Povežite se sa nama

OKO NAS

Sprega političara i menadžera

Objavljeno prije

na

Simens AG je simbol Njemačke kao što su to Brandenburška vrata u Berlinu ili rijeka Rajna. No, ime Simens postalo je simbol i najvećeg skandala sa podmićivanjem u Njemačkoj privredi ikada. Isljednici su 2006. naišli na sumnjive isplate vrijedne ukupno 1,3 milijarde eura. Posljedica su bile oštre kazne: najveća evropska kompanija iz sfere elektronike i elektrotehnike je SAD i njemačkom pravosuđu isplatila 1,2 milijarde eura i još najmanje toliko da bi bilo raščišćeno činjenično stanje.

Prema njemačkim medijima, Simens je zbog podmićivanja službenika u zemljama širom svijeta bio prisiljen na plaćanje kazni u ukupnoj visini od 2,9 milijarde eura, što nije mala suma ni za velike kompanije poput Simensa. U to još nije uračunata šteta od gubitka ugleda na tržištu.

Ovih dana je državno tužilaštvo za borbu protiv korupcije u Beogradu pokrenulo istragu protiv Simensa zbog sumnje da je ta kompanija dala 50 miliona eura mita kako bi dobila poslove u zemljama jugoistočne Evrope. Simens u Srbiji je takođe predmet istrage zbog mita u javnim nabavkama, potvrdio je za beogradski dnevnik Blic portparol austrijskog tužilaštva Erik Majer.

Istraga, kako je potvrđeno u tužilaštvu, se ne vodi samo protiv menadžera, već i firme Simens Austria AG. Osim Srbije, istragom su obuhvaćeni tenderi u Hrvatskoj, Bosni i Bugarskoj. U tim zemljama je koncern mitom „kupovao” poslove, sumnja tužilaštvo.

Portparol Majer objasnio je da se firma Simens Austria AG u vezi afere podmićivanja, za koju se od 2009. vodi istraga protiv bivših menadžera, vodi kao oštećena strana, ali da se od kraja 2010. smatra i optuženom zbog sumnje za utaju novca. Mito, kako se sumnja, isplaćivan je preko ugovora za savjetodavne usluge, za koje tužilaštvo smatra da nijesu pružene ugovorom dogovorene usluge.

Prema istrazi, sistem mita je funkcionisao tako što je novac isplaćivan preko tih ugovora za koje tužilaštvo smatra da su fiktivni. Tok novca kretao je iz matice firme u Minhenu, preko računa u Lihtenštajnu, Kipru i Švajcarskoj. Tužilaštvo iz Beča, u okviru istrage, proslijedilo je više zahtjeva za pravnu pomoć zemljama jugoistočne Evrope. Do jeseni, istražni organi očekuju da bi mogli da završe izvještaj, poslije čega predstoji analiza, da bi iduće godine bilo odlučeno da li će biti podignuta optužnica.

U Srbiji je protekle tri nedjelje aktuelna afera Skener, koja se tiče namještenih tendera za nabavku radiološke opreme. Blic tim povodom podsjeća da je kompanija Simens učestvovala u tenderima 2011. i 2012, koji su sumnjivi jer je kupovina uređaja vršena po identičnim i uigranim šemama kada su naduvane cijene uređaja.

Ministarstvo zdravlja kupilo je od Simensa CT skener za 44,4 miliona dinara, kao i Angio salu za 66,9 miliona dinara u 2011. Godinu dana kasnije, Ministarstvo zdravlja je od Simensa kupilo uređaj magnetne rezonance za 218,3 miliona dinara. Specifično je da su Simensovi uređaji bili skuplji od ostalih ponuđača.

Blic je nezvanično saznao kako su tenderska nabavka radiološko opreme u Kliničkom centru Vojvodine (KCV) i na Institutu za onkologiju Vojvodine na kojima je pobijedila kompanija Simens, predmet istrage Državnog tužilaštva za borbu protiv korupcije u Beogradu. Radi se o tenderskim nabavkama od prije tri godine, a vrijednost kupljene opreme u KCV iznosi 50 miliona dinara.

Povod za cijelu priču je bio nedavno odložen tender za radiološku opremu. Za Blic je misterija zašto su nadležne institucije defanzivne u cijelom procesu rasvjetljavanja ovog slučaja. Indikativno je i da se izvoru Blica na ovu temu već danima prijeti, stavljajući do znanja da bi pisanje o ovom problemu trebalo da bude prekinuto.

Iz Simens Srbija su saopštili kako se ova istraga odnosi na poslove koje je Simens Austrija obavljao prije 2008. u državama regiona jugoistočne Evrope. Simens d.o.o. Beograd tvrdi kako nadležni organi u zemlji nisu počeli nikakvu istragu o poslovanju Simensa u Srbiji.

Koliko prošle godine parlament Grčke je ratifikovao ugovor o poravnanju sa Simensom u vrijednosti od 270 miliona eura. Simens nije oslobođen od gonjenja pred krivičnim sudom.

Grčka vlada je 2011. tražila nadoknadu od njemačkog giganta iz koga su priznali da je podmićivano kako bi Simens dobio ugovore u inostranstvu. Prema podacima parlamentarne istrage, utvrđeno je da je Grčka zbog mita pretrpjela štetu od dvije milijarde dolara.

Grcki tužioci su optužili menadžere domaće podružnice Simensa za navodno nezakonito finansiranje stranaka i isplate mita za dobijanje vladinih ugovora, od kojih su neki imali veze sa održavanjem Olimpijskih igara u Atini 2004. Komisija grčkog parlamenta imenovala je 2011. kao odgovorne za skandal 15 tadašnjih i bivših ministara te zemlje. No, samo tri bivša ministra, konzervativci Prokope Pavlopulos i Hristos Markojanakis i socijalista Tasos Mantelis, mogu biti krivično gonjeni, dok su ostali zaštićeni imunitetom.

Od otkrivanja skandala s mitom koji je Simens plaćao funkcionerima u raznim zemljama, samo dvojica grčkih zvaničnika su priznali da su primali novac od te kompanije. Bivši ministar transporta Mantelis je priznao da je 1998. od Simensa prihvatio 100.000 eura za njegovu stranku PASOK. Tri menadžera Simensove grčke filijale, uključujući tadašnjeg izvršnog direktora Mikalisa Kristoforakosa, bili su optuženi, ali su pobjegli u inostranstvo i tako izbjegli ruku pravde. Nemački Ustavni sud je 2009. odbacio zahtjev Grčke za izručenje Kristoforakosa.

Zvaničnici Simensa su potkupljivali službenike u Argentini, Bangladešu, Venecueli, Iraku, Libiji, Nigeriji i Rusiji. Internom istragom je utvrđeno da su zaposleni kompanije dali više od 1,3 milijarde eura mita.

U decembru 2011. su američki tužioci optužili osam bivših rukovodilaca ove kompanije da su tokom više od jedne decenije argentinskim zvaničnicima dali mito od 100 miliona dolara kako bi dobili ugovor za izrađivanje ličnih karata u toj zemlji. Krajem 2008. koncern je osuđen na novčanu kaznu od oko milijardu eura koliko mora da isplati vladama SAD i Njemačke. U korupcionaške šeme najviše je ogrezao Simensov sektor prodaje opreme za fiksnu telefoniju.

SRBIJA, KORUPCIJA, ZDRAVSTVO

Srpsko zdravstvo je i službeno na posljednjem mjestu u Evropi i sa veoma visokim stepenom korupcije. Godišnje se za zdravstvo iz budžeta izdvajaju oko dvije milijarde eura, a prema tamošnjim medijima značajan dio tog novca završi u privatnim džepovima, prije svega putem namještenih tendera.

Predsjednik udruženja Privatni lekari Srbije profesor doktor medicinskih nauka Višeslav Hadži Tanović je kazao da je korupcija u zdravstvu sistemska i kreće upravo od Ministarstva zdravlja. „Najveća korupcija je zapravo u Ministarstvu i tamo gde se organiziraju nabavke i investicije. Tako da treba poći od glave, da sve bude transparentno i da se procesuiraju svi dosadašnji koruptivni nalazi i Tužilaštva i policije, koji su mnogobrojni. Počevši od kupovine vakcine, nabavke opreme, investicija u Kliničke centre i tako dalje.”

Koordinator nevladine organizacije Doktori protiv korupcije Draško Karadinović ocijenio je da je srpsko zdravstvo totalno politizovano, jer se najozbiljnija korupcija upravo događa na menadžerskim nivoima, na koje se postavljaju stranački kadrovi. Tu su ogromne zarade i ogromni profiti za finansiranje političkih stranaka, i to je jedan od osnovnih razloga zašto ništa nije preduzeto na suzbijanju korupcije u zdravstvu, smatra Karadinović.

Ministarstvo zdravlja je, u posljednjem trenutku, početkom juna otkazalo tender vrijedan 300 miliona dinara za nabavku novih radioloških uređaja jer je do Agencije za borbu protiv korupcije stigla informacija da je namješten, objavio je Blic.

Domaća predstavništva firmi Filips, Šimadzu i Hitaci, Simens i Tošiba bila su na tenderu Ministarstva zdravlja predviđena kao pobjednici i od njih, po paprenim cijenama, bi bili kupljeni uređaj za magnetnu rezonancu i tri CT skenera. Budžet Srbije bio bi oštećen za gotovo 188 miliona dinara.

Kada je riječ o CT skenerima, Srbija je 16-slajsni tip skenera plaćala 42 miliona dinara, dok oni koštaju od 13 do 20 miliona dinara. Ministarstvo je u tenderu, namjeravalo da kupi i 64-slajsni skener za cijenu od 64 miliona dinara, iako on košta između 23 i 40 miliona dinara.

SIMENSOVA ISTORIJA SKANDALA

Prije skoro jednog vijeka Simens je bio umiješan u spektakularan politički skandal koji je potresao Japan i doveo do pada vlade premijera Jamamoto Gonohjea. U to vrijeme je japanska ratna mornarica imala masivan program razvoja, a mnoštvo savremenih brodova i oružja je kupovano u Evropi. Simens je bio obezbijedio gotovo monopolistički položaj u Japanu i za to u potaji davao mito od 15 odsto zvaničnicima domaće mornarice zaduženim za nabavke. No, 1914. britanska firma Vikers je ponudila japanskim zvaničnicima povoljniji ,,dil”, mito od 25 odsto, uključujući i 40.000 jena viceadmiralu Macumoto Javari, bivšem načelniku Tehničkog odjeljenja mornarice, posebno zaduženim za kupovinu ratne krstarice Kongo. Kada su u sjedištu Simensa u Berlinu doznali za ,,dil”, zatraženo je objašnjenje od njihovog tokijskog predstavništva. Njemački službenik Simensovog predstavništva u Tokiju Karl Rihter je tada ukrao dokumenta koja su ukazivala da je njegova kompanija prethodno dala 1.000 funti sterlinga japanskoj mornarici za jedan drugi posao. Ta dokumenta je prodao novinskoj agenciji Rojters zajedno sa kopijom telegrama iz berlinskog sjedišta Simensa, a onda pobjegao u domovinu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREMIJER KRIVOKAPIĆ NAJAVIO OTVARANJE RUDNIKA BERANE: Spašavanje industrijskih ostataka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje ranije je najavio i izvršni direktor Rade Guberinić. On je kazao da je manadžment kompanije imao dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži Rješenje za beranski rudnik

 

Predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić je ovih dana prilikom posjete Beranama podgrijao nadu ovdašnjih stanovnika da bi rudnik uglja mogao početi sa radom.

„Rudnik Berane trenutno ne radi, iako ima potpisan ugovor sa Elektroprivredom Crne Gore. Mi smatramo da taj rudnik treba da radi i doprinosi radu Termoelektrane Pljevlja, onoliko koliko bude radila Termoelektrana, a kroz zapošljavanje 100 do 120 radnika, imamo zbrinuto 400 porodica” – rekao je premijer. „Ako postoji problem i dobra volja za rješenje, doći ćemo brzo do toga rješenja” – kazao je Krivokapić.

On je o tome govorio u kontekstu najvećeg problema sjevera Crne Gore, a to su ekonomske migracije, a jedini lijek za taj problem je ulganje u nove investicije i razvoj.

Poslije šest godina, u trenutaku kada je izgledalo da posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama predstavlja rijedak primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji, ova kompanija se odjednom našla na koljenima.

Proizvodnja je prekinuta prošle godine. Šezdeset i šest rudara, nakon što su  upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo je bez posla dan prije međunarodnog praznika rada.

Direktor beranskog rudnika Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini.

Prema njegovim riječima, vlasnik se odlučio da održava rudnik do nekog rješenja. Zato je zadržao šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost. Osim što je u jednom trenutku zapošljavao 150 radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još 20 manjih firmi i njihovih zaposlenih.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je, potom, krajem prošle godine najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja. Govorili su i da imaju potencijalnog investitora.

Iz te kompanije nedavno je najavljeno da bi mogli sami opet da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja. Kažu da je ranije razmatrana mogućnost prodaje rudnika turskom investotoru, još na dugom štapu.

Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje ranije je najavio i izvršni direktor. On je kazao da je manadžment kompanije imao dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži moguće i najbolje rješenje za beranski rudnik.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PETINA RADNIH MJESTA U CRNOJ GORI  IZGUBLJENA, MNOGIMA SMANJENE PLATE: U sve dubljem beznađu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pad broja zaposlenih i smanjenja plata bilježe se u gotovo svim djelatnostima. Najteži je u sektorima koji zapošljavaju najviše građana – poljoprivredi, šumarstvu  ribarstvu, uslugama smještaja,  ishrane i poslovanja sa nekretninama

 

,,Ostao sam bez posla u jednom privatnom preduzeću prije par mjeseci. Ne razlikujem se od mnogih radnika u privatnom sektoru – pristao sam na rad bez ugovora, bez prava na godišnji odmor ili na slobodne dane. Kao podstanaru, bilo mi je važno samo da nešto zaradim.  Sada sam prinuđen da tražim sezonske poslove, i to preko veze“, kaže Monitorov sagovornik koji je želio da ostane anoniman. Neće, objašnjava, da zatvara vrata kod eventualnih novih poslodavaca.

Od početka pandemije virusa COVID-19, broj nezaposlenih u Crnoj Gori je sa 35 hiljada, koliko je iznosio  krajem marta prošle godine, porastao na 56 hiljada. Toliko ih je, prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje, bilo krajem maja ove godine. Podaci Uprave za statistiku Monstat pokazali su da je broj zaposlenih, sa 187 hiljada, smanjen na 151 hiljadu. Ugašeno je svako peto radno mjesto, odnosno 20 odsto od ukupnog broja.

Pad broja zaposlenih bilježi se u svim djelatnostima, ali se naročito izdvajaju sektori ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine i građevinarstva.

Brojne su i kompanije koje su se našle u krizi. Najveći pad prihoda, prema ranijim istraživanjima Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG), doživjela su mala preduzeća.

U Vladinom Programu ekonomskih reformi za Crnu Goru za period od 2021. do 2023. godine, konstatuje se neminovan pad zaposlenosti, što će doprinijeti daljem produbljivanju socio-ekonomskih nejednakosti.

Spas u borbi protiv nezaposlenosti nadležni vide u masovnoj vakcinaciji građana, uspješnoj turističkoj sezoni, kao i nastavku sprovođenja subvencija privredi koje bi za posljedicu imale uvećanje broja radnih mjesta.

Iz Ministarstva ekonomskog razvoja (MER) kazali su da su radi  smanjenja nezaposlenosti, kroz drugi paket mjera, vrijednosti oko 166 miliona eura, predvidjeli subvencije za nova zapošljavanja kroz smanjenje dažbina. Kako je  izmjena Zakona o porezu na dohodak i doprinosa na obavezno socijalno osiguranje usvojena nedavno, početkom juna, učinkovitost te mjere tek treba da se sagleda.

Novina u programu subvencionisanja zarada, koji se sprovodi od aprila 2020. godine, kazali su još iz MER-a, je što će ovog puta svaki privredni subjekat imati poseban tretman, odnosno, procenat podrške će biti definisan shodno procentu pada prihoda u 2020. godini u odnosu na 2019. godinu. Tako se, objašnjavaju, osigurava da sredstva idu samo najugroženijima. Ovom mjerom, tvrde, Vlada će podržati oko šest hiljada ugroženih privrednih subjekata i oko 20 hiljada zaposlenih.

Iz UPCG-a upozoravaju da će, ukoliko turistička sezona ne bude najmanje 70 odsto u porastu, doći do većeg broja otkaza.

Ni oni  koji nisu ostali bez posla, nemaju mnogo čemu da se raduju. U odnosu na 2019, najveći rast prosječnih zarada ostvaren je u sektoru zdravstvene i socijalne zaštite, obrazovanja, kao i stručnih, naučnih i tehničkih djelatnosti. Najveći pad  dogodio se u sektorima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, usluga smještaja i ishrane i sektoru poslovanja sa nekretninama. U granama koje održavaju u životu privredu Crne Gore i koje zapošljavaju najveći broj građana.

Vlada je, od početka godine, dva puta pomagala ranjivim kategorijama društva jednokratnom novčanom pomoći od 50 do 100 eura. Broj korisnika  bio je oko 96. 500  a dato je  preko šest miliona eura. Upućeni sagovornici Monitora upozoravaju da ovakva vrsta pomoći ne rješava problem.

Na pitanje kako bi ocijenili ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi njihovo domaćinstvo, u poređenju sa periodom prije COVID-19 pandemije,  47, 9 odsto ispitanika kaže da se pogoršala. To su pokazali podaci Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), iznijeti u njihovom posljednjem istraživanju javnog mnjenja pod nazivom Položaj radnika na tržištu rada i njihova percepcija sindikalnog organizovanja,. Istraživanje je pokazalo da su žene češće od muškaraca doživjele smanjenje plate.

Ponovo je aktuelizovano i pitanje neradne nedjelje. Iz UPCG-a  su od početka  protiv takvog rješenja, smatrajući da je neustavno, diskriminatorsko i sprovedeno bez valjane analize ekonomskog uticaja. Sada tvrde  da posljedice pogrešnog djelovanja Odbora za trgovinu Privredne komore Crne Gore (PKCG) i tadašnjeg Ministarstva ekonomije nije lako ispraviti.

Kako navode, problematičnost neradne nedjelje prije svega počiva na činjenici da se njome bavi Zakon o unutrašnjoj trgovini, čija svrha nije regulacija odnosa između poslodavca i zaposlenog. To je u domenu radnih prava koja su regulisana Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom, Granskim kolektivnim ugovorom i Ugovorom o radu. Iz UPCG-a čekaju da Ustavni sud konačno donese odluku po Inicijativi za ocjenu ustavnosti spornog člana Zakona o unutrašnjoj trgovini, koji i propisuje neradnu nedjelju, koja je pokrenuta još 2019.

To nas vraća na  stariju činjenicu – da je država organizovala valjan sistem kontrole sprovođenja zakona, tako da svakom zaposlenom garantuje prava i potpunu zaštitu, pitanje neradne nedjelje ne bi ni moralo da bude pokrenuto.

Očigledno je da je komunikacija između institucija i građana  bila i ostala na niskom nivou. To potvrđuje i nedavna izmjena Zakona o radu. Iz USSCG-a su izrazili nezadovoljstvo jer se o njemu odlučivalo bez konsultacije sa socijalnim partnerima. ,,Nije zanemarljiv broj onih koji su, sniženjem starosne granice sa 67 na 66 godina, kao osnovom za prestanak radnog odnosa po sili zakona, dovedeni u nezavidan položaj. Da se pretpostaviti,  da je znatan broj njih kreditno zadužen i da će njihova egzistenicija biti dovedena u pitanje prelaskom na penziju koja će biti značajno niža od zarade koju primaju”, navode.

Posljedice neodgovornsti i nesposobnosti nadležnih su neminovne i očigledne.  Nezadrživo klizimo.

 

Besplatan rad je – ropstvo

Prema statističkoj službi EU Eurostatu, zaposleni u Crnoj Gori nedeljno rade 44,4 sata, što je za 8,2 sata više od EU prosjeka, gdje građani rade 36,2 sata nedeljno.

Taj prosjek smanjuju zaposleni u javnom sektoru, koji ne rade više od 40 sati nedeljno, dok u privrednim granama koje zapošljavaju najveći broj radnika – turizmu, ugostiteljstvu, građevini i trgovini – veliki broj radi i do 50 sati nedjeljno.

Većina zaposlenih plaćena je za svega 40 radnih sati, što znači da oko 10 sati rada nedjeljno ,,poklanja” poslodavcu. Mjesečno, za jednu platu  zaposleni radi 25 odsto više.

,,Na svaka četiri zaposlena van javnog sektora postoji prostor za još jedno novo radno mjesto, uz poštovanje zakona. Na taj način oni koji su već zaposleni mogli bi da rade pet dana nedeljno po osam sati i da im ostaje više vremena za sebe i porodicu. Naravno da bi se nezaposlenost značajno smanjila”, navodi u jednoj od svojih Fejsbuk objava građanski aktivista Aleksandar Dragićević.

Kako ističe, ukoliko neko želi da radi više od 40 sati nedeljno, onda je red da mu se prekovremeni sati plate po prekovremenoj satnici koja je u uređenim zemljama 1,5 od regularnog radnog sata. ,,To znači da prosječan radnik koji radi 50 sati nedeljno pokloni gazdama oko 200 eura mjesečno. Besplatan rad je ropstvo”, zaključuje.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠIN KAO CENTAR ZA PRIPREME SPORTISTA:  Još samo ideja 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sportska infrastruktura u Kolašinu ista je decenijama. Lokalna vlast nije uspjela da se na vrijeme pripremi čak ni za održavanje MOSI. Ipak, u tom gradu i dalje hrabro sanjaju da će biti omiljena destinacija za pripreme sportista

 

Kolašin – centar za pripreme sportista. Ta ideja zvanično je prezentovana, ali i oročena na „što hitnije“ još 2013. godine.  Od tada do danas,  planinska varoš nije dobila nijedan novi sportski teren ili turistički objekat, namijenjen i prilagođen sportistima. Infrastruktura,  kojom su  tada dočekivali sportske ekipe na pripremama, ista je i ovog ljeta. Minulih godina je samo „šminkana“.

Sportistima su sada na raspolaganju tri fudbalska, košarkaški i rukometni teren.  U zvaničnim podacima pominju se i „tri zemljana teniska terena“, ali njih se sjećaju samo stariji u tom gradu. Lokacija na kojoj se nekad igrao tenis sada služi mještanima, za ispašu stoke, a odavno je privatno vlasništvo. U hali su rukometni, košarkaški i odbojkaški teren. Pored toga, postoje sportski tereni u dvorištu škola. Samo jedna kolašinska škola ima fiskulturnu salu, koja se,   povremeno,  iznajmljuje rekreativcima i sportistima. Srednja škola, na primjer, nikada nije ni imala prostor za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja. Najčešći  problemi koje istuču lokalni sportisti, su, pored nedostatka prostora, i nedostatak opreme, sportskih rekvizita i sportsko-medicinski kadar.

Čak i po aršinima odgovornih za kolašinsku sportsku infrastrukturu, preostalo je ili nije ni započeto još mnogo skupog i obimnog posla. Bez pomoći države, objašnjavaju u Opštini, neće se moći  do „zaokruživanja“ svega što nedostaje do titule „centra za pripreme sportista“. Nedostaju, kažu u lokalnoj upravi,  između ostalog,  dva-tri  fudbalska terena. To je, objašnjavaju, bitno jer fudbalske ekipe idu na pripreme tamo gdje se priprema makar tri-četiri ekipe.  Trebalo bi graditi i stadion sa atletskom stazom.  Jedini bazen u Kolašinu je onaj u Hotelu Bjanka.

Fali i još smještajnih jedinica koje su organizovane tako da odogvaraju sportistima.  Više puta ponovljena vizija različitih  kolašinskih vlasti bila je da taj grad treba da bude baza za pripreme mlađih reprezentativnih selekcija u svim dvoranskim sportovima. Plan im je bio i da se u Kolašinu cijele godine okupljaju na pripremama pioniri, kadeti, juniori, mlađe selekcije…

Rezultati kolašinskih turističkih sezona još su daleko od tih planova. Istovremno, i pored svega nedostajućeg, sportisti ostvaruju značajan broj noćenja tokom ljeta. Za sada, to su, uglavnom, učesnici raznih kampova.  Basket kamp, na primjer, minule dvije sedmice značajno je popravio kolašinsku  turističku statistiku.

Sportska zona Kolašina ovog ljeta trebalo je da bude veliko gradilište. Da su se obećanja obistinila, u dijelu gdje su i sportska hala i ruinirani Dom mladih i Gorštaka, trebalo je da uveliko traju radovi na novim sportskim terenima. Za te potrebe u budžetu je planirano 200.000 eura, a pripremljen je i dio planske dokumentacije. Sve to u susret 2022. godini kada će Kolašin biti domaćim Međuopštinskih omladinskih sportskih igara (MOSI).

Sticajem okolnosti i ozbiljnih nesuglasica unutar lokalne vladajuće koalicije (DPS, Grupa birača, SD) na Lugu u Sportskoj zoni je već tri godine samo zemljana podloga. Ni za nju nije zaslužna lokalna uprava, jer je riječ o lokaciji gdje se deponuje iskopani materijal iz tunela Klisura, ispod Bjelasice.

Zbog neizgrađenih, a obećanih sportskih terena, minulih sedmica javnost je saznala i šta jedni o drugima misle čelnici DPS i GB u Kolašinu. Predsjednik  SO Milan Đukić (GB) i sekretarka za planiranje prostora Ljiljana Rakoćević (DPS), međusobno su se optuživali čak i za „nezakonite radnje“.

Đukić, koji je inicijator ideje da Kolašin bude domaćin MOSI, optužio je izvršnu vlast i svoje koalicione kolege za opstruiranje te ideje. Rakoćević njega za ucjene. Kolašinci čekaju epilog obećanja predsjednika SO da će biti vanrednih izbora, ukoliko ne bude „sređivanja stanja u oblasti planiranja prostora“.

Vrlo direktno Đukić je razotkrio kako su, pred parlamentarne izbore, pare građana trošene na asfaltiranja puteva partijskim aktivistima. Rakočević, s druge strane,  tvrdi da tereni nijesu izgrađeni,  jer je se kasnilo s radovima na kopanju tunela. To jest, nije bilo podloge na kojoj bi se gradilo. Tako je i objelodanjeno da je, navodno, kolašinska sportska infrastruktura u direktnoj vezi sa dinamikom radova na regionalnom putu Kolašin–Berane, čiji je tunel sastavni dio. U predizbornim, ali i onim „redovnim“ obećanjima lokalna vlast uslovljenost  lokalnog državnim projektom nije pominjala.

Sada je izvjesno da tereni na Lugu neće biti završeni ove godine, da je 200.000 eura opredijeljenih iz lokalnog budžeta malo. Takođe i da Kolašin ni ljeto neće biti ništa spremniji za sportiste.

U međuvremenu, nije bilo ni potrebne većine u Skupštini Crne Gore, koja bi dala zeleno svjetlo da država pomogne gradnju infrastrukture za MOSI. Poslanici Socijaldemokratske partije (SDP) amandamanom su predlagali da se iz državnog budžeta ove godine izdvoji 400.000 eura za tu namjenu.

Godinama se odlaže i rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka, objekta koji je  izgrađen 90-ih prošlog vijeka, gdje bi sportisti bili smješteni. Ta zgrada, kako je obećano 2013. godine, nakon rekonstrukcije, trebalo je da ima 50 soba za sportski turizam.  I dalje je ruina.

Uporedo sa krupnim obećanjima o profilisanju Kolašina kako omiljene destinacije za sportiste, najavljeno je i formiranje preduzeća odgovarajućeg  naziva – Centar za pripremu sportista, koji nikada nije formiran. Prije toga, postojalo je opštinsko preduzeće, sličnog imena, koje je od zaposlenih, par godina dok je postojalo, imalo samo direktora. Jedinu korist od tog „projekta“ imao je direktor koji je primao platu, a da nije imao nikava zaduženja.

Još više neodgovornosti lokalna vlast pokazala je minulih decenija u gazdovanju zemljištem u okviru Sportske zone. Opštinski čelnici su se 2007. godine odrekli značajnog dijela zemljišta u toj zoni, trampeći ga sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem. On im je, zauzvrat, ustupio staru klanicu i zemljište oko nje, takođe još neprivedeno namjeni, zapušteno i zaraslo u korov.  Dio Sportske zone raščiščeno je i pred izbore 2010. godine, kada je besplatno podijeljeno na desetine placeva.

Jasno je da Kolašin u dogledno vrijeme neće biti bliži „tituli“ centra za pripreme sportista.  Ostaje nada da će se sportisti i rekreativci, ipak, bar u broju kao do sada, odlučivati  za boravak u toj varoši. Možda idealna klima na duže bude mogla da nadomjesti brojne nedostake infrastrukture.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo