Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Konačno, na koljenima

Objavljeno prije

na

Radnici Fabrike papira Nova Beranka zatražili su na zboru da im se, ako nema drugog rješenja, prekine radni odnos i da se evidentiraju na birou rada. Predsjednik sindikata kompanije Nebojša Babović kaže da je i to bolje rješenje od postojećeg, jer bi na birou imali makar pravo na zdravstveno osiguranje. ,,Dovedeni smo u apsurdnu situaciju da tražimo raskid radnog odnosa, jer sada ne možemo da odemo ni kod ljekara”, objašnjava Babović. NA IVICI EGZISTENCIJE: On smatra da je neprihvatljivo što državni organi tolerišu da se zaposlenima ne uplaćuje ni zdravstveno osiguranje.
Babović je u ime oko stotinu radnika, koliko ih sada ima u radnom odnosu u Novoj Beranci, zatražio od vlasnika fabrike Radoja Gomilanovića da im prije toga izmiri dugovanja od oko 300 hiljada eura, po osnovu zaostalih plata i neuplaćenog radnog staža. ,,Mi nismo krivi što se fabrika našla u ovako teškoj situaciji. Ljudi su dovedeni na ivicu egzistencije i mnogima bi socijalna primanja bila makar kakvo takvo rješenje”, kaže Babović. On očekuje da će se Gomilanović ovih dana pojaviti u Beranama kako bi razgovarao sa radnicima o izlasku iz krize i isplati čak 26 zaostalih plata i ostalih zakonskih potraživanja.

Beranska fabrika papira privatizovana je 2004. godine kada je kupio beogradski biznismen crnogorskog porijekla Radoje Gomilanović. Kompanija, međutim, do danas nije radila više od šest mjeseci u probnom radu. Dugovi koji su se nagomilali prema bankama, državi i radnicima prelaze milion i po eura, tako da su neke banke već pokrenule postupke zapljene i prodaje dijela imovine fabrike.
Megalomanski zamišljen privredni gigant, Fabrika celuloze i papira sagrađena je političkim dekretom 1964. godine, kada su u republičkoj vlasti dominirali vasojevićki kadrovi. Ipak, skladno je funkcionisala u ,,dogovornoj ekonomiji”, bez obzira na mnogima sumnjivu tehnološku opravdanost, pogotovo nedostatak pruge, što joj se smatralo osnovnim infrastrukturnim problemom. Njeni kapaciteti mogli su da zadovolji tržište papirom ondašnje velike Jugoslavije. ,,Nemjereno blago” koje se slilo pored obale Lima, kako bi fabrika bila sagrađena, u tu istu rijeku je decenijama potom izlivalo bijeli otrov koji je plovio po površini vode. Iako se sa tim beranski limski nizvodni susjedi nijesu nikada mogli pomiriti, fabrika je ipak radila.

BULATOVIĆ ISPRAĆEN PJESMOM: Zaposliti se u Celulozi, vladalo je opšte mišljenje, značilo je zbrinjavanje ,,do penzije”. O trošku Celuloze, čiji je budžet redovno dopunjavan iz fondova za nerazvijena područja, gradili su se putevi, ulice, zgrade. Sagrađen je i hotel, prije svega za poslovne partnere koji su dolazili u to, tada već industrijsko mjesto. Sagrađeni su i Dom kulture, aerodrom, sportska dvorana…

Zbog velikih gubitaka i procjene da nema opravdanja za njeno postojanje, u Fabriku celuloze i papira uveden je 1989. godine stečaj. Odluku o tome donijela je republička komisija na čelu sa danas pokojnim Ristom Vukčevićem. To je bio jedan od prvih poteza novog crnogorskog rukovodstva, a lično ga je, pred radnicima iznio, odjeven u džemper, Momir Bulatović.
Tada niko nije sumnjao u to da će nakon stečaja uslijediti obećano ozdravljenje Celuloze. Bulatović je sa zatvaranja fabrike, kao kuriozitet se pamti u Beranama, ispraćen pjesmom radnika, koji su potom ,,vedro i dostojanstveno”, prenijeli su reporteri, otišli svojim kućama. U Fabriku celuloze i papira većina njih nikada se više nije vratila.
Nova pjesma se u fabrici čula tek 1997. kada je njen manji dio namijenjen za proizvodnju papira otvorio crnogorski premijer Milo Đukanović. Od tada u toj fabrici radnicima nije bilo do pjesme. Bilo je to u jeku predizborne kampanje u kojoj je jedinstveni DPS u Beranama ,,do nogu” potukao Narodnu slogu. Nova fabrika je dobila novo ime – Beranka. Proradila je zahvaljujući 4,5 miliona maraka dobijenih od jednog turskog biznismena koji je u tom gradu od Opštine kupio Fabriku medijapan ploča. Tehnološki naslonjen na Celulozu, Medijapan, u koji je samo za mašine bilo uloženo oko 30 miliona maraka, nikada prethodno nije proradio ni jedan jedini dan. U Iranu, gdje je reinstalirana ta fabrika, radi i dan danas.

U FABRICI SAMO ČUVARI: Beranka je potom počela da proizvodi prve tone papira i zaposlila je oko 250 radnika. Njena se vrijednost u tom času procjenjivala na oko pet miliona eura. Nekoliko godina kasnije prodata je Radoju Gomilanoviću za milion eura.
Radoje Gomilanović se rijetko pojavljuje u Beranama. U njegovoj fabrici su već dvije godine isključivo samo čuvari. On je ranije objašnjavao da je nedostatak investicija i zastarjela tehnologija omča o vratu njegovoj firmi koja se, kako tvrdi, ne može preorijentisati za drugu djelatnost i može proizvoditi jedino papir.

Nova Beranka je prije dvije godine odradila jedan proizvodni ciklus i za par mjeseci ovladana je proizvodnja novinskog papira reciklažom stare hartije. Reciklažni centar, čije se osnivanje planira u Beranama, bio bi odličan izvor sirovine za njegovu fabriku, objašnjavao je prije dvije godine Gomilanović. Taj je projekat nagovještavan i od strane nekih opštinskih čelnika. Ni o njemu se više ne govori.
Posljednji stečajni upravnik društvene fabrike papira bio je Milić Joksimović. On je i ranije tvrdio da bi segmentacijom bilo moguće ozdraviti dijelove fabrike i uspješno proizvoditi papir u Beranama. ,,Trebalo nam je oko tri miliona eura investicija, i to u periodu od pet godina, da fabriku koja bi upošljavala najmanje dvjesta ljudi stavimo na noge. I sada tvrdim da je to izvodljivo i pored daleko lošijeg stanja od dana kada je fabrika privatizovana”, kaže Joksimović.

On smatra da bi sa minimalnim ulaganjima pored roto papira bilo moguće proizvoditi na mašini koja izrađuje takozvani 40-to i 280- to gramski papir. ,,Za takvu robu plasman nije nikakav problem, sve što se proizvede istoga časa se proda”, kaže Joksimović. Po njegovom mišljenju fabrika papira je od opšteg interesa i za Berane i za Crnu Goru. Da li će se sa time poklopiti interes vlasnika Radoja Gomilanovića?

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo