Povežite se sa nama

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, AKADEMIK, ISTORIČAR: Svaki izbori su šansa

Objavljeno prije

na

Mi nemamo drugo društvo, niti druge ljude, osim ovih ovdje. Hoću da kažem da je DPS  pojava izrasla iz društva, a ne van njega. Mislim da je prevelika opsesija DPS-om izraz nemoći da se vidi suština. Jer, svi su imali šansu da budu drugačiji od onih prije njih. Mnogi su pokazali da su „gori i od najgoreg“

 

MONITOR: Ove sedmice navršava se dvije godine od pada DPS na izborima. Imamo li šta da proslavimo?

RASTODER: Treba slaviti činjenicu da se vlast u Crnoj Gori, prvi put u njenoj istoriji, promijenila na izborima bez sukoba.Treba poznavati istoriju Crne Gore i tek onda shvatiti koliko je to velika tekovina. Takve se pojave ne slave, nego se zlatnim slovima upisuju u tradiciju.

MONITOR: Trideseti avgust se nerijetko nazivao i istorijskom šansom Crne Gore da krene suštinskim putem promjena. Je li ta šansa iskorišćena?

RASTODER:  Svaki izbori su šansa. Ali ona zavisi od demokratske kulture birača i odgovornosti političkih elita. Pokazalo se da Crna Gora nema niti jedno, niti drugo.

MONITOR: Ko je odgovoran za to?

RASTODER: Odgovorni smo svi mi. Jedni što su ponovo pristali na laž, drugi što su u njih povjerovali. Dakle, ako je neko zaista pomislio da partije nijesu samo organizovane falange koje neštedemice raspodjeljuju budžet, odnosno novac građana, a političke elite paraziti i privilegovani sloj, onda nije shvatio suštinu. Nema demokratije tamo gdje je partitokratija, niti ima partitokratije ako ima demokratije unutar stranaka. Sve naše stranke liče na vojne formacije u kojima postoji zapovjednik i eventualno ordonansi, dok potčinjeni nijemo drže ispružene ruke prema njima. Sve dok se ne demontira sistem autokratije unutar stranaka, ne može se očekivati boljitak.

Sve dok se pojam „političar” smatra privilegijom, i titularom opšte neznalice iza koje stoji moć, a ne osobom koja je neko i van politike, bojim se da će nam biti ovako.

MONITOR: Posljednjih dana avgustovski pobjednici se međusobno optužuju za odgovornost jačanja DPS-a. Kako vidite poziciju DPS-a danas, i zašto je to tako?

RASTODER: Mi nemamo drugo društvo, niti druge ljude, osim ovih ovdje. Hoću da kaźem da je DPS pojava izrasla iz društva, a ne van njega. Mislim da je prevelika opsesija DPS-om izraz nemoći da se vidi suština. Jer, svi su imali šansu da budu drugačiji od onih prije njih. Mnogi su pokazali da su „gori i od najgoreg”? Ako je sinonim za „najgoreg” DPS, mislim da je iluzorno više pozivati se na njega da bi pokazali da ste bolji. Poziciju DPS-a su toliko ojačali njegovi oponenti da je stvorena sveopšta apatija koja prijeti da se „osveti” svim političkim akterima na sceni.

MONITOR: Šta istorija govori o prokockanim istorijskim šansama?

RASTODER: Šansa kao takva uvijek postoji. Realna šansa je ona kada su stvorene pretpostavke za napredak. Dvije velike šanse su ovo društvo odvele u civilizacijski sunovrat, ako nije teška riječ. Prvi put, kada je Momir Bulatović izgovorio onu čuvenu „dovoljno je da vi odete” i drugi put kada je uspostavlljen konsenzus „dovoljno je da ode DPS”. U čemu je problem? Pa u tome što je promjena vlasti shvaćena kao sveopšti poziv na promjenu društva. Oba puta je Crna Gora skrenula udesno, ka reviziji istorijskih vrijednosti i klerikalizaciji društva. Prvi put je imala nesreću da je to bilo izvan posebne paźnje međunarodne zajednice, unutar globalnog procesa nakon rušenja Berlinskog zida, drugi put je imala „sreću” da je „spasila” ukrajinska kriza.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu političku krizu i drugi po redu pad vlade nakon 30. avgusta?

RASTODER: Vidim kao pozitivnu pojavu u istoriji parlamentarizma. Svaka vlada treba da padne ako nema podršku naroda. Ništa dramatično izuzev za mali broj onih koji „gube”  moć.

MONITOR: Koji je po Vama najrealniji model za izlazak iz krize?

RASTODER: Realno je samo ono što je moguće. Novi politički pakt političkih elita za „nešto” a ne protiv „nekoga”

MONITOR: A najbolji?

RASTODER: Naravno – izbori. Pri tome odbacujem razmišljanja da se njima neće ništa promijeniti. Zaboravlja se da je već promijenjeno. Verifikacija te „promjene” uz novu političku kulturu bi značila iskorak ka normalnosti unutar koje bi se vlast smjenjivala.

MONITOR: Ima li na crnogorskoj političkoj sceni dovoljno odgovornosti i zrelosti da se iz krize izađe na najbolji način?

RASTODER: Sudeći po ovome što smo vidjeli – NE. No, ostaje dovoljno vremena da nas ubijede da je „sazrijevanje političkih elita” proces koji „plaća” narod, te da postoji. (Istina mala šansa) da konačno shvate da je bilo dosta „plaćanja” i da se proces moźe obrnuti u suprotnom pravcu.

MONITOR: Mnogi Vas vide kao jednog od tvoraca URA-e, neki spočitavaju „grijehe” ovoga pokreta?

RASTODER: Niti meni, a vjerujem ni drugima ne pada napamet da se „branimo” tako što bismo „napadali“ druge. Jednostavno, mislim da nema toga ko će oponirati stavu da su Crnoj Gori bile nužne „promjene”. Dok se radilo o „promjenama“, bio sam i tamo gdje treba, kada sam uvidio da nakon „promjena” slijede „zamjene”, distancirao sam se i time je prestala svaka moja odgovornost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo