Direktor budvanskog hotela Kvin of Montenegro Dragan Ivančević zaprijetio da će 1. juna taj elitni objekat biti zatvoren ukoliko se dozvoli postavljanje privremenih objekata u njegovoj blizini. „Na takav potez smo se odlučili, jer nam je u februaru iz opštine Budva obećano da privremenih objekata neće biti. No, obećanje je već prekršeno”, kaže on.
Prema njegovim riječima, u lokalnoj samoupravi im je tada rečeno da će pored hotela Kvin of Montenegra biti samo jedan konzervator za sladoled, koji je, kako dodaje, sada prerastao u malu robnu kuću. On navodi da bi državni organi trebalo da favorizuju legalnu privredu, a da je za to potrebna jedino volja.
„Za to nijesu potrebna nikakva posebna ulaganja, potrebna je samo politička volja. Treba osloboditi investitore nelojalne konkurencije, a Crnu Goru ružne pojave koja devalvira sve što nam je Bog dao”, smatra Ivančević.
S njegovim stavovima apsolutno se slažu u Crnogorskom turističkom udruženju (CTU), jer su uvjereni da se samo sinhronizovanom i konkretnom akcijom mogu riješiti problemi koji su iz godine u godinu sve veći. Oni su predložili da se privremeni objekti postavljaju u zonama, udaljenim od hotela najmanje 200 metara.
„Privremeni objekti imaju sve ono što mi nudimo, samo na mnogo nižem nivou, s damping cijenama, tik pored naših objekata. Mi trpimo totalno nelojalnu konkurenciju ozakonjenu s nivoa lokalne samouprave”, kaže predsjednik CTU Žarko Radulović.
Iz crnogorskog Ministarstva održivog razvoja i turizma saopštavaju da razumiju hotelijere, ali i ističu da je to pitanje u domenu opština. Obećali su da će se svakako potruditi da se nađe neko prihvatljivo rješenje.
Biće svakako interesantno posmatrati dalji razvoj događaja. Jer, u igri su veliki ulozi svih. Ako je riječ o hotelijerima, njima je sada savršeno jasno da s ogromnim nametima i ograničenjima ne mogu više da trče trku s konkurencijom. Pravo je čudo kako su i proteklih godina uopšte poslovali, jer je popunjenost crnogorskih hotela nedovoljna da pokrije njihove visoke troškove.
„Prosječna popunjenost hotela je ispod 100 dana, turisti iz okruže¬nja plitkih su džepova i u Crnoj Gori provode ispod sedam dana, što je malo, a zapostavljena su za¬padna tržišta bez kojih nema pro¬duženja turističke sezone”, kaže bivši crnogorski ministar turizma Vladimir Mitrović.
Poznato je da hotel može rentabilno poslovati samo ako je njegova popunjenost bar 150 dana u godini. Ako se ima u vidu i činjenica da su gotovo svi hoteli prezaduženi kod poslovnih banaka, a da su uslovi poslovanja sve teži, onda je najava radikalnih mjera hotelijera samo krik očajnika. Tim prije kada se zna da je prosječan PDV za hotelijere u EU 7,5 odsto. „Naša direktna konkurencija uživa u olakšicama, dok se mi držimo jako kruto i u konačnici teško možemo biti konkurentni”, ističe Ivančević.
On je nesumnjivo u pravu kada kaže da će sve zavisiti od političke volje i procjene kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Jer, politika je davno pojela crnogorska turistička preduzeća i gotovo urnisala crnogorski turizam i resurse, onog trenutka kada su turistički radnici krenuli da ruše dubrovački aerodrom Ćilipi, preko kojeg je u našu zemlju stizalo preko 70 odsto stranih turista.
Sada je problem drugačiji: ukoliko se u izbornoj godini ne dozvoli postavljanje na stotine privremenih objekata, uglavnom, članovima vladajuće koalicije, onda se znatno smanjuju njeni izgledi na uspjeh na parlamentarnim izborima koji će se, gotovo izvjesno, održati naredne jeseni. Zato je sada vlast u teškoj poziciji: kako god da odluči u ovom slučaju, kajaće se! Barem u kratkom roku. O dugom, ionako, nikada nijesu razmišljali, inače ne bi turizam došao na ovako niske grane, a obala ne bi bila u ovako bijednom stanju. Ne čudi stoga što je hrvatski književnik Miljenko Jergović posmatrajući betoniranu budvansku školjku zaključio da Crnogorci ne vole svoju zemlju. Opravdano je takođe postaviti pitanje da li Crna Gora uopšte diše turistički? Da li je turizam za našu Vladu ozbiljan posao ili samo izvor brze i lake zarade? Ali, vrijeme ne radi za crnogorsku vlast. Ona brzo mora da odgovori na zahtjeve hotelijera, koji u ovom ćeranju svakako nijesu bez aduta. Jer, dobit od turizma ne može skrpiti ovogodišnji budžet, ali državu sigurno može spasiti od bankrotstva. Zato je sada konačno vrijeme da oni izbore povoljniju poziciju za svoje kompanije i uopšte ovu privrednu granu. Od rješenja ovog pitanja zavisiće budućnost crnogorskog hotelijerstva i turizma uopšte.
Zarade i siva zona
Sve dok je profitabilnost u hotelijerstvu i u cijeloj grani niska, neće rasti ni zarade zapošljenih. A one su već dvije decenije među najnižim prosječnim u Crnoj Gori. Zato je logično što je interesovanje za rad u turizmu malo, te da sezonske poslove više rade stranci nego domaći ljudi.
Takođe, pošto je zarada tokom sezone jedini spas da se Primorci bar malo udalje iz zone siromaštva i ostvare dodatne izvore prihoda, mnogi od njih se odlučuju da privređuju u sivoj zoni.
Hotelijeri su izračunali da se gotovo polovina turističkog prometa u Crnoj Gori nalazi u sivoj zoni, te da je nelegalna ekonomija kancerogeno oboljenje koje ozbiljno prijeti turizmu.
Mustafa CANKA
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice