Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Konačno, na koljenima

Objavljeno prije

na

Radnici Fabrike papira Nova Beranka zatražili su na zboru da im se, ako nema drugog rješenja, prekine radni odnos i da se evidentiraju na birou rada. Predsjednik sindikata kompanije Nebojša Babović kaže da je i to bolje rješenje od postojećeg, jer bi na birou imali makar pravo na zdravstveno osiguranje. ,,Dovedeni smo u apsurdnu situaciju da tražimo raskid radnog odnosa, jer sada ne možemo da odemo ni kod ljekara”, objašnjava Babović. NA IVICI EGZISTENCIJE: On smatra da je neprihvatljivo što državni organi tolerišu da se zaposlenima ne uplaćuje ni zdravstveno osiguranje.
Babović je u ime oko stotinu radnika, koliko ih sada ima u radnom odnosu u Novoj Beranci, zatražio od vlasnika fabrike Radoja Gomilanovića da im prije toga izmiri dugovanja od oko 300 hiljada eura, po osnovu zaostalih plata i neuplaćenog radnog staža. ,,Mi nismo krivi što se fabrika našla u ovako teškoj situaciji. Ljudi su dovedeni na ivicu egzistencije i mnogima bi socijalna primanja bila makar kakvo takvo rješenje”, kaže Babović. On očekuje da će se Gomilanović ovih dana pojaviti u Beranama kako bi razgovarao sa radnicima o izlasku iz krize i isplati čak 26 zaostalih plata i ostalih zakonskih potraživanja.

Beranska fabrika papira privatizovana je 2004. godine kada je kupio beogradski biznismen crnogorskog porijekla Radoje Gomilanović. Kompanija, međutim, do danas nije radila više od šest mjeseci u probnom radu. Dugovi koji su se nagomilali prema bankama, državi i radnicima prelaze milion i po eura, tako da su neke banke već pokrenule postupke zapljene i prodaje dijela imovine fabrike.
Megalomanski zamišljen privredni gigant, Fabrika celuloze i papira sagrađena je političkim dekretom 1964. godine, kada su u republičkoj vlasti dominirali vasojevićki kadrovi. Ipak, skladno je funkcionisala u ,,dogovornoj ekonomiji”, bez obzira na mnogima sumnjivu tehnološku opravdanost, pogotovo nedostatak pruge, što joj se smatralo osnovnim infrastrukturnim problemom. Njeni kapaciteti mogli su da zadovolji tržište papirom ondašnje velike Jugoslavije. ,,Nemjereno blago” koje se slilo pored obale Lima, kako bi fabrika bila sagrađena, u tu istu rijeku je decenijama potom izlivalo bijeli otrov koji je plovio po površini vode. Iako se sa tim beranski limski nizvodni susjedi nijesu nikada mogli pomiriti, fabrika je ipak radila.

BULATOVIĆ ISPRAĆEN PJESMOM: Zaposliti se u Celulozi, vladalo je opšte mišljenje, značilo je zbrinjavanje ,,do penzije”. O trošku Celuloze, čiji je budžet redovno dopunjavan iz fondova za nerazvijena područja, gradili su se putevi, ulice, zgrade. Sagrađen je i hotel, prije svega za poslovne partnere koji su dolazili u to, tada već industrijsko mjesto. Sagrađeni su i Dom kulture, aerodrom, sportska dvorana…

Zbog velikih gubitaka i procjene da nema opravdanja za njeno postojanje, u Fabriku celuloze i papira uveden je 1989. godine stečaj. Odluku o tome donijela je republička komisija na čelu sa danas pokojnim Ristom Vukčevićem. To je bio jedan od prvih poteza novog crnogorskog rukovodstva, a lično ga je, pred radnicima iznio, odjeven u džemper, Momir Bulatović.
Tada niko nije sumnjao u to da će nakon stečaja uslijediti obećano ozdravljenje Celuloze. Bulatović je sa zatvaranja fabrike, kao kuriozitet se pamti u Beranama, ispraćen pjesmom radnika, koji su potom ,,vedro i dostojanstveno”, prenijeli su reporteri, otišli svojim kućama. U Fabriku celuloze i papira većina njih nikada se više nije vratila.
Nova pjesma se u fabrici čula tek 1997. kada je njen manji dio namijenjen za proizvodnju papira otvorio crnogorski premijer Milo Đukanović. Od tada u toj fabrici radnicima nije bilo do pjesme. Bilo je to u jeku predizborne kampanje u kojoj je jedinstveni DPS u Beranama ,,do nogu” potukao Narodnu slogu. Nova fabrika je dobila novo ime – Beranka. Proradila je zahvaljujući 4,5 miliona maraka dobijenih od jednog turskog biznismena koji je u tom gradu od Opštine kupio Fabriku medijapan ploča. Tehnološki naslonjen na Celulozu, Medijapan, u koji je samo za mašine bilo uloženo oko 30 miliona maraka, nikada prethodno nije proradio ni jedan jedini dan. U Iranu, gdje je reinstalirana ta fabrika, radi i dan danas.

U FABRICI SAMO ČUVARI: Beranka je potom počela da proizvodi prve tone papira i zaposlila je oko 250 radnika. Njena se vrijednost u tom času procjenjivala na oko pet miliona eura. Nekoliko godina kasnije prodata je Radoju Gomilanoviću za milion eura.
Radoje Gomilanović se rijetko pojavljuje u Beranama. U njegovoj fabrici su već dvije godine isključivo samo čuvari. On je ranije objašnjavao da je nedostatak investicija i zastarjela tehnologija omča o vratu njegovoj firmi koja se, kako tvrdi, ne može preorijentisati za drugu djelatnost i može proizvoditi jedino papir.

Nova Beranka je prije dvije godine odradila jedan proizvodni ciklus i za par mjeseci ovladana je proizvodnja novinskog papira reciklažom stare hartije. Reciklažni centar, čije se osnivanje planira u Beranama, bio bi odličan izvor sirovine za njegovu fabriku, objašnjavao je prije dvije godine Gomilanović. Taj je projekat nagovještavan i od strane nekih opštinskih čelnika. Ni o njemu se više ne govori.
Posljednji stečajni upravnik društvene fabrike papira bio je Milić Joksimović. On je i ranije tvrdio da bi segmentacijom bilo moguće ozdraviti dijelove fabrike i uspješno proizvoditi papir u Beranama. ,,Trebalo nam je oko tri miliona eura investicija, i to u periodu od pet godina, da fabriku koja bi upošljavala najmanje dvjesta ljudi stavimo na noge. I sada tvrdim da je to izvodljivo i pored daleko lošijeg stanja od dana kada je fabrika privatizovana”, kaže Joksimović.

On smatra da bi sa minimalnim ulaganjima pored roto papira bilo moguće proizvoditi na mašini koja izrađuje takozvani 40-to i 280- to gramski papir. ,,Za takvu robu plasman nije nikakav problem, sve što se proizvede istoga časa se proda”, kaže Joksimović. Po njegovom mišljenju fabrika papira je od opšteg interesa i za Berane i za Crnu Goru. Da li će se sa time poklopiti interes vlasnika Radoja Gomilanovića?

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SDT I POLICIJA ZAPOČELI OPERACIJU GENERAL: Nove optužbe za stare znance

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više vođa i visokopozicioniranih članova registrovanih organizovanih kriminalnih grupa iz Crne Gore uhapšeno je ili se potražuju zbog sumnji da su bili dio zajedničke organizacije formirane radi krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu i Australiju

 

 

Službenici specijalnog policijskog odjeljenja u srijedu su, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, započeli veliku akciju u kojoj je uhapšeno više osoba koje su, godinama, slovile kao vođe ili visokopozicionirani članovi organizovanih kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem narkotika. Uhapšeno je devet, a krivična prijava je podnijeta protiv 19 osoba, saopštili su iz SDT-a.

Prema onome što je saopštio portparol i tužilac SDT-a Vukas Radonjić, kriminalna organizacija je formirana “ u cilju vršenja krijumčarenja opojne droge kokain iz Južne Amerike u Evropu i Australiju, brodovima,” Po nalazima SDT grupa je odgovorna za krijumčarenje dva zaplijenjena tovara kokaina; prvog, u količini od 1.570 kilograma, koga su “organi otkrivanja Kolumbije” zaustavili u oktobru 2020. godine. Potom je, u junu 2021, tovar od 900 kilograma kokaina otkriven i zaplijenjen u Australiji.

Kriminalnu grupu organizovali su i vodili uhapšeni Podgoričanin Vaso Ulić i odbjegli Kotoranin Radoje Zvicer.

Ime Radoja Zvicera javnosti je poznato duže od deceniju, a posljednjih godina nedostupan je crnogorskim nadležnim organima. Označen je kao jedan od vođa kavačkog kriminalnog klana, a Specijalno tužilaštvo je protiv njega i članova njegove kriminalne grupe podiglo više optužnica zbog međunarodnog krijumčarenja narkotika i likvidacija članova suprostavljenog – škaljarskog kriminalnog klana.

Njegov partner u tek objelodanjenim kriminalnim radnjama bio je Podgoričanin Vaso Ulić. Za njega je crnogorska javnost prvi put čula 2017.godine kada je uhapšen zbog sumnje da je organizator kriminalne grupe koja se bavila međunarodnim švercom narkotika. Dok je za veći dio crnogorske javnosti on bio nepoznanica, nadležni organi Australije tvrdili su da je riječ o osobi koja upravlja jednom od najopasnijih kriminalnih organizacija na njihovom prostoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETICIJA PROTIV SMJENE MINISTARKE PROSVJETE: Trebamo stručnjake umjesto političkih kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Peticijom Prosvjetne zajednice, koju su podržale brojne NVO, traži se da, uprkos političkoj trgovini, ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović ostane na čelu tog resora. Za razliku od svojih prethodnika, za sedam mjeseci, pokazala je rezultate, a to je ono što politici najviše i smeta

 

 

Prosvjetna zajednica Crne Gore pokrenula je peticiju kojom traže da se ne smjenjuje ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović.

Ministarki mandat treba da se završi u sklopu političkog dogovora oko rekonstrukcije Vlade, a na njeno mjesto planira se kadar Nove srpske demokratije Andrije Mandića. Neouobičajeno u praksi u kojoj je obrazovanje odavno zarobljeno politikom jeste ova peticija i podrška za ministarku od strane civilnog sektora.

Početak njenog mandata nije obećavao. Obilježio ga je štrajk prosvjetara u kome se Vlada a i Ministarstvo prosvjete nijesu najbolje snašli. Ipak, početno zastrašivanje i ,,isljeđivanje” direktora škola zamijenjeno je pregovorima i kakvim-takvim dogovorom.

Ono što je značajno je iskorak u dosadašnjoj praksi polaganja eksternih ispita. Za kratko vrijeme Ministarstvo prosvjete je uspjelo da od prošlogodišnjeg neregularnog polaganja, dodatno obilježenog skandaloznim ponašanjem roditelja „prepisivača“ i podrškom koju su im dali tadašnji čelnici resornog Ministarstva, na uštrb prosvjetara koji su pokušali ozbiljno raditi svoj posao,  napravi sistem koji je onemogućio prepisivanje i pokazao pravo – poprilično loše stanje u obrazovanju. Tako su nam rezultati ovogodišnjeg testiranja donijeli, u odnosu na prethodne tri godine, jedva do tri puta više jedinica. Dok je odličnih bilo tri do četiri puta manje. Razlog nije ispodprosječna generacija maturanata i polumaturanata, nego to se što ove godine testovi nijesu dijelili povlašćenima uoči ispita, a učenici nijesu mogli prepisivati tokom testiranja.

,,Simptomatično je da učenik ima jedinicu na eksternoj provjeri znanja, a nosilac je Luče“, istakla je ministarka Jakšić-Stojanović.

Ona se izdvojila od većine članova (ne samo ove) Vlade, tako što je kompententno govorila o svom resoru, uočavala mane i tražila rješenja. Kaže da je bila zaprepaštena uslovima zatečenim tokom obilaska  pojedinih škola. Uvjerila se da u pojedinima nema osnovne opreme da se izvodi, na primjer, nastava iz fizike, hemije, biologije. Zato je najavila ozbiljnija  ulaganja u infrastukturu.

Govorila je i o nekim tabu temama obrazovanja u Crnoj Gori, pa je za razliku od prethodnih ministara, pomenula da treba da se radi sa roditeljima koji pritiskaju nastavnike da djeci daju bolje ocjene. Pošto   praksa pokazuje da roditelji prelaze granicu i upliću se u nastavni proces.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Camović-Veličković podsjeća da je Sindikat medija prije usvajanja seta medijskih zakona upozorio poslanike na scenario koji se sada realizuje u Javnom servisu: ,,A to je podnošenje ostavke i raspisivanje konkursa za novi izbor generalnog direktora kako bi se preduprijedile pravosnažne sudske presude koje se čekaju i po kojima bi morao da bude razriješen. Pošto nijesmo naišli na razumijevanje većine u Skupštini, odnosno njima je ovaj ishod sasvim prihvatljiv i poželjan, imamo priliku da gledamo Raonićevu predstavu u kojoj se ruga svima nama, a najviše sudstvu čije presude ne poštuje i tužilaštvu koje nije u stanju duže od godinu da saopšti stav o podnijetim krivičnim prijavama protiv članova Savjeta koji nisu sproveli pravosnažnu sudsku presudu već reizabrali Raonića i protiv njega samog i pravnika RTCG koji su ih podstrekavali i orkestrirali taj reizbor. Sve se moglo izbjeći ali očigledno je bio cilj da se baš ovo ne izbjegne”.

Pet prvostepenih i pravosnažnih sudskih presuda do sada su potvrdile  da je Raonić nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG u dva navrata u avgustu 2021., a zatim u julu 2023. godine.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je formiralo predmet zbog reizbora Raonića, u kome su saslušani osumnjičeni članovi Savjeta RTCG Veselin Drljević, Filip Lazović, Naod Zorić, Predrag Miranović i Amina Murić zbog sumnje da su odbili izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude i omogućili sticanje protivpravne koristi izabranom generalnom direktoru. Taj predmet je spojen sa drugim, koji se vodi protiv Raonića, kao i predstavnika pravne službe Želimira Mićovića i advokatice RTCG Zorice Đukanović, zbog osnova sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj putem podstrekavanja članova Savjeta.

Nakon što su preispitivali ovaj slučaj duže od godinu iz SDT-a su ga proslijedili Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT). Uz obrazloženje da specijalni tužioci istražuju samo visoke funkcionere, što Raonić i članovi Savjeta nisu.

,,Više od 12 mjeseci se izmišljaju razlozi da SDT ne završi postupak izviđaja, a preko medija se daju besmislena objašnjenja da se čeka vještačenje glasačkih listića sa sjednica Savjeta RTCG.Ovo upućuje na zaključak da su i SDT i vrhovni državni tužilac pod političkim uticajem jer su imali vremena da ovaj slučaj riješe i da ne dođemo u situaciju da osoba koja je dva puta nezakonito izabrana, u potpunosti svjesna da krši zakon, ponovo dobije priliku da u narednom mandatu vodi RTCG. Od osobe koja svjesno krši zakon su samo gori njegovi sadašnji politički mentori Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević”, saopštio je Goran Đurović, direktor Media centra.

Pored odlučivanja o direktoru, Savjet je za ombudsmana Javnog servisa imenovao Todora Brajkovića. On je bio kandidat i na prošlom konkusu koji je poništen, a upitna je bilo njegovo iskustvo od 10 godina u audio-vizuelnim medijima. Brajković ima i lične veze sa predsjednikom Savjeta Drljevićem, jer je generalni sekretar Udruženja sportskih novinara, čiji je predsjednik Drljević.

,,Iživljavanje je i izbor čovjeka za kojeg je jasno običnim čitanjem uslova konkursa da ne ispunjava uslove za ombudsmana baš na to mjesto kojem nije dorastao, a samo zato što je prijatelj predsjednika Savjeta Veselina Drljevića i zbog usluge Danu koji je aktuelne okupatore Javnog servisa zadužio makar sa tim što se u tim novinama ne može pročitati ni slovo o onome što se u RTCG dešava unazad tri godine”, ističe Camović-Veličković. Objašnjava i da je novi ombudsman sportski novinar Dana, što je navedeno kao konflikt interesa u samom Zakonu: ,,Upoznala sam sa tim članove i članice Savjeta prije nego što su glasali, ni osvrnuli se nisu”.

Za sada se većina Savjeta RTCG ne osvrće na pravila i zakone, a ni tužilaštvo na krivične prijave koje su podnijete zbog takvog načina rada.

Novi Zakon o RTCG predvidio je smanjenje uticaja političara iz Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore na izbor članova Savjeta. Međutim, novi saziv Savjeta će početi sa radom tek sredinom sljedeće godine.

Do tada, nekritičkom promocijom političara Javni servis može i dalje da se bavi, sa sve Savjetom i novim, starim direktorom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo