Povežite se sa nama

MONITORING

Samoupravljanje voskrese

Objavljeno prije

na

  Silazak rudara u jamu Biočki stan i njihovo, skoro tridesetodnevno, zatočeništvo u utrobi zemlje bili su protest vrijedan divljenja i pored golemog nesrazmjera onoga što su štrajkači tražili (prava zagarantovana zakonom i kolektivnim ugovorom) i onoga što su založili (vlastito zdravlje i živote).

 

FORMA…: Aktuelna okupacija upravne zgrade Rudnika boksita takođe se može posmatrati kao (pre)radikalan vid radničkog protesta. Krajnje neuobičajen za ovo vrijeme i ove prostore. Međutim, ako taj događaj stavimo u kontekst činjenica da su se većinski vlasnici Boksita i njihov menadžment suštinski, još početkom prošle godine, sami odrekli stečenih prava u nikšićkoj kompaniji time što su prekršili sve preuzete obaveze iz kupoprodajnog i kolektivnog ugovora, onda cio događaj poprima bitno drugačiji oblik.

Najjednostavnije, ono što Vlada Crne Gore uz nesporan legitimitet nije htjela ili nije smjela da uradi – a to je da raskine ugovor sa nepouzdanim partnerom – pokušavaju da obave ljudi koji, gola je istina, nemaju zakonsko pravo da to čine. Ali ih egzistencijalna nevolja u kojoj su se našle njihove familije, uz evidentnu ravnodušnost nadležnih, tjeraju na takav korak.Za pravo ima daje još ponešto. Da ne dužimo priču, kad je Milovan Perović sve to lijepo i precizno sročio u dvije rečenice: ,,Ako smo mi i još mnogi iz ovoga grada 1989. godine dali šansu Milu Đukanoviću i stavili tada naše sudbine u njegove ruke, puni nade i povjerenja, ovoga puta mi tu šansu tražimo nazad, a on nam to i te kako duguje. Tražimo je da sami sebe spasimo od interesnih lobija, nesnalažljivih organa vlasti, neodlučnih ministara, ekonomskih agendi i gladi za profitom”.

Zato je protest nikšićkih rudara radikalan samo u mjeri u kojoj bi mogao poslužiti kao primjer hiljadama crnogorskih radnika koji su se, voljom vlasti i njenih javnih i tajnih partnera, našli u istoj ili sličnoj situaciji: od KAP-a i Željezare do Solane, Mljekare, Otranta, Lenke ili Vektra Jakića…

…I SUŠTINA: Priče o tehnološkom višku, otpremninama, manjku u sindikalnoj kasi… samo su oblanda onoga što nikšićku rudarsku priču čini istinski dramatičnom i radikalnom. Sa, za sada, nesagledivim posljedicama po ekonomski ali i društveni život u Crnoj Gori.

U najkraćem: Prvo je Udruženja inženjera Rudnika boksita kritikovalo upravu i Vladu da su nezainteresovani za nastavak rada rudnika koji je, prema njihovim navodima, najbogatije nalazište boksita u ovom dijelu svijeta. Potom se u Vladi našao neko dovoljno mudar da na kritike odgovori javnim izazovom. Otprilike, ako ste tako pametni i sposobni daćemo vam akcije Rudnika, koje će nakon potpisivanja ugovora o poravnanju pripasti državi, pa organizujte proizvodnju i vodite posao. U Podgorici, međutim, nijesu očekivali da će bilo ko shvatiti ozbiljno njihovu ponudu. Ali jesu. Iz Udruženja, pride, nijesu bili lijeni pa su skoknuli do Zvornika i Budimpešte i, u načelu, ugovorili prodaju oko 400 hiljada tona nikšićke rude.

Tek da se zna – dio glinice za potrebe KAP-a ruski menadžment kupuje i u Zvorniku. Upućeni u tržište aluminijuma tvrde da je taj aranžman skuplji nego što bi bio da se ruda kopa u Nikšiću, a glinica proizvodi u KAP-ovom postrojenju koje ne radi duže od godinu dana. I u međuvremenu je toliko propalo da je pitanje da li je moguće staviti ga ponovo u pogon. I još da se zna: vlasnici KAP-a su eksplicitno zabranili da se provjerava kvalitet i hemijski sadržaj uvezene glinice, izuzev na njihov izričit zahtjev.

Da se vratimo Boksitima. Kad su Nikšićani obznanili da prihvataju vladinu ponudu o preuzimanju akcija, pokazalo se da darodavac baš ne gori od želje da obećano ispuni. Očekivano je da će podrška samostalnog sindikata i većine radnika Boksita Udruženju inženjera biti dodatni argument za realizaciju najavljenog posla. Pokazalo se da nije tako.

Odjednom, skeptici su postali i Vjačeslav Krilov, predsjednik Borda direktora Rudnika boksita (,,Ta grupa nije dostavila nijedan ekonomski program, čak nijedan ekonomski proračun”), i Ratko Radulović, za ovu priču važniji zbog činjenice da je rođak premijera Đukanovića nego kao predsjednik novoformiranog sindikata Boksita (,,Ne mogu se akcije dati ljudima koji su neprovjereni. Za 35 godina rada u Boksitima ništa doprinijeli nijesu i da se dadnu akcije sad njima”), ali i pomoćnik ministra ekonomije Dragan Kujović naglašavajući da za najavljenu transakciju akcija postoje preduslovi koje niko nije pominjao u začetku ideje, poput biznis plana ,,koji bi trebalo da bude garancija da će se raditi u interesu kompanije”. Kujović, ujedno, opominje: ,,U javnosti se stekao utisak da će činom predaje akcija koje Vlada posjeduje oni moći da upravljaju većinski Rudnikom boksita, a to nije moguće.”

FABRIKE RADNICIMA: Ostaje da se vidi da li su iz Vlade spremni da održe javno izrečeno obećanje. Budu li htjeli da to urade, kupoprodajni i koncesioni ugovor potpisan sa aktuelnim vlasnikom većinskog paketa akcija Rudnika boksita nudi im pregršt mogućnosti.

Drugo je pitanje koliko su vlasti, poslodavci i radnici u Crnoj Gori spremni za uskrsnuće sistema koji smo, unazad dvije-tri decenije znali kao ,,radničko samoupravljanje”. Iako je taj pojam prognan iz javnog života pokazalo se da novine nijesu donijele očekivani ekonomski boljitak. Privatizacija pod patronatom crnogorske neoliberalne elite pokazalo se, uz rijetke izuzetke, nije ispunila ni jedan od proklamovanih ciljeva. Posebno je problematično to što privatizovana preduzeća nije učinila boljim u odnosu na ono kada su ona bila u društvenom vlasništvu.

Otud bi najnoviji zahtjev radnika Boksita – rudnik rudarima – mogao zvučati kao poziv na revoluciju. Međutim, radničko samoupravljanje danas živi širom svijeta. I možeta ga sresti na mjestima gdje bi to najmanje očekivali.

Lako je razumjeti da se, sredinom prošle decenije, u Argentini rodio pokret za ozdravljenje fabrika, kao spontani pokušaj radnika da preuzmu kontrolu nad postrojenjima nakon što je u njima proglašen stečaj ili likvidacija. Iako se pokret ispočetka vezivao isključivo za fabrike, danas se kao simbol njegove uspješnosti uzima prestižni hotel Bauen u Buenos Ajresu.

Manje je očekivano da će se čvrsto uporište samoupravljanja naći u srcu Španije. Baskijska korporacija Mondragon okuplja 260 proizvodnih zajednica (zadruga) sa više od 100 hiljada radnika koji su 2008. ostvarili prihod od 16 milijardi eura. Najvažnije odluke u zadrugama i na nivou korporacije donose se po principu jedan radnik jedan glas. Da čudo bude veće, predstavnici najvećeg sindikata Sjeverne Amerike, United steelworkers (USW) potpisali su prošle godine sa Mondragonom sporazum kako bi njihov model ,,radničkog upravljanja” prenijeli na američku i kanadsku industriju.

,,Previše često smo gledali kako Wall Street pustoši kompanije, crpeći iz njih novac i imovinu, pustošeći cijele zajednice gašenjem radnih mjesta i zatvaranjem fabrika. Potreban nam je novi poslovni model koji ulaže u radnike i aktivno pomaže lokalne zajednice”, kazao je predsjednik USW-a Leo W. Gerard prilikom potpisivanja ugovora.

Ni Nikšićani, dakle, ne traže ništa novo. Pitanje je samo da li će ovdašnja političko ekonomska elita imati sluha za njihov zahtjev. Gore od ovoga, svakako, ne može biti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo