Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIKA BEZ POVJERENJA: Samo bitka za mandate

Objavljeno prije

na

Malo ko je, osim samih Albanaca, tokom usaglašavanja novog izbornog zakonodavstva posljednjih godina, obraćao pažnju na upozorenja da ukidanje posebne izborne jedinice za Albance može narušiti pravo tog naroda da u parlamentu ima svoje zastupnike. Nova izborna pravila prisilila su političke predstavnike Albanaca da sklapaju različite saveze, najčešće sa samo jednim zajedničkim ciljem – doći do mandata. Sad gledamo posljedice: svađu među albanskim političarima oko „rotacija” poslanika na koje su prinuđeni jer su osvojili svega dva poslanička mandata.

Koalicije su bile neminovne što se jasno vidi na primjeru Demokratske unije Albanaca, koja je sa oko 2800 glasova ostala bez poslaničkog mjesta. Predstavnicima Albanaca ne može se zamjeriti ni to da nijesu ispravno predvidjeli sopstvene domete – predizbornim sporazumima uredno su predvidjeli mogućnost da, ako ne bude mandata koje će dijeliti, dijele vrijeme jednog mandata.

Od posljednjih parlamentarnih izbora u oktobru su prošle dvije godine i očekivalo se da lideri Demokratskog saveza u Crnoj Gori i Građanske inicijative, Mehmet Bardhi i Vaselj Siništaj na poslaničkim mjestima zamijene poslanika Albanske alternative Nika Đeljošaja, odnosno potpredsjednika Force Gencija Nimanbegua. Zasad – ništa. Oni koji su zasjeli u poslaničke klupe, neće da se maknu.

Predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori Mehmet Bardhi u izjavi za Monitor objašnjava da je uoči izbora 2012. njegova partija razgovarala o sporazumu sa Demokratskom partijom Fatmira Đeke svjesna činjenice da po novom Zakonu o izboru odbornika i poslanika ni jedna partija koja okuplja Albance ne može samostalno dobiti mandat. Nakon što su se dogovorili da mandate i finansijska sredstva dijele na pola, iz Demokratske partije su ih obavijestili da već imaju sporazum sa Albanskom alternativom, tako da su na kraju koalicioni sporazum potpisala tri subjekta: Demokratski savez, Demokratska partija i Albanska alternativa.

Precizirano je da prvi mandat tokom prve dvije godine koriste Demokratska partija i Albanska alternativa – po godinu svaka od njih – a da naredne dvije godine poslaničko mjesto pripada DS u CG.

„Mandat se obračunava od dana objavljivanja zvaničnih rezultata izbora. Nakon isteka dvije godine, poslanik koji je koristio mandat daje ostavku kako bi korišćenje mandata nastavio drugi sa izborne liste”, piše u Sporazumu.

Sporazum tri albanske partije predat je Državnoj izbornoj komisiji i na osnovu tog dokumenta, u skladu sa zakonom, potvrđena je izborna lista Albanske koalicije. Osvojili su jedan mandat, koji je za početak pripao nosiocu liste Fatmiru Đeki.

Da se može desiti da zaškripi u poštovanju sporazuma vidjelo se još kad je, nakon lokalnih izbora u Ulcinju, Fatmir Đeka izabran za predsjednika opštine Ulcinj, pa je podnio ostavku na poslaničku funkciju. Državna izborna komisija dodijelila je mandat Niku Đeljošaju iz Albanske alternative, petom na izbornoj listi, uz obrazloženje da su konsultovali predizborni sporazum.

„DIK nije imala pravo da me preskače. Kako su mogli da odrede kandidata koji je bio na petom mjestu izborne liste, a da ne traži saglasnost onoga ko je bio drugi” kaže Mehmet Bardhi i naglašava da „niko živ iz DS u CG nije mislio da će se desiti da neko ne poštuje sporazum”. On primjećuje da je kontradiktorno da koalicioni sporazum bude uslov za priznavanje izborne liste dok Ustav propisuje da mandat pripada poslaniku, ali, kako kaže, to je neka druga priča.

„Koalicioni sporazum je o jasan. Nik Đeljošaj uzurpira to mjesto već dva mjeseca. Krajem decembra poslao sam im zahtjev da poštuju sporazum i ispune sve odredbe. Očekujem čak i danas da budu razumni”, kaže Bardhi.

U međuvremenu je Demokratska partija Fatmira Đeke pozvala poslanika Nika Đeljošaja da podnese ostavku. Kazali su i kako su odlučni da u potpunosti realizuju potpisani sporazum sa Albanskom alternativom i Demokratskim savezom u Crnoj Gori. „Uvjereni smo da se samo na taj način može osnažiti naš savez, povjerenje među nama i onih koji su nam dali glasove”, istakli su iz DP.

,,Ne postaje se poslanik preko medija, praveći cirkus”, kazao je Nik Đeljošaj koji još sjedi na poslaničkom mjestu. Upućeni smatraju da njegovo ponašanje urušava povjerenje među političkim predstavnicima Albanaca.

Problematičan je i drugi mandat koji albanski predstavnici imaju u parlamentu. Vaselj Siništaj, nosilac liste Građanske inicijative sa izborne liste Albanske koalicije ,,Forca za jedinstvo”, pozvao je nedavno Novu Demokratsku Snagu – Forca i poslanika Genci Nimanbegua da ,,napokon podnese ostavku i omogući obavljanje poslaničke funkcije kandidatu Građanske inicijative”, prenio je portal Ul-info.com.

,,Podsjećam vas, da ste već 60 dana nezakonito, mimo Političkog sporazuma i Aneksa istog, uzurpirali mjesto u poslaničkim klupama”, kazao je Siništaj u otvorenom pismu. Upozorio je da ovakvo ponašanje nanosi ,,ogromnu štetu pokušaju ujedinjenja albanskih nacionalnih subjekata” i naglasio da Forca ne treba da zaboravi da će izbora opet biti. Na kraju otvorenog pisma Siništaj je poručio Nimanbeguu da ne dozvoli da nadležni sud presudi ko je u pravu a ko ne, jer tada, kaže, svi postaju gubitnici.

Slično upozorenje upućuje i Mehmet Bardhi. ,,Posljedice mogu biti ozbiljne, prije svega po Albance u Crnoj Gori, ali i po kompletan izborni sistem. Ako se potpisani dokumenti ne poštuju – ko će biti spreman da potpiše neki budući sporazum”.

Sve dok dosezanje mandata bude početak i kraj politike, uključujući i sklapanje koalicija, DPS može mirno da spava. S vremena na vrijeme, DPS-ovi koalicioni partneri iz manjinskih partija glasnu se kako su nezadovoljni načinom na koji ih tretira veliki partner. Razlog za to, po pravilu su neke funkcije ili radna mjesta koja im DPS nije obezbijedio ili neki slični dometi borbe za demokratiju.

Iako rutinski uspijeva da nametne sliku kako je nadmoćno pobijedio na izborima, DPS u parlamentu ima ,,samo” 30 poslanika. Koaliciji oko te partije pripada još osam mandata SDP-a i jedan Liberalne partije. HGI ima jedan, Bošnjačka stranka tri mandata, dvije albanske koalicije po jedan mandat. Ukupno – 45. Za argument manjinskih partija da im je DPS ,,prirodni saveznik”, ako ništa drugo, postoji jedan krupan argument – opozicija premalo čini da bi takvu sliku promijenila.

Zbog toga se previranja u albanskim partijama ne mogu posmatrati kao dio procesa koji bi mogao uticati na klimanje vlasti u Crnoj Gori. Pred liderima albanskih partija je, za početak, naizgled jednostavan zadatak da shvate da su zajedno jači i da zajedništva nema bez povjerenja.

Naravno, od nedostatka povjerenja ne ,,pate” samo albanske partije. Već se godinama mjeri vrijeme otkako je u modu ušlo da čovjek spuštajući papir u glasačku kutiju više ne zna za šta je glasao. Gledali smo u Nikšiću, potom u Podgorici, ovih dana u Herceg Novom. Proklamovani cilj ,,povjerenje u izborni sistem”, ne da nam je daleko, nego Crna Gora hita u sasvim drugom smjeru.

Miloš BAKIĆ

DPS-OVO OSVAJANJE HERCEG NOVOG
Izborov izvor

Crnogorska vladajuća partija osvojila je i ‘,,posljednji opozicioni bastion” kako je prethodnih godina karakterisan Herceg Novi, gdje je državna opozicija, predvođena SNP-om, vladala više od 14 godina. Na decembarskim vanrednim lokalnim izborima DPS je, od 34 odbornička mjesta, osvojila 13 mandata, a većinu je napravila potpisavši sporazum sa Građanskom listom ,,Izbor” koja je osvojila devet mandata u novom sazivu lokalnog parlamenta.

O toj, sada realizovanoj koaliciji, govorilo se i prije izbora kao unaprijed dogovorenoj. U predizbornoj kampanji, a i prije toga, DPS i ,,Izbor” nijesu se međusobno napadali niti ozbiljno sukobili u javnim nastupima, što nije bio slučaj u odnosima sa koalicijom koju je predvodila SNP. Tu je i činjenica da su se o koaliciji dogovorili u samo dva sastanka.

I dalje se nagađa da li je ,,Izbor” „projekat DPS-a” za preuzimanje vlasti, naročito nakon što je vladajuća partija toj grupi građana prepustila mjesto predsjednika opštine. To niko nije očekivao, pošto je DPS u Herceg Novom osvojio najviše mandata.

Po dogovoru u prve dvije godine mandata ,,Izboru” bi pripalo mjesto gradonačelnika, a DPS-u mjesto predsjednika Skupštine i potpredsjednika opštine. Kako su objavili mediji, kandidat DPS za mjesto potpredsjednika biće Slobodan Radović Krušo.

Nosilac liste ,,Izbor”, Dragan Radović Krušo okarakterisao je koaliciju sa DPS-om, programskom, ocjenjujući da „za nekoliko godina vidi Herceg Novi kao Azurnu obalu, a za nekoliko mjeseci kao grad koji bilježi napredak i ima budućnost”.

Interesantno je da je Krušo baš takav Herceg Novi odlučio da napravi sa Svetozarom Marovićem, Daliborkom Pejović i Branimirom Gvozdenović koji su u ime DPS vodili pregovore u Herceg Novom. Riječ je o DPS kadrovima koji se povezuju sa desetinama miliona eura finansijskih malverzacija ili izbornim krađama kao što je to slučaj sa Daliborkom Pejović, jednom od važnih akterki afere Snimak.

Ta ultrapovjerljiva i partijski visoko pozicionirana trojka – Marović, Pejović i Gvozdenović – bez prisustva bilo koga iz lokalnog DPS-a vodila je pregovore sa ,,Izborom”. Odmah, poslije prvog sastanka nosilac liste ,,Izbora”, Dušan Radović Krušo je izjavio da je postignut veliki stepen razumijevanja i slaganja oko zajednički prepoznatih problema Herceg Novog, a to su najavljene privatizacije Instituta Igalo, Brodogradilišta Bijela, ali i propala privatizacija Boke.

Sa tom konstatacijom se potom složio i Svetozar Marović. Kazao je da su se usaglasili oko najvećih problema koji su doprinijeli propadanju Herceg Novog i da se to mora promijeniti. Kao da Marović nije za svo vrijeme propadanja bio predsjednik DPS-a koji kontroliše Vladu, a time i privatizacioni proces.

Jedan dio pripadnika ,,Izbora” su bivši simpatizeri ili članovi SNP-a, dok se većina ranije nije bavila politikom. Pored priče o takozvanom trećem putu i insistiranju na ekonomskom programu, kroz nastupe ,,Izbora” se, istina stidljivo, provlačila i prosrpska i proruska ideja, što je moguće dodatno doprinijelo da koalicija SNP-PzP-NOVA-NS koja je u prethodnom sazivu od 35 odbornika imala većinu od 18 odbornika, na ovim izborima osvoji samo osam mandata.

Projekat je uspio. Nakon 14 godina DPS vlada gradom. DPS je ,,Izborov” izbor, neki kažu i izvor.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVA KRIZA U PARLAMENTU: Gospodarenje službama ili EU

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz opozicije prijete da će usvajanje zakona o upravi policije i ANB značiti prekid saradnje sa vladajućom većinom, što bi ozbiljno moglo ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Možda važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno

 

 

U toku su intenzivni neformalni razgovori o sudbini vladinih prijedloga zakona o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).  Na dan izlaska ovog broja Monitora stvari će postati  jasnije: ili će parlament slijediti zamisao Vlade i usvojiti sporne zakone, ili će pritisak opozicije, nevladinog sektora i  EU dovesti do odluke da se, još jednom, povuku sa dnevnog reda Skupštine.

Šta god da se odluči, šteta je već napravljena. Pokazalo se da vlast manipuliše (polu)istinama i obmanjuje opoziciju i javnost u naumu da provede zakonodavne zamisli, zaogrnute procesom pristupanja EU.

“Ja sam obaviještena da su (dva predložena zakona – prim. Monitora) usaglašeni sa Evropskom komisijom“, ustvrdila je prošlog petka potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović (Demokrate) odgovarajući na primjedbe opozicije i njihovo protivljenje naumu da se glasa o zakonskim prijedlozima i amandmanima koji su iz Vlade stigli nakon početka sjednice. „Ovi zakoni moraju biti usvojeni do 1. marta”, inisitirala je Popović,  najavljujući da, ukoliko se to ne dogodi, pregovaračko poglavlje 24  (Pravda, sloboda i bezbjednost) neće biti zatvoreno u predviđenom roku.

Poglavlje 24 će, po pravilima i po dogovorenoj dinamici, biti zatvoreno među poslednjima, na samom kraju ovog dijela pregovaračkog procesa o pristupanju EU. Međutim, to nije spriječilo glasnogovornike vlasti da insistiraju na neraskidivoj povezanosti predloženih zakona i zatvaranja tog poglavlja.

„Odgovorno tvrdim da, ukoliko  zakon o unutrašnjim poslovima ne bude usvojen, Crna Gora neće moći da zatvori pregovaračko poglavlje 24”, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović prije nego je sjednica parlamenta zbog protesta opozicije ipak odložena.

U međuvremenu je razriješena dilema da li su predloženi zakoni usaglašeni sa nadležnima sa EK. Nijesu.

„Evropska komisija je konsultovana o oba nacrta zakona i njena procjena je da odredbe o zaštiti podataka u oba zakona još nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU, naročito sa Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i Direktivom o sprovođenju zakona (LED)“, saopšteno je iz Delegacije EU u Podgorici. „Ukazali smo Crnoj Gori na dvije mogućnosti: ili da uskladi ove odredbe sa pravnom tekovinom EU prije usvajanja zakona, ili da usvoji zakon i uskladi odredbe prije zatvaranja pristupnih pregovora“.

Dakle, suprotno tvrdnjama ministara i predstavnika parlamentarne većine –  zakoni koji su stavljeni na dnevni red nijesu u skladu sa pravnom tekovinom EU. Tu informaciju nijesmo dobili ni od vlasti ni od opozicije, nego iz privatnih medija. I to nešto govori.

Iz saopštenja Delegacije EU saznali smo još jedan važan detalj: „Završna mjerila za Poglavlje 24 ne zahtijevaju od Crne Gore da mijenja Zakon o unutrašnjim poslovima niti Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost“.

Jasno da jasnije ne može biti.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović na druženju sa novinarima upriličenom povodom saopštenja Delegacije EU i organizovanom u četvrtak, ustvrdio je da vlast ostaje pri nepokobljivom naumu da predložene zakone usvoji već sjutradan. Uz konstataciju da su saopštenjem Delagacije potvrđene njihove tvrdnje da su prijedlozi dva zakona, kao i naknadno dostavljeni vladini amandmani, „usaglašavani“ sa Briselom.

Onda je Šaranović još jednom ponovio tvrdnju da bez usvajanja novog zakona o unutrašnjim poslovima ne može biti ni zatvaranja poglavlja 23 i 24, konačno objašnjavajući zašto: nedostajući broj ljudi u policiji ne može se popuniti dok se zakonom ne omogući da se na upražnjena radna mjesta angažuju i osobe sa završenom srednjom školom.

Taj dio predloženog zakona o unutrašnjim poslovima niko nije problematizovao. Sporna su druga rješenja. Ona zbog kojih su iz Delegacije saopštili da  EK „očekuje da Crna Gora obezbijedi da svako razrješenje (u policiji – prim. Monitora) bude zasnovano na opravdanim razlozima i da lica na koja se odnosi imaju pun pristup pravnim sredstvima“.

Predloženi zakon koji Demokrate guraju još od ljetos sušta je suprotnost toj logici i uspostavljenim i opšteprihvaćenim pravnim standardima.

Prema predloženom, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Te smetnje, sa ili bez pomoći ANB,  utvrđuje petočlana Komisija koju imenuje ministar. Zakon ne predviđa bilo kakve kvalifikacije (obrazovanje, radno iskustvo…) koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju, izuzev da su tri njena člana službenici policije-  „jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”.  Odbijen je prijedlog/amandman poslanika Miodraga Lakovića (član GO PES sa višedecenijskim iskustvom rada u policiji) da se u rad te Komisije uključe predstavnici Ombudsmana i Advokatske komore, radi „nepristrasnosti i objektivnosti“.

Predviđena procedura zamišljena ja ovako: policajac potpiše saglasnost da ministrova Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti (šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše). Komisija ga onda provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, može ali ne mora, pribavljanjem mišljenja ANB. Istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.

I onda mu ministar može dati otkaz. A i ne mora. Sudbina dotičnog u njegovim je rukama. Bez disciplinskog, sudskog ili bilo kakvog drugog „kontradiktornog postupka“, unutar ili van sistema bezbjednosti.

Znači li to da policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen? U Nezavisnom sindikatu policije kažu – znači.

Ostaje nada u pritisak  tihe diplomatije i mogućnost da se Vlada ipak dosjeti da nije vječna. Da će i njihovi nasljednici u rukama imati spreman alat da, po sopstvenim kriterijumima, izvrše čistku policijskog kadra koji dobiju u nasljeđe.

Iako je na njega fokusirana manja pozornost, predloženi zakon o ANB takođe nosi ozbiljne zamke. U najkraćem, usvoji li se predloženo sadašnjim čelnicima Agencije biće omogućeno ono zbog čega se danas sudi njihovim prethodnicima: da prisluškuju, prate i prikupljaju podatke o sumnjivim/nepodobnim bez sudskog odobrenja ili bilo kakve kontrole.

Nije precizno definisano ni koja vrsta podataka se smije prikupljati, u kojim situacijama i šta se sve sa njima može uraditi. Umjesto toga čelnici ANB dobijaju ovlašćenje da, ponovo bez jasnog nadzora i kontrole, tajnim saradnicima i informatorima isplaćuju jednokratne i trajne novčane naknade (računajući i doprinose za penziono osiguranje) bez obaveze da njihov identitet otkriju na bilo kom nivou provjere. Ako ovo nije model „nacrtan“ za formiranje privatnih i partijskih obavještajnih službi koje će vlast finansirati novcem iz državne kase, onda ne treba da nas brine ni to što predloženi zakon o ANB ne predviđa, kao protivtežu, jačanje bilo kakvih modela parlamentarne ili nezavisne kontrole rada Agencije i njenih čelnika. Koje, nije loše podsjetiti, imenuje Vlada.

Iz opozicije su priprijetili da će usvajanje osporenih zakona značiti prekid bilo kakve saradnje sa vladajućom većinom. To bi moglo ozbiljno ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja.  Možda je važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada vam, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIJENA POLITIČKOG KADROVANJA U ELEKTROPRIVREDI CRNE GORE: Nema se, ali se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljiv je to fenomen: iako cijena aktivne električne energije miruje deset godina, računi građanima u kontinuitetu – rastu . Za četiri godine u kojima nije bilo zvaničnih poskupljenja, prosječan januarski račun za električnu energiju porastao je za trećinu. Potrošnja je porasla, regulatorne okolnosti su se promijenile, ali ima nešto i u troškovima Elektroprivrede

 

 

Dok je popriličan broj građana Crne Gore s nevjericom gledao u iznos januarskog računa za struju, iz Monstata su nam predočili podatke prema kojima imamo privilegiju da živimo u državi koja, jedina u regionu, deset godina nije povećala cijenu aktivne električne enrgije, „već je zabilježen blagi pad od jedan odsto“. Pa vi, čik ako smijete, vjerujte svojim očima.

“Stabilnost cijena električne energije važna je i za ekonomiju i za građane”, zaključuje su u saopštenju državne statistike. Iz Elektroprivrede (EPCG) je pritvrđeno da povećanja cijene aktivne energije nije bilo. Veći iznosi na računima za struju posljedica su, kažu u kompanijskom obraćanju javnosti, „veće potrošnje i regulatornih okolnosti“. Tek pažljiviji čitalac može razumjeti da se regulatorne okolnosti, zapravo, odnose na ukidanje nekih prošlogodinjih popusta i povećanje određenih stavki sa računa.

Uglavnom, prema računici predočenoj iz EPCG, prosječan mjesečni račun za utrošenu električnu energiju za domaćinstva u Crnoj Gori u januaru 2026. iznosio je približno 53,52 eura. Zahvaljujući popustu koji ostvaruju zbog zagađenja životne sredine kojima su izloženi, najniži prosječan januarski račun fakturisan je građanima Pljevalja (nepunih 29 eura). Najviši računi, u prosjeku, podijeljeni su u Tivtu. Tamo je prosječan račun bio veći od 67 eura što je, približno, 2,5 puta više od pljevaljskog prosjeka.

Zanimljiv je to fenomen: iako cijena aktivne električne energije miruje deset godina, računi građanima u kontinuitetu – rastu. U decembru prošle godine prosječan račun bio je za šestinu manji od januarskog (46,75 eura). To je, otprilike, isto koliko je bio i prosječan račun u januaru 2025. godine (46,16 eura). Vratimo li se, međutim, u januar 2022, nailazimo na podatak da je tadašnji prosječan račun za kategoriju domaćinstva iznosio 40,14 eura.

Da se više ne zamaramo brojkama: za četiri godine u kojima nije bilo zvaničnih poskupljenja, prosječan januarski račun porastao je za trećinu. Potrošnja je porasla, regulatorne okolnosti su se promijenile, a ima nešto i u troškovima Elektroprivrede.

Na sajtu najveće državne kompanije ne možete naći aktuelne podatke o sistematizaciji radnih mjesta, broju zapošljenih ili promjenama u menadžerskom timu. Nemaju vremena da se bave takvim sitnicama. Ono što treba, to se objavi u zvaničnom saopštenju. Ili pročita u nekom od autorskih tekstova Milutina Đukanovića, predsjednika Odbora direktora. Kome to nije dovoljno neka trpi. Ili čita Monitor.

Đukanović je, može se vidjeti na sajtu EPCG, jedan od osmoro rukovodilaca Elektroprivrede kojima pripada status javnih funkcionera. Ostalih sedam su, po navedenim funkcijama, članovi Odbora direktora i Izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš.

Na ime decembarske bruto plate njih osmoro je EPCG koštalo skoro 31,5 hiljada eura. Skoro četiri hiljade, u prosjeku. Ako se vratimo na početak priče, to je 75 prosječnih januarskih računa. Zamislimo soliter sa 15 spratova, sa pet stanova po spratu. Kad svi oni plate prosječan račun za struju (53 eura) skupi se dovoljno za prosječnu bruto platu jednog od osmorice čelnih ljudi.

Po toj računici, 600 prosječnih domaćinstava u Crnoj Gori plaća struju da bi javni funkcioneri EPCG primili platu. Prije nego se naljutite: ta računica golemo uljepšava istinu.  Prvo, petina onoga što platimo kao račun za struju ide državi na ime PDV-a, a ne sistemu EPCG. Još važnije, spisak evropskih zarada ne završava se pomenutom osmorkom.

Listamo jednu od javnosti nedostupnih sistematizacija radnih mjesta u EPCG (iz marta prošle godine). Sudeći po tom dokumentu, članovima Odbora direktora pomaže još sedam visokokvalifikovanih osoba. Naši izvori iz EPCG tvrde da ih je više i da je to jedan od razloga zbog kojih se u državnoj perjanici radi na novoj sistematiziciji.

Da sada, ipak, čitamo kako je napisano. Zvanično, na tom popisu su Sekretar (akcionarskog) Društva  i šest menadžera upošljenih u Administraciji odbora direktora. Makar jedan od njih je, prema važećim zakonima Crne Gore, takođe javni funkcioner. Govorimo o poslaniku Demokratske Crne Gore Nikoli Rovčaninu, nekadašnjem izvršnom direktoru EPCG koji je nakon ostavke „zbog prelaska na poslaničku funkciju“, ipak  ostao profesionalno angažovan u Elektroprivredi kao Glavni koordinator za energetsku tranziciju.

Što god da to radno mjesto podrazumijeva ono, prema prošlogodišnjoj prijavi imovine i prihoda, Nikoli Rovčaninu donosi od blizu tri do skoro četiri hiljade eura mjesečno. Iz EPCG. A kapne neki euro i za angažman u parlamentu.

Prema našim podacima, zaradi iz Nikšića (iz sjedišta EPCG) može se dodati i službeno auto i profesionalno angažovani vozač koga, takođe, plaća Elektroprivreda. Odnosno srećni dobitnici mjesečnih računa za električnu energiju. A to može biti još nekih 1.500 – 2.000 eura mjesečno.

Sagledajmo sada fenomen Rovčanin i sa druge, vedrije strane. „Donio sam odluku o odricanju od stambenog kredita EPCG pod povoljnim uslovima u visini 56.000 eura“, pohvalio nam se Rovčanin preko Fejsbuka kada je napustio mjesto izvršniog direktora EPCG. To je, napisao je, učinio „slijedeći odluku koju sam prije dvije godine donio zajedno sa kolegama o odricanju prava na otpremninu koja iznosi oko 80.000 eura”.

Bilo bi to, i dan danas, za svaku pohvalu. Da nije i treće strane ove priče. Glavni koordinator za energetsku tranziciju u međuvremenu je od Odbora direktora EPCG zatražio odobrenje za stambeni kredit pod povoljnim uslovima. I dobio ga je. Samo što iznos odobren lani više nije 56 hiljada, nego je poprilično veći.

Ni za ovu odluku u Nikšiću ne možete saznati drugačije osim u formi nezvanično. Baš kao što je bez kompanijskog priopštenja ostala i nedavna odluka Odbora direktora da se na mjesto Glavnog finansijskog direktora imenuje Miro Vračar, doskorašnji (a prema sajtu EPCG i sadašnji) rukovodilac Funkcionalne cjeline proizvodnja.

Upućeni u kadrovsku kombinatoriku u ovdašnjem energetskom sektoru sjetiće se da je Vračar već bio na tom mjestu. Od kada je avgustovska većina preuzela EPCG od prethodnih vlasti, do avgusta 2023, kada ga je Odbor direktora smijenio na zahtjev Mijuška Bajagića. Prema medijskim arhivama, problem je bio u tome što je upravljanje finansijama EPCG Vračaru pripalo prema političkoj podjeli funkcija po dubini, po osnovu dijela vlasti koji je pripao SNP-u. Onda je Vračar promijenio politički dres i priključio se Đukanovićevoj (Milutin ,ne Milo) Novoj srpskoj demokratiji. Zato je Bajagić, kao zaštitnik interesa SNP-a u Odboru direktora EPCG, inicirao njegovu smjenu sa čime su se saglasili članovi Odbora koje su delegirali URA, BS i Demokratska liga Albanaca. Milutin Đukanović nije imao druge bez da sa saglasi sa vaćinom odbora a Vračaru nađe mjesto savjetnika kod izvršnog direktora Nikole Rovčanina.

Sada funkcije u EPCG između sebe dijele PES i NSD, pa se Vračar vraća na velika vrata sistema u kome je, u minulih pet godina, obrnuto između 1,5 i dvije milijarde eura. Za kontrolu tih finansijskih tokova bore se dvije najjače partije vladajuće koalicije.

Još malo kadrovske politike: Marina Šljivančanin, koja je došla na njegovo mjesto nakon smjene 2023., sada je savjetnica izvršnog direktora Zdravka Dragaša (PES). I nije jedina koju je novopostavljeni izvršni direktor angažovao nakon stupanja na funkciju, sa naumom da svojoj partiji/pokretu u EPCG donese radnih mjesta makar približno onome što je za NSD uradio Milutin Đukanović.

Ako se manemo visoke politike i partijskog zapošljavanja, dio javnosti koji radije prati crnu hroniku za Mira Vračara zna zbog njegove sklonosti da havariše službena vozila. Po tome mu, u sistemu EPCG, mogu parirati samo nekadašnji prvi čovjek Rudnika uglja u Pljevljima, a sadašnji poslanik NSD Milan Lekić i Ivan Čolaković, član Odbora direktora Željezare EPCG i pomoćnik direktora Direkcije za IMS (integrisani menadžment sistem) i opšte poslove.

Da su, recimo, njih trojica imala službene vozače kao što ga ima Nikola Rovčanin, EPCG bi imala novca za još jedan kadrovski stan po povlašćenim uslovima. Ovako, računi za električnu energiju crnogorskim domaćinstvima rastu, iako se njena cijena ne mijenja.

To bi se dalo pročitati i ovako: struja nije skupa, ali Elektroprivreda jeste.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SINOD SPC KAO AGENTURA VUČIĆEVOG REŽIMA: Sprema li se smjena Joanikija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smjenom episkopa žičkog Justina Stefanovića vlast braće Vučić je krenula u otvoreni obračun s episkopima SPC-a koji ne podržavaju njegov režim. Sljedeći na tapetu je, sudeći po medijskim najavama glasila pod kontrolom srpsko – ruskih službi, crnogorsko – primorski mitropolit Joanikije Mićović Joanikije je javno podržao ulazak Crne Gore u EU  čime se dodatno zamjerio Beogradu

 

 

Prošle sedmice je Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) donio, već duže očekivanu, odluku o smjeni episkopa žičkog Justina Stefanovića. Time je vlast braće Vučić krenula u otvoreni obračun s episkopima SPC-a koji ne podržavaju režim i sisteme vrijednosti koje su iznjedrile 90-te godine. Sljedeći na tapetu je, sudeći po medijskim najavama glasila pod kontrolom srpsko – ruskih službi, crnogorsko – primorski mitropolit Joanikije Mićović.

Saopštenje o smjeni Justina je stiglo dan prije nego će patrijarh Porfirije Perić slaviti pet godina od dolaska (ili postavljenja) na čelo SPC-a. Iz Patrijaršije je saopšteno da je Justinova smjena izvršena na osnovu Kanona svetih apostola (br. 74) i Ustava SPC-a. Za administratora Eparhije žičke do zasjedanja arhijerejskog Sabora, imenovan je mitropolit niški Arsenije Glavčić. Sinod tvrdi da su navodno prikupljeni dokazi da je mitropolit žički Justin počinio brojne kanonske i druge prijestupe. U saopštenju se tvrdi da je Justin “neovlašćeno osnovao tri privredna društva – Trifora doo, JEŽ doo i Vinarija manastira Studenice doo, prikrivao njihovo poslovanje, upisao se kao stvarni vlasnik tri privredna društva” te “neovlašćeno prodao 34 crkvene nepokretnosti (stanova, poslovnih prostora i slično) u Kraljevu i Čačku”. Sinod (crkvena vlada) optužuje Justina za “štetne ugovore višemilionske vrednosti”, neovlašćene višemilionske pozajmice po Srbiji i finansijske zloupotrebe u SPC-u. To povlači i krivičnu odgovornost pred državnim organima prijeteći se zaključuje u saopštenju.

Objave iz Patrijaršije i Sinoda uglavnom piše ili kontroliše uzdanica srpske i ruske vlasti episkop bački Irinej Bulović. Saopštenje “odlučno demantuje” da se radi o političkom progonu kako je Justin sa saradnicima “uporno obmanjivao javnost”.

Justinovi, kao i Joanikijevi, problemi su počeli prije godinu dana kada su sa još četiri vanjska episkopa potpisali pismo podrške studentima. U saopštenju je osuđen i pljuvački rječnik episkopa kruševačkog Davida i crkvenih botova koji su studente nazvali “srpskim ustašama” jer su protestvovali protiv korupcije i kriminala režima Vučića. Justin je svojim sveštenicima dozvolio je da idu na proteste ukoliko to osjećaju. Justin je javno poručio da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja”. U oktobru prošle godine ugostio je studente iz Novog Pazara (muslimanske vjeroispovjesti) u konaku manastira Studenica koji su išli za Novi Sad na komemoraciju pada nadstrešnice.

Profesor računovodstva i revizije na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, dr Vladimir Zakić je javno doveo u pitanje tvrdnje Sinoda da se Justin upisao kao vlasnik tri kompanije koje su navodno poslovale s gubitkom. Na osnovu javno dostupnih podataka Agencije za privredne registre, Zakić ističe da su sva sporna preduzeća formalno i faktički u vlasništvu SPC – Eparhije žičke i da posluju sa dobiti što je lako provjerljivo.

Justinovoj smjeni je krajem januara prethodilo isključenje iz SPC-a teologa Blagoja Pantelića i sveštenika Vukašina Milićevića od Mitropolije beogradsko-karlovačke kojom upravlja patrijarh. Faktički razlog je podrška studentima i verbalni delikt kritike patrijarha i sinoda zbog (tradicionalno) sluganskog odnosa prema prošlim i sadašnjem  režimu braće Vučić. Porfirije je prošle godine tokom pokloničke posjete Kremlju i Vladimiru Putinu izjavio da su protesti u Srbiji “obojena revolucija” – termin koji Moskva  pogrdno koristi za protivnike diktatura i korupcije.

Da se ista matrica priprema protiv mitropolita Joanikija može se vidjeti iz dosadašnjih reakcija srbijanske vlasti. Nepuna dva mjeseca nakon što je Joanikije stavio potpis na javno pismo šestorice episkopa, beogradske vlasti su drugom episkopu u Crnoj Gori (Eparhija budimljansko – nikšička) Metodiju Ostojiću dodijelile titulu “mitropolita” i mjesto u Sinodu. Time je de fakto Metodije postao broj jedan SPC-a u Crnoj Gori jer sada on sa titulom mitropolita ima jurisdikciju nad 52 odsto teritorije Crne Gore.

Kasnije je Metodije dobio ulogu u komisiji Sinoda koja je ispitivala “alarmantno stanje u Eparhiji žičkoj” protiv Justina. Metodije je postao perjanica veličanja velikosrpskih nacističkih kvislinga koristeći svaku priliku da sije razdore u Crnoj Gori. Istovremeno Metodije kritikuje EU i evropske vrijednosti i veliča totalitarni režim u Moskvi i Aleksandra Vučića kome je dodijelio orden prošlog ljeta zbog tobožnjeg doprinosa gradnji crkve Sv. Save kod Berana. Vučić ga nije udostojio prisustva već je poslao formalnog predsjednika svoje stranke i aktera brojnih korupcionaških afera Miloša Vučevića.

Joanikije je javno podržao ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju (EU) čime se dodatno zamjerio Beogradu. Poslije toga napadi na njega su se pojačavali. U prvoj polovini januara ove godine ruski TASS je prenio saopštenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) kojim se optužuje Vaseljenska patrijaršija kako “namjerava dati autokefalnost crnogorskoj crkvi”. Da je krajnji cilj pljuvanja, ne patrijarh Vartolomej, već Joanikije, se vidjelo isti dan. Prvo je rusko propagandno glasilo RT je objavilo intervju, sa protojerejem – stavroforom Veliborom Džomićem, nekadašnjim parohom podgoričkim i prijateljem ljudi iz crnogorskog podzemlja. Džomić, koji je zajedno s Metodijem nedavno “istraživao” Justina, je nakon izbora Joanikija za mitropolita prešao u Beograd kao glavni operativac Porfirija. On je preko RT-a poručio da SPC ima “punu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora”. Odmah je uskočila režimska Politika sa navodima da “decenijama u Mitropoliji postoje krugovi koji su … svesno ili podsvesno negovali ideju posebnosti (crnogorske mitropolije) koja lako može prerasti u autonomaštvo, a u pogodnom trenutku i u otvoreni crkveni separatizam”. Joanikiju je poslata poruka:  “Ćutanje više nije neutralna pozicija, javnost ima puno pravo da zatraži jasno i nedvosmisleno izjašnjenje mitropolita Joanikija”. Joanikije se mora “jasno izjasniti prema Fanaru, statusu patrijarha srpskog u Crnoj Gori i o tome da li unutar Mitropolije postoje” autonomaši ili separatisti zaključila je Politika.

Monitor saznaje iz neformalnih izvora pri vrhu SPC-a u Beogradu da trenutno postoje dvije opcije za obuzdavanje ili uklanjanje mitropolita Joanikija. Jedna je model koji je primijenjen kada je Amfilohije Radović doveden na čelo Mitropolije 1990. godine u vrijeme priprema za krvavi obračun u Jugoslaviji. Tadašnji mitropolit Danilo Dajković je prisilno (formalno “na sopstveni zahtev”) penzionisan i njegovo mjesto je zauzeo Amfilohije. Ukoliko bi se Andrićev venac (ured predsjednika Srbije) i Banjica (sjedište državne bezbjednosti – BIA) odlučili za taj scenario, za administratora Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) bi bio postavljem sadašnji vikarni episkop srbijanskog patrijarha Stefan Šarić, koji nosi titulu Episkopa remezijanskog. On obavlja i dužnost starješine Podvorja SPC-a u Moskvi. Kao povod za smjenu bi se vjerovatno izmislile finansijske malverzacije dok bi Sinod “odlučno demantovao” političke konotacije.

Politički vrh Srbije se pribojava da ovakav udar na pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori je previše riskantan i da bi mogao izazvati otpor i crnogorske države, same MCP a i znatnog dijela onih u Crnoj Gori koji se smatraju Srbima. Neki u Patrijaršiji se pribojavaju da bi u tom slučaju Joanikije mogao tražiti intervenciju Vaseljenskog patrijarha na osnovu kanona 9 i 17 Četvrtog vaseljenskog sabora (451.godine) što bi direktno vodilo u raskol sa SPC-om i raskol unutar Crne Gore. Na osnovu neformalnih informacija iz diplomatske zajednice, PES i Demokrate ne bi prihvatili nametanje novog, vučićevskog administratora Mitropolije na Cetinju.

Druga varijanta, kojoj je skloniji dio BIA-e i njeni saradnici u Sinodu, je da se nastavi erodiranje i sakaćenje Mitropolije crnogorske primorske. SPC je 2001. godine osnovala, do tada nikad postojeću, Eparhiju budimljansko – nikšićku na više od polovine teritorije MCP. Ranije su, nakon stvaranje SPC po završetku Prvog svjetskog rata, od Mitropolije otkinuti Pljevlja i dio opštine Bijelo Polje. Kasnije je Amfilohije ustupio dio opštine Herceg- Novi Zahumsko – hercegovačkoj eparhiji. Amfilohije je 2001. godine pružio otpor u namjeri da se od MCP izuzme manastir Ostrog – koji je glavni izvor prihoda Mitropolije. U tome je tada uspio. Sada je ta opcija opet aktuelna u Beogradu, kao i izdvajanje Boke Kotorske iz sastava MCP. Time bi vučićevski Metodije  postao neprikosnoveno glavni igrač SPC-a u Crnoj Gori.

Po informacijama iz MCP, ovakvi planovi Beograda ne izazivaju oduševljenje kod većine sveštenstva i monaha. Za sada nije bilo moguće dobiti nikakve komentare iz Vlade, čak ni nezvanično.

Jedno je izvjesno. Kako Crna Gora bude zatvarala poglavlja i približavala se članstvu u EU iz beogradske kuhinje će stizati sve veći i jači izazovi, bilo da se radi o Mitropoliji, Botunu, ili nečemu petom. Povod će se naći.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo