Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Konačno, na koljenima

Objavljeno prije

na

Radnici Fabrike papira Nova Beranka zatražili su na zboru da im se, ako nema drugog rješenja, prekine radni odnos i da se evidentiraju na birou rada. Predsjednik sindikata kompanije Nebojša Babović kaže da je i to bolje rješenje od postojećeg, jer bi na birou imali makar pravo na zdravstveno osiguranje. ,,Dovedeni smo u apsurdnu situaciju da tražimo raskid radnog odnosa, jer sada ne možemo da odemo ni kod ljekara”, objašnjava Babović. NA IVICI EGZISTENCIJE: On smatra da je neprihvatljivo što državni organi tolerišu da se zaposlenima ne uplaćuje ni zdravstveno osiguranje.
Babović je u ime oko stotinu radnika, koliko ih sada ima u radnom odnosu u Novoj Beranci, zatražio od vlasnika fabrike Radoja Gomilanovića da im prije toga izmiri dugovanja od oko 300 hiljada eura, po osnovu zaostalih plata i neuplaćenog radnog staža. ,,Mi nismo krivi što se fabrika našla u ovako teškoj situaciji. Ljudi su dovedeni na ivicu egzistencije i mnogima bi socijalna primanja bila makar kakvo takvo rješenje”, kaže Babović. On očekuje da će se Gomilanović ovih dana pojaviti u Beranama kako bi razgovarao sa radnicima o izlasku iz krize i isplati čak 26 zaostalih plata i ostalih zakonskih potraživanja.

Beranska fabrika papira privatizovana je 2004. godine kada je kupio beogradski biznismen crnogorskog porijekla Radoje Gomilanović. Kompanija, međutim, do danas nije radila više od šest mjeseci u probnom radu. Dugovi koji su se nagomilali prema bankama, državi i radnicima prelaze milion i po eura, tako da su neke banke već pokrenule postupke zapljene i prodaje dijela imovine fabrike.
Megalomanski zamišljen privredni gigant, Fabrika celuloze i papira sagrađena je političkim dekretom 1964. godine, kada su u republičkoj vlasti dominirali vasojevićki kadrovi. Ipak, skladno je funkcionisala u ,,dogovornoj ekonomiji”, bez obzira na mnogima sumnjivu tehnološku opravdanost, pogotovo nedostatak pruge, što joj se smatralo osnovnim infrastrukturnim problemom. Njeni kapaciteti mogli su da zadovolji tržište papirom ondašnje velike Jugoslavije. ,,Nemjereno blago” koje se slilo pored obale Lima, kako bi fabrika bila sagrađena, u tu istu rijeku je decenijama potom izlivalo bijeli otrov koji je plovio po površini vode. Iako se sa tim beranski limski nizvodni susjedi nijesu nikada mogli pomiriti, fabrika je ipak radila.

BULATOVIĆ ISPRAĆEN PJESMOM: Zaposliti se u Celulozi, vladalo je opšte mišljenje, značilo je zbrinjavanje ,,do penzije”. O trošku Celuloze, čiji je budžet redovno dopunjavan iz fondova za nerazvijena područja, gradili su se putevi, ulice, zgrade. Sagrađen je i hotel, prije svega za poslovne partnere koji su dolazili u to, tada već industrijsko mjesto. Sagrađeni su i Dom kulture, aerodrom, sportska dvorana…

Zbog velikih gubitaka i procjene da nema opravdanja za njeno postojanje, u Fabriku celuloze i papira uveden je 1989. godine stečaj. Odluku o tome donijela je republička komisija na čelu sa danas pokojnim Ristom Vukčevićem. To je bio jedan od prvih poteza novog crnogorskog rukovodstva, a lično ga je, pred radnicima iznio, odjeven u džemper, Momir Bulatović.
Tada niko nije sumnjao u to da će nakon stečaja uslijediti obećano ozdravljenje Celuloze. Bulatović je sa zatvaranja fabrike, kao kuriozitet se pamti u Beranama, ispraćen pjesmom radnika, koji su potom ,,vedro i dostojanstveno”, prenijeli su reporteri, otišli svojim kućama. U Fabriku celuloze i papira većina njih nikada se više nije vratila.
Nova pjesma se u fabrici čula tek 1997. kada je njen manji dio namijenjen za proizvodnju papira otvorio crnogorski premijer Milo Đukanović. Od tada u toj fabrici radnicima nije bilo do pjesme. Bilo je to u jeku predizborne kampanje u kojoj je jedinstveni DPS u Beranama ,,do nogu” potukao Narodnu slogu. Nova fabrika je dobila novo ime – Beranka. Proradila je zahvaljujući 4,5 miliona maraka dobijenih od jednog turskog biznismena koji je u tom gradu od Opštine kupio Fabriku medijapan ploča. Tehnološki naslonjen na Celulozu, Medijapan, u koji je samo za mašine bilo uloženo oko 30 miliona maraka, nikada prethodno nije proradio ni jedan jedini dan. U Iranu, gdje je reinstalirana ta fabrika, radi i dan danas.

U FABRICI SAMO ČUVARI: Beranka je potom počela da proizvodi prve tone papira i zaposlila je oko 250 radnika. Njena se vrijednost u tom času procjenjivala na oko pet miliona eura. Nekoliko godina kasnije prodata je Radoju Gomilanoviću za milion eura.
Radoje Gomilanović se rijetko pojavljuje u Beranama. U njegovoj fabrici su već dvije godine isključivo samo čuvari. On je ranije objašnjavao da je nedostatak investicija i zastarjela tehnologija omča o vratu njegovoj firmi koja se, kako tvrdi, ne može preorijentisati za drugu djelatnost i može proizvoditi jedino papir.

Nova Beranka je prije dvije godine odradila jedan proizvodni ciklus i za par mjeseci ovladana je proizvodnja novinskog papira reciklažom stare hartije. Reciklažni centar, čije se osnivanje planira u Beranama, bio bi odličan izvor sirovine za njegovu fabriku, objašnjavao je prije dvije godine Gomilanović. Taj je projekat nagovještavan i od strane nekih opštinskih čelnika. Ni o njemu se više ne govori.
Posljednji stečajni upravnik društvene fabrike papira bio je Milić Joksimović. On je i ranije tvrdio da bi segmentacijom bilo moguće ozdraviti dijelove fabrike i uspješno proizvoditi papir u Beranama. ,,Trebalo nam je oko tri miliona eura investicija, i to u periodu od pet godina, da fabriku koja bi upošljavala najmanje dvjesta ljudi stavimo na noge. I sada tvrdim da je to izvodljivo i pored daleko lošijeg stanja od dana kada je fabrika privatizovana”, kaže Joksimović.

On smatra da bi sa minimalnim ulaganjima pored roto papira bilo moguće proizvoditi na mašini koja izrađuje takozvani 40-to i 280- to gramski papir. ,,Za takvu robu plasman nije nikakav problem, sve što se proizvede istoga časa se proda”, kaže Joksimović. Po njegovom mišljenju fabrika papira je od opšteg interesa i za Berane i za Crnu Goru. Da li će se sa time poklopiti interes vlasnika Radoja Gomilanovića?

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo