Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zastrašivanje umjesto dijaloga

Objavljeno prije

na

U Sindikalnoj organizaciji Vojske Crne Gore (SOVCG) kažu da će o održavanju protestnog skupa, koji je bio zakazan za kraj protekle nedjelje pa otkazan, donijeti odluku poslije godišnje Skupštine, koja je planirana za 15. oktobar. Nenad Čobeljić, predsjednik SOVCG, za Monitor objašnjava razloge zbog kojih su prinuđeni da protestuju:

,,Ono što smo na protestnom skupu htjeli da poručimo odnosi se prije svega na antisindikalnu diskriminaciju kojoj smo kao organizacija, ali i pojedinačno, izloženi u kontinuitetu već punu godinu dana. Posebno smo htjeli da naglasimo diskriminaciju prema vojnicima, članovima SOVCG, koji su zapošljeni po ugovoru, na određeno vrijeme, a kojima se ne produžava ugovor samo iz razloga što su naši članovi. Kao organizacija osjećamo odgovornost prema vojnicima koji su ostali bez posla, a i prema onima koji će ako se sa ovom praksom ne prekine takođe ostati bez posla”.

Bura u vojsci počela je nakon što su brojni profesionalni pripadnici vojske podnijeli sudske tužbe protiv Ministarstva odbrane zbog neisplaćenih nadoknada za prekovremeni rad, dugova, izostanka raspodjele stanova i drugih neusklađenosti kada su u pitanju zarade vojnika. Kao da ga je začudilo što vojnici traže ono što im pripada, pa je načelnik Generalštaba Dragan Samardžić izjavio da nije etički da ljudi u uniformi tuže državu.

Ulje na vatru je dodalo sindikalno organizovanje zaposlenih u vojsci koji su u skladu sa ustavnom i zakonskim regulativama oktobra prošle godine osnovali Sindikalnu organizaciju Vojske Crne Gore sa preko 400 članova. Samo mjesec kasnije osnovan je i Sindikat Vojske Crne Gore, čiji je predsjednik Mladen Burić. I dok iz SOVCG kontinuirano govore o nepravilnostima u vojsci i istupaju u zaštiti zaposlenih, od malobrojnih aktivnosti Sindikata Vojske Crne Gore mediji su zabilježili posjetu Dječijem domu Mladost u Bijeloj i poruku da bi dvoje maturanata mogli postati vojnici po ugovoru Vojske Crne Gore.

U Sindikalnoj organizaciji tvrde da se na njihove članove konstantno vrši pritisak komandujućih struktura Vojske CG i Ministarstva odbrane. Iz ove sindikalne organizacije su više puta upozoravali na loš materijalni položaj zaposlenih i ukazivali na probleme u Vojsci. Upozoravali su da se u Vojsci organizovano, sistematski i sveobuhvatno krše ljudska prava i slobode zaposlenih, te da se odnosi u Vojsci zasnivaju na strahu i ucjenama, sistematskim i organizovanim nezakonitim radnjama i zloupotrebama sistema komandovanja i službenog položaja.

U medijima su objavljeni brojni slučajevi kršenja osnovnih prava zaposlenih u vojsci. Tako je zabilježen i slučaj starijeg vodnika kojem je zaprijećeno da neće ići u Avganistan u okviru ISAF misije sve dok ne donese ispisnicu iz Sindikalne organizacije VCG. Onima koji su istrajali u odluci da budu članovi SOVCG starješine prijete premještanjem na druga radna mjesta.

,,Oko 200 ljudi moralo je da napusti sindikat i krajnje je vrijeme da se reaguje na takvo ponašanje. Zaposleni dobijaju otkaze, lijepe im se antidržavne etikete, a sve samo zato što su digli glas za svoja prava”, izjavio je Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković.

O sindikalnom organizovanju i odnosima unutar Vojske Crne Gore pokušali smo da dobijemo informacije i iz Ministarstva odbrane, ali do zaključenja ovog broja nije odgovoreno na naša pitanja.

,,Podatke i dokaze o antisindikalnoj diskriminaciji smo predočili u krivičnim prijavama na preko 100 strana. S obzirom na to da se sindikalna diskriminacija nastavila i poslije podnošenja krivičnih prijava, prikupili smo još određen broj dokaza o tome, zbog čega ćemo vjerovatno u skoroj budućnosti podnijeti nove krivične prijave”, kaže Čobeljić.

Na krivične prijave i prozivke iz sindikata, nadležni iz Ministarstva ne odgovaraju. Nijesu se oglasili ni nakon što je u Vijestima nedavno objavljen snimak govora komandanta Mornarice VCG, kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića. On je 23. marta pripadnicima Mornarice poručio: ,,Ko nema svoju glavu neka slobodno i dalje ide tamo u sindikat”. Bulatović je na adresu sindikata izrekao I jednu ovakvu optužbu:,,U jednom momentu došlo je do urušavanja i samog sistema komandovanja – nama je neki, nazovimo ga sindikat, preuzeo bio svu ulogu komandovanja u jedinici”.

,,Niti nam je to cilj, niti smatramo da smo to uradili. Tvrdim ako je došlo do urušavanja sistema komandovanja da je to posljedica upravo zloupotrebe tog sistema u svrhu pritisaka i antisindikalne diskriminacije”, kaže Ćobeljić i dodaje da ,,posebno zabrinjava spremnost pojedinih oficira na odgovornim dužnostima da svjesno krše zakon čineći očigledna krivična djela, ali i nespremnost i neodlučnost odgovornih da se tome suprotstave”.

On smatra da tvrdnja da je SOVCG ,,urušila sistem komandovanja” nije samo izašla iz usta kapetana Bulatovića, jer su to izjavljivali i drugi, a protiv njih su sindikalci podnijeli krivične prijave. ,,Tom tvrdnjom se željelo ukazati da je SOVCG organizacija suprotstavljena komandovanju i da je to razlog i opravdanje za antisindikalnu kampanju protiv nas. Bilo je i mnogo težih optužbi javno izrečenih protiv SOVCG tipa ,,nije isključena mogućnost da su oni (SOVCG) srušili spomenik na Tuđemilu”, kaže Čobeljić.

Iz ove sindikalne organizacije navode da su činjenice sasvim drugačije, da je SOVCG insistirala na socijalnom dijalogu o isključivo socijalnom i materijalnom položaju zaposlenih, pokušavajući da do rješavanja problema dođe dijalogom unutar institucija sistema.

,,Pomoć i podršku od institucija van Ministarstva odbrane i VCG i crnogorske javnosti tražili smo kada je bila očigledna nespremnost poslodavca da se uspostavi dijalog, a istovremeno se nastavljalo sa antisindikalnom diskriminacijom. Ako je SOVCG javnim, otvorenim i činjeničnim djelovanjem narušila sistem komandovanja postavlja se pitanje kako će taj sistem funkcionisati u mnogo složenijim situacijama i odgovoriti zahtjevima koje pred njega postavlja država Crna Gora i njeni građani”, zaključuje Čobeljić.

Tokom nedavne posjete Crnoj Gori predstavnika Evropske organizacije vojnih udruženja (EUROMIL) preporučeno je da sindikat i Ministarstvo odbrane treba da ,,konačno otvore socijalni dijalog i počnu pregovaranje u korist crnogorskih vojnika i njihovih porodica”.

NENAD ČOBELJIĆ, PREDSJEDNIK SOVCG
Pritisci iz Generalštaba

MONITOR: Iz Ministarstva odbrane često se čuje da sindikat koji predstavljate nije reprezentativan.
ČOBELJIĆ: Sindikalna organizacija VCG je reprezentativna, ako ne po broju članova reprezentativni smo jer ističemo stvarne probleme zaposlenih i borimo se da se oni rješavaju putem socijalnog dijaloga. SOVCG je osnovan 5. oktobra prošle godine, činjenica je da smo brojali preko 440 članova što nam je još u martu ove godine obezbjeđivalo reprezentativnost. Takođe je činjenica da su, na zahtjev SOVCG da nam se zvanično dostavi broj zaposlenih u Vojsci radi podnošenja zahtjeva za određivanje reprezentativnosti, odgovorni u Generalštabu VCG odgovorili žestokim i drastičnim antisindikalnim aktivnostima i u tom periodu se i iščlanio najveći broj naših članova. Etiketirani smo raznim negativnim atributima, a ministar odbrane je odbio razgovor sa našim rukovodstvom uslovljavajući da ja, iako sam predsjednik Sindikata, ne prisustvujem razgovoru. To je po meni bilo, na neki način, zeleno svjetlo onima koji su vršili pritisak prema našim članovima, ali i većini zaposlenih u VCG.

Zamislite da neko traži razgovor sa predstavnicima Ministarstva odbrane a da pri tome insistira da ministar ne može predstavljati svoje ministarstvo. Potpuna zabrana neposredne komunikacije rukovodstva SOVCG sa svojim članovima i zaposlenima u radno vrijeme je mjera zastrašivanja zaposlenih, ali i mjera za sprečavanje omasovljenja našeg sindikata, a time i dostizanja formalne reprezentativnost. EUROMIL je insistirao da nam se omoguće osnovna sindikalna prava, ali za sada u tom pravcu nije napravljen ni jedan vidljiv korak. Naprotiv, na naše zahtjeve je i poslije odlaska EUROMIL-a odgovarano negativno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo