Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Samo zajedno

Objavljeno prije

na

Učesnici protestne šetnje 5. maja tražili su od premijera Igora Lukšića da ponese ostavku. Protestna povorka, pod motom Vrijeme je, krenula je od Univerziteta Crne Gore, a učesnici protesta prošli su pored ,,stubova sistema” – RTCG, Pobjede, Agencije za nacionalnu bezbjednost, Predsjednika države, parlamenta, Centralne banke i tužilaštva. Ispred Vlade su poručili Lukšiću da ne radi u interesu građana, već je prihvatio da štiti nosioce organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Protestnu šetnju organizovali su MANS, Unija slobodnih sindikata i Studentska unija. ,,Ako Lukšić ne podnese ostavku, 15. maja organizovaćemo novi protest. Vlast mora da ode da bi Crna Gora krenula naprijed”, kazala je direktorica MANS-a Vanja Ćalović.

Na trećem protestnom skupu okupilo se nešto manje ljudi nego na prethodnom. Režim je, dakako, jedva dočekao i njegove su perjanice poručile da na protestima ima malo ljudi prosto zato što su građani – zadovoljni. Moguće je da, zaslijepljeni vođinom svjetlošću, haos oko sebe ne vide; vjerovatnije je, ipak, da besramno lažu.

Premijer Lukšić je rekao da neće podnijeti ostavku. Prekorio je demonstrante što se ne slažu sa politikom Vlade ,,koja je okrenuta evropskim integracijama i posvećena ekonomskoj stabilizaciji i stvaranju uslova za popravljanje socijalnog stanja”. Bilo bi mu drago i kad bi se izjasnili – ako ova vlada treba da ode – koja treba da dođe i ko treba da je sačinjava.

MANS je nastavio da Vladi odbrojava dane. Kažu da je njihov prvi naredni cilj širenje fronta povezivanje zdravih djelova društva. ,,Poslije dvadeset godina ćutanja, ovo je proces koji mora da traje. On ne može da se završi preko noći. Sve i kada bi Igor Lukšić podnio ostavku, posao ne bi bio urađen jer je svejedno ako na njegovo mjesto sjedne neko drugi korumpiran, povezan sa organizovanim kriminalom. Mirnim otporom treba raditi na promjeni sistema”, kaže za Monitor Vanja Ćalović.

Prema njenim riječima, detalji o širenju fronta otpora režimu znaće se veoma brzo, najvjerovatnije već kad ovaj broj Monitora bude na kioscima.

Da je vrijeme za objedinjavanje svih koji smatraju da se ovaj režim ne može popraviti, ni iznutra niti spolja, i da je hitno potrebno smijeniti ga, smatra i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović.

,,Za tu smjenu je neophodno širom otvoriti vrata svim reformskim energijama i istovremeno čvrsto zatvoriti vrata režimskoj opstrukciji. Drugim riječima – antirežimski dio opozicije, reformski sindikati, nekorumpirani dio civilnog društva i ugledne, javno prepoznate nestranačke ličnosti – to je koalicija za spas Crne Gore.”

Pavlović smatra da je temelj za najširi demokratski front stvoren i očekuje da će novi entitet nastati uskoro.

U Pokretu za promjene ocjenjuju da režim namjerava da izbornom krađom obezbijedi još jedan mandat, kako bi još četiri godine odgodio obračun sa korupcijom i mafijom, još više nas zadužio i kredite pokrao.

,,Naša je dužnost da to ne dozvolimo. Zato smo dužni da kreiramo alternativu koja je sposobna da to spriječi, koja je sposobna da sruši režim, koja može da ga pobijedi u elementarno demokratskoj izbornoj utakmici. Za obezbjeđivanje tih minimalnih demokratskih uslova neophodna nam je jasna podrška Evrope i SAD. Prijetnja izbornim bojkotom je jedno od oružja za obezbjeđivanje takvog ambijenta, i mi to oružje moramo stalno držati pri ruci”, kaže Pavlović.

Uz ponovljene pohvale masovnim građanskim protestima profesor Milan Popović upozorava da je glavni nedostatak ovog pokreta do sada nedostatak povezivanja svih antioligarhijskih aktera u Crnoj Gori, naročito nedostatak povezivanja organizatora – MANS-a, Unije slobodnih sindikata i Studentske unije – sa parlamentarnim i vanparlamentarnim strankama. On, međutim, naglašava da taj nedostatak treba razumjeti.

„Jedna od najtežih posljedica autoritarnih režima, kakav je Đukanovićev, nije samo to što razaraju ekonomiju, politiku, mir, već, naročito kada, kao ovaj, dugo traju, razaraju čitavo društvo, posebno veze između pozitivnih društvenih aktera, onih koji mogu predstavljati alternativu.”

Neke od posljedica razorenog društva, kaže Popović, su nedostatak povjerenja, solidarnosti, kao i pretjerano uzajamno optuživanje, pri čemu se zaboravi na zajedničkog protivnika. On objašnjava da vjekovi i decenije autoritarnog iskustva rade kao gravitacija, što govori o težini stvaranja alternative.

Uz ogradu da nema dovoljno informacija i da sudi na osnovu onoga što se zna u javnosti, profesor Popović ukazuje da bi u buduće izostanak povezanosti antioligarhijskih snaga mogao biti razlog za zabrinutost. „Ukoliko nema dovoljno povezanosti, čak ni najkreativniji performansi, najiskrenija i najpožrtvovanija mladalačka akcija, ne mogu da donesu neophodnu političku promjenu – demokratsku smjenu vlasti”.

Često je najjednostavnije stvari najteže uraditi. Organizatorima protesta ne fali hrabrosti, ali hrabrost nije samo izaći na crtu, već i prihvatiti da potencijalni saborci nijesu idealni. Teško da se nešto može uraditi bez opozicionih partija – takvih kakve jesu. Nadstranačka unija nije nešto što isključuje stranke koje, sa druge strane, moraju pokazati da su spremne da podnesu svoj dio tereta. Bojkot nije cilj, nego sredstvo da se dođe do slobodnih izbora.

Alternativa mora biti cjelina u kojoj za svakoga ima mjesta. Naravno, nakon što se definišu osnovni principi. Neki od njih su neupitno prihvatanje crnogorske državne nezavisnosti, multinacionalne i multikulturne suštine Crne Gore, otvorenost za saradnju sa svim državama u regionu, posvećenost evropskim integracijama i pragmatičan odnos prema NATO. Alternativni pokret je ozbiljna stvar i treba brižljivo razvijati njegovu idejnu osnovu i organizacione kapacitete. Ne treba se bojati ni različitosti ni različitih mišljenja oko puta kojim treba stići do cilja. Važno je da se taj cilj zna i važno je da čitav pokret počiva na snažnom vrijednosnom temelju.

Organizaciono povezivanje antirežimskih činilaca nije samo sebi cilj, u ovom društvu neophodno je zaustaviti haos u ekonomiji, donijeti zakon o oporezivanju ekstraprofita, sprovesti lustraciju, ukinuti monopole, staviti pod kontrolu policiju, javnu i tajnu, onemogućiti da Pobjeda i Javni servis budu Đukanovićevo oruđe protiv neistomišljenika. Sve to ne može bez smjene vlasti.

Kao jedan od prvih koraka na tom putu neophodno je prihvatiti da je, u okviru ovog koncepta, patriotizam – napraviti ustupak drugima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo