Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nemar desetkovao svetu biljku

Objavljeno prije

na

Od 2002. godine zaustavljen je decenijski trend smanjivanja stabala maslina, što znači da se ljudi na primorju vraćaju kulturi maslinarstva. Ukazujući na tu ohrabrujuću činjenicu, predsjednik Udruženja maslinara Bara Dragutin-Dado Martinović kaže za Monitor da su na to pozitivno uticale, iako skromne, podsticajne mjere Vlade i primorskih opština, kao i pomoć međunarodnih organizacija, putem kojih su maslinari dobijali besplatne sadnice i mašine po beneficiranim cijenama. Dosta maslinjaka je obnovljeno, zasađeni su novi, na desetine je novih uljara, kvalitet ulja je znatno poboljšan, ali je broj maslina u Crnoj Gori praktično ostao isti – tek nešto preko 400 hiljada, ili upola manje nego na početku 20. vijeka! U isto vrijeme je zbog enormne urbanizacije, nebrige i požara, nestalo preko 20 hiljada stabala te svete biljke. Polovina od toga, na području Budve.

„To je veliki grijeh, jer su naši preci prije stotinu godina išli čak u Ameriku da bi zaradili novac i ovdje sadili masline i hranili svoje porodice”, kaže predsjednik Udruženja maslinara Budve Božo Mitrović.

ŽELJE I STVARNOST: Iz crnogorske Vlade godinama ističu da je maslinarstvo ogroman potencijal i da bi se stvaranjem tržišnih pretpostavki za punu valorizaciju te proizvodnje uz bolji marketing i uvođenje standarda proizvodnja mogla povećati za čak 11 puta! Stoga je 2006. godine bilo projektovano da se svake godine (do 2014. g.) sadi po 40 hiljada novih sadnica kako bi prinosi iznosili deset kilograma po stablu, a da proizvodnja ulja po stanovniku bude 2,2 litra.
Nažalost, to se u praksi ne ostvaruje i maslinari su praktično prepušteni sami sebi. To se najbolje može vidjeti ove godine kada nema roda ili još bolje odnosom prema uvali Valdanos. U tom spomeniku prirode postoji maslinjak sa 18 hiljada stabala, prosječne starosti 600 godina, koji tragično nestaje, dok Zakon o maslinarstvu propisuje da upravo on, uz Staru maslinu u Baru i Velju maslinu u Budvi, treba da uživa posebnu zaštitu! Naime, nakon što od 2005. godine tim prekrasnim prostorom gazduje crnogorska Vlada, ubrzano je propadanje najboljeg i najkvalitetnijeg dijela ulcinjske Maslinade. Najavljuje se da će neka engleska firma koja, navodno, želi da zakupi tu prekrasnu uvalu, (po 18 centi metar kvadratni, ukupno 650 hiljada eura godišnje) tamo proizvoditi ulje.
„To je ponižavanje Ulcinja i njegovih građana. Ta maslina nas je hranila vjekovima, dala nam školu, zanate, fakultete”, kažu rezigniranu Ulcinjani.
U Udruženju maslinara Ulcinja su izračunali da je za 31 godinu od kada masline ne obrađuju njihovi vlasnici izgubljeno 106 miliona eura samo po osnovu nesakupljanja maslinki i njihove prerade.

PRIMJER MEDITERANA: Sve zemlje Mediterana, pa i naši susjedi Hrvatska i Albanija, pokazuju stalnu tendenciju povećanja broja stabala, te proizvodnje i kvaliteta ploda masline. Gledajući Evropu, brojke govore da je Evropska unija danas sa svojih 5,4 miliona hektara dominantan proizvođač maslina na svjetskom tržištu. Prosječna godišnja proizvodnja stolnih maslina u Evropi iznosi 650 hiljada tona, a najveći proizvođači su Španija, Grčka i Italija. EU je i najveći proizvođač maslinovog ulja u svijetu, s godišnjom proizvodnjom većom od dva miliona tona. Italija je uz Španiju i Grčku najveći proizvođač maslinovog ulja sa 800 hiljada tona godišnje. Portugalija, koja je po površini sedam puta veća od Crne Gore, ima 340 hiljada hektara pod maslinjacima s ukupno 38 miliona maslinovih stabala, što znači da ta zemlja ima sto puta veću površinu pod ovom poljoprivrednom kulturom i isto toliko puta više stabala masline!
Zato je valjda razumljivo što se u zemljama EU i Mediterana mnogo više nego u našoj zemlji konzumira maslinovo ulje. U Grčkoj je to, na primjer, 21 litar po glavi stanovnika, u Crnoj Gori ni litar!

SVAKOM GRAĐANINU STABLO: „Dok se potrošnja ulja značajno ne poveća, barem za litar više, mali su izgledi da naše maslinarstvo postane pravi posao”, tvrdi za Monitor inženjer poljoprivrede Abedin Peraj, koji radi na projektu dugoročnog razvoja maslinarstva u Crnoj Gori.
Prema njegovim riječima, potrebno je insistirati na proizvodnji kvalitetnog ulja i sprovoditi stalnu edukaciju maslinara, potrošača i šire zajednice uz maksimalan angažman uže struke, ali i zdravstva, hotelijerstva, turizma i medija. Rješenje vidi u organizovanju sajmova ulja, berze ulja ili posebne zadruge koja bi se bavila otkupom, skladištenjem i plasmanom ulja.
Peraj je uvjeren da je mnogo pametnije revitalizovati postojeće maslinjake, nego stvarati nove. „Moramo se prvo dokazati kao pravi domaćini, da bi potom ostvarili želje i projekcije za povećanje broja stabala maslina”, dodaje on.
Martinović takođe smatra da bi bilo dobro da se poveća potrošnja ulja, pošto je to trend i u svijetu, ali ukazuje na njegovu visoku cijenu. On tvrdi da je realno ostvariva njegova ideja „svakom građaninu Crne Gore – jedno stablo masline”. „Naravno, i to naša, autohtona sorta,'žutica’, koja je odličnog kvaliteta. Mi ne treba da se takmičimo sa konkurencijom po kvantitetu, nego po kvalitetu ulja”, kaže on i napominje da se maslinova ulja, proizvedena na ekološki prihvatljiv način, prodaju u Evropi po cijeni od 10 do 20 eura po litru.
Stvaranje domaćeg brenda nije teško postići zato što se naše masline u prethodnih 60 godina nijesu tretirale nikakvim zaštitnim sredstvima, kao ni tlo na kojem one rastu.

No, treba napraviti katastar maslina, zaštitu geografskog porijekla i sve poslove u maslinjacima obavljati na novi način, posebno berbu i preradu maslina. Jer, maslinarstvo je danas na Sredozemlju biznis i nauka, a ne kao kod nas tek dopunska djelatnost. Uostalom, ono je ovdje vjekovima bilo tradicija i životna filozofija.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo