Povežite se sa nama

HORIZONTI

SDT PODIGLO OSAM OPTUŽNICA PROTIV DUŠKA KNEŽEVIĆA, JOŠ TRI ČEKAJU POTVRDU: Težak teret Atlas grupe

Objavljeno prije

na

Tužilaštvo je uradilo sve što je bilo do nas, kaže Milivoje Katnić.  Iz Pravnog tima Atlas grupe stižu drugačije interpretacije: ,,Optužnice ne samo da su neutemeljene i na labavim nogama, nego predstavljaju očigledan vid političkog progona Duška Kneževića”

 

Predsjednik Atlas grupe Duško Knežević preko nekoliko kriminalnih organizacija i više krivičnih djela oštetio je državni budžet za više stotina miliona eura, tvrdio je u februaru 2019. godine, glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Katnić je ubjeđivao javnost da će biti proglašeni krivim svi koji su učestvovali u izvršenju tih krivičnih djela i da će sav novac biti vraćen u  budžet.

Tri godine kasnije, suđenje ni po jednoj od ukupno osam optužnica koje je Specijalno tužilaštvo podnijelo protiv Kneževića i njegovih saradnika nije počelo, a tri još nijesu ni potvrđene. Istovremeno, Knežević je je iz  Londona pokrenuo međunarodnu arbitražu pred sudom u Hagu i traži 500 miliona eura odštete od Crne Gore. Plus 200 miliona od ovdašnjih sudova.

U međuvremenu, Katnić je iz mjeseca u mjesec na konferencijama za medije pokazivao razne šeme objašnjavajući kako je, navodno, Knežević oštetio državu, dok su  njegove banke – Atlas i Investbanka Montenegro (IBM) otišle u stečaj. I dalje su  blokirana 64 miliona eura iz slučaja poznatog kao  E-comerc kojima se još uvijek ne zna konačna sudbina.

U pravnom smislu najdalje se stiglo u slučaju poznatom kao afera Aerodrom. Suđenje je zvanično počelo, ali su pretresi do sada odlagani, iz kako nam je saopšteno, procesnih razloga. Sljedeći je zakazan za 21. februar 2022. godine.

U predmetu Aerodromi, SDT je podiglo optužnicu protiv Atlas banke, njenog vlasnika i rukovodilaca – Duška Kneževića, Marka Nikolića i Dijane Zečević. Oni se terete da su oštetili Aerodrome CG za tri miliona eura i u istom odnosu pribavili korist Atlas banci, jer nijesu vratili depozit od tri miliona eura, nakon što je istekao rok oročenja, a vlasnik zatražio povraćaj novca.

Knežević se tereti da je svoje službenike Nikolića i Zečević podstrekavao na zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju, odnosno da prisvoje novčana sredstva JP Aerodromi.

Nikolić je, pisali su mediji, u tužilačkoj istazi pomenuo predsjednika parlamenta i lidera SD-a Ivana Brajovića. Kadrovi njegove stranke tada su upravljali Aerodromima, a Nikolić je ustvrdio da je nakon razgovora Brajovića i Kneževića na jednom prijemu,  na adresu Atlas banke stigao zahtjev za produženje oročenog depozita na period od godinu dana. Zečevićeva ga je parafirala i poslala nazad,  ali ga rukovodstvo Aerodroma nikada nije vratilo potpisanog.

Brajovića je po pitanju Aerodroma i spornih depozita javno prozivao i sam Knežević. ,,Ja sam direktno sa Brajovićem dogovarao držanje depozita Aerodroma u Atlas banci. Zauzvrat, zatvorili smo mu sve kredite koje je imao u Atlas banci, u tu svrhu sam sa njim dogovorio da mu moji prijatelji plate plac u Bjelopavlićima po višestruko većoj cijeni od realne. Takođe, Brajović je dobijao naknadu od mene, navodno za potrebe partije”, tvrdio je tada Knežević.

Brajovića, ipak, nema u optužnici za Aerodrome.

Dvije optužnice koje su takođe potvrđene odnose se na slučaj poznat kao Kaspija. Knežević je, tvrdi SDT, odbio da Atlas banci, u kojoj je bio većinski vlasnik, vrati ukupno 15, 2 miliona eura koliko je koštala garancija sa zateznom kamatom za njegove poslove sa kompanijom Kaspija properti. Vlasnici Kaspije, koja je registrovana u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, isplatili su Kneževiću 12,5 miliona eura za kupovinu Hotela Princes. Kako je kupovina hotela propala, a Knežević nije vraćao novac koji su Azerbejdžanci tražili u nekoliko navrata, aktivirana je garancija Atlas banke.

Jedan od najbližih Kneževićevih saradnika, Đorđe Đurđić, bivši direktor Altas banke, priznao je da je  bio podstaknut od Kneževića da izda i odobri garanciju ,,s ciljem pribavljanja koristi drugoj osobi“, odnosno,  Kneževiću. Đurđić se nagodio sa tužilaštvom i pristao na kaznu od šest mjeseci kućnog zatvora i da plati Višem sudu 2.000 eura i 200 eura Kliničkom centru.

Potom je postao svjedok saradnik u predmetu poznatom kao Karbon. SDT tereti Kneževića da je bio na čelu kriminalne grupe koja je za 1,9 miliona eura oštetila firmu Global karbon čiji je osnivač IBM. Knežević je davanjem pozajmice od milion eura koja nikada nije vraćena i kolaterala na više od 900.000 eura za kredite povezanih kompanija, oštetio IBM banku.

Potvrđena je i optužnica koja se odnosi na pranje novca, poznata kao Koverta, u kojoj je Knežević optužen za stvaranje kriminalne organizacije. Afera Koverta odnosi se na tajni snimak koji je Knežević objavio 2019. Na njemu se  vidi Slavoljub Stijepović, generalni sekretar u Kabinetu predsjednika Crne Gore,  u trenutku primopredaje navodno oko 100.000 eura za finansiranje kampanje DPS-a, pred  izbore 2016. godine. Sud je u septembru konačno  potvrdio optužnicu i protiv Stijepovića.

Tri optužnice još uvijek nijesu potvrđene. U pitanju su slučajevi u javnosti poznati kao E-comerc, Vujošević (VDT) i Milošević (CBCG).

Katnić je prije tri mjeseca dostavio Višem sudu dopunjenu optužnicu protiv Kneževića, nekadašnjeg viceguvernera Centralne banke CG Velibora Miloševića i još 10 osoba kojima stavlja na teret stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja u privrednom poslovanju, pranje novca i utaju poreza kojim je država oštećena za višemilionski iznos.

Milošević je, prema stavu tužilaštva, uzimao novac od Kneževića da bi podmitio kontrolore koji su provjeravali poslovanje Atlas i Invest banke Montenegro. Knežević je početkom januara 2019. godine objavio snimak razgovora na osnovu kojega tvrdi da je Veliboru Miloševiću dao 100 hiljada eura. I u ovom slučaju svjedok saradnik je Đurđić i bivši vozač Kneževića i jedna od njegovih najpovjerljivijih ljudi Vlatko Rašović.

U slučaju Vujošević javnost se danima zabavljala slušajući snimke razgovora Kneževića i sekretara Vrhovnog suda u kojima je Nenad Vujošević tvrdio da je navodno, u Kneževićevo ime, podmićivao vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića. Vujošević je na prvom saslušanju u Specijalnom tužilaštvu rekao da je uzeo novac od Kneževića samo za sebe, jer mu je trebao za liječenje. Ivica Stanković je odbacio svaku odgovornost u ovom slučaju. Katnić je svog tadašnjeg šefa ipak  saslušao kao svjedoka, iako je prvobitno tvrdio da nema ni ,,udaljenih sumnji“ u njegovu nevinost.

Slučaj iz, Kneževićevog paketa o kome Katnić najradije govori poznat je kao Ecomerc.  Ni u tom postupku optužnica još nije potvrđena.

Nakon što je SDT blokiralo 64 miliona eura klijentima e-comerc usluga, zbog sumnji da se radilo o utaji poreza, Atlas banka je otišla u stečaj. Centralna banka je tada izdala nalog da se ukupan iznos od 64 miliona eura koji se nalazio na računu e-commerce klijenata isključi iz obračuna likvidne aktive, zbog čega je koeficijent likvidnosti Atlas banke pao ispod zakonom propisanog minimuma, što je bio razlog za uvođenje privremene uprave CBCG i, kasnije, stečaja.

Dok je istraga u ovom slučaju bila u toku, nekadašnja Poreska uprava a zatim i Ministartsvo finansija donijeli su odluke da nije plaćen porez na dobit na transakcije u okviru servisa e-comerca. To je jačalo pozicije SDT-a u tom slučaju.

U međuvremenu je Upravni sud, početkom novembra, oborio pomenuta rješenja Ministarstva finansija i sadašnje Uprave prihoda i carina, po osnovu kojih je e-commerce klijentima Atlas banke obračunat porez na dobit.

Katniću su upravo ta rješenja bila argument da optužnica i blokada 64 miliona eura imaju zakonsko utemeljenje. Sa druge strane, iz  Atlas grupe su nekoliko puta saopštili da je e-comerc zakonita usluga kojom se bave godinama.

Glavni specijalni tužilac je na naše pitanje kako komentariše to što do sada nije održan nijedan glavni pretres ni u jednom slučaju protiv Kneževića, kazao da je tužilaštvo uradilo sve što je bilo do njih i da bi i on volio da konačno imamo suđenje i pravosnažnu presudu.

Iz Pravnog tima Atlas grupe  ocjenjuju da glavni pretres ni u jednom od ovih slučajeva nije počeo jer ,,optužnice ne samo da su neutemeljene i na labavim nogama, nego predstavljaju očigledan vid političkog progona Duška Kneževića”.

Oni, u pisanim odgovorima, insistiraju  kako je ,,to potvrdila i Komisija za žalbe Interpola, odbacujući sve tri potjernice koje su bile raspisane protiv Duška Kneževića cijenići da su politički motivisane”. Članovi pravnog tima Atlas grupe navode i da Kneževiću, prema ocjeni britanskih eksperata iz oblasti bezbijednosti, nije siguran boravak u Crnoj Gori.

Duško Knežević insistira da se povuče crnogorska nacionalna potjernica protiv njega, kao i da se potpiše sporazum sa britanskim nadležnim organima o fer suđenju i bezbjednosti, odnosno o slobodnom ulasku i izlasku iz Crne Gore. Pod tim uslovima on bi pred Višim sudom odgovarao na sva postavljena pitanja, navode iz njegovog pravnog tima.

No, sve i da mu ispune postavljene zahtjeve Knežević ne namjereva da dođe u Crnu Goru dok je Katnić na čelu SDT-a. Pa iz Londona vodi svoju bitku, pred Arbitražnim sudom u Hagu i ovdašnjim sudovima.

Kako stvari stoje, ne bi bilo iznenađenje da umjesto stotine miliona za koje u SDT-u vjeruju da će završiti u državnom budžetu, građani toliko, ili još više, isplate upravo Kneževiću. Na ime odštete.

 

Borba za nekretnine

Nedavno je Viši sud je prihvatio prijedlog Specijalnog tužilaštva i donio odluku da se blokira imovina biznismena Duška Kneževića i Atlas grupe u Crnoj Gori.

Odlukom tog suda privremeno je blokirana imovina kompanije Mogren hil Atlas hotels group, Atika lend, Ekspo Budva, Ekspoinvest Budva, Opšte bolnice ,Meljine i Montenegro ekspres grup.

Pravni tim Kneževića navodi da je zahtjev SDT-a „nezabilježeno nasilje nad pravom i zakonom“. Oni insistiraju da je to „odmazda,  nakon što je Knežević pokrenuo međunarodnu arbitražu protiv države Crne Gore…”.

Vesna RAJKOVIĆ NENADIĆ

Komentari

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON 170 DANA RUSKIH NAPADA: Crne brojke Ukrajine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom sto sedamdeset dana od kada je započeo oružani napad Ruske Federacije na Ukrajinu kancelarija Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) zabilježila je 12.867 civilnih žrtava u zemlji. Navode da ih je vjerovatno i više. Prema podacima UNHCR-a zabilježeno je preko šest miliona izbjeglica iz Ukrajine

 

Stosedamdeset dana kasnije, bura oko Ukrajine se ne stišava. Napad  na ovu evropsku zemlju još uvijek je centralna vijest svih medija. Karta Evrope se drastično mijenja, a zima, svi se boje, ne donosi smirivanje tenzija i razrješenje brojnih problema.

Od 24. februara 2022., kada je započeo oružani napad Ruske Federacije na Ukrajinu, do 7. avgusta 2022. kancelarija Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) zabilježila je 12.867 civilnih žrtava u zemlji: 5.401 ubijeni i 7.466 ranjenih. Broj ubijenih uključuje 2.081 muškarca, 1.420 žena, 147 djevojčica i 169 dječaka, te 39 djece i 1.545 odraslih čiji pol još nije poznat.

Većina zabilježenih civilnih žrtava stradala je ili ranjena eksplozivnim oružjem sa širokim djelovanjem, uključujući granatiranje iz teškog naoružanja, višecjevnih raketnih sistema, projektila i vazdušnih napada. OHCHR vjeruje da su stvarne brojke znatno veće, budući da je dobijanje informacija sa nekih lokacija na kojima su se odvijala intenzivna neprijateljstva otežano, a mnogi izvještaji još uvijek čekaju potvrdu.

SAD vjeruje da je Rusija pretrpjela između 70.000 i 80.000 žrtava, bilo ubijenih ili ranjenih, otkako je započela invazija na Ukrajinu. Ovo je izjavio Kolin Kal, zamjenik sekretara za odbranu zadužen za politička pitanja.

Glavni stožer oružanih snaga Ukrajine desetog avgusta je objavio ažurirane podatke o gubicima koje je, kako kaže, nanio proruskim snagama. Iz stožera tvrde, prenosi londonski Gardijan, da je od 24. februara ukupno ubijeno oko 42.800 vojnog osoblja. Po njihovom izvještaju ruske snage su pretrpjele najveće gubitke u smjeru Donjecka.

Novinska agencija TASS je u utorak prenijela riječi Mikhaila Podoljaka, savjetnika ukrajinskog predsjednika koji je naveo da su gubici na njihovoj strani dosta smanjeni. Brojka je pala 2,5 – 3 puta u poređenju sa dnevnim gubicima od 100 – 200 poginulih vojnika kako je ranije zabilježeno.

Prema podacima UNHCR-a notirano je preko šest miliona izbjeglica iz Ukrajine. Skoro polovina njih utočište je našla u Rusiji, Poljskoj i Njemačkoj. I ostale zemlje Evrope nose dio ovog tereta. Skoro 10 hiljada Ukrajinaca sklonilo se u Crnoj Gori. U periodu od 24. februara u Crnu Goru je ušlo 51.967 lica iz Ukrajine, a napustilo je njih 42.186, naveli su iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

Kako stvari trenutno stoje brojke će se nažalost uvećavati. Britanija je saopštila da je Rusija „gotovo sigurno” uspostavila novu veliku kopnenu snagu da podrži svoj rat. Nove ruske snage, nazvane 3. armijski korpus, bazirane su u gradu Mulino, istočno od glavnog grada Rusije, Moskve, objavilo je britansko ministarstvo odbrane u dnevnom obavještajnom biltenu.

Ruske snage i njihovi separatistički saveznici sada kontrolišu velike djelove teritorija u Donbasu na istoku Ukrajine i na jugu zemlje. Tamošnji zvaničnici rekli su da bi mogli da organizuju referendume. To donosi nove probleme. U tom slučaju, izjavio je Volodimir Zelenski, predsjednik Ukrajine, nema pregovora sa agresorima. „Ako okupatori krenu putem pseudo-referenduma, uskratiće sebi bilo kakve izglede za pregovore sa Ukrajinom i slobodnim svijetom, koji će ruskoj strani očigledno u nekom trenutku trebati“, poručio je Zelenski.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

UKRAJINSKO-RUSKI SPORAZUM O DEBLOKADI IZVOZA ŽITARICA: Žito kao oružje u ratu – već viđeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporazum će biti na snazi 120 dana uz mogućnost obnavljanja i njime su djelimično ublaženi strahovi od globalne krize na tržištu hrane. Mnoge siromašne afričke i azijske zemlje su kritično zavisne o žitaricama iz Ukrajine i Rusije, čije nestašice povlače opasne političke i bezbjednosne rizike. Ukrajini će izvoz žitarica, ukoliko zaživi, donijeti preko potrebne devize za budžet i ogromne izdatke za odbranu zemlje

 

Kijev i Moskva potpisali su 22. jula u Istanbulu sporazum poznat kao Crnomorska inicijativa koji treba da osigura izvoz ukrajinskog žita preko crnomoskih luka Odese, Čornomorska i Južnjija. Sporazum je, nakon dugih i neizvjesnih pregovora, potpisan uz posredovanje Turske i Ujedinjenih nacija (UN) i postaće operativan u narednih nekoliko sedmica. Ukrajina ima 25 miliona tona žitarica čiji izvoz je spriječen usljed ruske agresije i pomorske blokade crnomorske obale. Sporazum će biti na snazi 120 dana uz mogućnost obnavljanja i njime su djelimično ublaženi strahovi od globalne krize na tržištu hrane usljed nedostatka i visokih cijena. Mnoge siromašne afričke i azijske zemlje su kritično zavisne o žitaricama iz Ukrajine i Rusije, čije nestašice povlače opasne političke i bezbjednosne rizike u tim državama.

Ukrajini će izvoz žitarica, ukoliko zaživi, donijeti preko potrebne devize za budžet i ogromne izdatke za odbranu zemlje. Mjesečni deficit iznosi oko 5 milijardi dolara koji sada velikim dijelom pokriva Narodna banka Ukrajine (NBU) štampanjem novca (neodrživim na duže staze). NBU je do sada štampala hrivne u vrijednosti od gotovo 7.7 milijardi dolara. Međunarodne banke i zapadne zemlje su obećale 29 milijardi dolara pomoći, mimo vojne opreme i naoružanju. Zbog raznih birokratskih prepreka i otezanja Ukrajina je do sada primila svega 12.7 milijardi dolara. NBU je 2. juna podigla kamatne stope na opasnih 25 odsto kako bi kontrolisala inflaciju ali time istovremeno pojačavši gušenje ekonomije. Onda je 21. jula Centralna banka devaluirala nacionalnu valutu za 25 odsto. Predsjednik Volodimir Zelenski je počeo sa velikim čistkama u službama bezbjednosti ali i ekonomiji u cilju obuzdavanja ogromne korupcije od koje pate skoro sve zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i Balkana koje slijede ruski mafijaški model tranzicije. Kao znak da kreditori mogu računati na borbu protiv korupcije, Zelenski je oduzeo državljanstvo Ihoru Kolomojskom i još dvojici oligarha. Nije nemoguće da Amerika zatraži izručenje Kolomojskog u sklopu postojeće istrage Federalnog istražnog biroa (FBI) o masovnom pranju novca.

Potpisani sporazum će donijeti koristi i Rusiji, jer je u Istanbulu potpisano i „uklanjanje raznih ograničenja na izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda i đubriva“. Zahvaljujući izvozu žitarica i oružja (uz raniju komunističko-boljševičku ideologiju) Rusija ima značajan uticaj na nekoliko velikih zemalja Afrike i do sada nijedna afrička zemlja se nije pridružila sankcijama Kremlju.

Sami sporazum je tehnički interesantan. Savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihailo Podoljak je objasnio da su Ukrajina i Rusija potpisale odvojene sporazume jer po riječima Podoljaka „Ukrajina ne potpisuje nikakve dokumente s Rusijom“. Kijev je potpisao sporazum sa Turskom i UN-om, dok je Rusija potpisala isto kao odvojeni dokument. Ubrzo slijedi organizacija „Kontrolnog centra u Istanbulu“ od zvaničnika UN-a, Turske, Rusije i Ukrajine. Podoljak je naglasio da nijedan ruski zvaničnik neće biti stacioniran u naznačenim lukama. Brodovi sa žitom ne treba da imaju rusku pratnju. Ukrajina je postavila mine u priobalnom području kako bi se zaštitila od ruskih napada tako da se očekuje da će ukrajinski navigatori provući brodove kroz teritorijalne vode.

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš je pozdravio potpisivanje uz nadu da će to „dovesti do stabilizacije globalnih cijena hrane i olakšanje zemljama u razvoju koje su na ivici bankrota i ljudima na ivici gladi“.

Ukrajina se do sada oslanjala se na željezničke, drumske i riječne rute. Ipak izvoz žita je pao za 44 odsto u odnosu na isti period 2021. Jedan od najvećih problema alternativnih ruta je željeznica koja je različitog kolosijeka od evropskog. Žito mora biti prebačeno u evropske vozove na granici sa Poljskom, što odugovlači proces izvoza. U Rumuniju se ukrajinski poljoprivredni proizvodi izvoze željeznicom u rumunske riječne luke na Dunavu i onda se ukrcavaju na barže kojima se prevoze do glavne rumunske luke Konstanca, koja je sada ključno izvozno čvorište za ukrajinsko žito.

Dan nakon potpisivanja sporazuma Rusija je ispalila četiri krstareće rakete Kalibr na luku Odesa gađajući terminal i skladište žita pod izgovorom napada na „vojne mete“. Osim upozorenja da se Rusija i dalje pita u svemu, analitičari na Zapadu smatraju da je napad izveden i radi održavanja visoke cijene žitarica koje će sada donositi dodatne prihode Rusiji. Napad podrazumijeva i neizvjesnosti ukrajinskog izvoza morskim putem uprkos potpisima.

Čini se da je to obrazac koji će Kremlj slijediti i sa drugim robama koje izvozi, prvenstveno sa gasom čiji protok je ove sedmice opet smanjen na svega 20 odsto. Time otpadaju evropski planovi da tankovi sa gasom budu napunjeni 80 odsto do kraja oktobra pred početak grijanja. EU je natjerana na restrikcije potrošnje (15 odsto za sada) i traži skupe alternative. Strategija ruskog vladara Vladimira Putina u manipulaciji isporuka strateških roba je do sada odlično djelovala. On ima diplomatski uticaj koji koristi u održavanju visokih cijena datih roba čime nadoknađuje gubitke usred smanjenih isporuka. Zapad je natjeran da pravi izuzetke u sopstvenom režimu sankcija dopustivši ruski izvoz žitarica, što je bio i ključni ruski zahtjev u pregovorima.

Valja se podsjetiti da je ukrajinsko žito bilo instrument genocida koji je Moskva počinila nad ukrajinskim narodom 1932. i 1933. godine. Kremaljska vrhuška, na čijem čelu je bio Josif Visarionovič Staljin, je u cilju slamanja ukrajinskog nacionalnog identiteta prvo sprovela masovnu kolektivizaciju poljoprivredne zemlje radi uništenja privatnog vlasništva, „kulaka i kontrarevolucionara“. Kolektivizacija je bila praćena masovnim likvidacijama i slanjima u sibirske logore svih onih koji su se usudili i prigovoriti. Računa da je samo proces „kolektivizacije“ odnio oko 1,5 miliona ukrajinskih života. Osnovana su velika državna poljoprivredna gazdinstva – tzv. kolhozi,  kojima su upravljali nesposobni boljševički partijski i policijski kadrovi. Proizvodnja žita je doživjela slom za koji su optuženi strani agenti i ukrajinski seljaci. Moskovske vlasti su nametnule ogromne kvote žita koje seljaci nisu ni teorijski mogli isporučiti. Nakon toga bi u naselja dolazile jedinice zloglasnog NKVD-a i Crvene armije koje bi konfiskovale svo žito i hranu uključujući i ono za sopstvene potrebe stanovništva i opasavale mjesta bodljikavom žicom i stražama kako niko ne bi mogao izaći. Time je izazvana vještačka glad ili Holodomor (usmrćivanje glađu) od koje je, prema procjenama, samo u Ukrajini umrlo oko 4 miliona  Ukrajinaca. Moskovske vlasti se nisu zadovoljile genocidom u Ukrajini već su organizovale izgladnjivanje do smrti i na teritorijama južne Rusije gdje su živjeli etnički Ukrajinci (Kuban i dolina Volge). Meta su postali i etnički Kazahstanci koji se isto nisu uklapali u koncept anacionalne rusificirane mase proletera.

Kremlj je tada odbio ponude Lige naroda (preteče UN-a) i Crvenog krsta da dostavi pomoć u hrani tvrdeći da nema gladi i da se radi o neprijateljskoj propagandi. Na kongresu Komunističke partije u januaru 1934. Staljinov namještenik za Ukrajinu Pavel Postišev se pohvalio „drugovima i drugaricama“ da su mladi komunisti iz drugih republika rado odazvali pozivu za „uništenje ukrajinskih nacionalista, kontrarevolucionara i ološi da ih dotuku bez straha“.

U oblastima Donbasa, juga u sjeveroistoka Ukrajine koje su posebno pogođene Holodomorom, organizovano je naseljavanje ruskog i bjeloruskog proletarijata kako bi se izmijenila etnička struktura stanovništva.

Etnička struktura u korist Rusa će biti izmijenjena i na Krimu kada su u proljeće 1944. godine, pod izgovorom „kontrarevolucije i saradnje sa njemačkim okupatorom“ protjerani autohtoni Krimski Tatari. NKVD je, po naređenju Staljina, protjerao 190.000 Tatara (uključujući i članove komunističke partije i pripadnike Crvene armije) i prebacio ih u željezničkim vagonima za stoku najvećim dijelom u logore u centralnoazijskom Uzbekistanu. Tokom deportacija je umrlo i/ili bilo ubijeno oko 8.000 Tatara dok ih je kasnije još nekoliko desetina hiljada stradalo u jezivim uslovima u logorima. Iako je Staljinov nasljednik Nikita Hruščov priznao zločine etničkih deportacija, ostala je na snazi uredba kojom se zabranjivao povratak Tatara na Krim sve do raspada SSSR-a.

Rusija kao pravna nasljednica nikada nije obeštetila Tatare ili im vratila oduzetu zemlju. Odgovorni za deportacije i smrti nikada nisu procesuirani. Hruščov je postao poznat jer je Krim izdvojio iz sastava Ruske Federacije i pripojio ga Ukrajini u januaru 1954. godine, dijelom iz ekonomskih razloga, jer se Krim naslanjao na Ukrajinu i njenu ekonomiju, a dijelom da bi se povećao procenat ruskog stanovništva u Ukrajini jer su Ukrajinci uvijek bili sumnjičeni za separatizam i nacionalnu posebnost. Nakon protjerivanja Tatara, vlasti na Krimu su forsirale naseljavanje Rusa i rusifikaciju oblasti. Po raspadu SSSR-a, Rusija je Budimpeštanskim memorandumom iz decembra 1994. godine priznala i garantovala ukrajinski teritorijalni integritet nad Krimom koji je dobio autonomiju, dok je ruska Crnomorska flota zadržala svoje baze na Krimu. Zauzvrat, Ukrajina se odrekla sovjetskog nuklearnog arsenala na svojoj teritoriji u korist Rusije (oko 5.000 bojevih glava uz najmodernije interkontinentalne rakete toga doba). Posljednja raketa je isporučena Rusiji u maju 1996. godine. Danas mnogi Ukrajinci žale što se njihova zemlja odrekla nuklearnog oružja (zajedno sa Kazahstanom) jer se Rusija u suprotnom sigurno ne bi usudila napasti.

Mrziteljska retorika prema Ukrajincima ovih dana opet dobija na snazi. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je nedavno izjavio da je cilj agresije i promjena vlasti u Kijevu uz instaliranje marionetskog režima kakav je postojao za vrijeme svrgnutog kleptokratskog predsjednika Viktora Janukoviča. Zamjenik Savjeta sa bezbjednost Ruske Federacije i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev je na Telegramu objavio mapu Ukrajine koja je svedena na oblast oko Kijeva dok bi Rusija anektirala kompletnu crnomorsku obalu sve do Rumunije i Moldavije i istok zemlje. Medvedev je velikodušno ponudio da Mađarska i Poljska takođe anektiraju zapadne djelove Ukrajine. On je ranije izjavio da „mrzi Ukrajince jer su degenerici i gadovi“ i da će „sve učiniti da nestanu“.

Sovjetski Savez je avgusta 1939. godine potpisao pakt sa nacističkom Njemačkom, kojim je dogovorena zajednička agresija i komadanje Poljske, kao i okupacija baltičkih zemalja, Rumunije i Finske. Putin je nekoliko puta branio pakt sa Hitlerom dok su bliski Putinovi saradnici tokom agresije na Ukrajinu forsirali govor mržnje i protiv Jevreja. Nakon što je moskovski glavni rabin morao napustiti zemlju zbog pritisaka da podrži rat, nedavno je Ministarstvo pravde Rusije zatražilo od moskovskog suda zatvaranje Jevrejske agencije (koja pomaže u procedurama ruskim Jevrejima koji žele imigrirati u Izrael) zbog navodnih „pravnih neregularnosti“. Ročište je zakazano za 28. jul.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo