Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Saobraćajci popravili statistiku

Objavljeno prije

na

Prema najnovijem izvještaju Transparensi internešnela (TI) o nivou percepije korupcije, Crna Gora je u odnosu na prošlu godinu napredovala čak za 15 mjesta i zaradila ocjenu 3,9. Iza Crne Gore ostale su Rumunija, Makedonija i Srbija, s kojom smo lani dijelili neslavno 85. mjesto, dok je tri pozicije ispred nas susjedna Hrvatska. LOVORIKE: Državni činovnici i funkcioneri, koji su do sada uglavnom nepovjerljivo mahali glavama na izvještaje TI, pohitali su da se okite lovorikama. Direktorica uprave za antikorupcijsku inicijativu Vesna Ratković kaže da je zadovoljna i da posljednji izvještaj potvrđuje kontinuirani napredak Crne Gore: ,,Značajno povoljnija pozicija dokaz je dosadašnjih napora koje naša zemlja čini na suzbijanju korupcije, ali svakako i stimulans za dalje napore i aktivnosti u cilju što efikasnije borbe protiv ove negativne društvene pojave”.

Ohrabren izvještajem našao se i direktor Uprave policije Veselin Veljović, koji je najavio ,,još energičniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije”. Oglasila se i predsjednica Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije Gordana Đurović, koja je lani odbila da komentariše nepovoljni izvještaj pravdajući taj utisak pristrasnošću izvora na osnovu čijih podataka TI izrađuje izvještaje.

„Pođimo od toga da je, koliko mi je poznato, jedini izvor Transparensi internešnela nevladina organizacija. I, prvenstveno, percepcija na bazi nekih pojedinačnih slučajeva koji nijesu rezultirali čak ni otvaranjem postupaka. Percepcija ostaje, i ona je individualna. Ona se može prikazati različitim analizama, i uvijek shodno tome sugerisati šta može biti ocjena i zaključak”, govorila je Đurovićeva u vrijeme kada je Crna Gora dijelila 85. mjesto sa Srbijom.

Danas, Gordana Đurović rezultate Crne Gore na planu borbe protiv korupcije ocjenjuje kao izvanredne, baš kao i povoljni izvještaj
TI-a, u čijoj se metodologiji, kako kaže, doduše ponešto promijenilo. ,,U ovom veoma popravljenom skoru za 2009. godinu Transparensi internešnela je ipak ispoštovao našu dobronamjernu preporuku, i pored izvještaja nevladinih organizacija, koristio izvještaj Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije… Naši sudovi su popravili rad, još dosta predstoji, ali ovo ipak odslikava realno stanje. Ako poredimo prošlu godinu kada smo imali 37 pravosnažnih presuda u borbi protiv korupcije, protiv 39 lica, a sada 376 protiv 500, od kojih je protiv 137 donijeta pravosnažna presuda, onda je to zaista dobar znak.”

KRATKOG DAHA: Iz opozicije i nevladinog sektora, međutim, upozoravaju da nema mjesta za likovanje i da bi ostvareni statistički napredak mogao biti kratkog daha. ,,Činjenica da smo poboljšali poziciju može da znači i da smo imali lošu startnu osnovu pa smo zato lako napredovali, ali možemo da se i lako tamo vratimo”, kaže Aleksandar Damjanović, funkcioner SNP-a i clan Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije, podsjećajući da je politička korupcija jedan od gorućih problema u Crnoj Gori, kojim se tužilaštvo aktivno ne bavi.

I u Mreži za afirmaciju nevladinog sektora vjeruju da je rano za aplauze i napominju da su ključni razlozi boljeg rejtinga kada je riječ o percepciji korupcije – poboljšani statistički podaci o presudama za slučajve korupcije i eliminacija nekih biznis barijera.

,,Međutim, postoji velika zabrinutost da se ti statistički podaci odnose samo na malu, takozvanu administrativnu korupciju. U Crnoj Gori još nijedan slučaj velike korupcije nije završen osuđujućom sudskom presudom, već se cijeli sistem fokusira na marginalne slučajeve poput presuda saobraćajnim policajcima za 20 eura mita. Percepcija zasnovana na takvoj statistici nije održiva na dugi rok”, poručuju iz ove nevladine organizacije.

Evo kako, prema podacima MANS-a, stoje stvari na ,,terenu”. U decembru 2004. godine podnijeta je krivična prijava protiv gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše zbog sumnje da je sklopio štetne ugovore s kompanijama koje se bave izdavanjem lokacija za bilborde. Ta krivična prijava je odbačena jer su ugovori u međuvremenu promijenjeni – odbacio je tužilac Veselin Vučković. U julu 2005, podnijeta je i krivična prijava protiv Nade Mugoše, tadašnjeg pomoćnika ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora i Ane Mišurović, direktorice Centra za ekotoksikološka ispitivanja, zbog prikrivanja informacija o stanju životne sredine u vezi s Kombinatom aluminijuma. Krivična prijava takođe je odbačena.

Ništa nije bilo ni od krivične prijave protiv Mirka Nilevića, tadašnjeg potpredsjednika Opštine Podgorica, zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u slučaju tendera na kojem je „pobijedio” njegov brat od strica. Ta je prijava protiv Nilevića odbačena baš kao i ona koja je podnesena u oktobru 2005. zbog sumnje u nezakonito poslovanje s Kombinatom aluminijuma dok je bio na čelu kompanije CTK Angro.

KRADI NA VELIKO: Na zid su naišle i krivične prijave protiv zaštitnika moćnika. Krivična prijava protiv tužioca Veselina Vučkovića – podnesena s obrazloženjem da je neosnovano odbacio prijavu protiv Miomira Mugoše i nije ispitao nove ugovore, odbačena je od strane tadašnje državne tužiteljke Vesne Medenice u roku od 24 sata.

U septembru 2006. MANS je podnio krivičnu prijavu protiv Danila Petrovića, vlasnika kompanije Cijevna Komerc, zbog sumnje da je počinio krivično djelo povrede službenog pečata – nije poznat ishod. Mjesec kasnije ista nevladina organizacija podnijela je krivičnu prijavu protiv Mileve Vukadinović, sestre gradonačelnika Miomira Mugoše zbog uzurpacije opštinskog zemljišta površine 3.056 kvadratnih metara. I ta je prijava odbačena. Nije poznata ni sudbina prijave iz juna 2007. protiv Zorana Jokića, građevinskog inspektora Opštine Podgorica zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja i propuštanja dužnosti nadzora u slučaju izgradnje, tvrdilo se, nelegalnih objekata gradonačelnika Mugoše.

Istog mjeseca, iste godine, podnesena je i krivična prijava protiv Vasilija Đukanovića, sada već bivšeg sekretara za urbanizam Opštine Podgorica, zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj i omogućio privatnom investitoru da nelegalnom gradnjom stekne profit, kao i zbog sumnje da je za tu uslugu dobio dva stana. Istraga je u toku. Još se istražuje i slučaj iz iste godine i sumnja da je Suzana Lačković, republički građevinski inspektor zloupotrijebila službeni položaj i nesavjesno vršila dužnost inspekcijskog nadzora nad nelegalnim objektima kompanija Čelebić, SI-ING, Kroling, te privatnih investitora Tomislava Boričića i Rajka Kuljače, predsjednika Opštine Budva.

Glatko je odbačena i krivična prijava MANS-a iz 2007. protiv predsjednika prijestonice Milovana Jankovića zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u slučaju prodaje zemljišta u Karuču. Poništena je odluka o prodaji zemljišta, a ugovor je još na snazi.

Ista je sudbina i prijave iz oktobra 2007. kojom se Miomir Mugoša tereti da je zloupotrijebio službeni položaj u korist kompanije Carine prilikom prodaje opštinskog zemljišta površine od preko 15.000 kvadratnih metara.

Navodno se vodi istraga i oko slučaja Zavala. Nema odgovora tužilaštva na krivičnu prijavu protiv Svetozara Marovića, njegovog brata Dragana Marovića i Vječeslava Lejbmana iz Miraxa, koji je ostavio nezgrapno betonsko zdanje na budvanskoj obali.

Istraga se tobože vodi i nakon podnošenja ovogodišnje krivične prijave protiv Nade Mugoše, aktuelnog sekretara za urbanizam Podgorice i Vlatka Vučinića, bivšeg rukovodioca građevinske inspekcije, Borke Novković, građevinskog inspektora i Nataše Gačević, glavnog inspektora za građevinarstvo zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u slučaju nelegalne gradnje 14 stambeno-poslovnih zgrada u Zagoriču.

Sve skupa, kaže za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a, ukazuje da aktuelna administracija svoje ,,uspjehe” u borbi protiv korupcije zasniva na fingiranju statističkih podataka i igri procenata i brojki.

,,Institucije koje se u Crnoj Gori bave borbom protiv korupcije i dalje se ne mogu pohvaliti niti jednim slučajem pravosnažno osuđenog visokog državnog funkcionera, što je i jedna od napomena posljednjeg Izvještaja o napretku Crne Gore gdje se eksplicitno napominje da još izostaju konkretni rezultati u borbi protiv korupcije na najvišim nivoima vlasti. Na žalost, to nas u krajnjoj liniji dovodi u situaciju gdje je čuvena izreka – kad kradeš, kradi na veliko, teže će te uhvatiti – dobila punu implementaciju u Crnoj Gori”, smatra Milovac.

Ko je kriv saobraćajcima što se lakome na dvadeset eura.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo