Povežite se sa nama

INTERVJU

SELMA ĐEČEVIĆ, UMJETNICA: Najvažnija je iskrenost

Objavljeno prije

na

U organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Montenegro Zagreb, u saradnji s galerijom Zvonimir nedavno je otvorena zajednička izložba crnogorskih umjetnika Selme Đečević i Nikice Raičevića. Izložba je organizovana u okviru manifestacije Dani crnogorske kulture 2011. Selma Đečević rođena je u Podgorici, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2008.godine na odsjeku za grafiku u klasi profesorice Anke Burić. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. MONITOR: Nedavno ste predstavili radove u zagrebačkoj galeriji „Zvonimir”, u okviru manifestacije Dani crnogorske culture. Kažite nam nešto više o ovom projektu i vašoj izložbi?
ĐEČEVIĆ: Ova izložba za mene je bila značajna jer je nakon predstavljanja mog rada likovnoj publici u Austriji, u Beču, ovo moja druga prezentacija rada izvan granica Crne Gore. Na izložbi sam predstavila 27 radova rađenih u različitim crtačkim i grafičkim tehnikama koji su nastali u periodu od 2009. do 2011. godine. Izložba će obići nekoliko gradova u Hrvatskoj i biće mi drago da se hrvatska likovna publika upozna sa mojim dosadašnjim radom.

MONITOR: U propratnom katalogu istoričarka umjetnosti Petrica Duletić je istakla da ovom izložbom u Zagrebu predstavljate vaše desetogodišnje istraživanje i sazrijevanje. Šta je specifično za ove nove radove?
ĐEČEVIĆ: Za ove, kao i za ranije radove , specifična je tema koja je angažovana a tiče se uvijek današnjice. Ono što me inspiriše u umjetničkom smislu prožima se sa životom koji živimo, društvenim pojavama i trendovima sa kojim se susrijećemo, kao i sa estetskim stremljenjima današnjeg elektro-poretka. Na crtežima dominiraju snažno erotizirani ženski portreti koji su svedeni na arhetipske obrise i lišeni svakog oblika personalizacije portreta čime sam htjela da naglasim postmodernističke estetske strategije da ženi daju obilježja serijalnosti, deseksualizacije i unifomisanosti, da potru granice između polova promovišući tako polimorfnu, androidnu seksualnost kao primarnu karaktreristiku industrijskog poretka. To su takođe portreti žene sa serijskim brojem, madone sa mirisom fabričke plastike i vještačkih materijala spremne da postanu jeftini medijum između potrošača i proizvođača. Barbike koje su inspirisane sadržajem medijske kulture na kojoj smo odrasli, sick&twisted animacije i cyberpunk stripova.

MONITOR: Koliko je na vaš senzibilitet i umjetnički izraz uticalo studiranje na Cetinju, ali i život i rad u Podgorici?
ĐEČEVIĆ: Podgorica je naročito uticala na moj rad. Okolnosti, prije svega društvene, u kojima sam odrastatala i u kojima sada stvaram umnogome su uticale na moju likovnu poetiku koja nije nimalo suptilna i lirska već veoma agresivna, brutalna i provokativna. Smatram da je u postmodernističkom poretku nemoguće posmatrati umjetnost odvojeno od drugih aktuelnih segmenata društva i tumačiti je kroz kontekst l’art pour l’art-a . Uloga umjetnosti, pored estetske uloge je i u tome da provocira , kritikuje i budi građansku svijest i odgovornost koja je na našem prostoru nažalost na nezavidnom nivou. Na kraju, na tlu Crne Gore htjeli to ili ne , morate biti angažovani. Kada živite u državi u kojoj su političari dio estrade i mainstream zvijezde, nemoguće je da to ne utiče na vaš život i rad.

MONITOR: Šta je po vama najvažnije da umjetnik posjeduje kako bi opstao i izgradio svoju poetiku?
ĐEČEVIĆ: Najvažnije što umjetnik treba da posjeduje je iskrenost, prije svega prema sebi. Ako je umjetnik iskren i ako se bavi umjetnošću sa iskrenim ciljem što u svom radu pokazuje, likovna publika će to i prepoznati.

MONITOR: Ipak, samo ste jednom izložili radove u Podgorici. Zašto je to tako i da li planirate uskoro neku izložbu u gradu u kojem živite?
ĐEČEVIĆ: Moja prva samostalna izložba bila je u Podgorici, u okviru DEUS-a. Tada sam se predstavila podgoričkoj publici svojom diplomskom izložbom: Barbie, Religion of Postmodern. Smatrala sam da treba da ispratim svoje dalje umjetničko sazrijevanje i da se nakon toga predstavim sa nečim novim, tako da planiram novu izložbu za narednu godinu koja ce se biti u okvirima fetiš fotografije.

MONITOR: Koje umjetnike posebno volite i da li je baš neki uticao na vas?
ĐEČEVIĆ: Za vrijeme studija na Cetinju umjetnici koji su me inspirisali pretežno su bili pripadnici pop arta . Endi Vorhol kao rodonačelnik ovog revolucionarnog discoteque pokreta u umjetnosti je bio jedan od mojih omiljenih umjetnika. Uglavnom , svođenje umjetnosti i estetike na apsurd i njihovo potpuno obesmišljavanje je tema koja me je uvijek umjetnički uzbuđivala, možda zbog toga što sam uvijek bila ambivalentna prema tome i nijesam mogla da se odlučim na nivou emocija da li mi je taj pristup tumačenju umjetnosti veoma blizak ili potpuno stran. Iz tog razloga, kao jednog od omiljenih izdvojiću i Džefa Kunsa koji je za svoj najambiciozniji projekat Made In Haven kupio sebi suprugu, tadašnju popularnu porno zvijezdu Ćićolinu. Taj projekat doživljavam kao krajnost kiča i vulgarizacije koji u takvoj svojoj krajnosti može postati jedino umjetnost. Marsel Dišan, naročito u njegovoj Rrosse Selavy fazi, koji je izašao iz trivijalnih okvira umjetnosti takođe je bio jedan od umjetnika koje sam posebno voljela za vrijeme studiranja. Danas je to Damir Nikšić. Sa mojim umjetničkim i emocionalnim sazrijevanjem umjetnost počinjem gotovo potpuno da svodim na koncept i angažovanost. Damir Nikšić je konceptualni umjetnik iz Sarajeva koji živi u Stokholmu. Bavi se temama ksenofobije i islamofobije koja je na prostorima zapadne Evrope trenutno u zenitu. Video-performing je medij koji najčešće koristi. Predstavio se i crnogorskoj publici sa video radom If I Wasn’t Muslim, a moj omiljeni djelić njegovog opusa je Europian loser.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo