Povežite se sa nama

OKO NAS

SEZONA NA PRAGU, ULCINJ U POLUVANREDNOM STANJU: Nova vlast, stare nevolje

Objavljeno prije

na

Za prvomajske praznike na ulcinjskoj rivijeri bilo je oko 20.000 gostiju i posjetilaca iz zemlje i regiona. Bio je to veoma dobar znak da bi ova sezona trebalo da bude rekordna. Tako su bar tvrdili iz lokalne Turističke organizacije (TO).

Ali, samo dvije sedmice kasnije desilo se najgore. ,,Izvjestan broj gostiju, koji je boravio u Ulcinju, napustio je grad”, rekao je direktor TO Fuad Hadžibeti.

Tri dana zaredom u užem dijelu grada nije bilo vode. Time su bili revoltirani i turisti i građani koji su se snalazili kako su znali i umjeli. Nijednu informaciju nijesu mogli dobiti iz lokalne uprave, dok su iz Javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija tek apelovali na – strpljenje.

Isto to već nedjeljama čine iz CEDIS-a, jer su gradske ulice raskopane, a saobraćajne gužve sve nepodnošljivije. „Grad nam liči na Kandahar ili ratni Vukovar, a niko ni prstom da mrdne”, komentarišu Ulcinjani na društvenim mrežama izražavajući zabrinutost da se ovi radovi neće završiti do početka glavne turističke sezone. Za grad čiji žitelji 80 odsto novca zarade u sezoni, tako nešto je izuzetno zabrinjavajuće.

,,U potpunosti razumijemo revolt građana jer je djelimično narušeno funkcionisanje saobraćaja na dionicama izvođenja radova, ali tražimo razumijevanje jer se radi o projektu od kojeg će kompletno područje grada imati višestruke benefite”, poručili su iz CEDIS-a.

Navodi se da će ulaganja u poboljšanje elektro-mreže dostići cifru od oko dva miliona eura, te da Ulcinj neće imati problema sa snadbjevanjem strujom u špicu sezone kada na ulcinjskoj rivijeri ljetuje u jednom danu preko 120.000 gostiju.

Iz Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA saopštili su da nema objašnjenja za haos koji su građani Ulcinja ovih dana primorani da trpe. ,,Mi u URA smo svjesni da su lični interesi stare-nove koalicije daleko ispred javnog interesa, kojeg, da budemo realni, i nema u ovoj koaliciji. Zato, krajnje je vrijeme da građani Ulcinja polaku okrenu leđa jednoj neodgovornoj garnituri političara”, naveli su iz ove političke grupacije.

A upravo ove sedmice Ulcinj je, nakon više od tri mjeseca od održavanja lokalnih izbora, dobio novog gradonačelnika, Ljora Nrekića iz Demokratske partije socijalista. On je predsjednik Opštinskog odbora te stranke i bio je nosilac liste na izborima u februaru.

,,Po prvi put u istoriji predstavnik naše stranke biće predsjednik Opštine Ulcinj”, rekao je visoki funkcioner DPS-a Ljuiđ Škrelja.

Tako nešto je bilo očekivano, prije svega zbog nesaradnje albanskih nacionalnih stranaka koje su osvojile većinu mjesta u lokalnom parlamentu (18 od ukupno 33), ali će sve one, ipak, biti zajedno u vlasti (Nova demokratska snaga Forca, koalicija stranaka okupljenih oko Demokratske partije i Demokratrska unija Albanaca). Pride, još i Socijaldemokrate i Bošnjačka stranka. Vladajući savez imaće čak 91 odsto podrške u Skupštini opštine.

U DPS-u, koji su napravili ovu, kako se u Ulcinju popularno naziva, Đurđevdansku koaliciju (pregovori o raspodjeli ključnih funkcija su obavljeni 6. maja), smatraju da je ovoj opštini potreban najširi savez kako bi se čitava energija usmjerila na razvoj i velike investicije koje predstoje, a ne na međusobne svađe i razmirice.

Ostaje da se vidi kako će sve to funkcionisati, kao što je činjenica da je investicioni talas u Ulcinju zaista krenuo.

Tako su već prvi gosti sa zapadnog tržišta stigli u kompleks Holiday Village Montenegro, kojim će upravljati hotelska kompanija Karisma Hotels & Resorts.

,,Ovo je strateški projekat za opštinu Ulcinj, jer on označava početak obnove ulcinjskog turizma”, kaže turistički radnik Aleksandar Jacović.

Jer, već je najavljeno da nakon ljeta počinje rekonstrukcija hotela Olimpik, te bungalova hotela Lido, a da će za sezonu 2020. biti izgrađen hotel Lido, koji će imati pet zvjezdica. Na taj način na početku Velike plaže biće oko tri hiljade kreveta u visokokvalitetnim hotelima, što je prethodnih decenija bio najveći nedostatak ovog grada. Za grad kao što je Ulcinj, gdje kapaciteti u hotelima trenutno čine tek oko tri odsto ukupnih smještajnih kapaciteta, to je ogroman napredak.

Direktor za razvoj Karisma Nemanja Kostić kaže da ova kompanija sarađuje sa najvećim svjetskim turoperatorom, njemačkim TUI-jem, što, kako ističe, govori o kvalitetu kojem teže i koji postižu.

„U ovoj godini očekujemo popunjenost kapaciteta više od 90 odsto, zaključno sa oktobrom. Sezona će trajati šest mjeseci, znatno duže od dosadašnjeg prosjeka boravka gostiju u ovom dijelu primorja”, navodi Kostić i dodaje da su njihovi gosti dominantno iz zemalja Zapadne Evrope i da će im to biti prvi put da posjećuju Crnu Goru.

A iz kompanije Voli, koja je na 15 godina zakupila zemljište od 70 hektara u Šasu, saopšteno je da će ove godine izvršiti probnu proizvodnju povrća, te da će postaviti 1.500 do 2.000 metara kvadratnih plastenika, takođe za probnu proizvodnju.

Planira se da se na tom prostoru ove godine investira nešto manje od pola miliona eura.

Od naredne godine će se sijati i saditi, a oko 2025. godine predviđa se početak prerade. Procjena je da će do tada biti dovoljno proizvoda, odnosno sirovina sa zakupljenog prostora, kao i iz otkupa sa plodnog Anamalskog područja.

U toku je, inače, rekonstrukcija treće dionice na putu koji od Ulcinja vodi prema državnoj granici sa Albanijom. Očekuje se da će radovi na putu kojim u ovaj grad stiže najviše turista, a koji su vrijedni oko sedam miliona eura, biti završeni tek nakon sezone.

Za to vrijeme intenzivno se u Ulcinju gradi. I to najčešće nelegalno, dok je sudeći po podacima koje je saopštilo Ministarstva održivog razvoja i turizma, interesovanje vlasnika bespravno podignutih objekata za legalizaciju veoma slabo. Naime, do sada je u toj opštini podnijeto samo 140 zahtjeva, što je isuviše malo ukoliko se zna da je broj nelegalnih objekata zvanično oko pet hiljada. Stvarni broj je veći bar za još dvije hiljade.

Rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju je 15. jul ove godine i, kako navode iz Ministarstva, on neće biti produžavan.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo