Povežite se sa nama

OKO NAS

Snaga u topuzu

Objavljeno prije

na

hajdari

Svaka država trebalo bi da podržava ovakve manifestacije. Bio sam na raznim sajmovima, pa i u inostranstvu, ali nešto slično niđe nijesam doživio. Čak su nam plaćali smještaj i put samo da dođemo, a odavde nas ćeraju”, izjavio je nakon intervencije tržišnih inspektora proizvođač nakita iz vojvođanskog grada Inđije Milan Hemun. U nevjerici su bili i drugi učesnici Prvog međunarodnog sajma umjetnina, njih stotinjak, koji su na ulcinjsku rivijeru sa svojim eksponatima i rukotvorinama stigli iz osam evropskih zemalja, a najviše glavni organizator ove manifestacije, izvršni direktor NVO Global art, Ulcinjanin Ramiz Hajdari.

Strpljivo nam pokazuje sve neophodne dozvole, odobrenja, pisma, preporuke, među kojima i crnogorskog ministra unutrašnjih poslova i javne uprave Raška Konjevića. Mjesecima je pripremao ovaj sajam i ne može da vjeruje da su zaposleni u Upravi za inspekcijske poslove našli tako prosto obrazloženje da prekinu sajam i pokvare jednu uspješnu turističku promociju Ulcinja i cijele zemlje. Naime, inspektori su u kasnim večernjim satima 16. juna na ulcinjskom Pristanu zaključili da „sajam osim izložbenog, ima i prodajni karakter”.

Takvoj ocjeni se pridružio i predsjednik opštine Ulcinj Nazif Cungu, dodajući uz to da je sajam loše organizovan! No, uvidjevši valjda da su počinili veliku grešku i blamirali cijelu zemlju, inspektori su samo dan kasnije zaključili da je „organizator sajma u potpunosti otklonio nepravilnosti”. ,,Obustavlja se postupak po ovoj stvari iz razloga što je subjekat nadzora otklonio utvrđene nepravilnosti po ukazivanju”, navodi se u rješenju Uprave koje je Hajdariju uručeno sa tri dana zakašnjenja.

Riječ izvinjenja nije se, međutim, još čula iz usta predstavnika opštine Ulcinj, na koje je Hajdari posebno kivan.

Svaki je sajam u Ulcinju do sada bio prodajni, pa tako i ovaj. Nijesu valjda očekivali da ljudi pređu i više od hiljadu kilometara da bi samo izlagali svoje umjetnine i proizvode”, kaže Hajdari i navodi da opštinski čelnici nijesu uopšte bili na sajmu, iako su uredno bili pozvani, a ,,nijesu ni prstom mrdnuli da se nastali problem prevlada”.

,,Ne shvatam takvo ponašanje. Uvijek kada se mi, zanatlije i stvaraoci umjetnina neđe okupimo, posjete nas ne samo gradonačelnici gradova đe se sajmovi održavaju, već i premijeri i predsjednici država. Tako je, na primjer, nedavno bilo u Dubrovniku a u Tirani se na Sajmu održanom u čast 100. godišnjice stvaranja albanske države sa svima nama rukovao premijer Salji Beriša. To je manir koji se prosto podrazumijeva”, ističe Hajdari.

Takvo ponašanje opštinskih čelnika zaista je nevjerovatno ukoliko se zna da je riječ o ljudima iz biznisa čije su firme učestvovale na nebrojeno mnogo ovakvih manifestacija. Još više čudi što se ovo desilo u gradu koji je u Crnoj Gori, ali i šire, prepoznat kao mjesto velikog broja malih, uspješnih privrednika. Zbog toga svoje čuđenje ne može da sakrije ni direktor Zanatsko-preduzetničke komore Crne Gore Boris Marđonović. ,,Nijesu mi poznati odnosi i konflikti zainteresovanih strana u ovoj priči, niti me oni zanimaju. Zanima me samo da se zanatlijama omogući prostor i poslovni ambijent da mogu da žive od svog poštenog rada, što nije bilo u ovom slučaju”, kaže on uz ,,čestitku” inspektorima što su pokazali snagu države nad umjetničkim zanatlijama.

Ali, ova blamaža za Ulcinj svoj će epilog dobiti na sudu, jer je Hajdari odmah nakon skandaloznog prekida manifestacije angažovao advokata. ,,Ništa drugo nam nije preostalo. Tražićemo isplatu svih troškova koje su imali izlagači i odštetu za uvredu časti”, ističe on.

Prava šteta načinjena turističkom imidžu opštine nikada neće biti izračunata. Već je sada izvjesno da Hajdari, kako je ranije planirao, u avgustu neće organizovati još jedan sajam. Ali, i prošlogodišnji, bijedno organizovani 12. Sajam knjiga na Pristanu, potvrdio je da ni sajmovi ovdje nijesu više što su nekada bili. Niko nema iluzija da će ove sezone, a sajam počinje za tri sedmice, biti nešto bolje. Posebno ako potencijalni izlagači saznaju da se u Ulcinju takve manifestacije mogu prekinuti jer ,,imaju i prodajni karakter”!

Skandal i prije 16 godina

Oni s boljim pamćenjem sjetiće se da se sličan incident dogodio još jednom u Ulcinju, i to krajem jula 1997. godine. Naime, carinski organi ondašnje SRJ naložili su da se roba na sajmu na Pristanu, koju su izložili proizvođači iz italijanskog grada Lećea, ne smije prodavati, jer za nju, kako je obrazloženo, nijesu plaćene carinske dažbine. Taj sajam zajednički su organizovali ulcinjska opština i italijanski konzulat u Baru.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo