Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Samo zajedno

Objavljeno prije

na

Učesnici protestne šetnje 5. maja tražili su od premijera Igora Lukšića da ponese ostavku. Protestna povorka, pod motom Vrijeme je, krenula je od Univerziteta Crne Gore, a učesnici protesta prošli su pored ,,stubova sistema” – RTCG, Pobjede, Agencije za nacionalnu bezbjednost, Predsjednika države, parlamenta, Centralne banke i tužilaštva. Ispred Vlade su poručili Lukšiću da ne radi u interesu građana, već je prihvatio da štiti nosioce organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Protestnu šetnju organizovali su MANS, Unija slobodnih sindikata i Studentska unija. ,,Ako Lukšić ne podnese ostavku, 15. maja organizovaćemo novi protest. Vlast mora da ode da bi Crna Gora krenula naprijed”, kazala je direktorica MANS-a Vanja Ćalović.

Na trećem protestnom skupu okupilo se nešto manje ljudi nego na prethodnom. Režim je, dakako, jedva dočekao i njegove su perjanice poručile da na protestima ima malo ljudi prosto zato što su građani – zadovoljni. Moguće je da, zaslijepljeni vođinom svjetlošću, haos oko sebe ne vide; vjerovatnije je, ipak, da besramno lažu.

Premijer Lukšić je rekao da neće podnijeti ostavku. Prekorio je demonstrante što se ne slažu sa politikom Vlade ,,koja je okrenuta evropskim integracijama i posvećena ekonomskoj stabilizaciji i stvaranju uslova za popravljanje socijalnog stanja”. Bilo bi mu drago i kad bi se izjasnili – ako ova vlada treba da ode – koja treba da dođe i ko treba da je sačinjava.

MANS je nastavio da Vladi odbrojava dane. Kažu da je njihov prvi naredni cilj širenje fronta povezivanje zdravih djelova društva. ,,Poslije dvadeset godina ćutanja, ovo je proces koji mora da traje. On ne može da se završi preko noći. Sve i kada bi Igor Lukšić podnio ostavku, posao ne bi bio urađen jer je svejedno ako na njegovo mjesto sjedne neko drugi korumpiran, povezan sa organizovanim kriminalom. Mirnim otporom treba raditi na promjeni sistema”, kaže za Monitor Vanja Ćalović.

Prema njenim riječima, detalji o širenju fronta otpora režimu znaće se veoma brzo, najvjerovatnije već kad ovaj broj Monitora bude na kioscima.

Da je vrijeme za objedinjavanje svih koji smatraju da se ovaj režim ne može popraviti, ni iznutra niti spolja, i da je hitno potrebno smijeniti ga, smatra i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović.

,,Za tu smjenu je neophodno širom otvoriti vrata svim reformskim energijama i istovremeno čvrsto zatvoriti vrata režimskoj opstrukciji. Drugim riječima – antirežimski dio opozicije, reformski sindikati, nekorumpirani dio civilnog društva i ugledne, javno prepoznate nestranačke ličnosti – to je koalicija za spas Crne Gore.”

Pavlović smatra da je temelj za najširi demokratski front stvoren i očekuje da će novi entitet nastati uskoro.

U Pokretu za promjene ocjenjuju da režim namjerava da izbornom krađom obezbijedi još jedan mandat, kako bi još četiri godine odgodio obračun sa korupcijom i mafijom, još više nas zadužio i kredite pokrao.

,,Naša je dužnost da to ne dozvolimo. Zato smo dužni da kreiramo alternativu koja je sposobna da to spriječi, koja je sposobna da sruši režim, koja može da ga pobijedi u elementarno demokratskoj izbornoj utakmici. Za obezbjeđivanje tih minimalnih demokratskih uslova neophodna nam je jasna podrška Evrope i SAD. Prijetnja izbornim bojkotom je jedno od oružja za obezbjeđivanje takvog ambijenta, i mi to oružje moramo stalno držati pri ruci”, kaže Pavlović.

Uz ponovljene pohvale masovnim građanskim protestima profesor Milan Popović upozorava da je glavni nedostatak ovog pokreta do sada nedostatak povezivanja svih antioligarhijskih aktera u Crnoj Gori, naročito nedostatak povezivanja organizatora – MANS-a, Unije slobodnih sindikata i Studentske unije – sa parlamentarnim i vanparlamentarnim strankama. On, međutim, naglašava da taj nedostatak treba razumjeti.

„Jedna od najtežih posljedica autoritarnih režima, kakav je Đukanovićev, nije samo to što razaraju ekonomiju, politiku, mir, već, naročito kada, kao ovaj, dugo traju, razaraju čitavo društvo, posebno veze između pozitivnih društvenih aktera, onih koji mogu predstavljati alternativu.”

Neke od posljedica razorenog društva, kaže Popović, su nedostatak povjerenja, solidarnosti, kao i pretjerano uzajamno optuživanje, pri čemu se zaboravi na zajedničkog protivnika. On objašnjava da vjekovi i decenije autoritarnog iskustva rade kao gravitacija, što govori o težini stvaranja alternative.

Uz ogradu da nema dovoljno informacija i da sudi na osnovu onoga što se zna u javnosti, profesor Popović ukazuje da bi u buduće izostanak povezanosti antioligarhijskih snaga mogao biti razlog za zabrinutost. „Ukoliko nema dovoljno povezanosti, čak ni najkreativniji performansi, najiskrenija i najpožrtvovanija mladalačka akcija, ne mogu da donesu neophodnu političku promjenu – demokratsku smjenu vlasti”.

Često je najjednostavnije stvari najteže uraditi. Organizatorima protesta ne fali hrabrosti, ali hrabrost nije samo izaći na crtu, već i prihvatiti da potencijalni saborci nijesu idealni. Teško da se nešto može uraditi bez opozicionih partija – takvih kakve jesu. Nadstranačka unija nije nešto što isključuje stranke koje, sa druge strane, moraju pokazati da su spremne da podnesu svoj dio tereta. Bojkot nije cilj, nego sredstvo da se dođe do slobodnih izbora.

Alternativa mora biti cjelina u kojoj za svakoga ima mjesta. Naravno, nakon što se definišu osnovni principi. Neki od njih su neupitno prihvatanje crnogorske državne nezavisnosti, multinacionalne i multikulturne suštine Crne Gore, otvorenost za saradnju sa svim državama u regionu, posvećenost evropskim integracijama i pragmatičan odnos prema NATO. Alternativni pokret je ozbiljna stvar i treba brižljivo razvijati njegovu idejnu osnovu i organizacione kapacitete. Ne treba se bojati ni različitosti ni različitih mišljenja oko puta kojim treba stići do cilja. Važno je da se taj cilj zna i važno je da čitav pokret počiva na snažnom vrijednosnom temelju.

Organizaciono povezivanje antirežimskih činilaca nije samo sebi cilj, u ovom društvu neophodno je zaustaviti haos u ekonomiji, donijeti zakon o oporezivanju ekstraprofita, sprovesti lustraciju, ukinuti monopole, staviti pod kontrolu policiju, javnu i tajnu, onemogućiti da Pobjeda i Javni servis budu Đukanovićevo oruđe protiv neistomišljenika. Sve to ne može bez smjene vlasti.

Kao jedan od prvih koraka na tom putu neophodno je prihvatiti da je, u okviru ovog koncepta, patriotizam – napraviti ustupak drugima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo