Povežite se sa nama

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA:  Slučaj Medenice test za institucije

Objavljeno prije

na

Ovaj slučaj mora pratiti adekvatna finansijska istraga, u kojoj niko ne smije biti zaštićen. Konačan rezultat mora biti pravosnažna osuđujuća krivična presuda. Ako svega ovoga ne bude, to će biti veliki korak unazad

 

MONITOR: Slučaj Vesne Medenice u žiži je javnosti. Da li su crnogorske institucije voljne i opremljene za borbu protiv korupcije na visokom nivou?

SEKULOVIĆ: Slučaj Vesne Medenice je veliki test za crnogorske institucije. Institucije treba da mu priđu sveobuhvatno. Kada ovo kažem, mislim da ovaj slučaj mora pratiti adekvatna finansijska istraga, u kojoj niko ne smije biti zaštićen. Konačan rezultat mora biti pravosnažna osuđujuća krivična presuda. Ako svega ovoga ne bude, to će biti veliki korak unazad. U najkraćem, slučaj koji ste pomenuli je test povjerenja javnosti u nadležne institucije.

Možemo reći da su crnogorske institucije zadužene za ovu borbu djelimično opremljene, u smislu tehničkih kapaciteta i znanja, sigurno više nego ikada ranije, ali s druge strane, da ponovim, potrebna su i dodatna ulaganja. Takođe, saradnja sa partnerskim službama, kako država, tako i regionalnih i međunarodnih organizacija jeste nužan preduslov za adekvatnu borbu protiv kriminala. Nijedna država ne može sama izaći na kraj sa transnacionalnim organizovanim kriminalom. Stepen te saradnje mjeri se povjerenjem koje partnerske službe imaju u naše organe. Rekao bih da ta saradnja nikad nije bila na većem nivou.

MONITOR: Da li ste zadovoljni rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije u proteklih 16 mjeseci?

SEKULOVIĆ: Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, koju bi pratile pravovremene finansijske istrage, jeste srce pregovaračkih poglavlja 23 i 24. Dakle, radi se o testu za crnogorske institucije, u prvom redu za Upravu policije, kao organa za otkrivanje i Tužilaštvo, kao organa gonjenja, pod političkim kišobranom izvršne vlasti. Vlada mora imati nulti stepen tolerancije na korupciju, te prepoznati potrebe navedenih organa kako bi ova borba bila efikasna. Naravno, i druge institucije imaju važnu ulogu, ovdje prvenstveno mislim na Skupštinu Crne Gore, Sudski i Tužilački savjet.

Crnogorske institucije zadužene za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, pogotovo korupcije na visokom nivou, moraju biti ojačane. Bez snažnih, profesionalnih i odgovornih institucija nema moderne države, odnosno države koja može ući u porodicu razvijenih država Evropske unije.

Upliv organizovanih kriminalnih grupa u crnogorske institucije postoji. Borba protiv korupcije na visokom nivou zaostaje, puni efekti finansijskih istraga izostaju. Mehanizmi za sprečavanje pranja novca su neadekvatni. Bez obzira na to, naše institucije imaju određene kapacitete i pokazuju rezultate, koji su, između ostalog, prepoznati i u izvještaju Evropske Komisije o Crnoj Gori.

Ono što se od nas očekuje jeste da sačuvamo institucionalnu memoriju i stabilnost organa. Promjene, kako u personalnom smislu, tako i u strateško-sistemskom pristupu, koje bi pratilo i adekvatno budžetiranje naš su zadatak i prirodna posljedica ubrzanja evropskog puta.

Institucije moraju pokazati neselektivnost dokazujući da su sposobne i voljne da se bore protiv svih devijacija ili, u najkraćem, da djeluju protiv počinilaca krivičnih djela kada pričamo o korupciji iz bivše, trenutne i svake buduće vlasti.

S druge strane, javnost bi trebala da ima razumijevanje za ovaj komplikovani proces, da bude kritički orijentisana i da vrši legitiman pritisak, ali da ipak sačuva integritet institucija u mogućoj mjeri.

Dakle, djelimično sam zadovoljan rezultatima.

MONITOR: Šta je MUP uradio u prethodnom periodu?

SEKULOVIĆ: Iz ugla Ministarstva unutrašnjih poslova možemo reći da je urađeno dosta. Donijet je sistemski i reformski Zakon o unutrašnjim poslovima, ozbiljno je pristupljeno Strategiji upravljanja ljudskim resursima u Upravi policije, Vladi je upućen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u MUP-u, kao i nova Strategija razvoja Uprave policije. Svi ovi akti su umreženi i pogađaju adekvatno cilj, a to je stvaranje pravnog i strateškog okvira kako bismo dobili željene rezultate. U najkraćem, postavljen je zdrav temelj.

Neselektivno smo krenuli u obračun sa organizovanim kriminalnim grupama, čemu svjedoče brojna otkrivanja krivičnih djela i počinilaca. S druge strane, kao nosilac izrade nove Procjene opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA), otvoreno smo javnosti prezentovali sve izazove i rizike koji postoje.

MONITOR: To ipak nije dovoljno. Šta dalje?

SEKULOVIĆ: Za adekvatne rezultate magična cifra je 300. Osnov borbe protiv organizovang kriminala i korupcije bi činili 200 visoko obučenih, sposobnih i voljnih profesionalaca za borbu protiv organizovanog i teškog kriminala, 50 profesionalaca za korupciju na visokom nivou i 50 profesionalaca za finansijske  istrage. Njih 300, uz podršku kolega iz Specijalnih i istražnih metoda iz sajber kriminala, činili bi tzv. „tvrdo jezgro“ borbe protiv ovih pošasti.

Iako su određeni organi po slovu zakona najodgovorniji i najpozvaniji da isporuče rezultate, sistem mora funkcionisati kao cjelina. Mi u MUP-u vjerujemo da smo, radeći na Strategiji za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, kreirali model te cjeline.

Pored toga, potrebno je obezbijediti adekvatno finansiranje i tehničku opremljenost u cilju postizanja efikasnih rezultata.

Ono što je obaveza nosećih organa u borbi protiv korupcije, pa i MUP-a, je da očiste svoje redove od mafije.

MONITOR: Formiranje manjinske vlade upravo je okončano. Da li ste učestvovali u pregovorima i hoćete li pokrivati neko mjesto u vladi?

SEKULOVIĆ: Nisam bio akter pregovora o formiranju manjinske vlade, što je i prirodno s obzirom na to da sam nestranačka ličnost. Imao sam komunikaciju sa mandatarom, u kojoj smo razmijenili mišljenja i poglede na aktuelne i buduće političke procese. Ostavio bih mandataru da izađe sa spiskom imena na koja računa.

MONITOR: Kako vidite taj model izlaska iz političke krize?

SEKULOVIĆ: Manjinska vlada sigurno nije idealno rješenje, ali moje mišljenje je da u ovakvom političkom momentu idealnog rješenja i nema. Izbori su svakako najlegitimnije rješenje, ali s obzirom na društveni, politički, pa i pravno-institucionalni ambijent,  rizičan i neodgovoran izlaz koji bi u suštini bio puko prebacivanje odgovornosti i, po mom skromnom sudu, sa jednakim ili sličnim ishodom u smislu izbornog rezultata. Ovakva manjinska vlada, ukoliko bude dobila povjerenje parlamenta, bez obzira što smo u Crnoj Gori imali iskustva s manjinskim vladama, jeste jedna sui generis politička realnost koju će pratiti brojni izazovi sa neizvjesnim rezultatima.

Ako manjinska vlada bude poligon borbe partikularnih interesa, koja će služiti za pripremu što boljeg izbornog rezultata aktera koji budu u njoj, onda imamo problem.

Ukoliko manjinska vlada bude fokusirana na dalju izgradnju i jačanje institucija, društvenu inkluziju, otvaranje prostora za dijalog i racionalnu debatu, onda će sebe ugraditi u temelje ponovnog otvaranja evropske perspektive Crne Gore.

Smatram da država zasnovana na liberalno-demokratskim principima nema alternativu. Ovo ne znači ideologiziranu, dogmatiziranu državu već državu sa jakim institucijama, zasnovanu na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava i sloboda, koja je sposobna da svoje protivrječnosti rješava na demokratski način. U najkraćem, manjinska vlada je izazov i šansa.

MONITOR: Da li se na taj način DPS vraća na vlast?

SEKULOVIĆ: DPS se vraća u političku igru i to je činjenica. Formulisaću to na sljedeći način: svi parlamentarni politički akteri se mogu vratiti u političku igru, ako to žele. Kada ovo kažem, mislim da manjinska vlada nije smetnja da skladno funkcioniše odnos zakonodavne i izvršne vlasti, pogotovo u dijelu izbora Vrhovnog državnog tužioca, sudija Ustavnog suda, članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, izbornog zakonodavstva. Takođe, ne vidim zašto bi manjinska vlada sebe zatvarala za moguća proširenja, pogotovo ukoliko joj mandat bude trajao do redovnih parlamentarnih izbora.

Dakle, u političku igru se vraćaju svi koji žele da participiraju, ali da bi sve ovo imalo smisla, političke partije moraju držati ruke dalje od institucija. Kada ovo kažem, mislim na partijsko zarobljavanje institucija koje urušava izgradnju države. Znaju se granice legitimnog uticaja političkih subjekata i one se moraju poštovati. Nakon pada Berlinskog zida našem društvu se ukazivala velika šansa, želim da vjerujem da sadašnju priliku nećemo ispustiti. Nadam da će prevagu odnijeti svijest o javnom interesu.

MONITOR: U aktuelnoj, odlazećoj Vladi, od ustoličenja mitropolita Joanikija,  stekao se utisak da premijer Zdravko Krivokapić nije bio zadovoljan vašim angažmanom, a potom i Ministarstvom vanjskih poslova. U čemu je bio suštinski problem?

SEKULOVIĆ: Na Vaše pitanje bih odgovorio ovako: sa određenim principima i vrijednostima sam ušao u Vladu i njih sam se držao sve vrijeme. Mislim da su moji stavovi bili jasni kako u periodu prije 4. decembra 2020. godine, tako i 5. septembra 2021. godine, i isti su kao ovi koje iznosim u vašem intervjuu.

MONITOR: Kako vidite dosadašnji rad odlazeće Vlade?

SEKULOVIĆ: Dozvolićete mi da kao aktivni sudionik u procesu ipak primarno komentarišem iz ugla ministarstva na čijem sam čelu, a biće prilike u narednom periodu i za dublje analize.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo