Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ GRADONAČELNIKA CETINJA: Fabrika magle

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović praznike je proveo radno, neumorno promovišući – samog sebe. Nakon što se propisno samonahvalio sredinom decembra, tokom uručenja nagrade koju je prijestonica dobila za najbolju praksu u lokalnoj samoupravi, konkretnije za stvaranje povoljnog poslovnog okruženja za privlačenje investicija, Bogdanović je i 2015. započeo promocijom vlastitog lika.

U intervjuu Vijestima, tokom prvih dana Nove, gradonačelnik Bogdanović se predstavio kao preporoditelj Cetinja, zaslužan za 100 novih radnih mjesta u privredi. Usput, opet je, jedan po jedan, najavio svih onih desetak razvojnih projekata koje najavljuje otkako je preuzeo tu funkciju prije tačno četiri godine, u decembru 2010. Po Bogdanoviću, 2015. će biti posebno berićetna za Cetinje, pa će ti projekti konačno i početi da se realizuju. Spisak je dug: novi hotel na Njegušima, komercijalni centar ,,sa više sadržaja”, ,,Porto Skadar Lake, moderan rizort u čiju će gradnju biti uloženo gotovo 90 miliona eura”, rekonstruisano bivše rusko poslanstvo u kojem će biti i sjedište Ministarstva vanjskih poslova, novi objekti u okviru Univerzitetskog kompleksa fakulteta umjetnosti, rekonstruisani Studentski trg, fudbalski stadion Sveti Petar Cetinjski… Nekom bi trebala decenija za sve to, Bogdanoviću, eto, samo ova 2015. Ukoliko, naravno, ne ode na mjesto ministra kulture, kako to ovih dana najavljuju mediji.

Dok gradonačelnik Cetinja priča novogodišnje bajke o privrednom procvatu Cetinja u njegovo doba i razvoju koji tek čeka taj grad, revizija opštine pokazuje da Bogdanović ni ulice ne bi mogao popločati bez pozajmica koje mu servira vrh DPS-a. Cetinje za sada gomila samo kredite.

Prema izvještaju DRI koji je objavljen krajem prošle godine, kada je opština od DRI dobila negativan nalaz, Cetinje je zaduženo ukupno – 6.680.462 eura. Radi se o kreditima kod poslovnih banaka i Investiciono razvojnog fonda (IRF). Prema izvještaju, ti su krediti uzeti u periodu od 2008. godine do danas. Neizmirene obaveze opštine Cetinje na kraju 2013. godine, prema izvještaju su veće i iznose 7.396.960 eura.

Dugovi Cetinja su počeli da rastu nakon što je 2006. sa vlasti otišao Liberalni savez. Dug je tada bio oko 760 hiljada eura, dok je na kraju 2010. bio otprilike koliko i danas – 6.770.000 eura.

Iz Bogdanovićeve percepcije, sve je ravno do Lovćena. ,,Želio bih naglasiti da Prijestonica Cetinje danas ima zavidan kreditni rejting kod finansijskih institucija, pri čemu smo kvalifikovani kao bonitetan i pouzdan partner za buduće aktivnosti i saradnju” kazao je sredinom decembra prošle godine. Bravo.

Zorica Martinović,odbornica Pozitivne Crne Gore (PCG) u cetinjskom parlamentu, kaže da nije novost da Bogdanović vodi politiku baziranu isključivo na obećanjima koja, kako kaže, često ulaze u domen naučne fantastike.

,,Imali smo priliku da se uvjerimo u to kroz čuvenu najavu otvaranja fabrike čokolade, koja je, kako je obećavano, trebalo da omogući otvaranje novih radnih mjesta. Od fabrike ništa, pa se sada, kako saznajemo prethodnih dana, čeka novi investitor”, napominje ona.

Bogdanović je u intervjuu Vijestima najavio da ima informacije da će neki drugi ukrajinski investitor uložiti u Cetinje umjesto kompanije koja je trebalo da investira u fabriku čokolade. Gradonačelnik za sada zna samo da će to biti ukrajinski investitor, a u šta će da uloži valjda i nije važno. Glavno je da može da se izreklamira. To se zove strateški razvoj.

,,Za vrijeme Bogdanovićeve vladavine dug opštine je utrostručen. Očigledno da takav način vođenja politike, baziran na zaduživanju i lažnim obećanjima, jesu upravo reference koje kadrove DPS-a preporučuju iz jedne u drugu fotelju, pa i ministarsku”, kaže sa Monitor Zorica Martinović. ,,Cetinjani odlično znaju u kakvom gradu žive i u kojim uslovima prehranjuju svoje porodice. Zadnji snijeg je u potpunosti zaokružio sliku. Politikom koju reprezentuje Bogdanović građani Cetinja drže se u stanju zavisnosti od socijalnih davanja, koja se nažalost dijele po partijskom a ne socijalnom kartonu. Cetinjani dobro znaju da je obećanje ludom radovanje”, kaže ona.

Niko od sagovornika koje smo kontaktirali nije siguran o kojih je 100 novih radnih mjesta u privredi Cetinja govorio Bogdanović. Prema reviziji, očito je samo da Bogdanović poput svih DPS gradonačelnika gomila administraciju, sa posebnim trendom rasta zapošljavanja u predizbornim mjesecima.

Sistematizacijom su, navodi se u izvještaju DRI, predviđena 263 radna mjesta, a krajem izborne 2013. bilo ih je 281. Od toga je 62 bilo zapošljeno na određeno vrijeme. Opština je nastavila da zapošljava i 2014. Tokom novogodišnjih praznika raspisan je novi krug oglasa za posao u lokalnoj administraciji, bez obzira i na nedavne naloge Vlade da se administracija smanjuje.

Izvještaj DRI je potvrdio i tvrdnje MANS-a da je uoči izbora na Cetinju, u novembru 2013, Vlada u tu opštinu „upumpala” oko milion i po eura. Transferima iz budžeta Vlada je preusmjerila prestonici oko 1,2 miliona eura, što je čak tri puta više nego što je bilo planirano budžetom cetinjske opštine za tu godinu. Pozajmimcamma iz Egalizacionog fonda odobreno je dodatnih 360 hiljada eura.

MANS je tada ukazao da su te transakcije nove po¬tvr¬de sum¬nji da vladajući DPS novac iz državne kase zloupotrebljava kako bi održao vlast.

Bogdanović se za sada može pohvaliti tek sa nekoliko ,,infrastrukturnih projekata”, kako voli da ih krsti, poput izgradnje kružnog toka (kog Cetinjani krste ,,ničim izazvan”) zaobilaznica, gradska tržnica…

Ne bi se moglo reći da je i za te projekte zaslužan Bogdanovićev preduzetnički duh. Šifra je – dobra konekcija sa vladom. Potpomognuta našim parama. Bogdanović je kao što je poznato, osim što je poslanik DPS, i zet visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića.

Prema izvještaju DRI Ministarstvo saobraćaja je prijestonici je u izbornoj 2013. godini prenijelo 1.200.000 eura ,,za finansiranje radova na rekonstrukciji postojećih ulica na Cetinju i to: Grahovske ulice, Ulice Ivana Crnojevića, Mojkovačke ulice i dijela regionalnog puta Cetinje – Kotor”. Ministarstvo održivog razvoja tada je Cetinju uplatilo 418. 000 eura za rekonstrukciju ruskog poslanstva koje Bogdanović sada najavljuje za ovu godinu, Ministarstvo poljoprivrede 34 hiljade…

Šta se desilo sa svim tim novcem nije najjasnije, pošto administracija na čelu sa Bogdanovićem ne poštuje zakone kada su u pitanju procedure finansijskog poslovanja, od prekoračenja troškovnika za privilegije, preko javnih nabavki mimo zakona, do neadekvatne evidencije novčanih transakcija. Zbog toga je i dobila negativnu ocjenu DRI.

DRI između ostalog navodi da 200.000 eura, od onih 1.200.000 od Ministarstva saobraćaja, koje je trebalo uplatiti UNDP-u nijesu uplaćene do početka 2014. godine, kada je rađena revizija, iako je bila u obavezi.

Ono što se Bogdanoviću mora priznati je odličan opštinski sajt i rad na političkom marketingu. Njegove i fotografije Cetinja iz njegovih bajki – čista petica.

Fabrika magle.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo