Povežite se sa nama

OKO NAS

Sprega političara i menadžera

Objavljeno prije

na

Simens AG je simbol Njemačke kao što su to Brandenburška vrata u Berlinu ili rijeka Rajna. No, ime Simens postalo je simbol i najvećeg skandala sa podmićivanjem u Njemačkoj privredi ikada. Isljednici su 2006. naišli na sumnjive isplate vrijedne ukupno 1,3 milijarde eura. Posljedica su bile oštre kazne: najveća evropska kompanija iz sfere elektronike i elektrotehnike je SAD i njemačkom pravosuđu isplatila 1,2 milijarde eura i još najmanje toliko da bi bilo raščišćeno činjenično stanje.

Prema njemačkim medijima, Simens je zbog podmićivanja službenika u zemljama širom svijeta bio prisiljen na plaćanje kazni u ukupnoj visini od 2,9 milijarde eura, što nije mala suma ni za velike kompanije poput Simensa. U to još nije uračunata šteta od gubitka ugleda na tržištu.

Ovih dana je državno tužilaštvo za borbu protiv korupcije u Beogradu pokrenulo istragu protiv Simensa zbog sumnje da je ta kompanija dala 50 miliona eura mita kako bi dobila poslove u zemljama jugoistočne Evrope. Simens u Srbiji je takođe predmet istrage zbog mita u javnim nabavkama, potvrdio je za beogradski dnevnik Blic portparol austrijskog tužilaštva Erik Majer.

Istraga, kako je potvrđeno u tužilaštvu, se ne vodi samo protiv menadžera, već i firme Simens Austria AG. Osim Srbije, istragom su obuhvaćeni tenderi u Hrvatskoj, Bosni i Bugarskoj. U tim zemljama je koncern mitom „kupovao” poslove, sumnja tužilaštvo.

Portparol Majer objasnio je da se firma Simens Austria AG u vezi afere podmićivanja, za koju se od 2009. vodi istraga protiv bivših menadžera, vodi kao oštećena strana, ali da se od kraja 2010. smatra i optuženom zbog sumnje za utaju novca. Mito, kako se sumnja, isplaćivan je preko ugovora za savjetodavne usluge, za koje tužilaštvo smatra da nijesu pružene ugovorom dogovorene usluge.

Prema istrazi, sistem mita je funkcionisao tako što je novac isplaćivan preko tih ugovora za koje tužilaštvo smatra da su fiktivni. Tok novca kretao je iz matice firme u Minhenu, preko računa u Lihtenštajnu, Kipru i Švajcarskoj. Tužilaštvo iz Beča, u okviru istrage, proslijedilo je više zahtjeva za pravnu pomoć zemljama jugoistočne Evrope. Do jeseni, istražni organi očekuju da bi mogli da završe izvještaj, poslije čega predstoji analiza, da bi iduće godine bilo odlučeno da li će biti podignuta optužnica.

U Srbiji je protekle tri nedjelje aktuelna afera Skener, koja se tiče namještenih tendera za nabavku radiološke opreme. Blic tim povodom podsjeća da je kompanija Simens učestvovala u tenderima 2011. i 2012, koji su sumnjivi jer je kupovina uređaja vršena po identičnim i uigranim šemama kada su naduvane cijene uređaja.

Ministarstvo zdravlja kupilo je od Simensa CT skener za 44,4 miliona dinara, kao i Angio salu za 66,9 miliona dinara u 2011. Godinu dana kasnije, Ministarstvo zdravlja je od Simensa kupilo uređaj magnetne rezonance za 218,3 miliona dinara. Specifično je da su Simensovi uređaji bili skuplji od ostalih ponuđača.

Blic je nezvanično saznao kako su tenderska nabavka radiološko opreme u Kliničkom centru Vojvodine (KCV) i na Institutu za onkologiju Vojvodine na kojima je pobijedila kompanija Simens, predmet istrage Državnog tužilaštva za borbu protiv korupcije u Beogradu. Radi se o tenderskim nabavkama od prije tri godine, a vrijednost kupljene opreme u KCV iznosi 50 miliona dinara.

Povod za cijelu priču je bio nedavno odložen tender za radiološku opremu. Za Blic je misterija zašto su nadležne institucije defanzivne u cijelom procesu rasvjetljavanja ovog slučaja. Indikativno je i da se izvoru Blica na ovu temu već danima prijeti, stavljajući do znanja da bi pisanje o ovom problemu trebalo da bude prekinuto.

Iz Simens Srbija su saopštili kako se ova istraga odnosi na poslove koje je Simens Austrija obavljao prije 2008. u državama regiona jugoistočne Evrope. Simens d.o.o. Beograd tvrdi kako nadležni organi u zemlji nisu počeli nikakvu istragu o poslovanju Simensa u Srbiji.

Koliko prošle godine parlament Grčke je ratifikovao ugovor o poravnanju sa Simensom u vrijednosti od 270 miliona eura. Simens nije oslobođen od gonjenja pred krivičnim sudom.

Grčka vlada je 2011. tražila nadoknadu od njemačkog giganta iz koga su priznali da je podmićivano kako bi Simens dobio ugovore u inostranstvu. Prema podacima parlamentarne istrage, utvrđeno je da je Grčka zbog mita pretrpjela štetu od dvije milijarde dolara.

Grcki tužioci su optužili menadžere domaće podružnice Simensa za navodno nezakonito finansiranje stranaka i isplate mita za dobijanje vladinih ugovora, od kojih su neki imali veze sa održavanjem Olimpijskih igara u Atini 2004. Komisija grčkog parlamenta imenovala je 2011. kao odgovorne za skandal 15 tadašnjih i bivših ministara te zemlje. No, samo tri bivša ministra, konzervativci Prokope Pavlopulos i Hristos Markojanakis i socijalista Tasos Mantelis, mogu biti krivično gonjeni, dok su ostali zaštićeni imunitetom.

Od otkrivanja skandala s mitom koji je Simens plaćao funkcionerima u raznim zemljama, samo dvojica grčkih zvaničnika su priznali da su primali novac od te kompanije. Bivši ministar transporta Mantelis je priznao da je 1998. od Simensa prihvatio 100.000 eura za njegovu stranku PASOK. Tri menadžera Simensove grčke filijale, uključujući tadašnjeg izvršnog direktora Mikalisa Kristoforakosa, bili su optuženi, ali su pobjegli u inostranstvo i tako izbjegli ruku pravde. Nemački Ustavni sud je 2009. odbacio zahtjev Grčke za izručenje Kristoforakosa.

Zvaničnici Simensa su potkupljivali službenike u Argentini, Bangladešu, Venecueli, Iraku, Libiji, Nigeriji i Rusiji. Internom istragom je utvrđeno da su zaposleni kompanije dali više od 1,3 milijarde eura mita.

U decembru 2011. su američki tužioci optužili osam bivših rukovodilaca ove kompanije da su tokom više od jedne decenije argentinskim zvaničnicima dali mito od 100 miliona dolara kako bi dobili ugovor za izrađivanje ličnih karata u toj zemlji. Krajem 2008. koncern je osuđen na novčanu kaznu od oko milijardu eura koliko mora da isplati vladama SAD i Njemačke. U korupcionaške šeme najviše je ogrezao Simensov sektor prodaje opreme za fiksnu telefoniju.

SRBIJA, KORUPCIJA, ZDRAVSTVO

Srpsko zdravstvo je i službeno na posljednjem mjestu u Evropi i sa veoma visokim stepenom korupcije. Godišnje se za zdravstvo iz budžeta izdvajaju oko dvije milijarde eura, a prema tamošnjim medijima značajan dio tog novca završi u privatnim džepovima, prije svega putem namještenih tendera.

Predsjednik udruženja Privatni lekari Srbije profesor doktor medicinskih nauka Višeslav Hadži Tanović je kazao da je korupcija u zdravstvu sistemska i kreće upravo od Ministarstva zdravlja. „Najveća korupcija je zapravo u Ministarstvu i tamo gde se organiziraju nabavke i investicije. Tako da treba poći od glave, da sve bude transparentno i da se procesuiraju svi dosadašnji koruptivni nalazi i Tužilaštva i policije, koji su mnogobrojni. Počevši od kupovine vakcine, nabavke opreme, investicija u Kliničke centre i tako dalje.”

Koordinator nevladine organizacije Doktori protiv korupcije Draško Karadinović ocijenio je da je srpsko zdravstvo totalno politizovano, jer se najozbiljnija korupcija upravo događa na menadžerskim nivoima, na koje se postavljaju stranački kadrovi. Tu su ogromne zarade i ogromni profiti za finansiranje političkih stranaka, i to je jedan od osnovnih razloga zašto ništa nije preduzeto na suzbijanju korupcije u zdravstvu, smatra Karadinović.

Ministarstvo zdravlja je, u posljednjem trenutku, početkom juna otkazalo tender vrijedan 300 miliona dinara za nabavku novih radioloških uređaja jer je do Agencije za borbu protiv korupcije stigla informacija da je namješten, objavio je Blic.

Domaća predstavništva firmi Filips, Šimadzu i Hitaci, Simens i Tošiba bila su na tenderu Ministarstva zdravlja predviđena kao pobjednici i od njih, po paprenim cijenama, bi bili kupljeni uređaj za magnetnu rezonancu i tri CT skenera. Budžet Srbije bio bi oštećen za gotovo 188 miliona dinara.

Kada je riječ o CT skenerima, Srbija je 16-slajsni tip skenera plaćala 42 miliona dinara, dok oni koštaju od 13 do 20 miliona dinara. Ministarstvo je u tenderu, namjeravalo da kupi i 64-slajsni skener za cijenu od 64 miliona dinara, iako on košta između 23 i 40 miliona dinara.

SIMENSOVA ISTORIJA SKANDALA

Prije skoro jednog vijeka Simens je bio umiješan u spektakularan politički skandal koji je potresao Japan i doveo do pada vlade premijera Jamamoto Gonohjea. U to vrijeme je japanska ratna mornarica imala masivan program razvoja, a mnoštvo savremenih brodova i oružja je kupovano u Evropi. Simens je bio obezbijedio gotovo monopolistički položaj u Japanu i za to u potaji davao mito od 15 odsto zvaničnicima domaće mornarice zaduženim za nabavke. No, 1914. britanska firma Vikers je ponudila japanskim zvaničnicima povoljniji ,,dil”, mito od 25 odsto, uključujući i 40.000 jena viceadmiralu Macumoto Javari, bivšem načelniku Tehničkog odjeljenja mornarice, posebno zaduženim za kupovinu ratne krstarice Kongo. Kada su u sjedištu Simensa u Berlinu doznali za ,,dil”, zatraženo je objašnjenje od njihovog tokijskog predstavništva. Njemački službenik Simensovog predstavništva u Tokiju Karl Rihter je tada ukrao dokumenta koja su ukazivala da je njegova kompanija prethodno dala 1.000 funti sterlinga japanskoj mornarici za jedan drugi posao. Ta dokumenta je prodao novinskoj agenciji Rojters zajedno sa kopijom telegrama iz berlinskog sjedišta Simensa, a onda pobjegao u domovinu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ IVANE RADOVANOVIĆ NA UNIVERZITETU CRNE GORE: Odbijen izbor u zvanje zbog nepodobnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fakultet likovnih umjetnosti, Naučni odbor, Senat UCG potvrdili su da docentkinja Ivana Radovanović ispunjava propisane uslove i kriterijume za izbor u akademsko zvanje vanrednog profesora. Međutim, to nije bilo dovoljno jer ne ispunjava procjenu ,,o ukupnoj akademskoj i profesionalnoj podobnosti”

 

 

Senat UCG na sjednici održanoj 4. juna 2026. donio je odluku da se ne izvrši izbor dr Ivane Radovanović u akademsko zvanje vanredni profesor UCG iz oblasti Vajarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU). Umjesto toga, opet je birana u zvanje koje već ima – docent.

Ni do tog osnovnog akademskog zvanja Radovanović nije lako došla.  Doktorirala je 2016. godine i jedina imala doktorat iz oblasti Vajarstva. To nije bilo dovoljno da nakon više od decenije rada na fakultetu kao saradnik u nastavi bude izabrana u akademsko zvanje. Vremenski prosjek za prvi izbor u zvanje za njene kolege i koleginice bio je oko osam godina. Ne postoji nijedan slučaj da je neko čekao 15 godina, pa još pet godina nakon doktoriranja za izbor u zvanje, kao što je to slučaj Radovanović.  Uz to, njene kolege i koleginice su birane sa puno manje staža i iskustva i sa manjom stučnom spremom, odnosno bez doktorata.

Neizboru Radovanović u zvanje vanrednog profesora doprinijelo je i to što je za dugogodišnji mobing tužila FLU i Univerzitet Crne Gore (UCG), o čemu je Monitor već pisao.

Radovanović se prijavila za izbor u zvanje vanredni profesor i dostavila ocjene recenzenata. Pozitivne recenzije napisali su redovni prof.Dušan Petrović Fakultet likovnih umetnosti, Univerzitet umetnosti u Beogradu, redovni prof. mr Sreten Milatović Akademija likovnih umjetnosti-Trebinje Univerzitet Istočno Sarajevo i poznata crnogorska umjetnica Jelena Tomašević, vanredna profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti-Trebinje.

,,Na osnovu ukupnog umjetničkog, istraživačkog i pedagoškog rada, kao i jasno izražene ekološke svijesti i odgovornog odnosa prema materijalu, prostoru i društvu, smatram da dr Ivana Radovanović u potpunosti ispunjava sve kriterijume za izbor u zvanje vanredne profesorice. Njena umjetnost prevazilazi lokalne i regionalne okvire i predstavlja značajan doprinos savremenoj umjetničkoj i akademskoj praksi. Sa punim uvjerenjem predlažem FLU  na Cetinju i Senatu UCG izbor dr Ivane Radovanović u zvanje vanrednog profesora”, napisala je u recenziji Tomašević.

Vijeće FLU je potvrdilo da Radovanović ispunjava uslove za izbor u zvanje, ali to glasanjem nije potvrđeno. Od 14 članova Vijeća,  četiri člana je glasalo za, dva  protiv, dok je osam članova bilo uzdržano. U obrazloženju Vijeća navodi se da je razmatrano ispunjavanje formalno-pravnih uslova za izbor u više akadamesko zvanje, izvještaj revizorske komisije kao i druge okolnosti relevantne za vršenje akademske funkcije i ostvarivanje ciljeva ustanove: ,,Mišljenje većine članova Vijeća je da se odluka ne može zasnivati isključivo na provjeri formalne ispunjenosti propisanih kriterijuma, niti isključivo na vrednovanju naučnih, umjetničkih i stručnih referenci kandidata, već i na procjeni ukupnog profesionalnog angažmana kandidatkinje u okviru akadamske zajednice, uključujući doprinos akademskoj saradnji, institucionalnom razvoju i ostvarivanju nastavnih, umjetničkih i drugih djelatnosti”.

U ocjeni se navodi i da ,,Vijeće ne osporava umjetničke reference, stručne kompetencije, kao profesionalna postignuća kandidatkinje, već ukazuje na otvorena pitanja koja se odnose na profesionalnu saradnju, institucionalnu komunikaciju i odnose unutar akademske zajednice koji , prema mišljenju Vijeća, mogu biti od značaja za nesmetano funkcionisanje nastavnog procesa”.

Kao „negativnost“ naveli su i javno iznošenje sporova između kandidatkinje i institucije.

Naučni odbor UCG je, 1. juna 2026, konstatovao da Radovanović ispunjava uslove za izbor u zvanje vanrednog profesora. Utvrdio je da kandidatkinja ima veći broj referenci u kategoriji U1 i U2 (reprezentativne i priznate reference u užoj umjetničkoj oblasti za koju se bira) i konstatovao je da ukupan broj bodova zadovoljava kriterijume za izbor u zvanje.

Nakon toga je Vijeće za umjetnost razmatralo predmetni referat, od ukupno četiri člana Vijeća, prisutno je bilo tri i svi oni su bili uzdržani povodom izbora u zvanje Radovanović.

Konačnu odluku je donio Senat UCG 4. juna. Konstatovao je da kandidatkinja ispunjava propisane uslove i kriterijume za izbor u akademsko zvanje vanrednog profesora, što proizilazi iz izvještaja recenzenata i mišljenja Naučnog odbora.

Međutim, Senat je ocjenio da ispunjenost propisanih uslova i kriterijuma predstavlja neophodan, ali ne i dovoljan uslov za izbor u više zvanje.

Senat je posebno cijenio stav Vijeća FLU koji nije dao podršku Radovanović. U zaključku Senata se navodi da ,,iako kandidatkinja ispunjava propisane uslove i kriterijume za izbor nijesu ostvarene pretpostavke da se u konkretnom slučaju utvrdi potreban stepen akademske podrške za njen izbor u akademsko zvanje vanrednog profesora. Imajući u vidu stav matičnog vijeća prganizacione jedinice, stav Vijeća za umjetnost i rezultate glasanja članova Senata”.

Od ukupno 26 članova Senata sa pravom glasa, glasalo je 21, osam za, a 13 članova su bili uzdržani.

Radovanović ima doktorat iz Vajarstva i prvi je Fulbrajtov stipendista iz Crne Gore za post-doktorsko istraživanje u oblasti umjetnosti. Pored brojnih domaćih, regionalnih i međunarodnih izložbi i nagrada, predstavljala je 2017. Crnu Goru na Venecijanskom bijenalu. UCG joj je 2006. uručio nagradu za najboljeg studenta FLU.

Osnovni sud je krajem prošle godine utvrdio da se u procesu Ivane Radovanović protiv UCG nijedan od postupaka FLU  nije mogao podvesti pod mobing. U žalbi na ovu odluku problematizuje se pozivanje na autonomiju UCG pri presuđivanju, kao i ne uzimanje u obzir prakse suda u Strazburu.

Radovanović najavljuje da će i zbog neizbora u zvanje vanrednog profesora  pravdu potražiti na sudu.

 

Slučaj Tatjane Bečanović

Profesorica Filološkog fakulteta Tatjana Tanja Bečanović tužila je ranije  podgoričkom Osnovnom sudu Univerzitet Crne Gore, tvrdeći da su joj onemogućili izbor u zvanje redovnog profesora. U tužbi jenavela da su Senat i Naučni odbor pogrešno i nezakonito tumačili pravila i druga akta UCG, čime su joj nanijeli profesionalnu štetu.

Nakon što je Osnovni sud u Podgorici donio presudu u njenu korist, i pored negodovanja sa Univerziteta da im se sud miješa u autonomiju, Senat UCG je u julu 2022. izabrao Bečanović u zvanje redovne profesorice.

Ona  je javnosti dostavila i nalaz vještaka urađen u toku sudskog postupka u kojem je, kako je navela, potvrđeno da joj je od strane UCG potpuno neosnovano i vanpravno uskraćeno zvanje redovnog profesora a u kojem između ostalog stoji sljedeće: “Odluka Senata Univerziteta Crne Gore broj: 08-3068/1 od 19. 11. 2015. godine kojom kandidatkinja dr. Tatjana Đurišić Bečanović nije izabrana u zvanje redovnog profesora nije donesena u skladu s relevantnim propisima, odnosno u cijelosti je protivna Članu 13. Mjerila za izbor u akademska i naučna zvanja Univerziteta Crne Gore, kao i pozitivnim izvještajima članova Komisije / recenzenata prof. dr. Vladimira Osolnika, prof. dr. Bogusława Zielińskog i prof. dr. Zorice Radulović…“.

Konstatuje se i da suprotno Konačnom mišljenju Naučnog odbora i Mišljenju o ispunjenosti kriterijuma za izbor u akademsko zvanje Tatjane Đurišić Bečanović, kandidatkinja dr. Tatjana Đurišić Bečanović ispunjava sve uvjete za izbor u zvanje redovnog profesora, i više od tog.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CURE LI POVJERLJIVE INFORMACIJE: Institucije na testu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne optužbe na račun bezbjednosnog sistema od strane odbjeglog Miloša Medenice, ili njegove virtualne verzije, nastavljaju se. Osim što bi sistem morao da da odgovor o tome gdje se krije odbjegli Medenica, i ko stoji iza njega, neohodan je i institucionalni odgovor na navode koje iznosi

 

 

Crnogorsku političku i bezbjednosnu scenu posljednjih sedmica potresaju tvrdnje koje iznosi odbjegli Miloš Medenica, sin nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, ili njegova virtuelna verzija. Medenica, između ostalog, govori o navodnim vezama pojedinih državnih funkcionera sa pripadnicima škaljarskog kriminalnog klana.

Informacije i tvrdnje koje iznosi, međutim, nijesu potkrijepljene provjeriljivim dokazima, odnosno dokazima koje su institucije potvrdile. U objavama i komunikacijama koje su prenijeli pojedini mediji, Medenica tvrdi da su pripadnici škaljarskog klana raspolagali informacijama koje su, prema njegovom mišljenju, mogle poteći isključivo iz državnih institucija i od osoba koje su imale pristup povjerljivim podacima, targetirajući skupštinski Odbor za bezbjednost.

Za razliku od ranijih spekulacija o mogućem curenju informacija iz bezbjednosnog sistema, Medenica je ovog puta direktno imenovao osobe za koje tvrdi da su bile povezane sa dostavljanjem podataka pripadnicima škaljarskog klana.

Komunikacija na koju se Medenica poziva datira iz aprila 2021. godine, kada je hrvatska policija u Luci Ploče zaplijenila 575 kilograma kokaina, tada najveću zapljenu te vrste u istoriji Hrvatske. U tom trenutku hrvatske bezbjednosne službe nijesu ni slutile da bi informacije koje su povodom te akcije službenim kanalima razmjenjivale sa partnerskim službama u regionu mogle završiti u rukama jednog, pa čak i oba zavađena crnogorska kriminalna klana.

Posebno interesantnom pokazala se komunikacija do koje su došli američki istražitelji nakon što je Federalni istražni biro (FBI), kroz operaciju sa tajnom aplikacijom ANOM, ostvario uvid u milione poruka koje su godinama razmjenjivali pripadnici organizovanih kriminalnih grupa širom svijeta. Među hiljadama presretnutih komunikacija izdvojen je i razgovor između dvojice visokorangiranih pripadnika škaljarskog kriminalnog klana,  pokojnog Radovana Krivokapića i Nikole Dedovića, brata ubijenog Igora Dedovića, jednog od vođa te kriminalne organizacije.

Komunikacija je vođena 16. aprila 2021. godine, svega tri dana nakon rekordne zapljene 575 kilograma kokaina u Luci Ploče. U prepiskama Krivokapić koristi kodno ime „Etna“, dok se Dedović predstavlja pod pseudonimom „Robin“.

Istražitelji su izdvojili i drugu komunikaciju koju je Dedović istog dana vodio sa korisnikom ANOM aplikacije označenim kodnim imenom „UNK“. Prema dostupnim podacima, riječ je najvjerovatnije o državljaninu Hrvatske koji se u trenutku komunikacije nalazio na teritoriji Turske.

Posebnu pažnju izaziva upravo komunikacija od 16. aprila 2021. godine. Tog dana Radovan Krivokapić, koristeći ANOM nalog pod kodnim imenom „Etna“, u 18 časova i 41 minut obavještava Nikolu Dedovića da zaplijenjena pošiljka navodno pripada Radoju Zviceru, vođi kavačkog kriminalnog klana, te da je o tome hrvatski PNUSKOK obavijestio crnogorsku policiju.

U nastavku komunikacije Krivokapić navodi ime jednog od tadašnjih članova Odbora, inače aktuelnog ministra.

Zanimljivo je da je upravo tog dana održana sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu, o čemu svjedoče arhivski podaci Skupštine Crne Gore. Kratko saopštenje sa sjednice objavljeno je u 12.45 časova. Samo sedamnaest minuta kasnije, u 18.58 časova, Dedović sadržaj dobijene informacije prosljeđuje korisniku ANOM aplikacije označenom kao „UNK“. Uz prepisku šalje i poruku izvjesnog „Pipa“, u kojoj se navodi da je član Odbora o kome je riječ prenio informaciju kako bezbjednosne službe smatraju da je zaplijenjena pošiljka u Luci Ploče povezana sa Zvicerom, te da su do takvih saznanja došli i hrvatski istražitelji kroz razmjenu podataka sa crnogorskim kolegama.

Prepiske koje su izdvojili istražitelji privukle su posebnu pažnju zbog toga što se u njima pominju informacije koje su, prema sadržaju komunikacije, mogle biti poznate samo ograničenom broju ljudi iz bezbjednosnog sektora i institucija uključenih u međunarodnu akciju zapljene kokaina.

Sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu održavaju se u takozvanoj „gluvoj sobi“ Skupštine Crne Gore, prostoru predviđenom za razmatranje podataka označenih različitim stepenima tajnosti. Članovi Odbora tom prilikom imaju pristup informacijama bezbjednosnih službi, uključujući podatke o radu organizovanih kriminalnih grupa, međunarodnim istragama, operativnim akcijama policije i obavještajnih službi, kao i drugim povjerljivim informacijama od značaja za nacionalnu bezbjednost.

Upravo zbog toga sadržaj ANOM komunikacija ostaje predmet interesovanja međunarodnih istražitelja. Osim navoda o zapljeni kokaina u Luci Ploče, u prepiskama Dedovića i Krivokapića pominju se i kretanje Radoja Zvicera, aktivnosti grupe Bobana Baćovića, navodna izdaja Milete Radulovića zvanog General, kao i fotografije, rute brodova i kamiona korišćenih za transport narkotika namijenjenih škaljarskom klanu.

Iako sadržaj ovih komunikacija sam po sebi ne predstavlja dokaz o eventualnoj odgovornosti bilo koje osobe koja se u njima pominje, one ponovo otvaraju pitanje na koji način su povjerljive informacije iz bezbjednosnog sistema dospijevale do pripadnika organizovanih kriminalnih grupa. Za sada nema zvaničnih informacija da su nadležni organi pokrenuli poseban postupak povodom ovih navoda.

Problem mogućeg curenja informacija sa sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu nije otvoren tvrdnjama Miloša Medenice. Još prije nekoliko godina pojedini poslanici upozoravali su da detalji sa zatvorenih sjednica završavaju izvan institucija. Jedan od prvih koji je javno otvorio to pitanje bio je nekadašnji član Odbora Vladan Raičević, koji je još 2021. godine zatražio odgovor na pitanje ko iznosi podatke sa sjednica označenih određenim stepenom tajnosti. Upozorio je da se ne radi o izolovanom incidentu.

Njegove tvrdnje nikada nijesu dobile institucionalni epilog, niti je javnosti saopšteno da li je sprovedena detaljna istraga

Bez obzira na to kako javnost procjenjuje vjerodostojnost Miloša Medenice, činjenica je da njegove tvrdnje ponovo otvaraju pitanja koja godinama nijesu dobila jasan odgovor. Ukoliko su navodi netačni, u interesu je i samih institucija da ih provjere i o rezultatima obavijeste javnost. Ukoliko, međutim, postoji bilo kakav osnov za sumnju da su povjerljive informacije zaista završavale kod pripadnika organizovanih kriminalnih grupa, riječ bi bila o jednom od najozbiljnijih bezbjednosnih skandala u novijoj istoriji Crne Gore.

Zbog toga fokus više nije samo na Milošu Medenici i njegovim optužbama, već na sposobnosti institucija da rasvijetle višegodišnje sumnje o curenju podataka iz državnog sistema. Ključno pitanje ostaje da li će nadležni organi konačno odgovoriti na dilemu koja godinama prati crnogorski bezbjednosni sector – da li su organizovane kriminalne grupe imale izvore unutar institucija koje su morale biti prvi garant zaštite nacionalne bezbjednosti.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM SKRBUŠA: Planska dokumenta i koncesioni akt u raskoraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos brojnim primjedbama institucija i lokalne zajednice, Vlada nastavlja proceduru za dodjelu koncesije za eksploataciju arhitektonsko-građevinskog kamena na ležištu „Skrbuša” kod Kolašina. To je ponovo otvorilo pitanja zaštite vodnih resursa, prostora i dugoročnih posljedica po životnu sredinu u ovom osjetljivom području

 

 

Mještani sela Rečine kod Kolašina još nijesu zaboravili jednogodišnju borbu protiv izgradnje male hidrocentrale na vodotoku u svom selu, a Vlada im sada, kako tvrde, kroz planirani kamenolom sprema novi „ekološki pritisak na selo, vodne tokove i uslove života”. I pored brojnih i sadržajnih primjedbi koje su tokom javne rasprave iznijele nadležne institucije, lokalna samouprava i stručne službe u postupku donošenja koncesionog akta za ležište „Skrbuša”, Vlada je nastavila taj postupak. Koncesioni akt za to ležište otvorio je put za raspisivanje javnog oglasa za dodjelu koncesije za geološka istraživanja i eksploataciju arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena.

Vlada je 16. juna usvojila i Informaciju o pripremi javnog oglasa za dostavljanje ponuda za dodjelu ugovora o koncesiji. Planom, koji je pripremilo Ministarstvo energetike i rudarstva, predviđena je eksploatacija do 30 godina, iako su tokom javne rasprave iznesene brojne primjedbe i upozorenja nadležnih institucija i lokalne zajednice koje ukazuju na potencijalne rizike.

Koncesioni akt dodatno naglašava strateški značaj lokacije zbog blizine planirane dionice auto-puta Mateševo – Andrijevica, što povećava potrebu za kamenim agregatima. Procjenjuje se da ležište sadrži oko dva miliona metara kubnih arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena, uz planiranu godišnju eksploataciju od oko 20.000 metara kubnih i koncesioni period do 30 godina. Iako detaljna geološka istraživanja nijesu u potpunosti završena, procjene se zasnivaju na analogiji sa sličnim ležištima, uz pretpostavku da je materijal odgovarajućeg kvaliteta za građevinsku upotrebu. Dokument istovremeno naglašava potrebu kontrole uticaja na životnu sredinu tokom svih faza istraživanja i eksploatacije.

Tokom javne rasprave najznačajnije primjedbe odnosile su se na moguće značajne i dugoročne posljedice po vodne resurse, kvalitet podzemnih i površinskih voda, turizam i lokalnu infrastrukturu. Opština Kolašin je zahtijevala povlačenje akta i ukazala na nedostatak hidroloških, ekoloških i infrastrukturnih studija. Uprava za šume i gazdovanje lovištima upozorila je da se lokalitet nalazi u zaštitnoj šumi u kojoj je zabranjena promjena namjene zemljišta i eksploatacija, uz ocjenu da je potrebno njegovo izuzimanje iz plana koncesija zbog zakonskih ograničenja i zaštitne funkcije šumskog ekosistema. Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa naveo je da se područje nalazi u UNESCO Rezervatu biosfere „Basen rijeke Tare” i preporučio da se razmotri komunikacija sa UNESCO kancelarijom u vezi sa planiranim aktivnostima.

Među sugestijama su i one stigle sa adrese Agencije za zaštitu životne sredine. Zahtijevana je izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu zbog osjetljivosti hidroloških i ekoloških karakteristika prostora. Brojna su bila upozorenja lokalne uprave i stanovništva na direktan konflikt planiranog kamenoloma sa planiranim turističkim razvojem, postojećim i budućim turističkim zonama, kao i infrastrukturnim projektima u užem području.

Međutim, pored toga, upoređivanjem planskih dokumenata opštine Kolašin sa koncesionim vide se još brojne nedosljednosti. Iako se prema važećem Prostorno-urbanističkom planu opštine Kolašin ležište arhitektonsko-građevinskog (ukrasnog) kamena „Skrbuša” nalazi na desnoj obali istoimene rječice, analiza mape priložene uz koncesioni akt pokazuje da je ležište prostorno znatno kompleksnije pozicionirano, jer obuhvata prostor sa obje strane rijeke. Dva manja segmenta koncesionih parcela – jedan u katastarskoj opštini Trunića Do (47.212 kvadratnih metara) i drugi u katastarskoj opštini Smrčje (22.930 kvadratnih metara) – nalaze se na desnoj obali rječice Skrbuše i Izlazačke rijeke koja se u nju uliva. Najveći dio ležišta, u katastarskoj opštini Padež (222.310 kvadratnih metara), smješten je na lijevoj obali.

U PUP opštine Kolašin navodi se da se ležište „Skrbuša” nalazi u ataru sela Skrbuša, na desnoj obali istoimene rječice. Teren je istraživan tokom 1964/1965. godine na površini od 4,6 hektara, u okviru koje je izdvojeno pet zona. Prema istom dokumentu, lokalitet sadrži značajne rezerve arhitektonsko-građevinskog kamena, naročito mermerne breče i bijelo-žute mermerne krečnjake, koji imaju visoku dekorativnu vrijednost. Najperspektivniji dijelovi za eksploataciju su centralni i jugoistočni dijelovi ležišta, dok pojedine zone krečnjaka nemaju ekonomsku opravdanost.

Prema Prostornom planu posebne namjene (PPPN) „Bjelasica i Komovi”, ležište se nalazi jugoistočno od Kolašina, u srednjem toku istoimene rijeke, povezano makadamskim putem dužine oko tri kilometra sa regionalnim pravcem Kolašin – Mateševo.

„Rudno tijelo čine šareni brečasti mermerasti krečnjaci i bijelo-žuti mermeri, u dužini od 500 do 700 metara i debljini od 20 do 25 metara.
U bijelo-žutim mermerima prisutne su žućkaste laporovito-glinovite žilice koje kamenu daju izražen dekorativni karakter. Ukupne rezerve procjenjuju se na oko 30.600 m³ mermerne breče i 63.600 m³ bijelo-žutog mermera, pri čemu se materijal po kvalitetu upoređuje sa poznatim italijanskim mermerima”, piše u tom dokumentu.

U dokumentaciji Vlade objašnjeno je da se u širem području nalazi i trasa auto-puta Bar – Boljare (dionica Mateševo – Andrijevica u planu), što dodatno povećava značaj lokaliteta u kontekstu buduće eksploatacije mineralnih sirovina. Navodi se da je zbog rasta građevinskog sektora i razvoja saobraćajne infrastrukture, posebno planiranog auto-puta Bar – Boljare (Mateševo –Andrijevica), povećana potražnja za kamenim agregatima, te da blizina ležišta planiranoj trasi dodatno povećava njegov značaj kao izvora mineralnih sirovina za izgradnju te strateške saobraćajnice.

Na osnovu procjene lokaliteta, uzimajući u obzir površinu prostora i morfološke karakteristike terena, potencijalne geološke rezerve arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena procijenjene su na oko dva miliona metara kubnih čvrste stijenske mase. U konačnom proizvodu to ležište bi dalo 2.000 metara kubnih komercijalnih blokova i tombolona arhitektonsko-građevinskog kamena i 30.000 metara kubnih gotovog kamenog agregata različitih frakcija.

Uzimajući u obzir procijenjene rezerve i planirani godišnji kapacitet, moguće je predvidjeti trajanje koncesije do 30 godina, što je u skladu sa važećim zakonskim okvirima. Pouzdaniji podaci o geološkim karakteristikama, kvalitetu sirovine i drugim ključnim parametrima za dalju eksploataciju mogu se, objašnjeno je u Vladinoj dokumentaciji,  dobiti isključivo sprovođenjem detaljnih geoloških istraživanja na samom lokalitetu, u skladu sa važećim tehničkim i zakonskim zahtjevima.

U dijelu koji se odnosi na zaštitu životne sredine navodi se da je neophodno posvetiti posebnu pažnju uticajima eksploatacije, uz ocjenu da primjena savremenih tehnologija može relativno ograničiti negativne efekte na okolinu, iako se ne isključuje potreba daljeg praćenja i analiza tokom realizacije projekta.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo