INTERVJU
STEVO MUK, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA: Tatjana Begović neće imati moju podršku u slučaju reizbora za v.d tužiteljku
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Žao mi je što je većina prihvatila tezu da v.d VDT i VDT u punom mandatu mora doći iz redva državnih tužilaca. Iskustvo rada u Tužilačkom savjetu me uvjerilo u ispravnost stava da su za reforme neophodni ljudi bez istorije bliskih odnosa sa državnim tužiocima
MONITOR: Saopštili ste da v.d državna tužiteljka Tatjana Begović nema vašu podršku u slučaju reizbora na tu poziciju, te da bi takva odluka bila nezakonita. Koliko je izvjesno da ona opet bude izabrana na to mjesto?
MUK: Čini se veoma izvjesnim, sudeći po nekim diskusijama članova TS na ranijoj sjednici kao i izostanku većine za raspisivanje javnog poziva. Ukoliko bude tako, takav izbor neće imati moju podršku, jer se tako ozakonjuje ranija nezakonita odluka. Dodatno, jer je nastavila sa praksama, na kojima sam zamjerao i pethodnoj vd VDT.
MONITOR: Njen prethodni izbor kritikovala je i Evropska komisija u posljednjem non pejper dokumentu. I tada ste bili usamljeni u kritici takve odluke, odnosno izbora. Šta to govori o Tužilačkom savjetu?
MUK: Evropska komisija je kritikovala takvu odluku zbog sukoba interesa Tatjane Begović kao članice Tužilačkog savjeta, kršenja zabrane napredovanja za vrijeme članstva u Tužilačkom savjetu. Ove kritike su jasno saopštene na Pododboru za slobodu pravdu i bezbjednost kao i u tzv “non paper“ o vladavini prava. Žao mi je što je većina prihvatila tezu da vd VDT i VDT u punom mandatu mora doći iz redova državnih tužilaca. Iskustvo rada u Tužilačkom savjetu me uvjerilo u ispravnost stava da su za reforme neophodni ljudi bez istorije bliskih odnosa sa državnim tužiocima.
MONITOR: Više puta bili ste usamljeni ili u manjini kada su u pitanju pojedine odluke Tužilačkog savjeta. Kako vidite rad tog tijela u prethodnom periodu?
MUK: U prvoj godini su donijete neke dobre i važne odluke na koje sam lično ponosan i gdje je postojala neophodna solidarnost, ali onda kada je trebalo tražiti više i otvoriti prostor za suštinske reforme, prevladala je težnja za održavanjem postojećeg stanja. Od inicijative da se promijeni zakon o državnom tužilaštvu i tadašnjoj vd VDT utvrdi neograničeni mandat, slijedili su dalji koraci na pogrešnom putu. Pokušaj da se isključi konkurencija u postupku utvrđivanja predloga VDT, višestruko problematična odluka o određivanju vd VDT u februaru, odluka o obustavi postupka za utvrđivanje odgovornosti rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva u Podgorici itd
MONITOR: Jedna od takvih je i odluka da se iz proceduralnih razloga odbije ispitivanje odgovornosti više državne tužiteljke Lepe Medenice. Taj slučaj bacio je sumnju na volju Tužilačkog savjeta da doprinose ključnim reformama u tužilatvu. Kako vidite taj slučaj?
MUK: Vidim ga kao propuštenu priliku da se donese odluka u jedinom slučaju kada je Tužilački savjet ( kao cjelina) to mogao, a smatram i morao da uradi. Umjesto toga, izbjegnuto je da se postupak sprovede do kraja, utvrdi puna istina i donese odluka. Čak je i prethodno organizovano saslušanje aktera tog slučaja na zatvorenoj sjednici ostalo bez zaključka.
MONITOR: U javnosti se čulo više mišljenja da se slučaj institucionalno ipak može nastaviti. Nastavka nije bilo. Kako to komentarišete?
MUK: Zamjenica disciplinske tužiteljke je u zakonskom roku podnijela žalbu Vrhovnom sudu na odluku Tužilačkog savjeta. Članovi Tužilačkog savjeta su se upoznali sa sadržajem žalbe. Vjerujem da je iznijela niz argumenata koje će sud morati ozbiljno da razmotri.
MONITOR: Šta bi trebalo prvo mijenjati u zakonskom okviru radi postizanja bolje efikasnosti rada TS?
MUK: Komisija za normativnu djelatnost radi na pripremi polaznih osnova za moguće izmjene Zakona o državnom tužilaštvu. Tužilačkom savjetu treba omogućiti mehanizme da obezbijedi funkcionalnost tužilaštva. Aktuelni zakonski okvir nam ne daje prostor da riješimo problem koji već dugo postoji u nekoliko osnovnih državnih tužilaštava gdje imamo samo jednog državnog tužioca koji je istovremeno i rukovodilac tužilaštva. Moglo bi se čak dogoditi da u nekim od njih uskoro ostanemo bez tužilaca, a da nemamo zakonske mogućnosti da reagujemo. Potrebno je da se reformiše sistem disciplinske odgovornosti, kako u pogledu opisa osnova za odgovornost, tako i u pogledu kruga inicijatora koji se mora proširiti. Disciplinski postupak treba pojednostaviti, precizirati u samom zakonu. Aktuelni sistem ocjenjivanja ne ostvaruje svrhu, jer su čak i nakon izmjena Pravila ocjenjivanja, tužioci i dalje “odlični“. To je možda i najteže otvoreno pitanje – kako izgraditi pravedan I podsticajan sistem ocjenjivanja.
Važno je i da se utvrdi efikasniji sistem nadzora državnoh tužilaštava, jer primjer započetog nadzora Vrhovnog državnog tužilaštva nad radom SDT, govori da u tom dijelu imamo zabrinjavajuće izazove. Nadzor traje već punu godinu dana, a bez informacije I objašnjenja u kojoj je fazi I kada će biti okončan.
MONITOR: Kako komentarišete nedavno mišljenje ASK kada su u pitanju izmjene Zakona o specijalnom tužilaštvu, da neka rešenja imaju „visoke korupcijske rizike“ ?
MUK: Korišćenje takvih fraza iz zakona u ovom slučaju je besmisleno. Glavni Specijalni državni tužilac traži upućivanje tužilaca u SDT, jer ima ograničene kadrovske kapacitete, a Tužilački savjet pozitivno odgovara na takav zahtjev GSDT. Dakle, naši napori su bili usmjereni upravo na osnaživanje borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nije sporno da bi pravne norme koje uređuju ovo pitanje mogle da budu kvalitetnije izvedene, i radiće se na izmjenama Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu. Međutim, teško je oteti se utisku da je oglašavanje ASK selektivno, da iza svega stoje drugi motivi i da sve liči na pokušaj da se umiješa u neke aktuelne sudske postupke. Tužilački savjet se argumentovano izjasnio o ovome u javnoj izjavi koju sam podržao.
MONITOR: Rijetke pohvale kada je u pitanju posljednji non pejper Evropske komisije o vladavini prava stigle su na adresu Specijalnog državnog tužilaštva. To tužilaštvo i dalje čeka poboljšanje kadrovskih i prostornih kapaciteta. Kako to vidite?
MUK: Država je dužna da obezbijedi bolje uslove za rad, i to će vjerujem uskoro biti slučaj nakon preseljenja SDT u prostorije stare zgrade vlade. Moguće da je to moglo da se realizuje brže, uz jasnije dogovore i koordinaciju, i uz punu finansijsku podršku države, bez čekanja na inostrane donatore. Kadrovski kapaciteti zavise od više faktora. Najprije od stare kadrovske politike i kapaciteta specijalnih tužilaca, zatim od kapaciteta ekspertskog kadra gdje hronično nedostaju IT struka i finansijska forenzika. Otvoreno je pitanje direktnog pristupa bazama podataka. Vlada je propustila da ovo pitanje stavi na dnevni red, nakon što je na inicijativu Instituta Alternativa organizovana tematska sjednica radne grupe za poglavlje 24 “Stepen funkcionalnosti sistema za bezbjednu razmjenu podataka“ u novembru 2022.godine. Bio sam na toj sjednici i svjedočio zapanjujućem izostanku komunikacije i koordinacije državnih organa.
MONITOR: Koliko rezultati SDT mogu biti valorizovani ukoliko ostatak pravosuđa nije reformisan, ili je u vd stanju?
MUK: Najvažnije je da dio sudstva koji je specijalizovan za slučajeve iz nadležnosti SDT, specijalizovano vijeće Višeg suda u Podgorici, bude sposobno da u razumnim rokovima donese prvostepene presude.
To sada nije slučaj. Pogledajte broj optužnica SDT od osnivanja do danas i broj prvostepenih presuda i sve će biti jasno. Svjedočimo da se optužena lica nakon isteka maksimalno dozvoljenog trajanja pritvora od tri godine, sada nalaze na slobodi, a da će se na presude još dugo čekati. Suđenja traju predugo, između ostalog i zbog zloupotrebe procesnih prava.
Drugo, čak ni presude bez trajnog oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalom, neće dati značajnije efekte. Tu hronično izostaju odgovarajući kadrovi. Nedavno je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, uz podršku ambasade SAD akreditovan master program za forenzičke računovođe, kao važan element u bori protiv korupcije I organizovanog kriminala. Možda bi država mogla da obezbijedi stipendije za ovaj ili neki sličan program u inostrastvu za jedan broj lica koja bi se obavezala da će u narednom periodu raditi za SDT ili policiju na poslovima finansijskih istraga.
Treće, već se predugo kasni sa efikasnim korišćenjem mehanizama obezbjeđenja integriteta službenika policije, a koji su uspostavljeni novim Zakonom o unutrašnjim poslovima. Bezbjednosne provjere, poligrafsko testiranje jedinica za antikorupciju .
Četvrto, neophodno je da se reformišu uslovi u kojima borave lica kojima je određen pritvor. Pritvor ne smije biti prostor za dalje, nesmetano vođenje aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa.
MONITOR: Kako vidite stanje u pravosuđu generalno?
MUK: Aktuelno stanje je posljedica višedecenijskog srastanja sa ranije vladajućom partijom, dijelom i kriminalom, ali i izgrađenog mentaliteta i organizacione kulture koja teži održavanju postojećeg statusa. Aktuelno stanje je i rezultat propuštanja da se suštinske reforme izvedu u trogodišnjem periodu koji je za nama. Nakon što je javnost upoznata sa razmjerama infiltracije organizovanog kriminala i korupcije u sam vrh policije, tužilaštva i sudstva, sada je jasno da se mora uvesti vjerodostojan sistem dodatnih provjera i garancija integriteta. Za razliku od mišljenja da tzv “vetting“ ili tranzicionu reevaluaciju sudija i tužilaca treba posmatrati kao jednokratni mehanizam, vjerujem da treba uspostaviti sistem redovnih, periodičnih kontrola koji bi uključio potpunu kontrolu imovine i prihoda, bezbjednosne i druge provjere tužilaca i sudija.
MONITOR: Očekujete li da će nova parlamentarna većina uspjeti da odblokira procese u tom smjeru?
MUK: Nastavak pravosudne reforme treba da stavi u sam vrh prioriteta, ne samo zbog ispunjavanja obaveza u pregovorima o članstvu u EU, već zato što bez nezavisnih sudova i samostalnog, proaktivnog i efikasnog tužilaštva nema ni vladavine prava, ni funkcionalne demokratije ni zaštite ljudskih prava. Nova vlada i skupština moraju pokušati da pronadju kompromis u vezi sa izborom ključnih pravosudnih funkcija. Međutim, ne podržavam izbor bilo koga i po svaku cijenu. U dijelu zakonodavnih aktivnosti, čeka ih dosta posla, između ostalog, priprema i usvajanje Zakona o sudskom savjetu i sudijama, izmjene Zakona o državnom tužilaštvu, izmjene Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu i Zakonik o krivičnom postupku.
Milena PEROVIĆ

Komentari
INTERVJU
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Ako nas u Evropu prime, biće na guranje
Objavljeno prije
22 satana
8 Novembra, 2025
Poslije greške kakvu je sebi dozvolio premijer, ishitreno uvodeći vize turskim državljanima na osnovu pogrešnih informacija, on u zapadnim zemljama ne bi opstao na toj funkciji, ili bi pokušao da opstane tako što bi ostavku morali da daju ministar unutrašnjih poslova i direktor policije
MONITOR: HRA je pozvala tužilaštvo da hitno informiše javnost o rezultatima istrage incidenta na Zabjelu, kao i mjerama koje se preduzimaju protiv svih koji su širili govor mržnje usmjeren prema turskim državljanima u Crnoj Gori. Kako cijenite postupanje tužilaštva?
GORJANC PRELEVIĆ: Jasno je da je policija grubo pogriješila u analizi događaja i identifikaciji napadača kao turskih državljana, tako što se bezrezervno pouzdala u oštećenog, koji je bio “naš” crnogorski državljanin i to još sin kolege policajca.
Tužilaštvo, takođe, nije posumnjalo u pogrešne informacije policije, iako je advokat okrivljenih od početka insistirao da oni nisu ni bili prisutni na mjestu događaja. Nadležni tužilac je trebalo da u roku od 72 časa, koliko su strani državljani bili zadržani u tzv. tužilačkom pritvoru, temeljno provjeri njihove odbrane, a posebno jer je incident zabilježen kamerama.
Što je najgore, i sud je povjerovao policiji i “našem” oštećenom, i vidio osnovanu sumnju da odredi pritvor. Sve u svemu, anti-turska histerija koja je medijski žestoko pripremana nekoliko nedjelja, a kulminirala na ulicama poslije incidenta primijenjena od razjarenih navijača, u kombinaciji sa činjenicom da je sin policajca povrijeđen u incidentu, očigledno je uticala na rad i policije i tužilaštva i suda. To je nedopustivo u pravnoj državi.
Ipak, dobro je što je tužilaštvo uvidjelo grešku prije nego što se agonija produžila i zatražilo oslobađanje okrivljenih. Ali to se desilo tek pošto je premijer faktički “zaratio” s Turcima, uvodeći im momentalno vize, a što sad već dolazi na naplatu. Ovu ishitrenu odluku donijetu na osnovu netačnih podataka platiće svi građani Crne Gore od onih koji u Tursku moraju na liječenje, da rade, da studiraju ili koji žive od turizma i investicija i Turske.
Što se tiče govora mržnje, uvidjeli su da su pokliči “Ubij, ubij Turčina” na prvom skupu poslije incidenta govor mržnje i istražuju, tako je objavljeno. Još nije objavljeno da su kao govor mržnje prepoznati povici “Turci napolje” i “Turčine odlazi” sa protesta ispred Vlade. Idealno, Državno tužilaštvo je trebalo brže da postupa i da odmah upozori da će svaki govor mržnje biti procesuiran. Takođe je trebalo da upozori da se sačekaju rezultati istrage prije bilo kakvog zaključivanja o tome ko je koga prvi napao i koje su nacionalnosti napadači.
Dobro je što je procesuirana osoba koja je zapalila vozilo državljana Turske, nadam se da će ubrzo otkriti i one koji su uništili turske radnje u Podgorici i Baru. Sve su to zločini iz mržnje koji se moraju strožije kazniti, u skladu sa zakonom koji to izričito propisuje.
MONITOR: Kako vidite rad policije u ovom slučaju?
GORJANC PRELEVIĆ: Policija je saopštavala koga je sve uhapsila, a onda i protjerala od Turaka, i danas saopštavaju koje represivne mjere sprovode prema strancima. Jasno je da je policija podilazila i podilazi želji nasilnih građana koji su protestovali na ulici i izlivali mržnju po društvenim mrežama. Činjenica da je u incidentu povrijeđen sin njihovog kolege, zahtijevala je da se saopšti da li u istrazi postupaju njegove neposredne kolege, policajci koji ga poznaju ili ne, ali to nije saopšteno, tako da je svaka sumnja u pogledu pristrasnosti opravdana, jer nije uklonjena, a greška u identifikaciji osumnjičenih je napravljena.
U poslednjem saopštenju policije primjetno izostaje pominjanje državljanstva „sva četiri strana državljanina“ koji su naknadno identifikovani, jer su, bar oni koji su dosad uhapšeni, isključivo Azerbejdžanci. Prema tome, Turci, kojima je premijer po hitnom postupku uveo vize, možda nisu ni krivi ni dužni, dok Azerbejdžance nismo još stigli da zamrzimo, iako možda ni oni nisu prvi počeli. Sve je to krajnje neozbiljno i pokazuje da su na najodgovornijim funkcijama ljudi koji primjenjuju populizam radije nego zakon. Za ulazak u EU se traži samo ovo drugo.
MONITOR: Niko nije ponudio ostavku. Zašto izostaje utvrđivanje i preuzimanje odgovornosti?
GORJANC PRELEVIĆ: Poslije greške, kakvu je sebi dozvolio premijer ishitreno uvodeći vize turskim državljanima na osnovu pogrešnih informacija, on u zapadnim zemljama ne bi opstao na toj funkciji, ili bi pokušao da opstane tako što bi ostavku morali da daju ministar unutrašnjih poslova i direktor policije.
Vidjeli smo da su u Sloveniji zbog ubistva jednog čovjeka dva ministara podnijela ostavke, dok je aktuelni crnogorski ministar policije zbog zahtjeva da da ostavku poslije ubistva 12 ljudi na Cetinju optužio sve koji su mu ostavku tražili da rade za mafiju. Radi se o dijametralno suprotnom poimanju demokratije i moralne odgovornosti, a i o nepoštovanju birača. Birači očigledno služe samo da dovedu određenu grupu na vlast, koja se onda grčevito drži fotelja, bez obzira na bilo šta.
MONITOR: Kako vidite odgovornost vlasti za talas nasilja prema turskim državljanima?
GORJANC PRELEVIĆ: Premijer je populistički podišao masi koja je vikala na ulici, umjesto da vodi odgovornu politiku.
Trebalo je odmah objavljivati tačne informacije, upozoravati da informacije o ubistvima, otmicama, silovanjima i sl. nisu tačne, čuvati svakog čovjeka, jer to je posao države, da čuva mir i sprječava histeriju koja je mogla da odnese i ljudske žrtve.
S druge strane, ako je i bilo incidenata od strane stranih državljana koji nisu procesuirani, i to je za osudu. Međutim, toliko toga još nije procesuirano ni u odnosu na domaće državljane, da ne vidim razlog zbog koga bi bili više kivni na strance. Jedino ako nam je draže da nas napadaju „naši“, što je apsurdno.
„Događanja naroda“ na ulici su u nedavnoj istoriji u više navrata bila režirana i nijesu bila nikakav glas pravednih, nego glas igrača vrlo partikularnih političkih interesa. Moralo se naučiti da se tome a priori ne podilazi. Poteze vlasti su pomno pratile i međunarodne organizacije i strane ambasade, naravno, u prvom redu Turska. Iako su mudro ćutali i podržavali vlast pretpostavljajući da znaju šta rade, i vjerovatno strahujući da su razmjere incidenta drugačije, kad se pokazalo da je slika drugačija i da su Turci u suštini pogrešno i brzopleto optuženi, turski ambasador je nastupio s viznim ultimatumom, očekivano i razumljivo. Ostaje da se vidi koje će sve biti posljedice ovog incidenta koji je, sve u svemu, značio jedan veoma ozbiljan izraz neprijateljstva prema svim državljanima te države. Sve to doprinosi da, ako i uđe u EU, Crna Gora u dogledno vrijeme ne bude tretirana ravnopravno, kao punopravna članica.
MONITOR: Kako vidite to da dok se približavamo EU, crnogorska zbilja nerijetko podsjeća na devedesete u novom ruhu?
GORJANC PRELEVIĆ: Kao vrhunski izraz neodgovornosti prema budućnosti države, koju prije svega čine mladi. Istraživanja pokazuju da masovno teže da se isele. To ne čudi jer i njima državna politika izgleda kao nesmirena životinja koja juri svoj rep umjesto da nas vodi ka boljem standardu i demokratiji koja zaslužuje članstvo u EU. Na vlasti su mlađi ljudi koji nemaju iskustvo devedesetih, nisu naučili te lekcije, dok su, sa druge strane, itekako svjesni moći podgrejanog nacionalizma. To je destruktivna, kratkoročna moć, ali dovoljna za postizanje političkih i privatnih ciljeva. Oni koji su vidjeli zlo devedesetih sada su s razlogom zabrinuti.
MONITOR: Kako komentarišete ocjene posljednjeg Izvještaja EU?
GORJANC PRELEVIĆ: Radi se o brojnim korisnim nalazima, mnogo toga se prepisalo od prošle godine jer napretka nije bilo. Ipak, radi se i o uljepšanoj slici da bi Crna Gora još imala šanse da do kraja iduće godine završi pregovore, to je očigledno. Mnogo više bi se moglo iskritikovati. I sve je to, što bi se reklo, ljudski, pre svega imajući u vidu plemenitu težnju Evropske komisije da nas ugura u EU, što bi za Crnu Goru svakako mnogo značilo prije svega u bezbednosnom smislu, a i ekonomskom i kulturnom. Međutim, zabrinjava domaća politička atmosfera koja ne pokazuje dovoljnu ozbiljnost, nema zajedništva koje bi se očekivalo u ovom ključnom istorijskom trenutku, ne vidi se da svi rade u istom cilju, pa zbog toga sumnjam da se završna mjerila mogu ispuniti do kraja iduće godine u poglavlju 23.
MONITOR: Hoće li nas ugurati u EU, ili ćemo to zaslužiti?
GORJANC PRELEVIĆ: Ako nas prime, biće na guranje, ali od nas zavisi koji nivo poniženja ćemo dopustiti. Već se govori o ukidanju stvarnih članskih prava jer vide s kim imaju posla. Crna Gora je dovoljno mala da može lako da se dovede u red, samo kada bi za to postojala dovoljna politička volja i snaga.
MONITOR: Pozvali ste da se Zakon o spomen obilježjima primijeni u Pljevljima, gdje se, između ostalih, nalazi i ulica Pavlu Bulatoviću, ministru policije u vrijeme zločina deportacija. Saopštili ste da se otvaraprostor glorifikaciji ratne prošlosti, podriva demokratija i vladavina prava, produbljuju podjele u multietničkoj zajednici Pljevalja i narušava međunarodni ugled Crne Gore.
GORJANC PRELEVIĆ: Radi se o pitanju vladavine prava. Ona je neophodna za ulazak u EU, kao i za mir u Crnoj Gori. Ne bi smjelo biti revizionističkog preimenovanja ulica koje je pritom i nezakonito.
MONITOR: Iako su mediji izvještavali da ćete biti kandidatkinja za poziciju Obudsmana/ke, nijeste se kandidovali za tu poziciju. Zašto?
GORJANC PRELEVIĆ: Nisam mogla da zamislim da budem kandidatkinja predsjednika koji odlikuje Amfilohija. Nemoguće je jednom rukom preporučiti aktivistkinju za ljudska prava žrtava ratnih zločina, a drugom odlikovati mecenu ratnih zločinaca od Arkana, preko Šešelja do Radovana Karadžića. Razmišljala sam bi li vrijedjelo, zarad “višeg cilja”, upustiti se ipak u taj proces koji je možda mogao dovesti do kandidature. Zaključila sam da bih u tome izgubila svoje principe, iako bih možda stekla funkciju. Akcija za ljudska prava ima nezavršenog posla i planove za rad kao i u posljednjih 20 godina.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM I KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE, NOVI SAD: Ostaje nam samo Evropa
Objavljeno prije
22 satana
8 Novembra, 2025
Teško je predvidjeti turbulencije koje čekaju Evropsku uniju, ali i kakva nas sve globalna prekomponovanja očekuju u ne tako dalekoj budućnosti
MONITOR: U Novom Sadu se 1. novembra okupilo više od sto hiljada ljudi. Komemorativni skup je protekao mirno. Ali, ima i onih koji smatraju da je trebalo da se pomenu i neki novi politički ciljevi, pa i zahtjevi. Da li je bilo prikladno i cjelishodno da se sa tog mesta traži ostavka Aleksandra Vučića?
POPOV: Ne, mislim da bi to bilo potpuno pogrešno. Ne samo zato što bi vlast imala argument za svoje tvrdnje da ljudima koji protestuju uopšte nisu bitne žrtve-16 naših sugrađana koje je ubila kriminalno koruptivna hobotnica koja je na vlasti. Trebalo je biti tog dana u 11,52 kod Železničke stanice u Novom Sadu, ili bilo gde na bulevarima koji su bili tesni da prime sve koji su došli da obeleže ovu tužnu godišnjicu, pa da se oseti duh tog događaja. Nisam mogao da zamislim da je moguća takva-kako bi rekli, gromoglasna tišina tako ogromnog broja ljudi pored koje bi se-da nije dronova koji su zujali iznad naših glava, mogla čuti muva kad proleti. U tom iskrenom pijetetu trebalo je videti suze na obrazima ljudi kada je Blokaderski hor nakon 16 minuta ćutnje otpevao “Cveta trešnja u planini” sa refrenom “sve je isto u mom kraju samo mene tamo nema”. Dakle, to je bio dan sećanja pun emocija, kao i prethodne večeri kada je Novi Sad dočekivao studente i građane iz svih krajeva Srbije. Posebno studente iz Novog Pazara koji su tokom 16 dana pešačenja prešli oko 400 kilometara i koji su dobili najveći aplauz i svi prisutni skandirali “Novi Pazar”, da bi se shvatilo da te večeri i sledećeg dana-1. novembra, nije bilo mesta nikakvim političkim porukama. Najveća poruka je zapravo bio taj skup.
MONITOR: Nedavno je usvojena do sada naoštrija Rezolucija EP o stanju u Srbiji. Dosadašnje nisu naišle na reakciju-bar djelimičnu podršku EK i Evropskog savjeta. Šta se, ovog puta, može očekivati?
POPOV: Sramotno je dosadašnje ponašanje čelnika EU koji su žmurili na sva nepočinstva ovog režima, samo radi kooperativnosti režima oko Kosova i iskopavanja litijuma. To je bilo posebno vidljivo u vreme vladavine Angele Merkel, kada je bila na snazi doktrina “stabilokratije” zarad mira u kući odnosno u regionu i isporučivanja svega što se od režima tražilo. Zbog toga je podrška ulaska Srbije u EU sa nekadašnjih 70 odsto u vreme Demokratske stranke na vlasti, sada spala na samo 30 odsto. Što se tiče odnosa EU prema Srbiji nakon usvojene Rezolucije, ne može se očekivati oštriji zaokret jer je EU trenutno okupirana unutrašnjim problemima i podelama, a sada je i Amerika više ne tretira kao partnera-nego kao nevažnog subjekta u trenutnim nadigravanjima sa Rusijom i Kinom. Naravno, ako bude političke volje i saglasnosti unutar EU, mogle bi uslediti sankcije u vidu uskraćivanja sredstava iz Plana rasta, i nastavak blokiranja otvaranja novih poglavlja. Naravno, ovde ne treba zaboraviti ni pomoć EU u rešavanju predstojeće energetske krize u vreme kada su SAD uvele sankcije NIS- u i kada nam je Rusija produžila ugovor o isporuci gasa samo do kraja godine, a nakon isteka tog ugovora sledi zabrana daljeg prijema ruskog gasa od strane EU.
MONITOR: Smatrate da Vučić više ne računa na Milorada Dodika, a vidimo da od njegovih skorašnjih posjeta Moskvi, Pekingu-i prije toga Majamiju, nema efekata. Na koga Vučić u regionalnom i međunarodnom okruženju može da se osloni?
POPOV: Kopirajući Dodika koji je za sebe napravio dil stoleća, Vučić će prvo pokušati da se ponovo umili Amerikancima, odnosno Trampu. Posle onog skandala u Majamiju, kada je pokušao da se prošvercuje na donatorsku večeru Republikanske stranke, Vučić je , po svemu sudeći, u velikoj nemilosti kod Trampa i njegove administracije, što se moglo videti iz više njenih poteza, a pre svega povlačenjem kandidature Marka Brnovića za ambasadora. Za kojeg se znalo da je veoma naklonjen sadašnjem režimu u Srbiji. Ni Ričard Grenel nije više na funkciji sa koje bi više mogao da približi Vučića i njegov režim Trampu i Vašingtonu generalno. Vučić pokušava kontrolu štete tako što će Narodna skupština usvojiti lex specialis o Generalštabu i tako omogući Kušneru- Trampovom zetu, da izgradi hotel “Tramp” u centru Beograda. Upitno je da li će to sve doprineti približavanju Vučića Trampu, jer je nakon skandala sa falsikovanim dokumentom o skidanju zaštite Generalštaba, Kušnerova firma izjavila da razmatra druge mogućnosti.
Režim se ne može osloniti ni na Rusiju, što je pokazao odnos prema gasnom aranžmanu, a Kinu zanimamo samo dok može da crpi naša rudna bogatstva po mizernoj nadoknadi, odnosno da kroz skupe kredite angažuje svoju operativu na infrastrukturnim projektima. Ostaje nam samo Evropa. Dakle, od četiri stolice, nama nije ostala ni šamlica iz Bele kuće.
MONITOR: Da li u mogućem odlasku Šmita vidite državni interes SAD i sadašnje administracije ili tek kapric Trampa lično da „napakosti“ Njemačkoj, najmoćnijoj zemlji EU, čiji izbor je bio Šmit?
POPOV: Kada je Tramp u pitanju sve varijante su u igri i ništa me ne bi iznenadilo. Ovde nije namera da se napakosti samo Nemačkoj, nego i Evropi u celini. Još joj samo fali da uz sve unutrašnje i globalne izazove i probleme ima nestabilnu BiH kao trn u zdravoj nozi.
MONITOR: Nije samo Srbija u neuzvjesnosti kako će održati osnovne funkcije snabdijevanja građanstva zbog SAD sankcija ruskim energetskim kompanijama. Tramp je odbio čak i molbe svog „velikog prijatelja“ Viktora Orbana. Može li ova sitauacija-u kojoj igraju samo Tramp i Putin, dovesti do promjena vlasti u pogođenim evropskim zemljama- kako već tvrde u Bugarskoj?
POPOV: Ovo stvara plodno tlo za dalje bujanje populizma i nacionalizma u EU posebno u zemljama koje su ranije pripadale sovjetskom bloku i dolaska na vlast ultradesnih političkih opcija. Teško je predvideti sve turbulencije koje čekaju Evropsku uniju, ali i kakva nas sve globalna prekomponovanja očekuju u ne tako dalekoj budućnosti.
MONITOR: Tramp je nesmiriv, istovremeno lično preuređuje Belu kuću i sprovodi svoj plan u 20 tačaka za Gazu, plaši Evropu, održava susrete sa drugim diktatorima-ignorišući Putina…Liberalnoj SAD nije lako. Pominje se da bi Barak Obama mogao više da se, i tim povodom, angažuje u američkoj javnosti. Kako Trampov političko-ekonomski rašomon izgleda i da li je Obama neko ko može da probudi intimno nezadovoljne ljude u SAD?
POPOV: SAD se nalazi pred velikim iskušenjima sa ovakvim vođstvom i svaki glas razuma-poput Obaminog, je dobrodošao i potreban. Ali bojim se da će se stvari dalje pogoršavati posebno kada najvećom silom na svetu rukovodi neodgovoran čovek koji na Ameriku gleda kao na veliku igračku (veliki Vučić u velikoj zemlji). Ako do isteka mandata ne izazove velike nemire, ili možda nešto još gore u SAD, kladim se da će po isteku ovog mandata sve učiniti da protivustavno ide i na treći mandat. A to može biti kraj Amerike kakvu smo do sada poznavali.
Vučić se preračunao, studenti su pokazali neviđenu istrajnost uspijevajući da animiraju i građane
MONITOR: Iako se Vučić pred komemoraciju za 16-oro stadalih, neočekivano izvinio studentima i svim svojim oponentima, tog dana je uhapšen gradski odbornik Miša Bačulov, pod krajnje bizarnom sumnjom za podrivanje ustavnog poretka. A sada svjedočimo o nepriličnom i izazivačkom ponašanju stanovnika Ćacilenda dok Dijana Hrka, majka žrtve, štrajkuje glađu. Čemu ovoliko kameleonstvo?
POPOV: Da, stvari su eskalirale već dan nakon komemorativnog skupa u Novom Sadu kada su građani Beograda, Novog Sada i okolnih mesta pohrlili u Beograd da podrže Dijanu Hrka-majku Stefana koji je poginuo ispod nadstrešnice, koja je ispred Skupštine Srbije započela štrajk glađu do ispunjenja njena tri zahteva. Od kojih je prvi odgovornost za tragediju, koja podrazumeva i Vučićevu odgovornost. Tom prilikom je došlo do ozbiljnih incidenata koji su mogli da prerastu u sukob širih razmera, jer je teško kanalisati nagomilani bes građana zbog bezočnosti i bahatosti.
Kada je reč o kameleonstvu, to je modus vivendi ovog režima – laž, laž i samo laž. Dok se Vučić izvinjavao studentima, elektronski mediji pod kontrolom vlasti-a pre svega TV Informer i TV Pink, emitovali su najogavnije laži o građanima koji protestuju. To je njegov treći poziv na dijalog i drugo izvinjenje, koje je trajalo jedan dan. A zatim se svom silinom obrušio na političke neistomišljenike. On tako pokušava da kupi vreme računajući da će se, kao što je to u više navrata bio slučaj, protesti sami od sebe ugasiti i da će na kraju ceh platiti inženjeri koji su bili angažovani na rekonstrukciji železničke stanice u Novom Sadu i nekoliko ljudi nižeg ranga iz nadležnih ministarstava i-pojeo vuk magarca . Međutim, preračunao se u tome, jer su pre svega studenti pokazali neviđenu istrajnost uspevajući pritom da animiraju i građane angažovane kroz zborove, ali i druge cehove kao što su poljoprivrednici, koje je ojadila ova vlast.
Moguće da je s Dodikom u SAD dogovoreno da se povuče a da ne snosi dalje sankcije
MONITOR: Iako je- sa još 48-oro, skinut sa liste sankcija američkog OFAC, smatrate li da Milorad Dodik više nema političku budućnost. Može li ostati „vladar iz sjenke“?
POPOV: Da bi se odgovorilo na ovo pitanje trebalo bi znati detalje dila koji je on postigao sa Trampovom administracijom, o čemu se može samo nagađati. Međutim, imajući u vidu upozorenje Marka Rubija iz marta ove godine da je Dodik glavni faktor destabilizacije BiH teško je verovati da je ta varijanta moguća. Pre će biti da je reč o aranžmanu sličnom onom koji je Holbruk postigao sa Karadžićem (koji je kasnije pogažen) da se povuče sa političke scene i da neće snositi dalje sankcije. Naravno pre toga će Dodik da odradi ono što je od njega Vašington tražio, odnosno da Skupština RS poništi sve zakone koji se odnose na vanustavno delovanje, usvojene od 2023., među kojima je i zakon zbog kojeg je Milorad Dodik osuđen. Imenovan je i v.d. predsednika RS. Pošto je Amerika podržala povlačenje Visokog predstavnika uz obrazloženje da tri konstitutivna naroda treba sami da se dogovaraju, u takvom aranžmanu sigurno je da nema mesta za Dodika ako uzmemo u obzir navedenu ocenu američkog državnog sekretara. Verovatno je to i deo dila koji je Cvijanovićka postigla tokom boravka u Vašingtonu. No, i tu treba imati rezervu, ako se ima u vidu nepredvidljivost Trampa, jer je nastup američkog predstavnika u Savetu bezbednosti izazvao šok. Na 30. godišnjicu od donošenja Dejtonskog sporazuma u najmanju ruku se očekivalo da se Dejtonski sporazum koriguje u smislu da se od BiH stvori funkcionalna država kao servis svih njenih građana i tako spreči stalno nadigravanje, odnosno nabacivanje lopte jednih drugima od strane predstavnika tri konstituciona naroda. Umesto toga, ovakvim “rešenjem” im se omogućuje da sada, bez upliva sa strane, nastave ovu igru uz puni blagoslov onoga koji je i iznedrio Dejtonski sporazum i tako nastave sa daljim rastakanjem ove države.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Voljela bih da znam da ljudskost nije izgubljena
Objavljeno prije
1 sedmicana
31 Oktobra, 2025
Odvratno mi je to navijačko iživljavanje nad drugačijim mišljenjem i nemoćnima. Društvo je zapušteno u svakom smislu. Maloj grupi obogaćenih(pozicijom ili kriminalom) sve je dostupno i moguće. Ostali trpe teror tzv preduzetnika i političkih diletanata. U haosu i nepravdi sve veći broj ljudi se svrstava ili uzima pravdu u svoje ruke. Tako „topovsko meso“ i ovih dana šeta ulicama ili društvenim mrežama koristeći fašističke metode samoinicijativno ili po instrukcijama, svejedno
MONITOR: Kako komentarišete narodne patrole na Zabjelu, ali i u drugim djelovima Podgorice, i nasilje nad turskim državljanima koje je buknulo nakon sukoba na Zabjelu, o kojem ne znamo punu istinu, i ranjavanja Podgoričanina?
KOVAČEVIĆ: Nisam iznenađena. Znam da Vlada svojom politikom turizma i investicija sistematski proizvodi ksenofobiju. Zadnjih godina prostituisanje prostorom i stereotipnim biznisima ugrožava elementarna prava domicilnog stanovništva ( živjeti u Kotoru znači svakodnevno trpjeti ugrožena prava i poniženje). Treba biti dobro osviješten pa u ekscesnim situacijama znati da za tu situaciju nisu odgovorni stranci već rukovotstvo grada i države. Plaćamo državni aparat koja ima najbrojniju Vladu neosviješćenih osoba o značaju pozicije na kojoj se nalaze i odgovornosti koja iz toga proističe. Nepripremljeni partijski delegati/kinje, zastupnici su partijskih interesa bez vizije razvoja države ( privrede, kulture, zdravstva, obrazovanja, mira) i percepcije procesa koji se dešavaju u svijetu, a koji se neminovno odražavaju i na Crnu Goru. Rezultat su narodne patrole, horde muškaraca zadojenih mržnjom koji špartaju glavnim gradom i policija koja nije sposobna da garantuje sigurnost. Sve je ovo znak da smo duboko zaglibili i da je priča o napretku, meritokratiji, bezbjednosti, standardima civilizovanog svijeta bila naša nada a njihova lažavina. Ozbiljno sumnjam da ovo što se dešava nije slučajno (iako je slučajem izazvano)i da nam predstoje opasni dani nesigurnosti koje će ovakva vlast proizvoditi.
MONITOR: A reakcija vlasti i institucija, odnosno privođenje 45 turskih državljana, najavu strožijeg Zakona o strancima i ukidanje bezviznog režima za turske državljanje koje je u još noći incidenta najavio premijer Spajić?
KOVAČEVIĆ: Za sve što se desilo nakon incidenta u Podgorici i što će se ubuduće dešavati odgovorno je Ministarstvo unutrašnjih poslova i Vlada. Kad se ne djeluje pravovremeno rezultat je uspaničeno reagovanje i nepotrebno nasilje. Sada je jasno da se u zaobilaženju reformi u zdravstvu, obrazovanju, kulturi, bezbjednosti, urbanizmu, zaobišla i imigraciona politika. Instistucije države su u očekivanju reformi dok se ljudi u njima množe. Imamo trenutno radikalne mjere i mržnje prema strancima i opasnost prelivanja na domicilno stanovništvo „ druge vjere i nacije“. Znakovita je tvrdnja šefa Demokrata „Ništa od ovoga što gledamo nije slučajno…. bezbjednosni sektor…. ne služi ni članovima kriminalnih organizacija, ni pojedinim partijama, ni skrivenim centrima moći… “. Kome danas služi nije jasno , ali da radi profesionalno ovo što se dešava ovih dana ne bi bilo moguće.Bilo bi zaustavljeno. Oni bi znali da u ovoj situaciji moraju zaštititi imovinu i ljude koji mogu biti mete odmazde. Zašto nisu ? Nisu mogli ili nisu htjeli? Nema dovoljno policajaca? Ili „ništa nije slučajno“?
Da je predsjednik Vlade smijenio (konačno) ministra MUP- a, ministra pravde, prozvao sve koji ometaju usvajanje zakona i „drže ih u ladici“ bili bi mirniji. I ne bi bilo uzburkanih strasti, strahova i progona.
MONITOR: U danima prije eskalacije ksenofobije i nasilja, sa političkih adresa moglo se čuti da nam prijeti „100 hiljada Turaka“, na raznorazne načine. Kolika je odgovornost tih političara i funkcionera?
KOVAČEVIĆ: Neodgovornost za izgovorenu riječ je pravilo u crnogorskoj politici. I to se radi u kontinuitetu, to im je osnovno sredstvo uzbunjivanja i to daje efekte . Odgovornost je prvenstveno na političarima iz većine ali ne samo na njima. Odgovornost je i opozicionih političara koji su u defanzivi, privezani za prošlost i odbranu pogrešnih politika nesposobni na adekvatan i progresivan odgovor. I vlast i opozicija računa na neosviješćene, ponižene ljude i na zloupotrebu njihovih osjećanja ( nacionalnih i patriotskih) koje planiraju iskoristiti . Takve izjave služe da nas drže u ravnoteži straha, uspješan mehanizam na koji smo adaptirani u dugom procesu autoritarne vlasti od devedesetih do danas i još se koristi. Ratne strategije su prisutne na svakom koraku i vidljivo izazivanje mržnje i straha kroz narative, simbole, obilježja i da ne pomenem – spomenik koji se šeta uz blagoslov službi koje i sada podbacuju.
MONITOR: Rijetke su osude nasilja nad turskim državljanima, dok nas govor mržnje zapljuskuje odasvuda, sa ulice, društvenih mreža, portala. Šta to govori o ovom društvu?
KOVAČEVIĆ: Odavno ne pratim društvene mreže iz mentalno higijenskih razloga. Odvratno mi je to navijačko iživljavanje nad drugačijim mišljenjem i nemoćnima.Društvo je zapušteno u svakom smislu. Maloj grupi obogaćenih ( pozicijom ili kriminalom) sve je dostupno i moguće. Ostali trpe teror tzv preduzetnika i političkih diletanata. U haosu i nepravdi sve veći broj ljudi se svrstava ili uzima pravdu u svoje ruke. Potpuno je pocijepana društvena kohezija. Tako „topovsko meso“ i ovih dana šeta ulicama ili društvenim mrežama koristeći fašističke metode samoinicijativno ili po instrukcijama, svejedno. Utihnulo je civilno društvo.
MONITOR: Ratni zločinci slave se kao heroji. U Podgorici je priređena „počasna bakljada „umrlom komandantu Treće armije Nebojši Pavkoviću“. Kako to komentarišete?
KOVČEVIĆ: Mislim da pola onih koji su bili na mostu i ne znaju ko je bio Nebojša Pavković ali oni koji su u sjenci dobro znaju što rade jer žive sa ideološkim postavkama devedesetih i učestvuju u javnom i političkom životu Crne Gore. Vrlo su vitalni i uporni u svojim zlim namjerama. Nema prava i pravde ali ima manipulacije emocijama mladih ljudi i puno laži.
MONITOR: A posthumnu dodjelu ordena mitropolitu Amfilohiju od strane predsjednika Jakova Milatovića?
KOVAČEVIĆ: Protiv sam dodjeljivanja ordena (nagrada i počasti ) u ime države bilo kome ako ne postoji konsenzus političke, kulturne i stručne javnosti. Obeshrabruje me da je onome koji je doprinio povampirenju identitetskih politika, inspirisao podjele i rat devedesetih, odćutao masovne zločine nedužnih i genocid a svešteno je lice, dodijeljeno to državno priznanje.
Predsjednik je to uradio iz većini nejasnih razloga. Nelogično je da se u sekularnoj državi dodijeli orden mitropolitu Amfilohiju a izostavi Mila Đukanovića, njegovog dugogodišnjeg vjernog saborca u kreiranju crnogorske javnosti i realnosti, rata, mira, nezavisnosti i vojnog saveza. Dug je bio period njihovog sadejstva od devedesetih pa sve do trenutka kada je trebalo postaviti granice u nadležnostima, zakonski riješiti odnos crkve i države. Nezavisna država im je odgovarala imali su konsenzus o nenapadanju i odriješene ruke u oblastima koje su vodili. Amfilohije je bogatio SPC i sveštenike, širio prostor crkve, nacionalizma i uticaja SPC a Milo je razvijao biznis , bogatio prijatelje i porodicu,pokoravao institucije i razvijao kapitalizam i „demokratiju“. Dakle, obojica su zaslužni da je situacija u Crnoj Gori bila „mirna i stabilna“, da procesa suočavanja sa prošlošću ne bude jer su negirali zločine koji su činjeni u naše ime pod njihovim patronatom devedesetih. Omogućili su nezavisnost Crne Gore, promjenu sistema i klerikalizaciju društva. Zaslužni su za ono u čemu danas živimo i kakvu državu imamo. Ostavili su nam idolopoklonstvo i nacionalizam, lažnu vjeru i lažnu državu. Kao duhovne i svjetovne vođe dali su doprinos tome da je crnogorsko društvo danas tako obrazovno i emotivno zapušteno,bez moralnog kompasa opsjednuto lošim politikama i destrukcijom. Jedan bez drugoga u datim okolnostima to ne bi mogli i zato im je trebalo dodijeliti isti orden i završiti sa njima. Bilo bi to pravično a možda i otrežnjujuće za sve.
MONITOR: Gdje smo kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?
KKOVAČEVIĆ: Jedan dio odgovora je sadržan u prethodnom odgovoru. Suočavanje je bilo sa najvećih adresa blokirano ili uvažavano samo do granice njihove odgovornosti. Uglavnom je fingirano za međunarodnu zajednicu bez interesa za unutrašnje pomirenje i katarzu društva. Sadašnja vlast ide još korak dalje u daleku prošlost otvarajući generacijske traume bježeći od onih u kojima su učestvovali i za šta su odgovorni . Zaglibili smo u opasnim igrarijama sa revizionizmom i relativizmom. Zašto? Jednostavno zato što sadašnjoj vlasti ne odgovara suočavanje i razotkrivanje uzroka i motiva za ratove devedesetih. Ne odgovara im rodna i nacionalna ravnopravnost, ne odgovaraju im „iste šanse za sve“,ni pomirenje što je rezultat tog procesa. Njima su podjele nasušna hrana za opstanak na vlasti uz militarizaciju svih (počevši od djece) uz podaničko prihvatanje vođstva onog kojemu vole da služe.Sve je manje onih koji trezveno misle i nažalost sve veći broj nasijeda na njihove provokacije i nametnute teme. Sve je tiši glas razuma.Voljela bih da me iznenadi neko buđenje u potaji, da znam da ljudskost nije izgubljena.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 23 sata
Nedovršeno
Zoran Radulović
-

ALTERVIZIJA / prije 23 sata
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra?
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Samo da ih mrzimo
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
Monegašani u Palestini
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Poruka
Milena Perović
Novi broj

Dalekovito
CRNA GORA KORAK BLIŽE KA EU: Možemo li bez trojanaca
POSLIJE NASILJA I MRŽNJE NA PODGORIČKIM ULICAMA: Opet niko odgovoran
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceMK GRUPA ŽELI DA GRADI STANOVE NA SLOVENSKOJ PLAŽI: Oko 300 hiljada novih komercijalnih kvadrata umjesto hotela
-
DRUŠTVO4 sedmiceVRŠNJAČKO NASILJE U ZEMLJI GOVORA MRŽNJE: Uče od starijih
-
Izdvojeno4 sedmiceDVIJE GODINE STRADANJA GAZE: Ima li svijetla na kraju pakla
-
INTERVJU4 sedmiceMIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Vladavina diletanata
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE VLADANA IVANOVIĆA: Ničija kuća i Zvicerovi stanovi
-
FOKUS4 sedmiceALEKSANDAR MIJAJLOVIĆ I DRUŠTVO: Ogledalo
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma
-
DRUŠTVO3 sedmiceVIŠI SUD U BEOGRADU DONIO PRESUDU ZA OTMICU U ŠTRPICMA: I dalje bez pravde
