Povežite se sa nama

MONITORING

Samoupravljanje voskrese

Objavljeno prije

na

  Silazak rudara u jamu Biočki stan i njihovo, skoro tridesetodnevno, zatočeništvo u utrobi zemlje bili su protest vrijedan divljenja i pored golemog nesrazmjera onoga što su štrajkači tražili (prava zagarantovana zakonom i kolektivnim ugovorom) i onoga što su založili (vlastito zdravlje i živote).

 

FORMA…: Aktuelna okupacija upravne zgrade Rudnika boksita takođe se može posmatrati kao (pre)radikalan vid radničkog protesta. Krajnje neuobičajen za ovo vrijeme i ove prostore. Međutim, ako taj događaj stavimo u kontekst činjenica da su se većinski vlasnici Boksita i njihov menadžment suštinski, još početkom prošle godine, sami odrekli stečenih prava u nikšićkoj kompaniji time što su prekršili sve preuzete obaveze iz kupoprodajnog i kolektivnog ugovora, onda cio događaj poprima bitno drugačiji oblik.

Najjednostavnije, ono što Vlada Crne Gore uz nesporan legitimitet nije htjela ili nije smjela da uradi – a to je da raskine ugovor sa nepouzdanim partnerom – pokušavaju da obave ljudi koji, gola je istina, nemaju zakonsko pravo da to čine. Ali ih egzistencijalna nevolja u kojoj su se našle njihove familije, uz evidentnu ravnodušnost nadležnih, tjeraju na takav korak.Za pravo ima daje još ponešto. Da ne dužimo priču, kad je Milovan Perović sve to lijepo i precizno sročio u dvije rečenice: ,,Ako smo mi i još mnogi iz ovoga grada 1989. godine dali šansu Milu Đukanoviću i stavili tada naše sudbine u njegove ruke, puni nade i povjerenja, ovoga puta mi tu šansu tražimo nazad, a on nam to i te kako duguje. Tražimo je da sami sebe spasimo od interesnih lobija, nesnalažljivih organa vlasti, neodlučnih ministara, ekonomskih agendi i gladi za profitom”.

Zato je protest nikšićkih rudara radikalan samo u mjeri u kojoj bi mogao poslužiti kao primjer hiljadama crnogorskih radnika koji su se, voljom vlasti i njenih javnih i tajnih partnera, našli u istoj ili sličnoj situaciji: od KAP-a i Željezare do Solane, Mljekare, Otranta, Lenke ili Vektra Jakića…

…I SUŠTINA: Priče o tehnološkom višku, otpremninama, manjku u sindikalnoj kasi… samo su oblanda onoga što nikšićku rudarsku priču čini istinski dramatičnom i radikalnom. Sa, za sada, nesagledivim posljedicama po ekonomski ali i društveni život u Crnoj Gori.

U najkraćem: Prvo je Udruženja inženjera Rudnika boksita kritikovalo upravu i Vladu da su nezainteresovani za nastavak rada rudnika koji je, prema njihovim navodima, najbogatije nalazište boksita u ovom dijelu svijeta. Potom se u Vladi našao neko dovoljno mudar da na kritike odgovori javnim izazovom. Otprilike, ako ste tako pametni i sposobni daćemo vam akcije Rudnika, koje će nakon potpisivanja ugovora o poravnanju pripasti državi, pa organizujte proizvodnju i vodite posao. U Podgorici, međutim, nijesu očekivali da će bilo ko shvatiti ozbiljno njihovu ponudu. Ali jesu. Iz Udruženja, pride, nijesu bili lijeni pa su skoknuli do Zvornika i Budimpešte i, u načelu, ugovorili prodaju oko 400 hiljada tona nikšićke rude.

Tek da se zna – dio glinice za potrebe KAP-a ruski menadžment kupuje i u Zvorniku. Upućeni u tržište aluminijuma tvrde da je taj aranžman skuplji nego što bi bio da se ruda kopa u Nikšiću, a glinica proizvodi u KAP-ovom postrojenju koje ne radi duže od godinu dana. I u međuvremenu je toliko propalo da je pitanje da li je moguće staviti ga ponovo u pogon. I još da se zna: vlasnici KAP-a su eksplicitno zabranili da se provjerava kvalitet i hemijski sadržaj uvezene glinice, izuzev na njihov izričit zahtjev.

Da se vratimo Boksitima. Kad su Nikšićani obznanili da prihvataju vladinu ponudu o preuzimanju akcija, pokazalo se da darodavac baš ne gori od želje da obećano ispuni. Očekivano je da će podrška samostalnog sindikata i većine radnika Boksita Udruženju inženjera biti dodatni argument za realizaciju najavljenog posla. Pokazalo se da nije tako.

Odjednom, skeptici su postali i Vjačeslav Krilov, predsjednik Borda direktora Rudnika boksita (,,Ta grupa nije dostavila nijedan ekonomski program, čak nijedan ekonomski proračun”), i Ratko Radulović, za ovu priču važniji zbog činjenice da je rođak premijera Đukanovića nego kao predsjednik novoformiranog sindikata Boksita (,,Ne mogu se akcije dati ljudima koji su neprovjereni. Za 35 godina rada u Boksitima ništa doprinijeli nijesu i da se dadnu akcije sad njima”), ali i pomoćnik ministra ekonomije Dragan Kujović naglašavajući da za najavljenu transakciju akcija postoje preduslovi koje niko nije pominjao u začetku ideje, poput biznis plana ,,koji bi trebalo da bude garancija da će se raditi u interesu kompanije”. Kujović, ujedno, opominje: ,,U javnosti se stekao utisak da će činom predaje akcija koje Vlada posjeduje oni moći da upravljaju većinski Rudnikom boksita, a to nije moguće.”

FABRIKE RADNICIMA: Ostaje da se vidi da li su iz Vlade spremni da održe javno izrečeno obećanje. Budu li htjeli da to urade, kupoprodajni i koncesioni ugovor potpisan sa aktuelnim vlasnikom većinskog paketa akcija Rudnika boksita nudi im pregršt mogućnosti.

Drugo je pitanje koliko su vlasti, poslodavci i radnici u Crnoj Gori spremni za uskrsnuće sistema koji smo, unazad dvije-tri decenije znali kao ,,radničko samoupravljanje”. Iako je taj pojam prognan iz javnog života pokazalo se da novine nijesu donijele očekivani ekonomski boljitak. Privatizacija pod patronatom crnogorske neoliberalne elite pokazalo se, uz rijetke izuzetke, nije ispunila ni jedan od proklamovanih ciljeva. Posebno je problematično to što privatizovana preduzeća nije učinila boljim u odnosu na ono kada su ona bila u društvenom vlasništvu.

Otud bi najnoviji zahtjev radnika Boksita – rudnik rudarima – mogao zvučati kao poziv na revoluciju. Međutim, radničko samoupravljanje danas živi širom svijeta. I možeta ga sresti na mjestima gdje bi to najmanje očekivali.

Lako je razumjeti da se, sredinom prošle decenije, u Argentini rodio pokret za ozdravljenje fabrika, kao spontani pokušaj radnika da preuzmu kontrolu nad postrojenjima nakon što je u njima proglašen stečaj ili likvidacija. Iako se pokret ispočetka vezivao isključivo za fabrike, danas se kao simbol njegove uspješnosti uzima prestižni hotel Bauen u Buenos Ajresu.

Manje je očekivano da će se čvrsto uporište samoupravljanja naći u srcu Španije. Baskijska korporacija Mondragon okuplja 260 proizvodnih zajednica (zadruga) sa više od 100 hiljada radnika koji su 2008. ostvarili prihod od 16 milijardi eura. Najvažnije odluke u zadrugama i na nivou korporacije donose se po principu jedan radnik jedan glas. Da čudo bude veće, predstavnici najvećeg sindikata Sjeverne Amerike, United steelworkers (USW) potpisali su prošle godine sa Mondragonom sporazum kako bi njihov model ,,radničkog upravljanja” prenijeli na američku i kanadsku industriju.

,,Previše često smo gledali kako Wall Street pustoši kompanije, crpeći iz njih novac i imovinu, pustošeći cijele zajednice gašenjem radnih mjesta i zatvaranjem fabrika. Potreban nam je novi poslovni model koji ulaže u radnike i aktivno pomaže lokalne zajednice”, kazao je predsjednik USW-a Leo W. Gerard prilikom potpisivanja ugovora.

Ni Nikšićani, dakle, ne traže ništa novo. Pitanje je samo da li će ovdašnja političko ekonomska elita imati sluha za njihov zahtjev. Gore od ovoga, svakako, ne može biti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo