Mi nemamo drugo društvo, niti druge ljude, osim ovih ovdje. Hoću da kažem da je DPS pojava izrasla iz društva, a ne van njega. Mislim da je prevelika opsesija DPS-om izraz nemoći da se vidi suština. Jer, svi su imali šansu da budu drugačiji od onih prije njih. Mnogi su pokazali da su „gori i od najgoreg“
MONITOR: Ove sedmice navršava se dvije godine od pada DPS na izborima. Imamo li šta da proslavimo?
RASTODER: Treba slaviti činjenicu da se vlast u Crnoj Gori, prvi put u njenoj istoriji, promijenila na izborima bez sukoba.Treba poznavati istoriju Crne Gore i tek onda shvatiti koliko je to velika tekovina. Takve se pojave ne slave, nego se zlatnim slovima upisuju u tradiciju.
MONITOR: Trideseti avgust se nerijetko nazivao i istorijskom šansom Crne Gore da krene suštinskim putem promjena. Je li ta šansa iskorišćena?
RASTODER: Svaki izbori su šansa. Ali ona zavisi od demokratske kulture birača i odgovornosti političkih elita. Pokazalo se da Crna Gora nema niti jedno, niti drugo.
MONITOR: Ko je odgovoran za to?
RASTODER: Odgovorni smo svi mi. Jedni što su ponovo pristali na laž, drugi što su u njih povjerovali. Dakle, ako je neko zaista pomislio da partije nijesu samo organizovane falange koje neštedemice raspodjeljuju budžet, odnosno novac građana, a političke elite paraziti i privilegovani sloj, onda nije shvatio suštinu. Nema demokratije tamo gdje je partitokratija, niti ima partitokratije ako ima demokratije unutar stranaka. Sve naše stranke liče na vojne formacije u kojima postoji zapovjednik i eventualno ordonansi, dok potčinjeni nijemo drže ispružene ruke prema njima. Sve dok se ne demontira sistem autokratije unutar stranaka, ne može se očekivati boljitak.
Sve dok se pojam „političar” smatra privilegijom, i titularom opšte neznalice iza koje stoji moć, a ne osobom koja je neko i van politike, bojim se da će nam biti ovako.
MONITOR: Posljednjih dana avgustovski pobjednici se međusobno optužuju za odgovornost jačanja DPS-a. Kako vidite poziciju DPS-a danas, i zašto je to tako?
RASTODER: Mi nemamo drugo društvo, niti druge ljude, osim ovih ovdje. Hoću da kaźem da je DPS pojava izrasla iz društva, a ne van njega. Mislim da je prevelika opsesija DPS-om izraz nemoći da se vidi suština. Jer, svi su imali šansu da budu drugačiji od onih prije njih. Mnogi su pokazali da su „gori i od najgoreg”? Ako je sinonim za „najgoreg” DPS, mislim da je iluzorno više pozivati se na njega da bi pokazali da ste bolji. Poziciju DPS-a su toliko ojačali njegovi oponenti da je stvorena sveopšta apatija koja prijeti da se „osveti” svim političkim akterima na sceni.
MONITOR: Šta istorija govori o prokockanim istorijskim šansama?
RASTODER: Šansa kao takva uvijek postoji. Realna šansa je ona kada su stvorene pretpostavke za napredak. Dvije velike šanse su ovo društvo odvele u civilizacijski sunovrat, ako nije teška riječ. Prvi put, kada je Momir Bulatović izgovorio onu čuvenu „dovoljno je da vi odete” i drugi put kada je uspostavlljen konsenzus „dovoljno je da ode DPS”. U čemu je problem? Pa u tome što je promjena vlasti shvaćena kao sveopšti poziv na promjenu društva. Oba puta je Crna Gora skrenula udesno, ka reviziji istorijskih vrijednosti i klerikalizaciji društva. Prvi put je imala nesreću da je to bilo izvan posebne paźnje međunarodne zajednice, unutar globalnog procesa nakon rušenja Berlinskog zida, drugi put je imala „sreću” da je „spasila” ukrajinska kriza.
MONITOR: Kako vidite aktuelnu političku krizu i drugi po redu pad vlade nakon 30. avgusta?
RASTODER: Vidim kao pozitivnu pojavu u istoriji parlamentarizma. Svaka vlada treba da padne ako nema podršku naroda. Ništa dramatično izuzev za mali broj onih koji „gube” moć.
MONITOR: Koji je po Vama najrealniji model za izlazak iz krize?
RASTODER: Realno je samo ono što je moguće. Novi politički pakt političkih elita za „nešto” a ne protiv „nekoga”
MONITOR: A najbolji?
RASTODER: Naravno – izbori. Pri tome odbacujem razmišljanja da se njima neće ništa promijeniti. Zaboravlja se da je već promijenjeno. Verifikacija te „promjene” uz novu političku kulturu bi značila iskorak ka normalnosti unutar koje bi se vlast smjenjivala.
MONITOR: Ima li na crnogorskoj političkoj sceni dovoljno odgovornosti i zrelosti da se iz krize izađe na najbolji način?
RASTODER: Sudeći po ovome što smo vidjeli – NE. No, ostaje dovoljno vremena da nas ubijede da je „sazrijevanje političkih elita” proces koji „plaća” narod, te da postoji. (Istina mala šansa) da konačno shvate da je bilo dosta „plaćanja” i da se proces moźe obrnuti u suprotnom pravcu.
MONITOR: Mnogi Vas vide kao jednog od tvoraca URA-e, neki spočitavaju „grijehe” ovoga pokreta?
RASTODER: Niti meni, a vjerujem ni drugima ne pada napamet da se „branimo” tako što bismo „napadali“ druge. Jednostavno, mislim da nema toga ko će oponirati stavu da su Crnoj Gori bile nužne „promjene”. Dok se radilo o „promjenama“, bio sam i tamo gdje treba, kada sam uvidio da nakon „promjena” slijede „zamjene”, distancirao sam se i time je prestala svaka moja odgovornost.
Milena PEROVIĆ
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DETEKTOR4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice