INTERVJU
ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina
Na Rezoluciju o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu
MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?
RASTODER: Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog suda koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod. To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.
Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.
MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?
RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se samo mišljenje o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični, falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.
MONITOR: Premijer Krivokapić je iznio ideju o podizanju spomenika svim žrtvama kao simbol pomirenja.
RASTODER: Više puta sam kazao – glupo je miriti mrtve zato što živi ne znaju čitati kazaljke na ideološkom kompasu. U konkretnom slučaju, nacisti Franku je trebalo ,,pranje” u antinacističkoj pobjedničkoj Evropi i on je to pokušao podizanjem grobnice za sve žrtve rata. Konačni rezultat – spomenik je postao mjesto hodočašća nacista.
Mrtvi se ,,ne mogu pomiriti”, osim ako ne želiš da svima daš za pravo, što je gest omalovažavanja. Izjednačavati ,,pobjednika i pobijeđenog” mogu samo sljedbenici poraženih, koji retorikom o pomirenju u suštini žele rehabilitovati poraženu ideologiju i omalovažiti pobjednika. Umjesto takvih besmislenih napora, treba se usmjeriti ka vrijednosnim orijentirima, koji su nam zajednički i prihvatljivi.
MONITOR: Ima li nade da bi u budućnosti mogli kao društvo postići pomirenje sa burnom i opterećujućom prošlosti?
RASTODER: Sa istorijom se ne možete ,,miriti”. Sa istorijom se ,,mire” samo oni koji umišljaju da su njen logičan izdanak, a ne samo prolazna pojava o kojoj će mnogi različito suditi. Pošto, niti jedno vrijeme nema svog besprekornog ,,arbitra”, to je pomisao da ste vi taj, osuđena na neuspjeh. Kažu da je jedini recept za pomirenje istina. Ukoliko je shvatimo previše lično, šanse su nam umanjene, ukoliko je shvatimo neuhvatljivom, to podstiče traganje za njom. Tako je otkad postoji čovjek i nema razloga da tako ne bude i ubuduće.
MONITOR: Ne tako davno udžbenik istorije, kojem ste koautor, je zabranjen. Kakvu istoriju djeca uče u školama?
RASTODER: ,,Školska istorija” je odabrana količina znanja definisana nastavnim planom i programom kojim upravlja prosvjetna politika. Prema tome, uči se ono ,,što propišu drugi”. Ako ima problema onda je to domen prosvjetne politike, a ne nauke.
Ovaj segment nastave zavisi od idelološkog ukusa aktuelne vlasti, a ne od znanja o prošlosti. Problem s ,,istorijom” imaju manje-više sve države Evrope. Savjet Evrope je još od 1953. počeo da se bavi ovom problematikom. Propisao je izvorne principe izvođenja i realizacije nastave istorije. Saglasno tim principima, nastava istorije treba da afirmiše temeljne civilizacijske vrijednosti, koje isključuju pojave razumijevanja istorije koje podstiču netoleranciju, isključivost i satanizaciju ,,druge strane” . Primjera radi, Britanci imaju problema sa istorijom jer ona vrijeđa obojene potomke njihove kolonijalne politike.
Nastava istorije je nepogrešivi detektor vrijednosnog sistema društva.
Političari uvijek žele uspostaviti kontrolu nad tim i kada odbijete da slijedite njihove naloge, oni vam jednostavno izbace udžbenik iz upotrebe. Autor tog ,,spornog dijela“, danas je poslanik DPS-a, a ja sam solidarišući se sa kolegom prihvatio poziciju ,,kolateralne štete”. Taj cinizam dodatno dramatizuje činjenica da je to prva generacija udžbenika u istoriji Crne Gore, koji nijesu pisani izvan nje.
MONITOR: Kako gledate na promjenu vlasti nakon tri decenije?
RASTODER: Ja moram ovu pojavu promišljati istorijski i konstatovati epohalan pomak u kojem je nakon više od vijeka (od 1906) vlast prvi put izgubila izbore u Crnoj Gori. U više od trideset izbora provedenih u istoriji crnogorskog parlamentarizma, stranka na vlasti nije izgubila izbore. Preciznije, gubila ih je ponekad u Kraljevini SHS/Jugoslavije, ali je tada Crna Gora bila samo izborna jedinica, što je bilo bez značaja, jer se vlast konstituisala na jugoslovenskom nivou. Zašto je to tako, teško je ukratko objasniti. Ali je epohalno dostignuće da je vlast u Crnoj Gori promijenjena na izborima bez sukoba i osporavanja. U tom kontekstu je manje bitno, je li došla ,,bolja“ ili ,,gora” vlast koliko je važno sticati saznanje da je vlast ,,promjenjiva” glasanjem. To je ulaznica za demokratsko društvo.
Više vjerujem Jakši Brajoviću nego Demokratama
MONITOR: Demokrate su formalizovale stav mitropolita Joanikija i u skupštinsku proceduru stavili Predlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici. Kako tumačite ovaj predlog?
RASTODER: Ovo mi liči na naknadno ,,pranje uprljanih političkih ruku“. Ono izgleda ovako: Glasali smo za Rezoluciju o Srebrenici, pa hajmo da počeprkamo po utrobi istorije, ne bi li našli nešto slično i pokazali da smo spremni na osudu svakog zločina. Načelno bi to bilo prihvatljivo da nije sljedećeg: zločini o kojima je riječ su presuđeni u vremenu kada pravno nije bio u upotrebi pojam genocid. Ako je to tako, nije li ovo naknadno ,,silovanje i učitavanje istorije”? Ako nije, kojim ste se kriterijumima rukovodili da od zločina kojih je prepuna istorija, izdvojite samo ova dva? Zar ne mislite da će neko sa istim ili mnogo snažnijim argumentima tražiti Rezoluciju o genocidu na Krvavom Boźiću 1943, kada se glavni akter zločina hvalio da je pobio deset puta više ljudi od onih u Pivi i Velici. Šta da radimo sa masovnim nasilnim pokrštavanjem u Plavu i Gusinju 1913. O kojem svjedoči kralj Nikola, izdavanjem proglasa o ,,slobodnom izboru vjere”. Šta sa genocidom u Šahovićima, koji je počinjen u mirnodopsko vrijeme, za koji niko nije odgovarao.
Za utvrđivanje zločina tokom Drugog svjetskog rata formirana je Savezna (predsjednik prof. dr Dušan Nedeljković) i Zemaljska komisija za Crnu Goru (predsjednik Jakša Brajović) koja je procesuirala i strijeljalja ili proglasila ratnim zločincima nekoliko hiljada ljudi. Oprostite, više vjerujem Jakši Brajoviću, učitelju i bogoslovu, koji je 1946. morao više znati o zločinima počinjenim 1941-1945, nego Demokratama i vladici Joanikiju 2021. Neko će reći Brajović je bio ,,komunista”, što je tačno, ali i ovi su danas politički obojeni.
Ljudi se ne mire rezolucijama nego istinom. Ako se krene sa ovakvim ,,ukopavanjem “ po istoriji, onda nema kraja. Jer, ni dobro ni zlo nijesu samo na jednoj stran” i to nas može odvesti u najprizemnije odaje čovječanstva u kojima postoji samo ,,moj“ i ,,tvoj zloćin”. Na to nikada na bih pristao, odbijam da zločinac može biti ,,moj”.
Sad znam da ništa ne znam
MONITOR: Na nedavno održanom History festu, Sarajevo 2021, na kojem se okupljaju najznačajnija imena nauke iz Evrope i regiona, promovisano je i polemisano o deset tomova knjiga čiji ste autor, koautor ili urednik. Otkuda takva produktivnost i šta vas motiviše u radu?
RASTODER: Prvo je bio stručni razgovor o Modernoj istoriji Crne Gore (tri toma) i o kniizi Parole ili činjenice, Za pravo, čast i slobodu Crne Gore (dva toma), potom velika promocija u Hilsu edicije Bijela knjiga žrtava Sandžaka 1941-1945 koja ima četiri toma, čiji sam urednik i autor četvrtog toma. Sve u svemu, zavidna produktivnost, koja je nastala i zbog korone. Pored uobičajenog radnog ritma, korona me je ,,natjerala“ da vrijeme puno više provodim pored kompjutera.
Iscrpan rad, akumulirano iskustvo i znanje su doprinijeli da u prethodnoj i ovoj godini bude objavljeno deset tomova knjiga kojima sam kumovao, kao autor i urednik. Nedavno je u izdanju CANU izašao i Pljevaljski sidžil četvrta knjiga iz edicije Turski (Osmanski) izvori za istoriju Crne Gore. Motiv je u stvaranju djela koja će označiti moj naučni identitet. Motiv nalazim i u činjenici da ,,tek sada znam, koliko ne znam”, što je, tvrde upućeni, prva potvrda znanja.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Zabrinjava što će Knežević pred nereformisane sudove
Biće posebno zanimljivo vidjeti kakve će političke implikacije imati ponovno otvaranje predmeta Koverta, i da li će tužilaštvo ovog puta u istrazi ići dalje od Slavoljuba Stijepovića, za koga se sigurno ne može reći da je bio „mozak operacije“
MONITOR: Kako komentarišete ekstradiciju Duška Kneževića Crnoj Gori, te njegove tvrdnje da je došao dobrovoljno, uz ponovno pominjanje plave torbe?
MILOVAC: Knežević je izgubio proces pred Visokim sudom u Londonu kada je odbijena njegova žalba na odluku da bude izručen i to bi trebao da bude početak procesa pred crnogorskim pravosudnim organima koji bi do kraja trebalo da rasvijetli ulogu Kneževića u poslovima čiju zakonitost naše tužilaštvo dovodi u pitanje.
Dakle, ne radi se o dobrovoljnoj odluci Kneževića da se vrati u Crnu Goru, a još manje treba na njegov dolazak gledati kao na zaslugu ovdašnjih političara koji već počinju da presuđuju i za to sebi pripisuju zasluge.
Pred crnogorskim tužilaštvom se nalaze zaista kompleksni predmeti koji će zahtijevati značajne kapacitete kada su u pitanju prije svega finansijske istrage, naročito za onaj dio imovine i poslove Kneževića koji se odvijao na offshore destinacijama i van granica Crne Gore.
MONITOR: Ima li crnogorsko pravosuđe kapacitete da te procese izvede do kraja?
MILOVAC: Nažalost, ti kapaciteti su ujedno i najslabija karika u istragama, na što je više puta ukazivano i iz Evropske komisije u njenim izvještajima o napretku Crne Gore.
Posebno zabrinjava to što će kompletan postupak biti sproveden pred sudovima koji nisu reformisani i gdje nije do kraja otkrivena mreža korumpiranih sudija koji su radili po političkom diktatu, a ne slovu Ustava i zakona. Postupak protiv Kneževića je samo jedan od mnogih koji tek treba da epilog dobiju na sudu. Zbog toga se MANS snažno zalaže za proces vetinga u pravosuđu koji bi trebalo da rezultira zdravim osnovama za vođenje ovako kompleksnih predmeta.
Za sada ne ohrabruju najave iz Vlade Crne Gore, a prije svega iz Ministarstva pravde, da bi mogli u skorom roku da očekujemo takozvanu katarzu u pravosuđu, iako su javno data brojna obećanja koja su uključivala i značajno unaprijeđen zakonski okvir.
Ovo je posebno važno za predmete kao što je predmet Duška Kneževića gdje će tužilaštvu biti potrebna svaka moguća pomoć u, prije svega, finansijskoj istrazi. Nažalost, za očekivati je da će kod predmeta koji uključjuju veliki broj aktera, međunarodnu istragu i značajan protok vremena, postati bolno očigledan nedostatak takozvanog „italijanskog modela“ koji bi značajno olakšao posao tužilaštvu i ubrzao kompletnu finansijsku istragu.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
IVANA MIHAJLOVIĆ, UNIJA SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Uslovi rada još daleko od dostojanstvenih
Potrebno je uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zaposlenih u Crnoj Gori
MONITOR: U kakvim uslovima radnici u Crnoj Gori dočekuju svoj praznik?
MIHAJLOVIĆ: U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore vjerujemo da uslovi rada u Crnoj Gori još uvijek nijesu na zadovoljavajućem nivou i daleko su od dostojanstvenih, posebno za zaposlene u određenim sektorima i zaposlene koji pripadaju vulnerabilnim grupama. Zanemarljiv broj otvaranja novih radnih mjesta, visoka stopa nezaposlenosti, gotovo 60000 zaposlenih koji primaju iznos minimalne zarade i još toliko onih koji primaju između minimalne i prosječne zarade, nepostojanje sistema odgovornosti, nepoštovanje prava na ograničeno radno vrijeme, pristup tržištu rada partijski podobnim, a ne kvalifikovanim radnicima, sveprisutna antisindikalna diskriminacija, nizak nivo kulture socijalnog dijaloga, porast broja prekarnih ili nesigurnih oblika rada i neznatan broj zaključenih kolektivnih ugovora na svim nivoima, samo su neki od razloga koji potvrđuju naš stav da je potrebno uložiti još puno napora da stvorimo ambijent za dostojanstven život i rad zapoelsnih u Crnoj Gori.
Kao primjer nedovoljne demokratizacije društva i pokazatelj stepena radnih i sindikalnih prava može poslužiti činjenica da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.
MONITOR: USSCG je reagovala na dosta nejasne navode iz Vlade oko reforme penzionog sistema, ističući da se reforma priprema bez uključivanja socijalnih partnera. Kakav je vaš stav o najavljenim promjenama?
MIHAJLOVIĆ: Stav Unije jasan je – niti jedna reforma na tržištu rada, reforma penzione i ukupne socijalne politike ne može i ne smije biti rezultat jednostranih odluka Vlade, već isključivo rezultat konsenzusa na nivou socijalnih partnera ali i šireg društvenog konsezusa. Do danas, i pored reagovanja, nemamo bliže informacije o planiranim reformama i sa punim pravom možemo da sumnjamo da će se obaveza uključivanja socijalnih partnera ogledati u formalnom upoznavanju članova Socijalnog savjeta sa već definisanim reformama. Takav pristup bio bi krajnje neprihvatljiv, što je USSCG jasno istakla, posebno u slučaju penzione reforme koja se odnosi na sadašnje i buduće penzionere, sadašnje i buduće zaposlene i kao takva nužno zahtijeva transparentan i pažljiv proces, vrijeme i dijalog.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA: Vrijeme političke infantilizacije je još u zenitu
Vučić je velemajstor proizvođenja kvazidogađaja i dramatizacija u kojima stvari može preokrenuti samo njegova odluka, donijeta – naravno u posljednji čas
MONITOR: Da li je neslaganje naših prodemokratskih stranaka stvar njihove demokratičnosti ili nečeg drugog?
STOJILJKOVIĆ: Tamo gde nema ni savesti ni moralne odgovornosti, niti je moguće stvari dovesti do eventualne krivične, ostaje samo politička odgovornost. Ona se demokratski utvrđuje na izborima koji nose rizik gubitka vlasti. Čude li zato nastojanja da se torpeduje i minimalna, izborna demokratija? Uz kontrolu nad svim resursima moći vlasti poput Vučićeve, koriste još dva oprobana sredstva. Prvo, šire svoj front tako što nakon svakih izbora neko ko je ”zanoćio u opoziciji ne odoli da se probudi u klupama vlasti”. Drugo, tako što kombinovanjem izbornih mućki sa datim delimičnim ustupcima uvek oko izbornog nastupa podeli opoziciju. Dakle, ne radi se o višku demokratije u opozicionim redovima, jer se vidi da su i ove stranke spremne da isključuju nedisiplinovane odbore, već o nedovoljnoj moći očuvanja bar strateškog jedinstva u situaciji decenijske neravnopravnosti i posledične frustriranosti. Na kraju, kad se, uz jedinstvo, sklope gubitak podrške spoljnih veto igrača i masovni izlazak nezadovoljnih građana na ulice, ipak dođe do promena.
MONITOR: Oni koji u Srbiji bojkotuju dio ovih izbora, kao glavni argument pominju da su u pregovorima sa vlašću došli do toga da je „imaju u šaci“, a da je izlazak na izbore 2.juna velika greška. Da li je mogućnost izbora na jesen bio samo „golub na grani“, kako komentarišu neki od protivnika bojkota?
STOJILJKOVIĆ: Izborni uslovi su daleko od prihvatljivih ali takvi neće biti ni posle leta. Mali pomak je ipak napravljen ali je plaćena cena podela opozicije. Pri tome, nije lako objasnti da, pod istim uslovima, na neke izbore hoćeš a na druge nećeš. Ostaje nada da će se nešto promenti do krajnog roka za prijavu izbornih lista. Ili bar da se neće razoriti strateško opoziciono jedinstvo koje se raspada međusobnim sumnjama i optužbama.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
DRUŠTVO2 sedmice
AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
DRUŠTVO3 sedmice
EUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Teror
-
FOKUS2 sedmice
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
FOKUS3 sedmice
BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi
-
DRUŠTVO2 sedmice
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
-
Izdvojeno3 sedmice
EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo
-
HORIZONTI3 sedmice
SRBIJA I RUSKO/BJELORUSKA OPOZICIJA: Kritičari Putina i Lukašenka nisu dobrodošli