Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sami u kući

Objavljeno prije

na

danilo_popovic

Početkom sedmice predstavnici Vlade razgovarali su sa kolegama iz Saveza sindikata Crne Gore (SSCG). Tema – nedavni zahtijev zapošljenih za povećanjem zarada u društvenim djelatnostima. Kasnije ćemo se pozabaviti nepoznanicom ko je i kako iz Vlade zaključuo da su baš predstavnici SSCG pravi sagovornici na ovu temu. Uglavnom, iz Vlade su poručili da povećanja plata neće biti jer ,,para nema”. Usput su, izgleda, iskazali radost što su im zapošljeni u administraciji i državnim službama još živi i zdravi. U izražavanju zadovoljstva prednjačio je ministar obrazovanja Slavoljub Stijepović.

Vijest o državnoj besparici razljutila je Generalnog sekretara SSCG Zorana Masoničića. ,,U narednom periodu očekujemo jačanje socijalnog dijaloga i rješavanje gorućih problema radnika”, ustvrdio je Masoničić i pobrojao prioritete organizacije koju zastupa: očuvanje radnih mjesta, redovne isplate zarada i suprotstavljanje najavljenom smanjenju plata

ĐE VODI OVAJ PUT: U Vladi su, sigurno, smrtno ozbiljno shvatili ovo upozorenje. Kako i ne bi kada stiže od osobe koja je prije nepun mjesec zapošljenima u stručnim službama SSCG poručila da je rok za isplatu zaostalih zarada (tri plate) ,,nerealan i neodrživ”, odnosno, da se redovnost plata može obezbijediti samo pod uslovom da se ,,dogovori smanjenje i ovako niskih zarada”. Masoničić se , naravno, pozabavio onim što je na sastanku sa ministrima lijepo definisao kao ,,borba za očuvanje radnih mjesta”. Zato je ljudima kojima je on, kao odgovorno lice, dužan tri –četiri plate poručio da, ako nijesu zadovoljni, nađu drugog poslodavca.

Štrajk zapošljenih u SSCG traje skoro dvadeset dana, a ,,poslodavci” predvođeni Generalnim sekretarom Masoničićem nijesu još ispunili zakonsku obavezu i započeli proces pregovaranja sa radnicima. Umjesto toga pokušavaju da prijetnjama i uvredama obeshrabre štrajkače i njihov broj svedu na ,,prihvatljivu mjeru”. Valjda su i to rezultati proljetošnje razmjene iskustava sa kolegama iz Kine, tokom čuvene šetnje Zorana Masoničića po Dalekom istoku.

Tek, stvar sa štrajkom u SSCG ide svojim tokom, Masoničić i njegov pretpostavljeni, predsjednik Skupštine SSCG Danilo Popović digli su ruke od nezadovoljnih radnika (sindikalnu kasu su im zatvorili mnogo ranije). Pitanja nekretnina – od Podgorice i Beograda do Bara i Budve – trenutno su preča. Ne bi trebalo da začudi ukoliko se uskoro nezadovoljni radnici Saveza sindikata obrate za pomoć i zaštitu nekom od crnogorskih sindikata koji o svom članstvu vodi više računa.

Tajna je šta o Masoničićevim opomenama, prijetnjama i zabranama (gen.sek. je ljetos službenicima i funkcionerima Saveza zabranio javne istupe) misli Danilo Popović, čovjek koji duže od dvadeset godina vedri i oblači SSCG. To mu je donijelo još čitav niz uticajnih i profitabilnih funkcija – od Savjeta za privatizaciju, preko niza upravnih odbora manjih i većih preduzeća, do aktuelnog zvanja predsjednika Upravnog odbora Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju.

ČUVARI TAJNE: Zanimljivo bi bilo, od čovjeka sa takvim iskustvom, čuti da li štrajk u SSCG koristi ili šteti sindikalnoj asocijaciji koja od svog osnivanja nije organizovala ni jedan ozbiljniji radnički protest.

Monitor je imao uvid u dokumenta kojima Danilo Popović, kao predsjednik Skupštine SSCG, spočitava Vuku Šćepanoviću, predsjedniku Nadzornog odbora SSCG da je istupima oslabio pregovaračku poziciju Saveza.

Ostalo je nejasno – da li se to odnosi na izvještaje Nadzornog odbora iz kojih se vidi da u SSCG nestaju stanovi, da desetine i stotine hiljada eura šetaju sa računa na račun dok im se ne izgubi svaki trag, da granski sindikati posluju preko tuđih računa pošto nemaju svoj, da su zapošljeni u savezu diskriminisani kada se dijele stanovi Fonda čiji je osnivač Savez, dok se njegovi lokalni funkcioneri nagrađuju besplatnim nekretninama i novčanom pozajmicom za njihovo opremanje…? Da li je moguće zamisliti kako i poslodavci koji pročitaju neki od ovih izvještaja zaključe kako oni opšti i pojedinačni kolektivni ugovor moraju poštovati taman koliko i SSCG poštuje zakone i propise Crne Gore?

Ili su Popoviću, ipak, više zasmetale krivične prijave koje su Nadzorni odbor i njegov predsjednik, prije godinu-dvije podnosili protiv čelnika Saveza i njihovih najbližih saradnika? Bez povratne informacije o tome šta su policija i tužilaštvo preduzeli po ovim prijavama.

,,S pravom se pitamo jesu li Zoran Masoničić i društvo izvan zakona ove države kada su javno ustvrdili da organima vlasti neće predati traženu dokumentaciju”, javno se čudi Šćepanović.

Danilo Popović misli da je njegov Sindikat iznad zakona ove države. ,,Nije to državna ustanova”, kaže za Dan objašnjavajući da je SSCG dobrovoljna organizacija koja odgovara samo članstvu i svojim organima, pa ,,nema osnova za miješanja tužioca ili bilo kod drugog”.

Izgleda da je neko u tužilaštvu ozbiljno shvatio ovo tumačenje. Skoro će četiri godine kako tužilaštvo nije u stanju da odluči šta će sa krivičnom prijavom koju je protiv Danila Popovića ,,i drugih odgovornih lica u SSCG” podnijela grupa sindikalnih aktivista, danas okupljena u Uniji slobodnih sindikata. Tamo se, sa mnoštvom detalja, nekadašnjem predsjedniku SSCG prebacuje da je ,,nezakonitim i nesavjesnim upravljanjem” Savezu i njegovom članstvu pričinio veliku materijalnu štetu.

SINDIKALNI RAT I MIR: U krivičnoj prijavi se pominje ,,najmanje 500 hiljada eura” koje je SSCG, bez odluke Vijeća, pozajmio AD Svinjogojska farma, firmi u vlasništvu Saveza kojom je, kao predsjednik Odbora direktora gazdovao takođe – Danilo Popović. Nema podataka, tvrde podnosioci prijave, da je taj novac vraćen Savezu.

Popoviću i njegovim saradnicima potom se spočitava da su Svinjogojsku farmu i kompaniju Konzum prodali Carinama Čeda Popovića za 1,3 miliona eura, ali da taj novac nikad nije stigao u kasu SSCG. Godinu kasnije Carine su samo Farmu prodavale za 2,6 miliona.

Istom poslu pripada i priča o doo Sindpro. To preduzeće je, tvrde potpisnici krivične prijave o kojoj se tužilaštvo nije izjasnilo od marta 2008, osnovano bez znanja i odluke Vijeća SSCG i registrovano za proizvodnju gotove hrane za uzgoj životinja. Dakle, korisnik proizvoda Sindpro-ma bila je Svinjogojska farma. ,,Preduzeće je egzistiralo u periodu 2002-2006 godina, što se poklapa sa periodom kada je Svinjogojska farma bila u vlasništvu SSCG, navodi se u prijavi uz dokaz iz registra Privrednog suda da su osnivači i suvlasnici te kompanije bili isti ljudi koji su u to vrijeme vodili Sindikat i gazdovali farmom. Danilo Popović je, podrazumijeva se, bio akcionar i skupa sa Cvijetom Đuranovićem i predsjednik Odbora direktora i ove kompanije.

Tužilaštvo se nikada nije izjasnilo ni o ,,beogradskoj avanturi” Danila Popovića: SSCG je, podjelom imovine SSS Srbije i Crne Gore dobio 780 kvadrata na Trgu Nikole Pašića u Beogradu. Ispostavilo se da je najveći dio te imovine već izdat na 20 godina kompaniji u kojoj je jedan od osnivača bio- Danilo Popović.

I Šćepanović je, krajem septembra, u dopuni krivične prijave proljetos podnijete tužilaštvu, nadležne obavijestio o sumnjivom kretanju dva miliona eura. Taj novac, precizno 1,918 miliona, SSCG je uložio 2005. godine u tadašnji Fond za solidarnu i stambenu izgradnju, kao jedini osnivač i vlasnik. Fondu su se kasnije pridružili Vlada i Unija poslodavaca, on je preimenovan u Crnogorski fond za solidarnu stambenu izgradnju. Pomenuta dva miliona prikazani su njemu tek proljetos, kao prihod u prošloj godini. ,,Ne možemo utvrditi šta se radilo sa pomenutim sredstvima pet godina”, navodi Vuko Šćepanović. Slično pitanje su nedavno, na stranicama Monitora postavili i bivši i sadašnji rukovodioci SSCG, čudeći se zašto im ne razjasnimo dilemu – ko je uzeo kamate od 16,5 miliona eura koje su na račune Saveza preusmjerene iz državnog budžeta. Oni, navodno, ne znaju odgovor na to pitanje. Iako je, nezvanično, baš u najdubljoj fioci jednoga od njih ,,zakopana” krivična prijava protiv doskorašnjeg kolege upućenog u detalje te transakcije. Radi lakše orijenatcije kada baratamo ovako velikim iznosima – Masoničić je nedavno izjavio kako je za normalno funkcionisanje saveza potrebno oko 900 hiljada eura.

To je bilo onda kada je svojim službenicima skresao da su ,,zaboravili sindikalnu solidarnost”, pa traže svoje tri plate kad ima onih koji je nijesu primili po 20 mjeseci.

I kada je rekao: ,,Nemam namjeru da podnosim ostavku, jer ja ovdje nisam zbog zaposlenih u stručnoj službi nego zbog radnika Crne Gore koji su članovi Saveza sindikata”. Njih je sve manje i manje.

Kongres SSCG koji će, ako se drugačije ne naredi, biti održan krajem novembra morao bi pozabaviti i ovim problemima. Ovdje je pobrojan samo dio mogućih odgovora na pitanje – zašto se topi nekada najbrojnija interesna organizacija u Crnoj Gori i zbog čega je SSCG omiljeni sindikat vladinim zvaničnicima?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo