DRUŠTVO
Pravda po Petru
Nema šale sa pravnom državom Crnom Gorom. Sud je novinara Petra Komnenića osudio da plati novčanu kaznu, Petar nije platio, ima da robija. Zveče evropski praporci, kleveta, zbog koje Petar Komnenić treba da ide u zatvor, više nije krivično djelo, ali, čvrsti su ovdje temelji pravde – bila je. Nema šale sa pravnom državom Crnom Gorom. Vijeće Osnovnog suda u Podgorici donijelo je rješenje o zamjeni novčane kazne od 3.000 eura izrečene Komneniću, sa četiri mjeseca zatvora. Dvadeset pet eura po danu, po zakonu. Kod tog preračunavanja otprilike, završava se sva pravda koju su sudovi demonstrirali u ovom slučaju.
Petar Komnenić je u februaru ove godine osuđen za klevetu zbog teksta Sudije pod prismotrom objavljenog u Monitoru u maju 2007. Pisao je o nezakonitim mjerama tajnog nadzora kojim su pojedine sudije, na zahtjev tužilaštva, stavljene pod prismotru. Tužilaštvo je, napisao je Komnenić, sumnjalo u rad sudija, pored ostalog, zato što je
Viši sud, mimo zakona, omogućavao Ljubu Bigoviću, Saši Boreti i Ljubu Vujadinoviću da tokom ljeta 2005. u spuškom zatvoru posjećuju zatvorenika Vuka Vulevića. Vulević i njegovi “gosti” kasnije su obuvaćeni istom optužnicom za zločinačko udruživanje i ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Komnenićevi izvori tvrdili su da su pod prismotrom bili predsjednik Višeg suda Ivica Stanković i sudija Radovan Mandić. Ivica Stanković, koji je u međuvremenu avanzovao u sudiju Vrhovnog suda Komnenića je tužio za klevetu, Mandić, sada advokat, pred sudom je tvrdio da mu je istražni sudija Hamid Ganjola ispričao kako je pod prismotrom bilo pola suda.
Tokom procesa u Osnovnom sudu saslušani su viđeni svjedoci. Direktor Uprave policije, sada magistar, Veselin Veljović, vrlo je uporno tvrdio da se poimenično o sudijama nije izjašnjavao pred skupštinskim Odborom za bezbijednost i odbranu. Preciznije, tokom dijela susreta sa parlamentarcima otvorenog za javnost. Ono što je pričao zatvoreno za javnost službena je tajna, te se Veljović izjasniti nije mogao. Sud je to cijenio kao dokaz da prvi policajac o sudijama govori sve najljepše.
Komnenić je pisao da je mjere tajnog nadzora inicirala Stojanka Radović, specijalna tužiteljica za organizovani kriminal, da je tajni nadzor protiv sudija Višeg suda formalno zatražio tadašnji Viši tužilac Novak Ražnatović, a da je sudski nalog dao tadašnji istražni sudija Višeg suda Hamid Ganjola, sada advokat. Petar Komnenić je pronašao, a Monitor objavio dopise koji svjedoče o prepisci između istražnog sudije i specijalne tužiteljice u povodu mjera tajnog nadzora. Osnovi sud je ocijenio da se ne da ustanoviti na koje se to tačno osobe odnosilo. Prepiska takođe dokazuje da je predmet ispario. Dešava se.
Sudija Mandić svjedočio je kako mu je istražni sudija Ganjola povjerio da ga prisluškuju i prate, kao i da će taj tretman trajati dva mjeseca. Prema zakonu, nakog tog roka, ili se ,,subjekat” optuži ili se pred njim uništi prikupljeni materijal. Uzalud je Mandić jedva čekao da vidi rezultate mjera tajnog nadzora, sve je nestalo. Ganjola je sudu rekao da nije Mandiću govorio ništa. Bio je ubjedljiv, ocijenio je sud.
Ptičice pjevaju kako se mjerama tajnog nadzora daju prikupiti zanimljivi materijali. Ko s kim i tako to, na primjer. Zgodno dođe ako kad nekom sudiji padne napamet da otkaže poslušnost.
Sve u svemu, ozbiljan je trud Osnovni sud uložio da dokaže kako se ,,u radnjama okrivljenog Komnenić Petra stiču svi bitni elementi bića krivičnog djela kleveta”. Sud je bio velikodušan i nije izrekao maksimalnu kaznu od osam hiljada eura i, umjesto za petnaest, dao je rok da se kazna ima platiti za tri mjeseca. Viši sud je potvrdio presudu Osnovnog. Monitor je bio spreman da plati kaznu, ali je Komnenić to iz principa odbio.
Akcija za ljudska prava upozorila je da su presude Osnovnog i Višeg suda u Podgorici protiv Petra Komnenića donijete protivno standardu iz prakse Evropskog suda u Strazburu koji zahtijeva da se posebno uzme u obzir da li je novinar pokrenuo pitanje od javnog značaja. U takvom slučaju ne zahtijeva se od novinara da dokaže apsolutnu istinitost svojih tvrdnji. Šta zna Strazbur šta je nama od javnog značaja.
Državno tužilaštvo je uskratilo odgovor na pitanje Akciji za ljudska prava o tome šta je preduzeto da se istraže navodi Komnenića o prisluškivanju sudija i nestanku predmeta o tom prisluškivanju iz Višeg suda u Podgorici. Iako je Upravni sud još u maju ove godine poništio rješenje Ministarstva pravde, koje je podržalo Vrhovno državno tužilaštvo u uskraćivanju informacija, i naložio donošenje novog rješenja o pristupu informacijama o ovom i drugim slučajevima, Ministarstvo pravde nije donijelo novo rješenje, niti je državno tužilaštvo javnosti saopštilo ove informacije.
Službene zabilješke svjedoče o mjerama tajnog nadzora – tužilaštvo nema šta da kaže; sudija tvrdi da je prisluškivan, tužilaštvo ćuti, sudskim predmetima gube se tragovi, vlada muk. Sve i ako Ivica Stanković nije potpisivao nezakonita odobrenja o šetnjama finih posjetilaca kroz istražni zatvor – neko jeste. Ko, ne znamo. Zna sudija Vrhovnog suda, ali neće javno da kaže. Sve i ako je šapnuo nekome, taj je neko procijenio da nije bitno. Slutnje da sve skupa ima veze sa jednim od najvažnijih nerasvijetljenih ubistava u državi, ovdje su stvar mašte, ne istrage.
Ko zna, možda su tužilačke instance prezauzete istraživanjem, ipak, bitnijih stvari. Ranka Čarapić i Stojanka Radović možda nijesu uzalud onomad saslušavale profesora Milana Popovića zato što je pisao o indicijama koje ukazuju na povezanost premijera Mila Đukanovića sa organizovanim kriminalom i korupcijom. A i ovih carinika što se bogate sa pet eura mita se namnožilo.
Kako god, umjesto da Vrhovna Medenica, možda u pratnji ministra nadležnog, lično zahvali Petru Komneniću što je ukazao na takvu gomilu tragova neprijatnog mirisa u područjima pravde, Petar treba da ide u zatvor. Pouka je jasna: ukoliko novinar nije spreman da napiše i zastupa optužnicu, obezbijedi svjedoke, pribavi materijalne dokaze o kompletnom slučaju i, eventualno, sroči presudu – bolje mu je da ne pipa pisanje. Takva nam je sva sloboda.
Kosara BEGOVIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini