Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIKA BEZ POVJERENJA: Samo bitka za mandate

Objavljeno prije

na

Malo ko je, osim samih Albanaca, tokom usaglašavanja novog izbornog zakonodavstva posljednjih godina, obraćao pažnju na upozorenja da ukidanje posebne izborne jedinice za Albance može narušiti pravo tog naroda da u parlamentu ima svoje zastupnike. Nova izborna pravila prisilila su političke predstavnike Albanaca da sklapaju različite saveze, najčešće sa samo jednim zajedničkim ciljem – doći do mandata. Sad gledamo posljedice: svađu među albanskim političarima oko „rotacija” poslanika na koje su prinuđeni jer su osvojili svega dva poslanička mandata.

Koalicije su bile neminovne što se jasno vidi na primjeru Demokratske unije Albanaca, koja je sa oko 2800 glasova ostala bez poslaničkog mjesta. Predstavnicima Albanaca ne može se zamjeriti ni to da nijesu ispravno predvidjeli sopstvene domete – predizbornim sporazumima uredno su predvidjeli mogućnost da, ako ne bude mandata koje će dijeliti, dijele vrijeme jednog mandata.

Od posljednjih parlamentarnih izbora u oktobru su prošle dvije godine i očekivalo se da lideri Demokratskog saveza u Crnoj Gori i Građanske inicijative, Mehmet Bardhi i Vaselj Siništaj na poslaničkim mjestima zamijene poslanika Albanske alternative Nika Đeljošaja, odnosno potpredsjednika Force Gencija Nimanbegua. Zasad – ništa. Oni koji su zasjeli u poslaničke klupe, neće da se maknu.

Predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori Mehmet Bardhi u izjavi za Monitor objašnjava da je uoči izbora 2012. njegova partija razgovarala o sporazumu sa Demokratskom partijom Fatmira Đeke svjesna činjenice da po novom Zakonu o izboru odbornika i poslanika ni jedna partija koja okuplja Albance ne može samostalno dobiti mandat. Nakon što su se dogovorili da mandate i finansijska sredstva dijele na pola, iz Demokratske partije su ih obavijestili da već imaju sporazum sa Albanskom alternativom, tako da su na kraju koalicioni sporazum potpisala tri subjekta: Demokratski savez, Demokratska partija i Albanska alternativa.

Precizirano je da prvi mandat tokom prve dvije godine koriste Demokratska partija i Albanska alternativa – po godinu svaka od njih – a da naredne dvije godine poslaničko mjesto pripada DS u CG.

„Mandat se obračunava od dana objavljivanja zvaničnih rezultata izbora. Nakon isteka dvije godine, poslanik koji je koristio mandat daje ostavku kako bi korišćenje mandata nastavio drugi sa izborne liste”, piše u Sporazumu.

Sporazum tri albanske partije predat je Državnoj izbornoj komisiji i na osnovu tog dokumenta, u skladu sa zakonom, potvrđena je izborna lista Albanske koalicije. Osvojili su jedan mandat, koji je za početak pripao nosiocu liste Fatmiru Đeki.

Da se može desiti da zaškripi u poštovanju sporazuma vidjelo se još kad je, nakon lokalnih izbora u Ulcinju, Fatmir Đeka izabran za predsjednika opštine Ulcinj, pa je podnio ostavku na poslaničku funkciju. Državna izborna komisija dodijelila je mandat Niku Đeljošaju iz Albanske alternative, petom na izbornoj listi, uz obrazloženje da su konsultovali predizborni sporazum.

„DIK nije imala pravo da me preskače. Kako su mogli da odrede kandidata koji je bio na petom mjestu izborne liste, a da ne traži saglasnost onoga ko je bio drugi” kaže Mehmet Bardhi i naglašava da „niko živ iz DS u CG nije mislio da će se desiti da neko ne poštuje sporazum”. On primjećuje da je kontradiktorno da koalicioni sporazum bude uslov za priznavanje izborne liste dok Ustav propisuje da mandat pripada poslaniku, ali, kako kaže, to je neka druga priča.

„Koalicioni sporazum je o jasan. Nik Đeljošaj uzurpira to mjesto već dva mjeseca. Krajem decembra poslao sam im zahtjev da poštuju sporazum i ispune sve odredbe. Očekujem čak i danas da budu razumni”, kaže Bardhi.

U međuvremenu je Demokratska partija Fatmira Đeke pozvala poslanika Nika Đeljošaja da podnese ostavku. Kazali su i kako su odlučni da u potpunosti realizuju potpisani sporazum sa Albanskom alternativom i Demokratskim savezom u Crnoj Gori. „Uvjereni smo da se samo na taj način može osnažiti naš savez, povjerenje među nama i onih koji su nam dali glasove”, istakli su iz DP.

,,Ne postaje se poslanik preko medija, praveći cirkus”, kazao je Nik Đeljošaj koji još sjedi na poslaničkom mjestu. Upućeni smatraju da njegovo ponašanje urušava povjerenje među političkim predstavnicima Albanaca.

Problematičan je i drugi mandat koji albanski predstavnici imaju u parlamentu. Vaselj Siništaj, nosilac liste Građanske inicijative sa izborne liste Albanske koalicije ,,Forca za jedinstvo”, pozvao je nedavno Novu Demokratsku Snagu – Forca i poslanika Genci Nimanbegua da ,,napokon podnese ostavku i omogući obavljanje poslaničke funkcije kandidatu Građanske inicijative”, prenio je portal Ul-info.com.

,,Podsjećam vas, da ste već 60 dana nezakonito, mimo Političkog sporazuma i Aneksa istog, uzurpirali mjesto u poslaničkim klupama”, kazao je Siništaj u otvorenom pismu. Upozorio je da ovakvo ponašanje nanosi ,,ogromnu štetu pokušaju ujedinjenja albanskih nacionalnih subjekata” i naglasio da Forca ne treba da zaboravi da će izbora opet biti. Na kraju otvorenog pisma Siništaj je poručio Nimanbeguu da ne dozvoli da nadležni sud presudi ko je u pravu a ko ne, jer tada, kaže, svi postaju gubitnici.

Slično upozorenje upućuje i Mehmet Bardhi. ,,Posljedice mogu biti ozbiljne, prije svega po Albance u Crnoj Gori, ali i po kompletan izborni sistem. Ako se potpisani dokumenti ne poštuju – ko će biti spreman da potpiše neki budući sporazum”.

Sve dok dosezanje mandata bude početak i kraj politike, uključujući i sklapanje koalicija, DPS može mirno da spava. S vremena na vrijeme, DPS-ovi koalicioni partneri iz manjinskih partija glasnu se kako su nezadovoljni načinom na koji ih tretira veliki partner. Razlog za to, po pravilu su neke funkcije ili radna mjesta koja im DPS nije obezbijedio ili neki slični dometi borbe za demokratiju.

Iako rutinski uspijeva da nametne sliku kako je nadmoćno pobijedio na izborima, DPS u parlamentu ima ,,samo” 30 poslanika. Koaliciji oko te partije pripada još osam mandata SDP-a i jedan Liberalne partije. HGI ima jedan, Bošnjačka stranka tri mandata, dvije albanske koalicije po jedan mandat. Ukupno – 45. Za argument manjinskih partija da im je DPS ,,prirodni saveznik”, ako ništa drugo, postoji jedan krupan argument – opozicija premalo čini da bi takvu sliku promijenila.

Zbog toga se previranja u albanskim partijama ne mogu posmatrati kao dio procesa koji bi mogao uticati na klimanje vlasti u Crnoj Gori. Pred liderima albanskih partija je, za početak, naizgled jednostavan zadatak da shvate da su zajedno jači i da zajedništva nema bez povjerenja.

Naravno, od nedostatka povjerenja ne ,,pate” samo albanske partije. Već se godinama mjeri vrijeme otkako je u modu ušlo da čovjek spuštajući papir u glasačku kutiju više ne zna za šta je glasao. Gledali smo u Nikšiću, potom u Podgorici, ovih dana u Herceg Novom. Proklamovani cilj ,,povjerenje u izborni sistem”, ne da nam je daleko, nego Crna Gora hita u sasvim drugom smjeru.

Miloš BAKIĆ

DPS-OVO OSVAJANJE HERCEG NOVOG
Izborov izvor

Crnogorska vladajuća partija osvojila je i ‘,,posljednji opozicioni bastion” kako je prethodnih godina karakterisan Herceg Novi, gdje je državna opozicija, predvođena SNP-om, vladala više od 14 godina. Na decembarskim vanrednim lokalnim izborima DPS je, od 34 odbornička mjesta, osvojila 13 mandata, a većinu je napravila potpisavši sporazum sa Građanskom listom ,,Izbor” koja je osvojila devet mandata u novom sazivu lokalnog parlamenta.

O toj, sada realizovanoj koaliciji, govorilo se i prije izbora kao unaprijed dogovorenoj. U predizbornoj kampanji, a i prije toga, DPS i ,,Izbor” nijesu se međusobno napadali niti ozbiljno sukobili u javnim nastupima, što nije bio slučaj u odnosima sa koalicijom koju je predvodila SNP. Tu je i činjenica da su se o koaliciji dogovorili u samo dva sastanka.

I dalje se nagađa da li je ,,Izbor” „projekat DPS-a” za preuzimanje vlasti, naročito nakon što je vladajuća partija toj grupi građana prepustila mjesto predsjednika opštine. To niko nije očekivao, pošto je DPS u Herceg Novom osvojio najviše mandata.

Po dogovoru u prve dvije godine mandata ,,Izboru” bi pripalo mjesto gradonačelnika, a DPS-u mjesto predsjednika Skupštine i potpredsjednika opštine. Kako su objavili mediji, kandidat DPS za mjesto potpredsjednika biće Slobodan Radović Krušo.

Nosilac liste ,,Izbor”, Dragan Radović Krušo okarakterisao je koaliciju sa DPS-om, programskom, ocjenjujući da „za nekoliko godina vidi Herceg Novi kao Azurnu obalu, a za nekoliko mjeseci kao grad koji bilježi napredak i ima budućnost”.

Interesantno je da je Krušo baš takav Herceg Novi odlučio da napravi sa Svetozarom Marovićem, Daliborkom Pejović i Branimirom Gvozdenović koji su u ime DPS vodili pregovore u Herceg Novom. Riječ je o DPS kadrovima koji se povezuju sa desetinama miliona eura finansijskih malverzacija ili izbornim krađama kao što je to slučaj sa Daliborkom Pejović, jednom od važnih akterki afere Snimak.

Ta ultrapovjerljiva i partijski visoko pozicionirana trojka – Marović, Pejović i Gvozdenović – bez prisustva bilo koga iz lokalnog DPS-a vodila je pregovore sa ,,Izborom”. Odmah, poslije prvog sastanka nosilac liste ,,Izbora”, Dušan Radović Krušo je izjavio da je postignut veliki stepen razumijevanja i slaganja oko zajednički prepoznatih problema Herceg Novog, a to su najavljene privatizacije Instituta Igalo, Brodogradilišta Bijela, ali i propala privatizacija Boke.

Sa tom konstatacijom se potom složio i Svetozar Marović. Kazao je da su se usaglasili oko najvećih problema koji su doprinijeli propadanju Herceg Novog i da se to mora promijeniti. Kao da Marović nije za svo vrijeme propadanja bio predsjednik DPS-a koji kontroliše Vladu, a time i privatizacioni proces.

Jedan dio pripadnika ,,Izbora” su bivši simpatizeri ili članovi SNP-a, dok se većina ranije nije bavila politikom. Pored priče o takozvanom trećem putu i insistiranju na ekonomskom programu, kroz nastupe ,,Izbora” se, istina stidljivo, provlačila i prosrpska i proruska ideja, što je moguće dodatno doprinijelo da koalicija SNP-PzP-NOVA-NS koja je u prethodnom sazivu od 35 odbornika imala većinu od 18 odbornika, na ovim izborima osvoji samo osam mandata.

Projekat je uspio. Nakon 14 godina DPS vlada gradom. DPS je ,,Izborov” izbor, neki kažu i izvor.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo