvo zdravlja je od Simensa kupilo uređaj magnetne rezonance za 218,3 miliona dinara. Specifično je da su Simensovi uređaji bili skuplji od ostalih ponuđača.

Blic je nezvanično saznao kako su tenderska nabavka radiološko opreme u Kliničkom centru Vojvodine (KCV) i na Institutu za onkologiju Vojvodine na kojima je pobijedila kompanija Simens, predmet istrage Državnog tužilaštva za borbu protiv korupcije u Beogradu. Radi se o tenderskim nabavkama od prije tri godine, a vrijednost kupljene opreme u KCV iznosi 50 miliona dinara.

Povod za cijelu priču je bio nedavno odložen tender za radiološku opremu. Za Blic je misterija zašto su nadležne institucije defanzivne u cijelom procesu rasvjetljavanja ovog slučaja. Indikativno je i da se izvoru Blica na ovu temu već danima prijeti, stavljajući do znanja da bi pisanje o ovom problemu trebalo da bude prekinuto.

Iz Simens Srbija su saopštili kako se ova istraga odnosi na poslove koje je Simens Austrija obavljao prije 2008. u državama regiona jugoistočne Evrope. Simens d.o.o. Beograd tvrdi kako nadležni organi u zemlji nisu počeli nikakvu istragu o poslovanju Simensa u Srbiji.

Koliko prošle godine parlament Grčke je ratifikovao ugovor o poravnanju sa Simensom u vrijednosti od 270 miliona eura. Simens nije oslobođen od gonjenja pred krivičnim sudom.

Grčka vlada je 2011. tražila nadoknadu od njemačkog giganta iz koga su priznali da je podmićivano kako bi Simens dobio ugovore u inostranstvu. Prema podacima parlamentarne istrage, utvrđeno je da je Grčka zbog mita pretrpjela štetu od dvije milijarde dolara.

Grcki tužioci su optužili menadžere domaće podružnice Simensa za navodno nezakonito finansiranje stranaka i isplate mita za dobijanje vladinih ugovora, od kojih su neki imali veze sa održavanjem Olimpijskih igara u Atini 2004. Komisija grčkog parlamenta imenovala je 2011. kao odgovorne za skandal 15 tadašnjih i bivših ministara te zemlje. No, samo tri bivša ministra, konzervativci Prokope Pavlopulos i Hristos Markojanakis i socijalista Tasos Mantelis, mogu biti krivično gonjeni, dok su ostali zaštićeni imunitetom.

Od otkrivanja skandala s mitom koji je Simens plaćao funkcionerima u raznim zemljama, samo dvojica grčkih zvaničnika su priznali da su primali novac od te kompanije. Bivši ministar transporta Mantelis je priznao da je 1998. od Simensa prihvatio 100.000 eura za njegovu stranku PASOK. Tri menadžera Simensove grčke filijale, uključujući tadašnjeg izvršnog direktora Mikalisa Kristoforakosa, bili su optuženi, ali su pobjegli u inostranstvo i tako izbjegli ruku pravde. Nemački Ustavni sud je 2009. odbacio zahtjev Grčke za izručenje Kristoforakosa.

Zvaničnici Simensa su potkupljivali službenike u Argentini, Bangladešu, Venecueli, Iraku, Libiji, Nigeriji i Rusiji. Internom istragom je utvrđeno da su zaposleni kompanije dali više od 1,3 milijarde eura mita.

U decembru 2011. su američki tužioci optužili osam bivših rukovodilaca ove kompanije da su tokom više od jedne decenije argentinskim zvaničnicima dali mito od 100 miliona dolara kako bi dobili ugovor za izrađivanje ličnih karata u toj zemlji. Krajem 2008. koncern je osuđen na novčanu kaznu od oko milijardu eura koliko mora da isplati vladama SAD i Njemačke. U korupcionaške šeme najviše je ogrezao Simensov sektor prodaje opreme za fiksnu telefoniju.

SRBIJA, KORUPCIJA, ZDRAVSTVO

Srpsko zdravstvo je i službeno na posljednjem mjestu u Evropi i sa veoma visokim stepenom korupcije. Godišnje se za zdravstvo iz budžeta izdvajaju oko dvije milijarde eura, a prema tamošnjim medijima značajan dio tog novca završi u privatnim džepovima, prije svega putem namještenih tendera.

Predsjednik udruženja Privatni lekari Srbije profesor doktor medicinskih nauka Višeslav Hadži Tanović je kazao da je korupcija u zdravstvu sistemska i kreće upravo od Ministarstva zdravlja. „Najveća korupcija je zapravo u Ministarstvu i tamo gde se organiziraju nabavke i investicije. Tako da treba poći od glave, da sve bude transparentno i da se procesuiraju svi dosadašnji koruptivni nalazi i Tužilaštva i policije, koji su mnogobrojni. Počevši od kupovine vakcine, nabavke opreme, investicija u Kliničke centre i tako dalje.”

Koordinator nevladine organizacije Doktori protiv korupcije Draško Karadinović ocijenio je da je srpsko zdravstvo totalno politizovano, jer se najozbiljnija korupcija upravo događa na menadžerskim nivoima, na koje se postavljaju stranački kadrovi. Tu su ogromne zarade i ogromni profiti za finansiranje političkih stranaka, i to je jedan od osnovnih razloga zašto ništa nije preduzeto na suzbijanju korupcije u zdravstvu, smatra Karadinović.

Ministarstvo zdravlja je, u posljednjem trenutku, početkom juna otkazalo tender vrijedan 300 miliona dinara za nabavku novih radioloških uređaja jer je do Agencije za borbu protiv korupcije stigla informacija da je namješten, objavio je Blic.

Domaća predstavništva firmi Filips, Šimadzu i Hitaci, Simens i Tošiba bila su na tenderu Ministarstva zdravlja predviđena kao pobjednici i od njih, po paprenim cijenama, bi bili kupljeni uređaj za magnetnu rezonancu i tri CT skenera. Budžet Srbije bio bi oštećen za gotovo 188 miliona dinara.

Kada je riječ o CT skenerima, Srbija je 16-slajsni tip skenera plaćala 42 miliona dinara, dok oni koštaju od 13 do 20 miliona dinara. Ministarstvo je u tenderu, namjeravalo da kupi i 64-slajsni skener za cijenu od 64 miliona dinara, iako on košta između 23 i 40 miliona dinara.

SIMENSOVA ISTORIJA SKANDALA

Prije skoro jednog vijeka Simens je bio umiješan u spektakularan politički skandal koji je potresao Japan i doveo do pada vlade premijera Jamamoto Gonohjea. U to vrijeme je japanska ratna mornarica imala masivan program razvoja, a mnoštvo savremenih brodova i oružja je kupovano u Evropi. Simens je bio obezbijedio gotovo monopolistički položaj u Japanu i za to u potaji davao mito od 15 odsto zvaničnicima domaće mornarice zaduženim za nabavke. No, 1914. britanska firma Vikers je ponudila japanskim zvaničnicima povoljniji ,,dil”, mito od 25 odsto, uključujući i 40.000 jena viceadmiralu Macumoto Javari, bivšem načelniku Tehničkog odjeljenja mornarice, posebno zaduženim za kupovinu ratne krstarice Kongo. Kada su u sjedištu Simensa u Berlinu doznali za ,,dil”, zatraženo je objašnjenje od njihovog tokijskog predstavništva. Njemački službenik Simensovog predstavništva u Tokiju Karl Rihter je tada ukrao dokumenta koja su ukazivala da je njegova kompanija prethodno dala 1.000 funti sterlinga japanskoj mornarici za jedan drugi posao. Ta dokumenta je prodao novinskoj agenciji Rojters zajedno sa kopijom telegrama iz berlinskog sjedišta Simensa, a onda pobjegao u domovinu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

CENTAR ZA AUTIZAM: JOŠ JEDNO SKUPO NEISPUNJENO OBEĆANJE BIVŠE VLASTI: Umjesto u Centar, milioni otišli u Beograd

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je najavljeno je da će u Centar biti uloženo 1,5 miliona,  otvoren je sa manje od 100.000 eura. Uz obećanje da je problem odlaska djece na liječenje u Srbiju riješen. Tokom tri godine od otvaranja, institucijama u Beogradu, za smetnje iz domena koji pokriva Centar, plaćeno je preko 1,6 miliona eura

 

Za izgradnju Centra za autizam iz budžeta će biti opredijeljeno 1,5 miliona eura, izjavio je bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović, krajem 2017.

Prvi nacionalni Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju Ognjen Rakočević otvoren je 30. marta 2018. Zvanična informacija je glasila da su prostor površine 410 m² za aktivnosti Centra i medicinsku, didaktičku i drugu opremu u vrijednosti od 64.000 eura ustupili Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje. Za opremanje Centra, od donacija je skupljeno još 10.000 eura, kazao je tada ministar. O milion i po eura više nije bilo pomena. Na pitanja koliko je novca za Centar izdvojeno, što je bilo sa najavljenih 1,5 miliona i ostala, koja smo poslali bivšem ministru Hrapoviću, nijesmo dobili odgovore. Odgovore nam nijesu poslali ni iz Ministarstva zdravlja.

Iz Kliničkog centra Crne Gore, u sastavu kojeg Centar djeluje, dobili smo podatke koliko je od strane Ministarstva i putem donacija do sada uloženo. Ukupno 49.510 eura, od čega je Ministarstvo zdravlja iz budžeta opredijelilo 17.000 eura, a donacije su iznosile skoro duplo, 32.400 eura (vidi boks).

Slični centri u regionu koštali su znatno više. Isto u martu, ali 2019. u Osjeku je otvoren Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. Investicija je koštala 2,6 miliona eura, a dobijen je savremeni regionalni centar za djecu iz Hrvatske i šire. Zgrada Centra za autizam u Albaniji na internetu se promoviše kao primjer moderne albanske arhitekture. Sadržaji koji se nude djeci i opremljenost ova dva centra su neuporedivi sa skromnim uslovima u podgoričkom centru.

,,Vodila sam dijete u Centar i osoblje se baš trudi, ali mi je uvijek čudna sama zgrada u kojoj ima jedna velika hala i tu je sve ispregrađivano i prostorije su male i zbijene”, kaže za Monitor majka jedne od korisnica Centra.

Prostor u kome je Centar smješten je u stvari donacija Zavoda za zapošljavanje. Gradnja je počela 2006, a prvobitna namjena prostora je bila osnivanje fabrike za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Iz Zavoda su prilikom otvaranja istakli da su u izgradnju i opremanje uložili preko dva miliona eura. Vlada je našla revolucionarno rješenje, pa je u prostoru za fabriku otvorila instituciju za najugroženije.

Ministar Hrapović je obećavao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. A na otvaranju Centra tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

Tri godine nakon ovih obećanja stvari stoje ovako: ,,Moja ćerka ide kod logopeda u Centar, ali samo jednom mjesečno. Mnogi roditelji su prinuđeni da idu u Beograd. Fond refundira troškove za tamošnje tretmane, ali roditelji plaćaju sve ostalo – smještaj, hranu i to duži period”, kaže majka korisnice Centra.

Otac djeteta sa autizmom kaže da stručnjaci u Centru daju maksimum, ali da nedostaje kadra: ,,Prije je bilo sat, sada se smanjilo kod psihologa na 45 minuta, a kod logopeda 30 minuta i to jedanput nedjeljno. Morali smo dva mjeseca da budemo u Beogradu jer su tamo tretmani svakodnevni. Fond je to platio, ali smo mi morali da plaćamo stan i sve ostalo.Nije mi jasno da ne mogu kod nas da se zaposle logopedi, a ne da se ide u Beograd”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBOG MASOVNOG KRIVOLOVA TRAŽI SE MORATORIJUM NA LOV: Vukovi čuvaju ovce  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sagovornici Monitora saglasni su da je postojeći sistem uređenja lova u Crnoj Gori izuzetno loš. Masakriranje srna, pucanje u sovu ušaru u Podgorici iz vazdušne puške i brutalno ubistvo mečke u Beranama – rasrdilo je građane. Inicirano je  uvođenje moratorijuma na lov od pet godina

 

U proteklih mjesec dana objelodanjeno je čak pet slučajeva u kojima su, zbog krivolova, stradale zakonom zaštićene životinjske vrste u Crnoj Gori. Masakriranje srna, pucanje u sovu ušaru u blizini Tehničkih fakulteta u Podgorici iz vazdušne puške i brutalno ubistvo mečke u Beranama – rasrdilo je građane. Inicirano je za uvođenje moratorijuma na lov u trajanju od pet godina.

Stanje u oblasti lovstva u Crnoj Gori već duže je alarmantno do te mjere da je ubijanje nelovnih, pa čak i zaštićenih vrsta, postalo svakodnevica, smatraju iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). ,,Zabrana lova, na kojoj insistiramo, jedino  može omogućiti dovoljno vremena za sprovođenje efikasne zakonodavne i institucionalne reforme lovstva, kao i revizije liste zaštićenih vrsta i trajanja lovnih sezona”, kazali su iz te organizacije za Monitor.

Postojeći sistem uređenja lova u Crnoj Gori izuzetno je loš, iz više razloga, ističe za Monitor građanski aktivista Aleksandar Dragičević. ,,Lovačka udruženja, koja upravljaju lovištima, odokativno određuju kakvo je stanje divljači i njene brojnosti u šumama. Tako, mogu da tvrde da ima 700  zečeva i da će te godine odstrijeliti 200, iako stanje u šumi može biti drugačije – 300, 500 ili 1000. To niko ne može znati, jer niko divljač nije ni pobrojao koristeći se naučnim metodama”, navodi on. Mi ne znamo kojim  vrstama u Crnoj Gori prijeti izumiranje, a kojih ima  previše.

Iz CZIP-a dijele stav sa Dragičevićem. Oni ukazuju  da su lovačkom savezu i organizacijama, koje čine 38 NVO i tri javna preduzeća, lovišta data na upravljanje bez obaveze plaćanja naknade državi.

Podaci o brojnosti svih vrsta divljači mogu se pronaći u Programu razvoja lovstva Crne Gore za period od 2014. do 2024. godine. ,,Međutim, ti podaci potiču iz planskih i izještajnih dokumenata korisnika lovišta. Primjećuju se brojne nelogičnosti, što izaziva sumnju u tačnost podataka. Da bi se sproveo adekvatan monitoring i utvrdilo nulto stanje divljači – lov mora biti privremeno zabranjen. Podaci, koji će biti osnova za planove upravljanja lovištima i formiranja lovnih osnova, moraju poticati od strane stučnih institucija”, ističu iz CZIP.

Dragičević smatra da je  sadašnje stanje, u kom su lovišta data na upravljanje isključivo lovačkim društvima, isto kao da je dato  vuku da čuva stado. ,,Svjedoci smo da godinama  nema nikakvog uređenja i da su lovci, najčešće, istovremeno i krivolovci. To najjasnije vidimo po broju procesuiranih slučajeva. Obično se za one koji budu procesuirani, ispostavi da su članovi lovačkih udruženja, pa ih onda odatle naknadno izbacuju, kao da nisu do tada znali čime se bave”.

Andrea JELIĆ
foto: Ado SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ SUĐENJA ZA DVOSTRUKO UBISTVO NA STAROM AERODROMU U PODGORICI: Osam godina patnje zbog gubitka dva sina i nemara pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni sud Crne Gore krajem prošle godine naložio Apelacionom sudu da ponovo pokrene postupak u kojem je prvobitno Mašana Čogurića osudio na 20 godina zatvora zbog ubistva braće Danijela i Davorina Ćulafića

 

Pravda je spora, ali dostižna. Kada je riječ o crnogorskom pravosuđu, pravda je prilično spora, dok je dostižnost veoma upitna. To pokazuje i slučaj Borislava Ćulafića iz Murina, koji je 2014. godine prilikom pucnjave u kafiću Moskva na Starom Aerodromu izgubio dva sina – tridesetogodišnjeg Davorina i dvadesetčetvorogodišnjeg Danijela.

Živote ovih mladića je, nakon kraće svađe, okončao dvadesetogodišnji Cetinajnin Mašan Čogurić ispalivši u njih tri hica i pobjegavši sa mjesta zločina. Iako je iz svih tužilačkih i sudskih spisa jasan slijed događaja – jedan mladić naoružan pištoljem lišio je života dva druga mladića, od kojih je jedan bio naoružan metalnim boksem, Borislavu Ćulafiću, unesrećenom ocu koji je ostao bez potomstva, nije jasno kako ni nakon četiri godine nema pravosnažne presude u tom predmetu. Posljednja presuda Vrhovnog suda donesena je krajem prošle godine i njome je poništena drugostepena presuda i slučaj ubistva braće Ćulafić vraćen je na ponovni postupak Apelacionom sudu. Ćulafić za Monitor tvrdi da je cijelo suđenje bilo „obična farsa“ sa podmetnutim dokazima (između ostalih i boks) i tužilačkim opstrukcijama kako bi se stvorio uvid da je bilo riječi o Čogurićevoj samoodbrani.

Čogurića je Više državno tužilaštvo teretilo za krivično djelo teško ubistvo u prekoračenju granica nužne odbrane u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. U prvostepenom postupku pred podgoričkim Višim sudom dva puta je osuđen na 13 godina zatvora zbog ubistva i sedam mjeseci zatvora zbog nedozvoljenog držanja oružja. U drugom stepenu, pred Apelacionim sudom, preinačena je kazna zatvora na 20 godina zatvora, dok su optužbe za nedozvoljeno držanje oružja odbačene, jer je, po nalazu tog suda, zastarjelo krivično gonjenje za to krivično djelo.

Vrhovni sud je na kraju potvrdio da je zastarjelo krivično gonjenje za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, što znači da je Čogurić gotovo pravosnažno oslobođen ovog krivičnog djela. Najviša sudska instanca vratila je predmet Apelacionom sudu na ponovno odlučivanje.

Iz presude Vrhovnog suda vidi se nemar sudija, zbog loših rečeničnih formulacija i protivrječnosti, dok se predstavnik tužilaštva nije ni interesovao da zastupa optužnicu i oštećene pred najvišom sudskom instancom. Nemar tužilaca, koji su zastupali optužnicu, vidi se i u odnosu prema unesrećenoj porodici, zbog čega je otac ubijenih Borislav Ćulafić pisao i Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT). Ćulafić je VDT-u podnio prigovor na postupanje Veselina Vučkovića, državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu, koji nije prisustvovao na nekoliko ročišta pred Apelacionim sudom (a nije poslao zamjenu), dok je u jednom trenutku prekinuo komunikaciju sa porodicom oštećenih. Vrhovno državno tužilaštvo obavijestilo ga je da je prigovor proslijeđen Tužilačkom savjetu, koji još o tome nije odlučivao.

Ćulafić je i tokom postupka pred Višim sudom (bezuspješno) tražio izuzeće postupajućeg višeg državnog tužioca Miloša Šoškića, zbog, kako je tvrdio, opstrukcija postupka. Neobično je da Vrhovnom sudu nije pisao Vučković, koji je zastupao optužnicu pred Apelacionim sudom, već Šoškić. Neobično je i to što Šoškić nije tražio potvrđivanje ili strožu presudu, već da se predmet vrati Apelacionom sudu na ponovni psotupak, što je Vrhovni sud i učinio, s obzirom da su isto zahtijevale obje strane – i tužilaštvo i odbrana.

Otac ubijene braće sumnja da je Šoškić „sinhronizovano“ sa bivšim kolegom tužiocem, sada advokatom Danilom Mićovićem, traži vraćanje na ponovno suđenje u Apelacioni sud. Šoškić je u prvostepenom postupku tražio maksimalnu kaznu od 40 godina, a isti zahtjev ponovio je pred Vrhovnim sudom zbog čega je i tražio vraćanje predmeta drugostepenom sudu.

Ćulafić je za Monitor rekao da očekuje da neće biti povećanja na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, niti da će biti potvrđena kazna od 20 godina za dva oduzeta života. On smatra da je presudom Vrhovnod suda „nacrtano“ da kazna bude 13 godina zatvora kao prvostepena presuda Višeg suda u Podgorici, a sumnja da kazna može biti manja ili oslobađajuća.

„I za laika, ’presuda’ Vrhovnog suda od 1. decembra 2020. godine je veoma ’čitljivo štivo,  poznatog rukopisa’ crnogorskog sudstva.  Presudu potpisuju predsjednica vijeća Vesna Medenica i članovi vijeća – sudije Petar Stojanović, Stanka Vučinić, Vesna  Vučković  i Svetlana Vujanović. U dostavljenoj mi presudi, dan prije nove 2021. godine, otvoreno se ’crta’ preporuka ili naredba da je 13 godina ’prava presuda’, koja bi, vjerovatno, zadovoljila izvršioca zločina, rođake, kumove, kolašinske trgovce nekretninama i kolašinske svemoćne vlasnike nekretnina – prodavce  skupocenih utrina i davno zapuštenih vrletnih proplanaka s prodajnom cijenom kao u Monaku. Glavnih nalogodavaca ’nezavisnim’ sudijama u Višem i  Apelacionom  i Vrhovnom sudu“, kazao je Ćulafić.

On tvrdi da se sudije Vrhovnog suda u navedenoj presudi slažu sa vijećem sudija Višeg suda Vladimirom Novovićem, Vesnom Moštrokol, Brankom Bošković, Natalijom Boričić i Miljanom Pavlićević, kao i sa vijećem sudija (drugostepenog) Apelacionog suda Sekom Piletić, Milićem  Međedovićem i Ratkom Ćupićem.

„Poslednju nadu za pravičnom presudom imao sam u Vrhovnom sudu. Nakon ove presude  i predlozima da sudije Apelacionog suda ponovo sude i ’isprave prethodne  greške’ ukazane ovom presudom, uz date smjernice za konačno ’očekivanu presudu po želji izvršioca zločina’, ja ovlašćeni predstavnik, otac braće Ćulafić, obavijestiću javnost da li ću i dalje prihvatiti da učestvujem u simuliranim suđenjima, odnosno proceduralnim iživljavanjima nada mnom od strane navedenih sudova i navedenih imena sudija i takozvanih postupajućih tužilaca Miloša Šoškića i pred Apelacionim sudom Veselina Vučkovića, i pristrasnih vještaka koji negiraju stvarnost – nešto što postoji, od kojih nijesam dužan da trpim mentalnu torturu“, pojašnjava Ćulafić.

Borislav Ćulafić tvrdi da se iz obdukcionog nalaza jasno vidi da u slučaju ubistva njegovih sinova ne može biti riječ o napadu na Čogurića. To se, kako pojašnjava, može vidjeti iz ulaznih i izlaznih rana od ispaljenih projektila, koje pokazuju da su njegovi sinovi bili bočno okrenuti prema napadaču.

S obzriom na to da je riječ o velikoj porodičnoj i ljudskoj tragediji, bilo bi lijepo da predstavnici pravosuđa, ukoliko stvarno postoje pravno-proceduralne prepreke, makar pokažu više senzibiliteta i empatije prema žrtvama i nihovoj porodici. Kako Ćulafić navodi u jednom prigovoru VDT-, u kojem ga obavještava da Vučković nije prisustvovao važnom ročištu – „a radi se o likvidaciji dva rođena brata, usred bijela dana, neoženjena i bez potomstva i još dva ljudska bića, majka i ja – otac, pa neka smo iz neke ’seoske zabiti’ sa krajnjeg sjeveroistoka Crne Gore, nas četvoro smo ljudska bića, ostavljena bez osnovnih ljudskih prava – prava na život i prava na potomstvo.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo