Povežite se sa nama

OKO NAS

Sprega političara i menadžera

Objavljeno prije

na

Simens AG je simbol Njemačke kao što su to Brandenburška vrata u Berlinu ili rijeka Rajna. No, ime Simens postalo je simbol i najvećeg skandala sa podmićivanjem u Njemačkoj privredi ikada. Isljednici su 2006. naišli na sumnjive isplate vrijedne ukupno 1,3 milijarde eura. Posljedica su bile oštre kazne: najveća evropska kompanija iz sfere elektronike i elektrotehnike je SAD i njemačkom pravosuđu isplatila 1,2 milijarde eura i još najmanje toliko da bi bilo raščišćeno činjenično stanje.

Prema njemačkim medijima, Simens je zbog podmićivanja službenika u zemljama širom svijeta bio prisiljen na plaćanje kazni u ukupnoj visini od 2,9 milijarde eura, što nije mala suma ni za velike kompanije poput Simensa. U to još nije uračunata šteta od gubitka ugleda na tržištu.

Ovih dana je državno tužilaštvo za borbu protiv korupcije u Beogradu pokrenulo istragu protiv Simensa zbog sumnje da je ta kompanija dala 50 miliona eura mita kako bi dobila poslove u zemljama jugoistočne Evrope. Simens u Srbiji je takođe predmet istrage zbog mita u javnim nabavkama, potvrdio je za beogradski dnevnik Blic portparol austrijskog tužilaštva Erik Majer.

Istraga, kako je potvrđeno u tužilaštvu, se ne vodi samo protiv menadžera, već i firme Simens Austria AG. Osim Srbije, istragom su obuhvaćeni tenderi u Hrvatskoj, Bosni i Bugarskoj. U tim zemljama je koncern mitom „kupovao” poslove, sumnja tužilaštvo.

Portparol Majer objasnio je da se firma Simens Austria AG u vezi afere podmićivanja, za koju se od 2009. vodi istraga protiv bivših menadžera, vodi kao oštećena strana, ali da se od kraja 2010. smatra i optuženom zbog sumnje za utaju novca. Mito, kako se sumnja, isplaćivan je preko ugovora za savjetodavne usluge, za koje tužilaštvo smatra da nijesu pružene ugovorom dogovorene usluge.

Prema istrazi, sistem mita je funkcionisao tako što je novac isplaćivan preko tih ugovora za koje tužilaštvo smatra da su fiktivni. Tok novca kretao je iz matice firme u Minhenu, preko računa u Lihtenštajnu, Kipru i Švajcarskoj. Tužilaštvo iz Beča, u okviru istrage, proslijedilo je više zahtjeva za pravnu pomoć zemljama jugoistočne Evrope. Do jeseni, istražni organi očekuju da bi mogli da završe izvještaj, poslije čega predstoji analiza, da bi iduće godine bilo odlučeno da li će biti podignuta optužnica.

U Srbiji je protekle tri nedjelje aktuelna afera Skener, koja se tiče namještenih tendera za nabavku radiološke opreme. Blic tim povodom podsjeća da je kompanija Simens učestvovala u tenderima 2011. i 2012, koji su sumnjivi jer je kupovina uređaja vršena po identičnim i uigranim šemama kada su naduvane cijene uređaja.

Ministarstvo zdravlja kupilo je od Simensa CT skener za 44,4 miliona dinara, kao i Angio salu za 66,9 miliona dinara u 2011. Godinu dana kasnije, Ministarstvo zdravlja je od Simensa kupilo uređaj magnetne rezonance za 218,3 miliona dinara. Specifično je da su Simensovi uređaji bili skuplji od ostalih ponuđača.

Blic je nezvanično saznao kako su tenderska nabavka radiološko opreme u Kliničkom centru Vojvodine (KCV) i na Institutu za onkologiju Vojvodine na kojima je pobijedila kompanija Simens, predmet istrage Državnog tužilaštva za borbu protiv korupcije u Beogradu. Radi se o tenderskim nabavkama od prije tri godine, a vrijednost kupljene opreme u KCV iznosi 50 miliona dinara.

Povod za cijelu priču je bio nedavno odložen tender za radiološku opremu. Za Blic je misterija zašto su nadležne institucije defanzivne u cijelom procesu rasvjetljavanja ovog slučaja. Indikativno je i da se izvoru Blica na ovu temu već danima prijeti, stavljajući do znanja da bi pisanje o ovom problemu trebalo da bude prekinuto.

Iz Simens Srbija su saopštili kako se ova istraga odnosi na poslove koje je Simens Austrija obavljao prije 2008. u državama regiona jugoistočne Evrope. Simens d.o.o. Beograd tvrdi kako nadležni organi u zemlji nisu počeli nikakvu istragu o poslovanju Simensa u Srbiji.

Koliko prošle godine parlament Grčke je ratifikovao ugovor o poravnanju sa Simensom u vrijednosti od 270 miliona eura. Simens nije oslobođen od gonjenja pred krivičnim sudom.

Grčka vlada je 2011. tražila nadoknadu od njemačkog giganta iz koga su priznali da je podmićivano kako bi Simens dobio ugovore u inostranstvu. Prema podacima parlamentarne istrage, utvrđeno je da je Grčka zbog mita pretrpjela štetu od dvije milijarde dolara.

Grcki tužioci su optužili menadžere domaće podružnice Simensa za navodno nezakonito finansiranje stranaka i isplate mita za dobijanje vladinih ugovora, od kojih su neki imali veze sa održavanjem Olimpijskih igara u Atini 2004. Komisija grčkog parlamenta imenovala je 2011. kao odgovorne za skandal 15 tadašnjih i bivših ministara te zemlje. No, samo tri bivša ministra, konzervativci Prokope Pavlopulos i Hristos Markojanakis i socijalista Tasos Mantelis, mogu biti krivično gonjeni, dok su ostali zaštićeni imunitetom.

Od otkrivanja skandala s mitom koji je Simens plaćao funkcionerima u raznim zemljama, samo dvojica grčkih zvaničnika su priznali da su primali novac od te kompanije. Bivši ministar transporta Mantelis je priznao da je 1998. od Simensa prihvatio 100.000 eura za njegovu stranku PASOK. Tri menadžera Simensove grčke filijale, uključujući tadašnjeg izvršnog direktora Mikalisa Kristoforakosa, bili su optuženi, ali su pobjegli u inostranstvo i tako izbjegli ruku pravde. Nemački Ustavni sud je 2009. odbacio zahtjev Grčke za izručenje Kristoforakosa.

Zvaničnici Simensa su potkupljivali službenike u Argentini, Bangladešu, Venecueli, Iraku, Libiji, Nigeriji i Rusiji. Internom istragom je utvrđeno da su zaposleni kompanije dali više od 1,3 milijarde eura mita.

U decembru 2011. su američki tužioci optužili osam bivših rukovodilaca ove kompanije da su tokom više od jedne decenije argentinskim zvaničnicima dali mito od 100 miliona dolara kako bi dobili ugovor za izrađivanje ličnih karata u toj zemlji. Krajem 2008. koncern je osuđen na novčanu kaznu od oko milijardu eura koliko mora da isplati vladama SAD i Njemačke. U korupcionaške šeme najviše je ogrezao Simensov sektor prodaje opreme za fiksnu telefoniju.

SRBIJA, KORUPCIJA, ZDRAVSTVO

Srpsko zdravstvo je i službeno na posljednjem mjestu u Evropi i sa veoma visokim stepenom korupcije. Godišnje se za zdravstvo iz budžeta izdvajaju oko dvije milijarde eura, a prema tamošnjim medijima značajan dio tog novca završi u privatnim džepovima, prije svega putem namještenih tendera.

Predsjednik udruženja Privatni lekari Srbije profesor doktor medicinskih nauka Višeslav Hadži Tanović je kazao da je korupcija u zdravstvu sistemska i kreće upravo od Ministarstva zdravlja. „Najveća korupcija je zapravo u Ministarstvu i tamo gde se organiziraju nabavke i investicije. Tako da treba poći od glave, da sve bude transparentno i da se procesuiraju svi dosadašnji koruptivni nalazi i Tužilaštva i policije, koji su mnogobrojni. Počevši od kupovine vakcine, nabavke opreme, investicija u Kliničke centre i tako dalje.”

Koordinator nevladine organizacije Doktori protiv korupcije Draško Karadinović ocijenio je da je srpsko zdravstvo totalno politizovano, jer se najozbiljnija korupcija upravo događa na menadžerskim nivoima, na koje se postavljaju stranački kadrovi. Tu su ogromne zarade i ogromni profiti za finansiranje političkih stranaka, i to je jedan od osnovnih razloga zašto ništa nije preduzeto na suzbijanju korupcije u zdravstvu, smatra Karadinović.

Ministarstvo zdravlja je, u posljednjem trenutku, početkom juna otkazalo tender vrijedan 300 miliona dinara za nabavku novih radioloških uređaja jer je do Agencije za borbu protiv korupcije stigla informacija da je namješten, objavio je Blic.

Domaća predstavništva firmi Filips, Šimadzu i Hitaci, Simens i Tošiba bila su na tenderu Ministarstva zdravlja predviđena kao pobjednici i od njih, po paprenim cijenama, bi bili kupljeni uređaj za magnetnu rezonancu i tri CT skenera. Budžet Srbije bio bi oštećen za gotovo 188 miliona dinara.

Kada je riječ o CT skenerima, Srbija je 16-slajsni tip skenera plaćala 42 miliona dinara, dok oni koštaju od 13 do 20 miliona dinara. Ministarstvo je u tenderu, namjeravalo da kupi i 64-slajsni skener za cijenu od 64 miliona dinara, iako on košta između 23 i 40 miliona dinara.

SIMENSOVA ISTORIJA SKANDALA

Prije skoro jednog vijeka Simens je bio umiješan u spektakularan politički skandal koji je potresao Japan i doveo do pada vlade premijera Jamamoto Gonohjea. U to vrijeme je japanska ratna mornarica imala masivan program razvoja, a mnoštvo savremenih brodova i oružja je kupovano u Evropi. Simens je bio obezbijedio gotovo monopolistički položaj u Japanu i za to u potaji davao mito od 15 odsto zvaničnicima domaće mornarice zaduženim za nabavke. No, 1914. britanska firma Vikers je ponudila japanskim zvaničnicima povoljniji ,,dil”, mito od 25 odsto, uključujući i 40.000 jena viceadmiralu Macumoto Javari, bivšem načelniku Tehničkog odjeljenja mornarice, posebno zaduženim za kupovinu ratne krstarice Kongo. Kada su u sjedištu Simensa u Berlinu doznali za ,,dil”, zatraženo je objašnjenje od njihovog tokijskog predstavništva. Njemački službenik Simensovog predstavništva u Tokiju Karl Rihter je tada ukrao dokumenta koja su ukazivala da je njegova kompanija prethodno dala 1.000 funti sterlinga japanskoj mornarici za jedan drugi posao. Ta dokumenta je prodao novinskoj agenciji Rojters zajedno sa kopijom telegrama iz berlinskog sjedišta Simensa, a onda pobjegao u domovinu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo