Povežite se sa nama

Izdvojeno

SAVJETU ASK ISTEKAO MANDAT: DPS ostao bez važne poluge moći

Objavljeno prije

na

Savjetu Agencije za sprječavanje korupcije istekao je mandat, što može dovesti do blokade cijele institucije

 

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) bila je zamisao po uzoru na razvijene zapadne demokratije. Nakon Komisije za sprječavanje konflikta interesa, ili „tigra bez zuba“, kako ju je nazvao nekadašji direktor, oformljena je Agencija koja je imala „zube“ da kazni svakog ko se nije pridržavao zakona. Zube je, međutim, oštrila samo na neistomišljenicima vlasti Demokratske partije socijalista (DPS). U prvom mandatu, zbog kršenja Zakona iz upravljačkih tijela državnih organa smijenjeni su nevladini aktivisti i kritičari tadašnjeg režima poput Gorana Đurovića (Savjet RTCG), Nikole Vukčevića (Savjet RTCG) i Darka Ivanovića (Savjet AEM). Nakon takozvane istrage ASK-a smijenjena je i članica Savjeta te institucije, direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković. Tadašnji direktor ASK Sreten Radonjić je protiv nje vodio srčaniju borbu nego protiv javnih funkcionera, od kojih mnogi nijesu prijavljivali imovinske kartone.

Nakon promjene vlasti, u avgustu 2020. godine, ASK je ostala pod kontrolom  kadrova bivšeg režima. Mjesec dana prije avgustovskih izbora bivša sutkinja cetinjskog suda Jelena Perović zasjela je u fotelju direktorice ASK-a. Mjesec ranije formiran je novi Savjet.

Novu vlast dočekao je kadar Agencije za sprječavanje korupcije u punom mandatu. Rukovodstvo Agencije je grabilo da zloupotrijebi svaku privilegiju koju funkcije nose. Tako su direktorica ASK-a Jelena Perović i Nina Paović internom odlukom, u netransparentnoj proceduri, sebi dodijelile službena vozila na dvadesetčetvoročasovno korišćenje, dok su odbile da objavljuju analitičke kartice i putne naloge, što im je zakonska obaveza. Prema Vladinoj uredbi o korišćenju državnih vozila Perovićeva i Paovićeva na to nisu imali pravo. Perovićeva je svom novom službenom automobilu marke „bmw“ mijenjala državne tablice sa civilnim, kako bi bila manje upadljiva u javnosti. Perović i Paović su u ime Agencije raspisale i tender za nabavku 65 službenih telefona, među kojima je bilo 13 novih uređaja marke iphone. Takav telefon naravno sljedovao je i direktoricu.

„Ovakav odnos prema državnoj imovini pokazuje zbog čega u ovoj instituciji nisu bili u stanju da procesuiraju zloupotrebe državnih resursa. Teško je očekivati da direktorica Agencije ispita privatno-službena putovanja u inostranstvo bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića ili premijera Dritana Abazovića, kada je i sama takav obrazac ponašanja usvojila kao prihvatljiv. Problem korupcije u Crnoj Gori je sistemske prirode i kao takav se mora rješavati kroz jačanje institucija u kojima nema mjesta za one kojima javni interes nije na prvom mjestu”, kazao je direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.

Članovima Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije istekao je mandat u sedmici za nama. Tako je ova institucija blokirana,  jer ne postoji tijelo koje bi odlučivalo po žalbama na eventualne odluke menadžmenta.

Dosadašnji predsjednik Savjeta Momčilo Radulović ocijenio je da su Članovi Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) ojačali položaj te institucije i unaprijedili njenu autonomnost, nepristrasnost, profesionalnost i efikasnost u radu. On je istakao da su u reformi ASK-a željeli da imaju podršku Vlade, Skupštine, tužilaštva i sudstva. Radulović je kazao da je ta pomoć izostala i da su, za protekle četiri godine, od većeg dijela tih institucija dolazili pritisci na nezavisnost i autonomiju Agencije. „Ali, mi smo bili odlučni i odoljeli smo izuzetno snažnim političkim i partijskim pritiscima“, rekao je Radulović.

Nekoliko dana prije isteka mandata ASK se umiješala u rad Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). Agencija je donijela mišljenje kako je slanje tužilaca na ispomoć tom tužilaštvu potencijalna opasnost po vladavinu prava, jer oni ne ispunjavaju sve uslove za izbor u zvanje specijalnog tužioca. Lex specialis omogućava ovu praksu upravo da bi se tužioci privremeno uputili  na ispomoć u tužilaštva sa povećanim kapacitetima posla, dok se stanje u toj instituciji ne normalizuje.

Takva praksa inače postoji od 2015. godine, kada je tadašnji zamjenik osnovnog tužioca Saša Čađenović na zahtjev GST-a Milivoja Katnića upućen u SDT. Čađenović je u međuvremenu izabran za specijalnog tužioca, dogurao je do Katnićevog zamjenika – postupajući u većini predmeta šverca cigareta i visoke korupcije. Iako je ove godine i uhapšen i sudi mu se pod sumnjom da je i sam bio dio organizovane kriminalne grupe. ASK nikada nije otvorio pitanje rizika po vladavinu prava u predmetima koje je on vodio.

Nakon Čađenovića, na ispomoć Katniću, a potom i Vladimiru Novoviću, upućni su još brojni tužioci – Lidija Mitrović, Vukas Radonjić, Jelena Protić, Maja Janković…Između ostalih.  Sve to na osnovu odluke Tužilačkog savjeta i odredbe Zakona o SDT da to tijelo može na zahtjev GST, na određeno vrijeme, uputiti u Specijalno državno tužilaštvo državnog tužioca, radi “obavljanja poslova hitne prirode ili povećanog obima posla”.

ASK je  otvorio ovu dilemu, navodeći da neki tužioci nemaju deset godina prakse, koju zahtijeva rad u SDT. Na pitanje koji su im motivi da to rade tek  sada iako takva praksa postoji gotovo od osnivanja SDT, iz Agencije nijesu odgovorili. Naveli su  da su rukovođeni brigom za javni interes i dužnošću da djeluju na snaženju vladavine prava. “Agencija je jedina pozvana da ukaže na korupcijske rizike u propisima i upozori na posljedice koje mogu iz njih proisteći”, saopštili su iz ASK-a.

Predstavnik NVO sektora u Tužilačkom savjetu Stevo Muk sumnja u motive.“ASK uporno izlazi iz okvira svoje nadležnosti i pokušava da preuzme nadležnosti drugih organa. U ovom najnovijem slučaju, sve liči na pokušaj da se umiješa u aktuelne sudske postupke, odluke TS i GST. Posebno je pitanje zašto i kako ASK bira pojedine pravne propise ili odluke i donosi mišljenja u vrijeme kada to nekom odgovara, odnosno kada može da posluži za dalju (zlo)upotrebu”, kaže Muk.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT), kao i mnogi pravni eksperti, smatraju da je ovo mišljenje suvislo, s obzirom na činjenicu da je u ovoj stvari odluku donio Viši sud u Podgorici. Odbrana bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice pokušavala je osporiti optužnicu jer ju je podigao tužilac koji je na ispomoć upućen u SDT, a ne ispunjava pomenute uslove.

„Takav stav je zauzelo i vijeće Višeg suda u Podgorici, u rješenju kojim je potvrdilo optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva protiv optužene bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore i drugih optuženih, ocijenivši da su neosnovane primjedbe njihove stručne odbrane i u dijelu koji se odnosi na radno iskustvo i ovlašćenja za zastupanje upućenog državnog tužioca koji je podigao i potpisao optužnicu. Na kraju, stanovište da privremeno upućivanje državnih tužilaca u državna tužilaštva koja su osnovana posebnim zakonima da vrše poslove gonjenja učinilaca krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije nije uslovljeno radnim iskustvom upućenih tužilaca je stanovište i najviših sudova zemalja Evropske unije“, navodi se u saopštenju SDT-a.

Inače, Jelena Perović je kao stručna saradnica Osnovnog suda u Podgorici izabrana za sutkinju, a potom za vršiteljku dužnosti, te predsjednicu Osnovnog suda na Cetinju dok je Vesna Medenica rukovodila Sudskim savjetom. U suton mandata Savjeta Agencije, Perovićeva je naoštrila zube na Specijalno državno tužilaštvo Vladimira Novovića, koje Medenicu tereti za više krivičnih djela u nekoliko odvojenih predmeta.

 

Savjet ASK čeka novi saziv Skupštine

Prema aktuelnom Zakonu o sprečavanju korupcije nadležni Odbor za antikorupciju tri mjeseca prije isteka mandata člana ili članova Savjeta, pokreće postupak za izbor novih. Međutim, kako je Skupština ukazom od 16. marta raspuštena, pitanje imenovanja novih ili produženje mandata aktuelnim članovima Savjeta ASK-a nije ni došlo na dnevni red.

Savjet je 18. maja pisao odboru da pronađe način da im produži mandat, ali odgovor nijesu dobili. S obzirom da je novi saziv tek održao konstitutivnu sjednicu, pitanje je kada će Savjet ASK doći na  dnevni red.

                  Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo