Povežite se sa nama

OKO NAS

Ko ima takvu omladniu

Objavljeno prije

na

Povodom dana partije, 22. juna, podmladak Demokratske partije socijalista, okupljen u Savjetu mladih, dobio je poklon. Konstituisano je novo tijelo – Predsjedništvo. Milovi pioniri sada će, institucionalno ojačani, efikasnije komunicirati među sobom, te tako lakše sprovoditi ideologiju voljenog im vođe. Uz to, mnogima od njih ove funkcije su priremna etapa za visoku politiku. Tu su.

Novoformirano tijelo, kako stoji na njihovom sajtu, broji 29 članova, a na sjednici su izabrana četiri potpredsjednika (južna regija, centralna i dva potpredsjednika za sjevernu regiju) i sekretarka.

Kako bi uveličala partijsku svečanost, na sjednici se pojavila žena od Snimka i premijerovog povjerenja: članica Predsjedništva DPS Crne Gore, predsjednica ŽAD DPS i novopostavljena predsjednica odbora direktora Montenegro airlines-a Daliborka Pejović, koja se i obratila mladom, nadolazećem kadru.

Za predsjednika predsjedništva izabran je nedavno postavljeni predsjednih Savjeta mladih Nikola Pešić rođen 1988. godine u Zadru. Pešić, student ekonomije sa završenom srednjom medicinskom školom, na vrijeme se odazvao zovu politike. Čim je postao punoljetan, nije časio časa, učlanio se u DPS. Onda je krenuo naviše: postaje aktivan član u MO Stari aerodrom I, pa pet godina predsjednik Savjeta mladih tog mjesnog odbora, pa, od 2006. godine, član izvršnog i opštinskog odbora SM Podgorice, pa član Odbora DPS-a Glavnog grada, pa…

Dokazivao se Đukanoviću i staroj gardi i učestvovanjem u ,,svim organizacijama protokola DPS-a Crne Gore” ali i kao volonter, prisustvom u radu Komisija Glavnog odbora partije.

Isplatilo se, sada razbira visoku politiku. Na svom Facebook profile piše, oponašajući šefa: ,,Kako da idemo u Evropu kada ovi što predvode ‘apolitične’ proteste na čelu sa ‘nezavisnim kandidatom’ ne priznaju državne institucije a koliko vidim ni evropske.” Nešto ranije, dok je vodio kampanju za prvog omladinca DPS-a, znao je da poruči mladima kako je ,,siguran da će sa njim kao predsjednikom Savjeta mladih DPS-a Crne Gore imati svoj glas i uticaj u kreiranju politike i stvaranju države kakva odgovara mladima.” Dileme nema: čuči u njemu državnik.

Pešić je u predsjedništvu nadređeni Adnanu H. Hadžiću, predsjedniku SM DPS-a Rožaja, koji je, ujedno, izabran za Pešićevog potpredsjednika za sjevernu regiju. Hadžić, kao pravi podređeni, već citira druga Pešića, na svojoj Facebook stranici (na kojoj dominira grupna fotografija Predsjedništva SM, na kojoj centralnu poziciju zauzimaju Nikola Pešić i Daliborka Pejović): ,,Mladi žele da žive mirno i u slozi, ne žele ratove, demonstracije, nemire, a pogotovo ne žele isplanirane i konstruisane „proteste”.”

Ilija Mlinarević, rođen 1985. godine, u Predsjedništvo dolazi kao prvi mladi depeesovac Kotora. Do tu se probijao godinama. Spisak pozicija koje obnaša slikovito opisuje kako, čak i na tom nivou, DPS pravi mrežu. Iako dvadesetosmogodišnjak, Mlinarević je, osim mjesta u predsjedništvu SM, i: predsjednik Savjeta mladih Kotora (od 2007. godine), potpredsjednik Savjeta Mladih DPS Crne Gore (od 2010), odbornik u SO Kotor, gdje mu teče dugi mandat, član Skupštinskog odbora za izbor i imenovanje (u toku, takođe, drugi mandat), član Opštinskog odbora DPS Kotor, član Izvršnog odbora DPS Kotor, član Mjesnog odbora DPS Dobrota 2, koordinator IO za Mjesni odbor Dobrota 3, predsjednik Savjeta za mlade Opštine Kotor od 2010. godine, član Skupštine vaterpolo kluba Primorac, član Skupštine jedriličarskog kluba Lahor, član nadzornog odbora Fondacije Kotorski festival pozorišta za djecu, član nadzornog odbora Crnogorskog omladinskog foruma (COF), Član SUBNOR-a i antifašista Kotora. Vjerovali ili ne! Koliko li će tek funkcija nakupiti kada partijski zrene?

Mlinarevićeva partijska sa-borkinja, predjednica Savjeta mladih iz susjednog Herceg Novog, je godinu dana mlađa Nevena Keković. Ne razlikuje se mnogo od starijeg kolege: učlanila se u DPS, pokazala želju da napreduje u stranci, pa su partijski bomboni, počeli da pristižu. Kekovićeva je tako: član Glavnog odbora DPS-a, član izvršnog i opštinskog odbora DPS Herceg Novi, potpredsjednik Savjeta mladih DPS Herceg Novi, Predsjednik koordinacionog tima Savjeta mladih DPS Herceg Novi, član tima za praćenje i unapređivanje privrednog razvoja Herceg Novog, član tima za evropske integracije, član Savjeta za saradnju lokalne samouprave i nevladinih organizacija u Skupštini Opštine Herceg Novi… Njen životni moto je: ,,Budimo realni, tražimo nemoguće!” Umije, eto, budna da sanja.

Na čelu Komisije za međunarodne odnose Predsjedništva SM postavljena je Doris Nikolić iz Ulcinja, rođena 1991. godine, kada i njena partija, pod ovim imenom. I ona je politički aktivna od početka srednje škole. Iskustvo! U svojoj biografiji Nikolićeva izdvaja 2008. godinu, kada je ,,bila jedan od najmlađih učesnika emisije Biramo lidera, gdje mi je gospodin Blagota Mitrić rekao da imam sve kvalitete lidera i da nekad ne propustim šansu da svoje znanje i primijenim u korist razvoja svog grada i države.” Mitrić ju je pročitao. Kao i Đukanovića.

Mlada Nikolićeva, koja politiku smatra umjetnošću, zna znanje. Ovako kreće na mrske neprijatelje: ,,Ne može predsjednik Crne Gore biti onaj koji s vremena na vrijeme navraća ovdje, ne može predsjednik Crne Gore biti čovjek koji je potrošio nekoliko godina svog života i založio svoju diplomatsku karijeru da ne bude države čiji predsjednik priželjkuje da bude.” Plus kod šefa.

I u NATO se, mlada, razumije. ,,Protivljenje NATO-u je izraz nacionalizma, antievropejstva i antizapadnjaštva: biti protiv NATO danas znači biti predstavnik autističnog nacionalizma.” Nijesu joj u partiji kazali da i neki vodeći svjetski intelektualci imaju rezerve spram NATO saveza. I da sumnjati nije ghrijeh. Niti će joj reći.

Njena koleginica, sada izabrana za sekretarku Predsjedništva DPS-a (postmoderna varijanta SKOJ-a), Viktoria Badža, javnosti je postala poznata kada je otužnim ,,performansom” ispred prostorija MANS-a pokušala da upozori kako je Vanja Ćalović pogrešno parkirala automobil u danima kada je Podgorica bila blokirana snijegom. Na svom Facebook profilu citira Onore de Balzaka: ,,Znate li čime ljudi krče sebi put? Bljeskom genija ili umešnom pokvarenošću. U ljudske mase treba uletati kao topovsko đule, ili se uvući kao kuga….”

Prikladno. Njen DPS se dvije decenije uvukao u ljudske mase Crne Gore: i kao topovsko đule, i kao – kuga.

NA RASPOLAGANJU

VII SAZIV SAVJETA MLADIH DEMOKRATSKE PARTIJE SOCIJALISTA CRNE GORE

1. Nikola Pešić, predsjednik
2. Alma Ljuljanaj, predsjednica SM DPS Glavnog grada i potpredsjednica za centralnu regiju,
3. Milica Orlandić, predsjednica SM DPS Bara i potpredsjednica za južnu regiju,
4. Adnan H. Hadžić, predsjednik SM DPS Rožaja i potpredsjednik za sjevernu regiju,
5. Žarko Šćekić, predsjednik SM DPS Bijelog Polja i potpredsjednik za sjevernu regiju,
6. Viktoria Badža, sekretarka SM DPS Crne Gore
7. Ivana Protić, Andrijevica
8. Radoš Raičević, Berane
9. Jelena Srzentić, Budva
10. Slađana Pavlović, Danilovgrad
11. Aleksandar Vuković, Žabljak
12. Jelica Radović, Kolašin
13. Ilija Mlinarević, Kotor
14. Dragica Vučinić, Mojkovac
15. Radinka Perović, Nikšić
16. Anes Canović, Plav
17. Tanja Bakrač, Plužine
18. Danijel Živković, Pljevlja
19. Nebojša Kašćelan, Tivat
20. Deniza Hodžić, Ulcinj
21. Mihailo Radonjić, Cetinje
22. Nevena Keković, Herceg Novi
23. Milenko Bajović, Šavnik
24. Milan Babović, predsjednik Komisije za praćenje i implementaciju projekata,
25. Danilo Drobnjak, predsjednik Komisije za informacione sisteme,
26. David Knežević, predsjednik Komisije za analizu i statistiku podataka,
27. Suad Šabanović, predsjednik Komisije za rad sa studentima,
28. Doris Nikolić, predsjednica Komisije za međunarodne odnose,
29. Danilo Ratković, predsjednik Komisije za rad sa medijima.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREMIJER KRIVOKAPIĆ NAJAVIO OTVARANJE RUDNIKA BERANE: Spašavanje industrijskih ostataka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje ranije je najavio i izvršni direktor Rade Guberinić. On je kazao da je manadžment kompanije imao dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži Rješenje za beranski rudnik

 

Predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić je ovih dana prilikom posjete Beranama podgrijao nadu ovdašnjih stanovnika da bi rudnik uglja mogao početi sa radom.

„Rudnik Berane trenutno ne radi, iako ima potpisan ugovor sa Elektroprivredom Crne Gore. Mi smatramo da taj rudnik treba da radi i doprinosi radu Termoelektrane Pljevlja, onoliko koliko bude radila Termoelektrana, a kroz zapošljavanje 100 do 120 radnika, imamo zbrinuto 400 porodica” – rekao je premijer. „Ako postoji problem i dobra volja za rješenje, doći ćemo brzo do toga rješenja” – kazao je Krivokapić.

On je o tome govorio u kontekstu najvećeg problema sjevera Crne Gore, a to su ekonomske migracije, a jedini lijek za taj problem je ulganje u nove investicije i razvoj.

Poslije šest godina, u trenutaku kada je izgledalo da posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama predstavlja rijedak primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji, ova kompanija se odjednom našla na koljenima.

Proizvodnja je prekinuta prošle godine. Šezdeset i šest rudara, nakon što su  upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo je bez posla dan prije međunarodnog praznika rada.

Direktor beranskog rudnika Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini.

Prema njegovim riječima, vlasnik se odlučio da održava rudnik do nekog rješenja. Zato je zadržao šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost. Osim što je u jednom trenutku zapošljavao 150 radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još 20 manjih firmi i njihovih zaposlenih.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je, potom, krajem prošle godine najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja. Govorili su i da imaju potencijalnog investitora.

Iz te kompanije nedavno je najavljeno da bi mogli sami opet da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja. Kažu da je ranije razmatrana mogućnost prodaje rudnika turskom investotoru, još na dugom štapu.

Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje ranije je najavio i izvršni direktor. On je kazao da je manadžment kompanije imao dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži moguće i najbolje rješenje za beranski rudnik.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PETINA RADNIH MJESTA U CRNOJ GORI  IZGUBLJENA, MNOGIMA SMANJENE PLATE: U sve dubljem beznađu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pad broja zaposlenih i smanjenja plata bilježe se u gotovo svim djelatnostima. Najteži je u sektorima koji zapošljavaju najviše građana – poljoprivredi, šumarstvu  ribarstvu, uslugama smještaja,  ishrane i poslovanja sa nekretninama

 

,,Ostao sam bez posla u jednom privatnom preduzeću prije par mjeseci. Ne razlikujem se od mnogih radnika u privatnom sektoru – pristao sam na rad bez ugovora, bez prava na godišnji odmor ili na slobodne dane. Kao podstanaru, bilo mi je važno samo da nešto zaradim.  Sada sam prinuđen da tražim sezonske poslove, i to preko veze“, kaže Monitorov sagovornik koji je želio da ostane anoniman. Neće, objašnjava, da zatvara vrata kod eventualnih novih poslodavaca.

Od početka pandemije virusa COVID-19, broj nezaposlenih u Crnoj Gori je sa 35 hiljada, koliko je iznosio  krajem marta prošle godine, porastao na 56 hiljada. Toliko ih je, prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje, bilo krajem maja ove godine. Podaci Uprave za statistiku Monstat pokazali su da je broj zaposlenih, sa 187 hiljada, smanjen na 151 hiljadu. Ugašeno je svako peto radno mjesto, odnosno 20 odsto od ukupnog broja.

Pad broja zaposlenih bilježi se u svim djelatnostima, ali se naročito izdvajaju sektori ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine i građevinarstva.

Brojne su i kompanije koje su se našle u krizi. Najveći pad prihoda, prema ranijim istraživanjima Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG), doživjela su mala preduzeća.

U Vladinom Programu ekonomskih reformi za Crnu Goru za period od 2021. do 2023. godine, konstatuje se neminovan pad zaposlenosti, što će doprinijeti daljem produbljivanju socio-ekonomskih nejednakosti.

Spas u borbi protiv nezaposlenosti nadležni vide u masovnoj vakcinaciji građana, uspješnoj turističkoj sezoni, kao i nastavku sprovođenja subvencija privredi koje bi za posljedicu imale uvećanje broja radnih mjesta.

Iz Ministarstva ekonomskog razvoja (MER) kazali su da su radi  smanjenja nezaposlenosti, kroz drugi paket mjera, vrijednosti oko 166 miliona eura, predvidjeli subvencije za nova zapošljavanja kroz smanjenje dažbina. Kako je  izmjena Zakona o porezu na dohodak i doprinosa na obavezno socijalno osiguranje usvojena nedavno, početkom juna, učinkovitost te mjere tek treba da se sagleda.

Novina u programu subvencionisanja zarada, koji se sprovodi od aprila 2020. godine, kazali su još iz MER-a, je što će ovog puta svaki privredni subjekat imati poseban tretman, odnosno, procenat podrške će biti definisan shodno procentu pada prihoda u 2020. godini u odnosu na 2019. godinu. Tako se, objašnjavaju, osigurava da sredstva idu samo najugroženijima. Ovom mjerom, tvrde, Vlada će podržati oko šest hiljada ugroženih privrednih subjekata i oko 20 hiljada zaposlenih.

Iz UPCG-a upozoravaju da će, ukoliko turistička sezona ne bude najmanje 70 odsto u porastu, doći do većeg broja otkaza.

Ni oni  koji nisu ostali bez posla, nemaju mnogo čemu da se raduju. U odnosu na 2019, najveći rast prosječnih zarada ostvaren je u sektoru zdravstvene i socijalne zaštite, obrazovanja, kao i stručnih, naučnih i tehničkih djelatnosti. Najveći pad  dogodio se u sektorima poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, usluga smještaja i ishrane i sektoru poslovanja sa nekretninama. U granama koje održavaju u životu privredu Crne Gore i koje zapošljavaju najveći broj građana.

Vlada je, od početka godine, dva puta pomagala ranjivim kategorijama društva jednokratnom novčanom pomoći od 50 do 100 eura. Broj korisnika  bio je oko 96. 500  a dato je  preko šest miliona eura. Upućeni sagovornici Monitora upozoravaju da ovakva vrsta pomoći ne rješava problem.

Na pitanje kako bi ocijenili ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi njihovo domaćinstvo, u poređenju sa periodom prije COVID-19 pandemije,  47, 9 odsto ispitanika kaže da se pogoršala. To su pokazali podaci Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), iznijeti u njihovom posljednjem istraživanju javnog mnjenja pod nazivom Položaj radnika na tržištu rada i njihova percepcija sindikalnog organizovanja,. Istraživanje je pokazalo da su žene češće od muškaraca doživjele smanjenje plate.

Ponovo je aktuelizovano i pitanje neradne nedjelje. Iz UPCG-a  su od početka  protiv takvog rješenja, smatrajući da je neustavno, diskriminatorsko i sprovedeno bez valjane analize ekonomskog uticaja. Sada tvrde  da posljedice pogrešnog djelovanja Odbora za trgovinu Privredne komore Crne Gore (PKCG) i tadašnjeg Ministarstva ekonomije nije lako ispraviti.

Kako navode, problematičnost neradne nedjelje prije svega počiva na činjenici da se njome bavi Zakon o unutrašnjoj trgovini, čija svrha nije regulacija odnosa između poslodavca i zaposlenog. To je u domenu radnih prava koja su regulisana Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom, Granskim kolektivnim ugovorom i Ugovorom o radu. Iz UPCG-a čekaju da Ustavni sud konačno donese odluku po Inicijativi za ocjenu ustavnosti spornog člana Zakona o unutrašnjoj trgovini, koji i propisuje neradnu nedjelju, koja je pokrenuta još 2019.

To nas vraća na  stariju činjenicu – da je država organizovala valjan sistem kontrole sprovođenja zakona, tako da svakom zaposlenom garantuje prava i potpunu zaštitu, pitanje neradne nedjelje ne bi ni moralo da bude pokrenuto.

Očigledno je da je komunikacija između institucija i građana  bila i ostala na niskom nivou. To potvrđuje i nedavna izmjena Zakona o radu. Iz USSCG-a su izrazili nezadovoljstvo jer se o njemu odlučivalo bez konsultacije sa socijalnim partnerima. ,,Nije zanemarljiv broj onih koji su, sniženjem starosne granice sa 67 na 66 godina, kao osnovom za prestanak radnog odnosa po sili zakona, dovedeni u nezavidan položaj. Da se pretpostaviti,  da je znatan broj njih kreditno zadužen i da će njihova egzistenicija biti dovedena u pitanje prelaskom na penziju koja će biti značajno niža od zarade koju primaju”, navode.

Posljedice neodgovornsti i nesposobnosti nadležnih su neminovne i očigledne.  Nezadrživo klizimo.

 

Besplatan rad je – ropstvo

Prema statističkoj službi EU Eurostatu, zaposleni u Crnoj Gori nedeljno rade 44,4 sata, što je za 8,2 sata više od EU prosjeka, gdje građani rade 36,2 sata nedeljno.

Taj prosjek smanjuju zaposleni u javnom sektoru, koji ne rade više od 40 sati nedeljno, dok u privrednim granama koje zapošljavaju najveći broj radnika – turizmu, ugostiteljstvu, građevini i trgovini – veliki broj radi i do 50 sati nedjeljno.

Većina zaposlenih plaćena je za svega 40 radnih sati, što znači da oko 10 sati rada nedjeljno ,,poklanja” poslodavcu. Mjesečno, za jednu platu  zaposleni radi 25 odsto više.

,,Na svaka četiri zaposlena van javnog sektora postoji prostor za još jedno novo radno mjesto, uz poštovanje zakona. Na taj način oni koji su već zaposleni mogli bi da rade pet dana nedeljno po osam sati i da im ostaje više vremena za sebe i porodicu. Naravno da bi se nezaposlenost značajno smanjila”, navodi u jednoj od svojih Fejsbuk objava građanski aktivista Aleksandar Dragićević.

Kako ističe, ukoliko neko želi da radi više od 40 sati nedeljno, onda je red da mu se prekovremeni sati plate po prekovremenoj satnici koja je u uređenim zemljama 1,5 od regularnog radnog sata. ,,To znači da prosječan radnik koji radi 50 sati nedeljno pokloni gazdama oko 200 eura mjesečno. Besplatan rad je ropstvo”, zaključuje.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠIN KAO CENTAR ZA PRIPREME SPORTISTA:  Još samo ideja 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sportska infrastruktura u Kolašinu ista je decenijama. Lokalna vlast nije uspjela da se na vrijeme pripremi čak ni za održavanje MOSI. Ipak, u tom gradu i dalje hrabro sanjaju da će biti omiljena destinacija za pripreme sportista

 

Kolašin – centar za pripreme sportista. Ta ideja zvanično je prezentovana, ali i oročena na „što hitnije“ još 2013. godine.  Od tada do danas,  planinska varoš nije dobila nijedan novi sportski teren ili turistički objekat, namijenjen i prilagođen sportistima. Infrastruktura,  kojom su  tada dočekivali sportske ekipe na pripremama, ista je i ovog ljeta. Minulih godina je samo „šminkana“.

Sportistima su sada na raspolaganju tri fudbalska, košarkaški i rukometni teren.  U zvaničnim podacima pominju se i „tri zemljana teniska terena“, ali njih se sjećaju samo stariji u tom gradu. Lokacija na kojoj se nekad igrao tenis sada služi mještanima, za ispašu stoke, a odavno je privatno vlasništvo. U hali su rukometni, košarkaški i odbojkaški teren. Pored toga, postoje sportski tereni u dvorištu škola. Samo jedna kolašinska škola ima fiskulturnu salu, koja se,   povremeno,  iznajmljuje rekreativcima i sportistima. Srednja škola, na primjer, nikada nije ni imala prostor za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja. Najčešći  problemi koje istuču lokalni sportisti, su, pored nedostatka prostora, i nedostatak opreme, sportskih rekvizita i sportsko-medicinski kadar.

Čak i po aršinima odgovornih za kolašinsku sportsku infrastrukturu, preostalo je ili nije ni započeto još mnogo skupog i obimnog posla. Bez pomoći države, objašnjavaju u Opštini, neće se moći  do „zaokruživanja“ svega što nedostaje do titule „centra za pripreme sportista“. Nedostaju, kažu u lokalnoj upravi,  između ostalog,  dva-tri  fudbalska terena. To je, objašnjavaju, bitno jer fudbalske ekipe idu na pripreme tamo gdje se priprema makar tri-četiri ekipe.  Trebalo bi graditi i stadion sa atletskom stazom.  Jedini bazen u Kolašinu je onaj u Hotelu Bjanka.

Fali i još smještajnih jedinica koje su organizovane tako da odogvaraju sportistima.  Više puta ponovljena vizija različitih  kolašinskih vlasti bila je da taj grad treba da bude baza za pripreme mlađih reprezentativnih selekcija u svim dvoranskim sportovima. Plan im je bio i da se u Kolašinu cijele godine okupljaju na pripremama pioniri, kadeti, juniori, mlađe selekcije…

Rezultati kolašinskih turističkih sezona još su daleko od tih planova. Istovremno, i pored svega nedostajućeg, sportisti ostvaruju značajan broj noćenja tokom ljeta. Za sada, to su, uglavnom, učesnici raznih kampova.  Basket kamp, na primjer, minule dvije sedmice značajno je popravio kolašinsku  turističku statistiku.

Sportska zona Kolašina ovog ljeta trebalo je da bude veliko gradilište. Da su se obećanja obistinila, u dijelu gdje su i sportska hala i ruinirani Dom mladih i Gorštaka, trebalo je da uveliko traju radovi na novim sportskim terenima. Za te potrebe u budžetu je planirano 200.000 eura, a pripremljen je i dio planske dokumentacije. Sve to u susret 2022. godini kada će Kolašin biti domaćim Međuopštinskih omladinskih sportskih igara (MOSI).

Sticajem okolnosti i ozbiljnih nesuglasica unutar lokalne vladajuće koalicije (DPS, Grupa birača, SD) na Lugu u Sportskoj zoni je već tri godine samo zemljana podloga. Ni za nju nije zaslužna lokalna uprava, jer je riječ o lokaciji gdje se deponuje iskopani materijal iz tunela Klisura, ispod Bjelasice.

Zbog neizgrađenih, a obećanih sportskih terena, minulih sedmica javnost je saznala i šta jedni o drugima misle čelnici DPS i GB u Kolašinu. Predsjednik  SO Milan Đukić (GB) i sekretarka za planiranje prostora Ljiljana Rakoćević (DPS), međusobno su se optuživali čak i za „nezakonite radnje“.

Đukić, koji je inicijator ideje da Kolašin bude domaćin MOSI, optužio je izvršnu vlast i svoje koalicione kolege za opstruiranje te ideje. Rakoćević njega za ucjene. Kolašinci čekaju epilog obećanja predsjednika SO da će biti vanrednih izbora, ukoliko ne bude „sređivanja stanja u oblasti planiranja prostora“.

Vrlo direktno Đukić je razotkrio kako su, pred parlamentarne izbore, pare građana trošene na asfaltiranja puteva partijskim aktivistima. Rakočević, s druge strane,  tvrdi da tereni nijesu izgrađeni,  jer je se kasnilo s radovima na kopanju tunela. To jest, nije bilo podloge na kojoj bi se gradilo. Tako je i objelodanjeno da je, navodno, kolašinska sportska infrastruktura u direktnoj vezi sa dinamikom radova na regionalnom putu Kolašin–Berane, čiji je tunel sastavni dio. U predizbornim, ali i onim „redovnim“ obećanjima lokalna vlast uslovljenost  lokalnog državnim projektom nije pominjala.

Sada je izvjesno da tereni na Lugu neće biti završeni ove godine, da je 200.000 eura opredijeljenih iz lokalnog budžeta malo. Takođe i da Kolašin ni ljeto neće biti ništa spremniji za sportiste.

U međuvremenu, nije bilo ni potrebne većine u Skupštini Crne Gore, koja bi dala zeleno svjetlo da država pomogne gradnju infrastrukture za MOSI. Poslanici Socijaldemokratske partije (SDP) amandamanom su predlagali da se iz državnog budžeta ove godine izdvoji 400.000 eura za tu namjenu.

Godinama se odlaže i rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka, objekta koji je  izgrađen 90-ih prošlog vijeka, gdje bi sportisti bili smješteni. Ta zgrada, kako je obećano 2013. godine, nakon rekonstrukcije, trebalo je da ima 50 soba za sportski turizam.  I dalje je ruina.

Uporedo sa krupnim obećanjima o profilisanju Kolašina kako omiljene destinacije za sportiste, najavljeno je i formiranje preduzeća odgovarajućeg  naziva – Centar za pripremu sportista, koji nikada nije formiran. Prije toga, postojalo je opštinsko preduzeće, sličnog imena, koje je od zaposlenih, par godina dok je postojalo, imalo samo direktora. Jedinu korist od tog „projekta“ imao je direktor koji je primao platu, a da nije imao nikava zaduženja.

Još više neodgovornosti lokalna vlast pokazala je minulih decenija u gazdovanju zemljištem u okviru Sportske zone. Opštinski čelnici su se 2007. godine odrekli značajnog dijela zemljišta u toj zoni, trampeći ga sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem. On im je, zauzvrat, ustupio staru klanicu i zemljište oko nje, takođe još neprivedeno namjeni, zapušteno i zaraslo u korov.  Dio Sportske zone raščiščeno je i pred izbore 2010. godine, kada je besplatno podijeljeno na desetine placeva.

Jasno je da Kolašin u dogledno vrijeme neće biti bliži „tituli“ centra za pripreme sportista.  Ostaje nada da će se sportisti i rekreativci, ipak, bar u broju kao do sada, odlučivati  za boravak u toj varoši. Možda idealna klima na duže bude mogla da nadomjesti brojne nedostake infrastrukture.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo