Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ GRADONAČELNIKA CETINJA: Fabrika magle

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović praznike je proveo radno, neumorno promovišući – samog sebe. Nakon što se propisno samonahvalio sredinom decembra, tokom uručenja nagrade koju je prijestonica dobila za najbolju praksu u lokalnoj samoupravi, konkretnije za stvaranje povoljnog poslovnog okruženja za privlačenje investicija, Bogdanović je i 2015. započeo promocijom vlastitog lika.

U intervjuu Vijestima, tokom prvih dana Nove, gradonačelnik Bogdanović se predstavio kao preporoditelj Cetinja, zaslužan za 100 novih radnih mjesta u privredi. Usput, opet je, jedan po jedan, najavio svih onih desetak razvojnih projekata koje najavljuje otkako je preuzeo tu funkciju prije tačno četiri godine, u decembru 2010. Po Bogdanoviću, 2015. će biti posebno berićetna za Cetinje, pa će ti projekti konačno i početi da se realizuju. Spisak je dug: novi hotel na Njegušima, komercijalni centar ,,sa više sadržaja”, ,,Porto Skadar Lake, moderan rizort u čiju će gradnju biti uloženo gotovo 90 miliona eura”, rekonstruisano bivše rusko poslanstvo u kojem će biti i sjedište Ministarstva vanjskih poslova, novi objekti u okviru Univerzitetskog kompleksa fakulteta umjetnosti, rekonstruisani Studentski trg, fudbalski stadion Sveti Petar Cetinjski… Nekom bi trebala decenija za sve to, Bogdanoviću, eto, samo ova 2015. Ukoliko, naravno, ne ode na mjesto ministra kulture, kako to ovih dana najavljuju mediji.

Dok gradonačelnik Cetinja priča novogodišnje bajke o privrednom procvatu Cetinja u njegovo doba i razvoju koji tek čeka taj grad, revizija opštine pokazuje da Bogdanović ni ulice ne bi mogao popločati bez pozajmica koje mu servira vrh DPS-a. Cetinje za sada gomila samo kredite.

Prema izvještaju DRI koji je objavljen krajem prošle godine, kada je opština od DRI dobila negativan nalaz, Cetinje je zaduženo ukupno – 6.680.462 eura. Radi se o kreditima kod poslovnih banaka i Investiciono razvojnog fonda (IRF). Prema izvještaju, ti su krediti uzeti u periodu od 2008. godine do danas. Neizmirene obaveze opštine Cetinje na kraju 2013. godine, prema izvještaju su veće i iznose 7.396.960 eura.

Dugovi Cetinja su počeli da rastu nakon što je 2006. sa vlasti otišao Liberalni savez. Dug je tada bio oko 760 hiljada eura, dok je na kraju 2010. bio otprilike koliko i danas – 6.770.000 eura.

Iz Bogdanovićeve percepcije, sve je ravno do Lovćena. ,,Želio bih naglasiti da Prijestonica Cetinje danas ima zavidan kreditni rejting kod finansijskih institucija, pri čemu smo kvalifikovani kao bonitetan i pouzdan partner za buduće aktivnosti i saradnju” kazao je sredinom decembra prošle godine. Bravo.

Zorica Martinović,odbornica Pozitivne Crne Gore (PCG) u cetinjskom parlamentu, kaže da nije novost da Bogdanović vodi politiku baziranu isključivo na obećanjima koja, kako kaže, često ulaze u domen naučne fantastike.

,,Imali smo priliku da se uvjerimo u to kroz čuvenu najavu otvaranja fabrike čokolade, koja je, kako je obećavano, trebalo da omogući otvaranje novih radnih mjesta. Od fabrike ništa, pa se sada, kako saznajemo prethodnih dana, čeka novi investitor”, napominje ona.

Bogdanović je u intervjuu Vijestima najavio da ima informacije da će neki drugi ukrajinski investitor uložiti u Cetinje umjesto kompanije koja je trebalo da investira u fabriku čokolade. Gradonačelnik za sada zna samo da će to biti ukrajinski investitor, a u šta će da uloži valjda i nije važno. Glavno je da može da se izreklamira. To se zove strateški razvoj.

,,Za vrijeme Bogdanovićeve vladavine dug opštine je utrostručen. Očigledno da takav način vođenja politike, baziran na zaduživanju i lažnim obećanjima, jesu upravo reference koje kadrove DPS-a preporučuju iz jedne u drugu fotelju, pa i ministarsku”, kaže sa Monitor Zorica Martinović. ,,Cetinjani odlično znaju u kakvom gradu žive i u kojim uslovima prehranjuju svoje porodice. Zadnji snijeg je u potpunosti zaokružio sliku. Politikom koju reprezentuje Bogdanović građani Cetinja drže se u stanju zavisnosti od socijalnih davanja, koja se nažalost dijele po partijskom a ne socijalnom kartonu. Cetinjani dobro znaju da je obećanje ludom radovanje”, kaže ona.

Niko od sagovornika koje smo kontaktirali nije siguran o kojih je 100 novih radnih mjesta u privredi Cetinja govorio Bogdanović. Prema reviziji, očito je samo da Bogdanović poput svih DPS gradonačelnika gomila administraciju, sa posebnim trendom rasta zapošljavanja u predizbornim mjesecima.

Sistematizacijom su, navodi se u izvještaju DRI, predviđena 263 radna mjesta, a krajem izborne 2013. bilo ih je 281. Od toga je 62 bilo zapošljeno na određeno vrijeme. Opština je nastavila da zapošljava i 2014. Tokom novogodišnjih praznika raspisan je novi krug oglasa za posao u lokalnoj administraciji, bez obzira i na nedavne naloge Vlade da se administracija smanjuje.

Izvještaj DRI je potvrdio i tvrdnje MANS-a da je uoči izbora na Cetinju, u novembru 2013, Vlada u tu opštinu „upumpala” oko milion i po eura. Transferima iz budžeta Vlada je preusmjerila prestonici oko 1,2 miliona eura, što je čak tri puta više nego što je bilo planirano budžetom cetinjske opštine za tu godinu. Pozajmimcamma iz Egalizacionog fonda odobreno je dodatnih 360 hiljada eura.

MANS je tada ukazao da su te transakcije nove po¬tvr¬de sum¬nji da vladajući DPS novac iz državne kase zloupotrebljava kako bi održao vlast.

Bogdanović se za sada može pohvaliti tek sa nekoliko ,,infrastrukturnih projekata”, kako voli da ih krsti, poput izgradnje kružnog toka (kog Cetinjani krste ,,ničim izazvan”) zaobilaznica, gradska tržnica…

Ne bi se moglo reći da je i za te projekte zaslužan Bogdanovićev preduzetnički duh. Šifra je – dobra konekcija sa vladom. Potpomognuta našim parama. Bogdanović je kao što je poznato, osim što je poslanik DPS, i zet visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića.

Prema izvještaju DRI Ministarstvo saobraćaja je prijestonici je u izbornoj 2013. godini prenijelo 1.200.000 eura ,,za finansiranje radova na rekonstrukciji postojećih ulica na Cetinju i to: Grahovske ulice, Ulice Ivana Crnojevića, Mojkovačke ulice i dijela regionalnog puta Cetinje – Kotor”. Ministarstvo održivog razvoja tada je Cetinju uplatilo 418. 000 eura za rekonstrukciju ruskog poslanstva koje Bogdanović sada najavljuje za ovu godinu, Ministarstvo poljoprivrede 34 hiljade…

Šta se desilo sa svim tim novcem nije najjasnije, pošto administracija na čelu sa Bogdanovićem ne poštuje zakone kada su u pitanju procedure finansijskog poslovanja, od prekoračenja troškovnika za privilegije, preko javnih nabavki mimo zakona, do neadekvatne evidencije novčanih transakcija. Zbog toga je i dobila negativnu ocjenu DRI.

DRI između ostalog navodi da 200.000 eura, od onih 1.200.000 od Ministarstva saobraćaja, koje je trebalo uplatiti UNDP-u nijesu uplaćene do početka 2014. godine, kada je rađena revizija, iako je bila u obavezi.

Ono što se Bogdanoviću mora priznati je odličan opštinski sajt i rad na političkom marketingu. Njegove i fotografije Cetinja iz njegovih bajki – čista petica.

Fabrika magle.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo