Povežite se sa nama

MONITORING

Sapun za pare

Objavljeno prije

na

Vjerovatno je naš najbogatiji zemljak; po drugoj verziji, samo je knjigovođa domaćih političkih moćnika. Na Vikipediji Duško Knežević ima ažuriranu biografiju sa stajlingom ,,svjetskog biznismena”; vlasnik je banke u Rusiji i partner izvjesnih firmi u Velikoj Britaniji. Jutjub je zatrpan njegovim snimcima – obrađenim i na engleskom jeziku pripremljenim u njegovoj TV Atlas. Niz drugih portala i medija, u zemlji i susjedstvu, gasiraju njegove izjave.

Ima ih masa u posljednje vrijeme. Knežević je u junu na RTS-u gost emisije Profil i profit. U Pobjedi je, oko ,,ekonomskog državljanstva”, objasnio da je ,,pola miliona niska cijena”, Pa je bio u prvom redu publike njujorškog Šeratona dok je Bil Klinton na skupu svoje Globalne inicijative držao govor. Za Vorld fajnans na čak šest stranica je dao intervju koji obiluje opštim mjestima, tipa: ,,Ako ne razmišljamo o našim mladim ljudima i o budućnosti društva, naći ćemo se u velikoj krizi”. A u rodnu grudu je doveo Pamelu Anderson i Severinu Vučković.

Sve bi to, procjenjuje se, trebalo da pomogne Kneževiću da se dočepa (na)kupca ili suinvestitora za ambiciozne projekte, jer su njegove firme – u netvorku oligarhije na vlasti – došle u posjed velikih nekretnina. Sada mu, vjeruje se, fali keš, pa privlači pažnju tako što je Pamelu odveo u obilazak gradilišta Atlas kapital centra u Podgorici a Severina je – sa sve direktnim uključenjem u dnevnik TV Atlas – najavila kako će u istom nezavršenom objektu ,,snimati dio spota”.

Investitor je projekata – u izgradnji ili u planovima – Atlas kapital centar, zatim hotela i ekspo centra Adriatik fair u Budvi sa četiri solitera preko 11 spratova i pet pratećih građevina visine od pet-šest etaža, zatim bivšeg vojno-medicinskog centra Meljine na 50.299 m2, Mimoze na rtu Kobila od 309.000 m2.

Knežević je vlasnik kompleksa Kamenovo bič na 32.000 m2, do kojeg je, tvrdilo se, došao prevarom, tako što je 1999. od Rekreatursa iz Prištine, za smiješno male pare, otkupio imovinu u vrijednosti od oko 20 miliona eura. Kako je Monitor pisao, Knežević u Budvi planira i Mogren Garden, apartmansko naselje na stijeni neposredno uz more, na stazi između Starog grada i plaže Mogren, sa soliterima i zgrade šestospratnicama po obodu litice od ukupno oko 120.000 m2. Planira i izgradnju Mogren Hila na brdu Komoševina iznad Budve od 79.600 m2, sa soliterom, hotelom i apartmanima…

No, o jednom od najvećih crnogorskih tajkuna se zapravo u javnosti malo toga zna. Ko je Dušan Knežević? Rođen 1959. u Titogradu. Porijeklom je iz zetskog sela Mojanovići, kao mladić je igrao košarku i završio gimnaziju Slobodan Škerović. Odlazi na studije ekonomije u Beograd. U javnosti je od ranih 1980-ih, kao student-maneken u TV reklami sapuna Saponije iz Osijeka, potom je savezni košarkaški sudija. Zapošljava se u tamošnjoj državnoj eksport kompaniji bliskoj tajnim službama. Od kraja 1980-ih je direktor Jupeksa, firme iz branše.

Radna je pretpostavka da je Knežević u 1990-im odigrao ulogu knjigovođe of-šor pranja para. To je nedokazana tvrdnja. No, klupko se odmotavalo godinama kasnije, navodno kroz ,,reinvestiranje” – kupovinom propalih društvenih firmi. Pa je, komentarišući neugodnost da je 2006. odgovarao na pitanja u istrazi protiv ,,stečajne mafije” u Srbiji, Knežević kazao: ,,Možda čudno zvuči, ali ponosan sam na to i nikad nijesam osuđivan”. Tokom iste istrage je član upravnog odbora njegove Atlas banke (Miko Brašnjović) u zatvoru izvršio samoubistvo. Na sajtu Atlas grupe sada se, kao dio kompanije, navodi i budvanski Montenegroekspres čije je akcije (procijenjena imovina na preko 10 miliona eura) Knežević svojevremeno kupio u partnerstvu upravo sa Brašnjovićem.

Iako ga zovu ,,Milov tajkun”, Kneževiću – jedinom u crnogorskom tajkunskom bratstvu – prvi milion nije namjestio aktuelni premijer. ,,Prvi milion”, objasnio je, ,,zaradio sam na uvozu robe široke potrošnje. U Beograd sam iz Singapura i Bangkoka uvozio odjeću, a iz Italije obuću”.

Atlas banka je osnovana 1995. u Beogradu a za njenog predsjednika je imenovan Knežević. Banka je 2005. prodata Grcima, Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Kapital investu Milu Đukanoviću. Da li je Knežević namjestio Milu ,,prvi milion”? Malo vjerovatno da nije. Knežević je zadržao poslovne ,,pireuske” veze. Na primjer, sve parcele na kojima Kneževićeve povezane firme namjeravaju da grade Mogren Garden imaju hipoteke Piraeus banke od ukupno 8.000.000 eura. U intervjuu za Vijesti 2008. je objasnio kako je ,,Đukanovićev prijatelj”. Jednom drugom prilikom kako ,,Milo drži riječ”.

Od druge polovine 1990-ih Knežević je sa poslovima u starom kraju, gdje, poznato je, ,,riječ” više vrijedi od zakona. Najprije je kupio Jadranski sajam u Budvi, slijedi osnivanje podgoričke Atlas mont banke, pa Atlas Monta, privatizacione menadžment kompanije. Milo ga pominje 24. februara 2001. u presretnutom razgovoru sa Dušankom Pešić: ,,Igrao sam basket, bio čitav dan kući, a sad se spremam, ne znam, nešto me Duško Knežević pozvao…”

Nacional je 2001. tvrdio bez specifikovanih dokaza: ,,Velik dio novca opran je i putem Atlas banke u Podgorici, gdje kao nominalni vlasnik figurira Knežević, bivši prodavač palačinki na beogradskom sajmu. Istu takvu banku Knežević je pod pokroviteljstvom srpskog SDB-a oformio u Beogradu, a poslovnice te banke ima u Engleskoj i na Cipru. Ne tako davno Knežević je od tamošnjih vlasti zatražio dozvolu da u tim zemljama otvori ‘banking junits’ Atlas banke, ali dozvolu nije dobio zbog sumnje da će ih koristiti za pranje novca od krijumčarenja. Nije nevažno napomenuti da je u Podgorici već dulje javna tajna kako je Knežević samo paravan za prave vlasnike banke: Mila Đukanovića i njegova brata Acu, Stanka Subotića, Veska Barovića i Branka Vujoševića”. I Srećko Kestner je tvrdio da se dio novca pere ,,preko Atlas banke u Podgorici”.

Najkasnije od 2002. Duško Knežević je jedno vrijeme u Odboru direktora državne Elektroprivrede CG. Nije ni čudo što je Elektroprivreda – skupa sa Telekomom, Plantažama – ima portfelje Atlas Mont fonda, baš kao i Jugopetrol. Naime, savjetnik tenderske komisije u privatizaciji Jugopetrola je bio Mark Harison, umiješan i u kupovinu akcija budvanskog Montenegro ekspresa, potonje Kneževićeve firme.

U Crnoj Gori Knežević ima firme kao Atlas centar, Atlas Lajf, Atlas penzioni fond, fabriku vode Akva Monta, Univerziteta Mediteran, Korala (deluks hotel Princes). Njegov je i Jadranski sajam, gdje mu je manjinski partner ne samo Milov kum Goran Sito Rakočević, već i Branko Perović, bivši ministar spoljnih poslova, rođeni brat Dragana Perovića koji je sa grčkim milionerom Viktorom Restisom ušao u veći broj poslova u Crnoj Gori, uključujući i Sveti Stefan.

I u Beogradu je Knežević takođe vlasnik koječega; ima ambiciozne građevinske planove. A gazda tamošnjeg kultnog hotela Mažestik postao je preko advokata Caneta Subotića. Pisali smo ljetos o tome, naime o advokatu Tomasu Nigu, građaninu Lihtenštajna. Februara 2006. sporadično se čulo o Nigu prilikom kupovine 51,41 odsto akcija Mažestika za 2,23 milona eura. Hotel je kupila of-šor firma Atlas ventura holding sa Islanda čiji je osnivač-vlasnik drugo preduzeće (pravno lice) Ernest Nig Trast Manadžment Establišment a direktor – advokat Nig. Prethodni vlasnik hotela je bio Atlas sistem Duška Kneževića. Advokat Nig je bio jedini zaposleni i direktor Subotićeve holding kompanije Emerdžing Marketing Investments koja je osnovana 2003. u Kopenhagenu, naslijedivši Subotićeve of-šor firme iz Limasola umiješane u ,,tanzit duvana”. A Knežević posluje na Kipru od ranih 1990-ih pa sve do danas (firme Atlas kapital i Atlas e-foreks).

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo