Šestog dana maja 2013. godine trudnica u osmom i po mjesecu trudnoće – koja je insistirala na anonimnosti – primljena je u KCCG. Tri dana kasnije njeni sinovi, blizanci, umrli su tokom porođaja. Do danas ona nije dobila odgovor na pitanje – šta je uzrok smrti njenih beba. Ohrabrena u javnosti otvorenom debatom nakon tragedije smrti bebe u Bijelom Polju, kontaktirala je Monitor i odlučila da progovori.

Našem listu dostavila je svu medicinsku dokumentaciju (Mat. br. istorije bolesti: 10061/359). Imajući u vidu delikatnost teme, par mjeseci smo istraživali slučaj: konsultovali više stručnjaka iz ove oblasti, nekoliko eminentnih ginekologa, pogledali komparativna iskustva drugih trudnica, zatražili odgovore od svih u lancu – od majke, preko doktora i obducenta, pa do načelnika klinika – te odlučili da slučaj prezentujemo javnosti. Stručnjaci i ginekolozi koji su nam bili konsultanti prilikom izrade ovog, zahtijevali su, zbog kolegijalnosti, da im ne objavljujemo identitet.

Ultrazvučnim pregledima utvrđeno je da trudnica ima blizanačku trudnoću koja je monohorionska i monoamnionska (bebe nijesu izolovane jedna od druge). Takva trudnoća spada u one sa visokim rizikom i izuzetno je rijetka, javlja se u prosjeku jednom u 35.000 do 60.000 trudnoća. Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao nemaju dilemu: u skladu sa stavovima medicinske struke i nauke preporučuje se da se takve trudnice porađaju carskim rezom, prijevremeno, najčešće u 32-34 nedjelji trudnoće, kako bi se sprječilo da dođe do nagnječenja ili zapetljavanja pupčanika u toku same trudnoće.

U slučaju koji istražujemo trudnica je porođena prirodnim putem. Obje bebe su umrle. Porođaj je izveo doktor Predrag Jovović.

U otpusnoj listi navodi se da je porodilja primljena u bolnicu poslije osam i po mjeseci trudnoće (što po shvatanjima u medicini može biti optimalno vrijeme za njen porođaj s obzirom na monoamnionsku trudnoću). Poslije pojave grčeva, ljekar joj je ubrizgao sintocinon za stimulisanje porođaja. Navodi se da je pacijentkinji vodenjak pukao spontano oko 16 časova i da su u periodu poslije pucanja vodenjaka prestala da kucaju srca obje bebe i to je registrovano kardiotokografom. Međutim, u otpusnoj listi ne stoji tačno vrijeme prestanka rada srca beba! Obje bebe su porođene kao mrtvorođene.

Bitno je notirati rezultate obdukcije, koju potpisuje načelnik Odjeljenja patologije Filip Vukmirović, a u koje je Monitor imao uvid. Vukmirović je konstatovao znake mrtvorođenosti, a onda i to da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba! Između ostaloga notirao je i to da je „pupčanik bez patoloških promjena”. Što se tiče uzroka smrti piše – „causa ignota” , tj. da je uzrok smrti – nepoznat!

Monitor je pitanja o uzroku smrti beba – postavio najodgovornijim akterima ove priče: doktoru Jovoviću, obducentu Vukmiroviću, ali i načelnici Ginekološko akušerske klinike u tom trenutku (ali i sada) Snežani Crnogorac. Kada se iščita medicinska dokumentacija, prije svega otpusna lista i izvještaj obducenta – te uporedi sa odgovorima koje smo od narečenih dobili, ali i kada se njihovi odgovori sučele, u oči upadaju kontradiktornosti.

Doktora Jovovića smo pitali: zašto je pacijentkinja koja je imala jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću porođena prirodnim putem i šta je uzrok smrti beba? Odgovorio je da ,,nije u mogućnosti da odgovori na pitanja, jer je u profesionalnoj obavezi prema svojim pacijentima.” Ipak je dodao: ,,Monohoriona i monoamniona trudnoća nije apsolutna indikacija za carski rez, tj. da se mora uvijek uraditi, već samo jedan od činilaca koji su važni za donošenje pravilne odluke u porođaju.” Što se drugog pitanja tiče, odgovorio je: ,,U mojoj struci postoji mors ignota, tj. smrt nepoznatog uzroka, a što nije u pomenutom slučaju.”

Obavijestili smo ga da se nama obratio upravo njegov pacijent, opet pitali doktora Jovovića: ,,Navedite, molim Vas, precizno razlog zbog kog ste u konkretnom slučaju izabrali porođaj prirodnim putem, koji je bio visokorizičan za trudnoću kakvu je imala pacijentkinja” I: ,,Molim Vas da konkretno odgovorite šta je bio uzrok smrti dvije bebe, ako, kako sami navodite nije mors ignota”.

Jovović nije odgovorio, ovaj put pozvavši nas da još jednom pažljivo pročitamo medicinsku dokumentaciju jer je on ,,potpuno siguran da tamo piše sve jasno i razumljivo za nekog ne samo medicinske struke. “

Ne piše, a i ono što piše je kontradiktorno.

Doktor Jovović decidno kaže da smrt nije nepoznatog uzroka, dok je obducent Vukmirović, crno na bijelo, zapisao da je smrt nepoznatog uzroka! Takođe u otpusnoj listi, stoji da je pupčanik jedne od beba ,,izrazito tanak”, dok obducent bilježi suprotno, da je ,,bez patoloških promjena”! U otpusnoj listi piše da je teža beba hidropična, što se ne navodi u nalazu obducenta. U otpusnoj listi se konstatuje postojanje samo jedne placente „sa krvnim sudovima koji komuniciraju i velamentoznu inserciju pupčanika drugog ploda”. Obducent to, iako obavezan, takođe, nije konstatovao.

Obducent nije izvršio potpuni opis posteljice koja je blizanačka, iako je bio obavezan da utvrdi i napiše da li je na osnovu pregleda posteljice trudnoća bila dihorionska ili monohorionska i da li je diamnionska ili monoamnionska, što on nije učinio. Zašto je ta, izuzetno važna činjenica, izostavljena, pitaju se naši sagovornici.

Obratili smo se doktoru Vukmiroviću. Pitali smo zašto nije naveo da li je placenta mono ili dihorionska i mono ili diamnionska. Odgovorio je: „Posteljica (placenta) je bila monohorionska, monoamnionska, u suprotnom bi bilo navedeno drugačije u nalazu.”

Stručnjaci koje smo konsultovali smatraju da kakva je posteljica nije moguće zaključiti ako obducent to ne utvrdi pregledom i konstatuje, a posebno nije moguće kada je monohorionska i monoamnionska (što je slučaj ovdje) koja je izuzetno rijetka pojava. Ono što je, pak, značajno, jeste da je obducent ovim nedvosmisleno potvrdio ono što stoji i u rezultatima ultrazvukova – da je riječ o monohorionskoj i monoamnionskoj posteljici, trudnoći. Kasnije o tome.

Pitali smo ga i kako objašnjava činjenicu da u njegovom nalazu nije utvrđeno niti da je pupčanik izrazito tanak, da je posteljica sa krvnim sudovima koji komuniciraju, a da je insercija pupčanika velementozna, što je bilo obavezno, a što je navedeno u otpusnoj listi. Odgovorio je: „Ne mogu tumačiti podatke iz otpusne liste pacijentkinje jer u njih nijesam imao neposredan uvid, niti je to dio moga posla kao patologa. Ono što sam našao prilikom pregleda posteljice i pupčanika navedeno je u patohistološkom nalazu.” Moglo bi se prevesti i kao da jedan od dva izvještaja nije tačan, obdukcioni ili izvještaj ljekara.

„Nalaze obdukcije čekala sam skoro tri mjeseca, i to sam ih dobila za svako dijete posebno, iako je riječ o blizancima. Zbog čega sam toliko čekala te nalaze ni danas mi nije jasno, a posebno imajući u vidu da su ta tri mjeseca najteža u mom životu”, kazala je u razgovoru za Monitor majka mrtvorođenih beba .

Kontaktirali smo i načelnice klinika: ginekološko-akušerske, Snežanu Crnogorac i odjeljanja Patologije trudnoće Snežanu Raspopović, čiji potpisi stoje na otpusnoj listi. Snežanu Crnogorac pitali smo: ,,Zašto je pacijentkinja, koja je imala medicinske nalaze da ima jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću, porođena prirodnim putem, a ne carskim rezom? Odgovorila je: „Pacijentkinja je u porodilište primljena 9. maja 2013. god. sa blizanačkom trudnoćom šest nedjelja prije termina, kao drugorotka. U trenutku prijema imala je povoljan akušerski nalaz, prvi plod je prednjačio glavom, postojali su uslovi za prirodan porođaj. Radilo se o monohorionskoj biamnionskoj blizanačkoj trudnoći što znači da je postojala jedna zajednička posteljica i dvije amnionske duplje.”

Stručnjaci koje je Monitor konsultovao saglasni su da je to što plod prednjači glavom povoljna indikacija za vaginalni porođaj samo ako nije u pitanju monoamnionska trudnoća. Potom: nalazi ultrazvučnih pregleda na koje je trudnica do porođaja bila svakih mjesec dana kod dva različita ljekara konstatovali su monoamnionsku a ne biamnionsku trudnoću, kako tvrdi doktorica Crnogorac. Uz to, načelnicu Crnogorac demantuje i obdukcioni nalaz dr Vukmirovića, a koji je i Monitoru potvrdio da je bila u pitanju monoamnionska (i monohorionska) trudnoća!

Na pitanje šta je uzrok smrti beba, doktorka Crnogorac je odgovorila: „Obzirom da su bebe imale zajedničku posteljicu najvjerovatnije se radilo o akutnom razvoju jednog rijetkog stanja u akušerstvu, poznatog kao TTTS (twin to twin Sy), koji je moguć zbog postojanja zajedničke cirkulacije. Oba pupčanika su bila odvojena bez uplitanja.”

Naši sagovornici opet tvrde da se TTTS kao razlog smrti u ovom slučaju može potpuno isključiti. Prije svega, jer je obducent u svom nalazu jasno zaključio da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba, a, uz to, pogotovo nijesu nađene one koje su karakteristične za TTTS, a to je uvećano srce do te mjere da izazove smrt. Kod jedne od beba je pronađeno da je srce samo lako uvećano, što nikako nije moglo izazvati njenu smrt, tvrde naši sagovornici. Bebe zbog TTTS ne umiru istovremeno, ako umiru onda umiru u toku trudnoće i pogotovo ne u toku samog porođaja baš nakon pucanja vodenjaka, što je ovdje slučaj, tvrde naši sagovornici.

Gospođu Raspopović, tadašnju načelnicu odjeljenja Patologije trudnoće pitali smo: „Zašto pacijentkinja koja je imala jednoamnionsku blizanačku trudnoću, te bolove ‘po dnu trbuha i u krstima’, nije porođena u periodu od tri dana koliko je držana na odjeljenju Patologije trudnoće – od 06.05. do 09.05. 2013. godine?” Nije odgovorila.

Eksperti koje smo konsultovali, imajući u vidu sve navedeno, smatraju da u ovom slučaju okolnosti ukazuju da je do smrti došlo zbog asfiksije (gušenja) beba usljed prolapse, previjanja i nagnječenja pupčanika u toku vaginalnog porođaja nakon pucanja vodenjaka, kada su bebe krenule kroz porođajni kanal. Na to, po njihovom mišljenu, ukazuje činjenica da su umrle istovremeno, što, navode, ukazuje na smrt nastalu kao posljedicu navedenih problema sa pupčanicima kod monoamnionske trudnoće kada se porođaj vrši vaginalno, a ne carskim rezom. Monitor ne želi da arbitrira u ovako osjetljivom slučaju. Smatramo da je važno da se on do kraja rasvijetli. I zbog porodice umrlih beba i zbog doktora Jovovića.

Marko MILAČIĆ

Komentari