Povežite se sa nama

MONITORING

SUMNJE U NESAVJESNO LIJEČENJE U KCCG: Zašto su umrle dvije bebe

Objavljeno prije

na

Šestog dana maja 2013. godine trudnica u osmom i po mjesecu trudnoće – koja je insistirala na anonimnosti – primljena je u KCCG. Tri dana kasnije njeni sinovi, blizanci, umrli su tokom porođaja. Do danas ona nije dobila odgovor na pitanje – šta je uzrok smrti njenih beba. Ohrabrena u javnosti otvorenom debatom nakon tragedije smrti bebe u Bijelom Polju, kontaktirala je Monitor i odlučila da progovori.

Našem listu dostavila je svu medicinsku dokumentaciju (Mat. br. istorije bolesti: 10061/359). Imajući u vidu delikatnost teme, par mjeseci smo istraživali slučaj: konsultovali više stručnjaka iz ove oblasti, nekoliko eminentnih ginekologa, pogledali komparativna iskustva drugih trudnica, zatražili odgovore od svih u lancu – od majke, preko doktora i obducenta, pa do načelnika klinika – te odlučili da slučaj prezentujemo javnosti. Stručnjaci i ginekolozi koji su nam bili konsultanti prilikom izrade ovog, zahtijevali su, zbog kolegijalnosti, da im ne objavljujemo identitet.

Ultrazvučnim pregledima utvrđeno je da trudnica ima blizanačku trudnoću koja je monohorionska i monoamnionska (bebe nijesu izolovane jedna od druge). Takva trudnoća spada u one sa visokim rizikom i izuzetno je rijetka, javlja se u prosjeku jednom u 35.000 do 60.000 trudnoća. Stručnjaci sa kojima je Monitor razgovarao nemaju dilemu: u skladu sa stavovima medicinske struke i nauke preporučuje se da se takve trudnice porađaju carskim rezom, prijevremeno, najčešće u 32-34 nedjelji trudnoće, kako bi se sprječilo da dođe do nagnječenja ili zapetljavanja pupčanika u toku same trudnoće.

U slučaju koji istražujemo trudnica je porođena prirodnim putem. Obje bebe su umrle. Porođaj je izveo doktor Predrag Jovović.

U otpusnoj listi navodi se da je porodilja primljena u bolnicu poslije osam i po mjeseci trudnoće (što po shvatanjima u medicini može biti optimalno vrijeme za njen porođaj s obzirom na monoamnionsku trudnoću). Poslije pojave grčeva, ljekar joj je ubrizgao sintocinon za stimulisanje porođaja. Navodi se da je pacijentkinji vodenjak pukao spontano oko 16 časova i da su u periodu poslije pucanja vodenjaka prestala da kucaju srca obje bebe i to je registrovano kardiotokografom. Međutim, u otpusnoj listi ne stoji tačno vrijeme prestanka rada srca beba! Obje bebe su porođene kao mrtvorođene.

Bitno je notirati rezultate obdukcije, koju potpisuje načelnik Odjeljenja patologije Filip Vukmirović, a u koje je Monitor imao uvid. Vukmirović je konstatovao znake mrtvorođenosti, a onda i to da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba! Između ostaloga notirao je i to da je „pupčanik bez patoloških promjena”. Što se tiče uzroka smrti piše – „causa ignota” , tj. da je uzrok smrti – nepoznat!

Monitor je pitanja o uzroku smrti beba – postavio najodgovornijim akterima ove priče: doktoru Jovoviću, obducentu Vukmiroviću, ali i načelnici Ginekološko akušerske klinike u tom trenutku (ali i sada) Snežani Crnogorac. Kada se iščita medicinska dokumentacija, prije svega otpusna lista i izvještaj obducenta – te uporedi sa odgovorima koje smo od narečenih dobili, ali i kada se njihovi odgovori sučele, u oči upadaju kontradiktornosti.

Doktora Jovovića smo pitali: zašto je pacijentkinja koja je imala jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću porođena prirodnim putem i šta je uzrok smrti beba? Odgovorio je da ,,nije u mogućnosti da odgovori na pitanja, jer je u profesionalnoj obavezi prema svojim pacijentima.” Ipak je dodao: ,,Monohoriona i monoamniona trudnoća nije apsolutna indikacija za carski rez, tj. da se mora uvijek uraditi, već samo jedan od činilaca koji su važni za donošenje pravilne odluke u porođaju.” Što se drugog pitanja tiče, odgovorio je: ,,U mojoj struci postoji mors ignota, tj. smrt nepoznatog uzroka, a što nije u pomenutom slučaju.”

Obavijestili smo ga da se nama obratio upravo njegov pacijent, opet pitali doktora Jovovića: ,,Navedite, molim Vas, precizno razlog zbog kog ste u konkretnom slučaju izabrali porođaj prirodnim putem, koji je bio visokorizičan za trudnoću kakvu je imala pacijentkinja” I: ,,Molim Vas da konkretno odgovorite šta je bio uzrok smrti dvije bebe, ako, kako sami navodite nije mors ignota”.

Jovović nije odgovorio, ovaj put pozvavši nas da još jednom pažljivo pročitamo medicinsku dokumentaciju jer je on ,,potpuno siguran da tamo piše sve jasno i razumljivo za nekog ne samo medicinske struke. “

Ne piše, a i ono što piše je kontradiktorno.

Doktor Jovović decidno kaže da smrt nije nepoznatog uzroka, dok je obducent Vukmirović, crno na bijelo, zapisao da je smrt nepoznatog uzroka! Takođe u otpusnoj listi, stoji da je pupčanik jedne od beba ,,izrazito tanak”, dok obducent bilježi suprotno, da je ,,bez patoloških promjena”! U otpusnoj listi piše da je teža beba hidropična, što se ne navodi u nalazu obducenta. U otpusnoj listi se konstatuje postojanje samo jedne placente „sa krvnim sudovima koji komuniciraju i velamentoznu inserciju pupčanika drugog ploda”. Obducent to, iako obavezan, takođe, nije konstatovao.

Obducent nije izvršio potpuni opis posteljice koja je blizanačka, iako je bio obavezan da utvrdi i napiše da li je na osnovu pregleda posteljice trudnoća bila dihorionska ili monohorionska i da li je diamnionska ili monoamnionska, što on nije učinio. Zašto je ta, izuzetno važna činjenica, izostavljena, pitaju se naši sagovornici.

Obratili smo se doktoru Vukmiroviću. Pitali smo zašto nije naveo da li je placenta mono ili dihorionska i mono ili diamnionska. Odgovorio je: „Posteljica (placenta) je bila monohorionska, monoamnionska, u suprotnom bi bilo navedeno drugačije u nalazu.”

Stručnjaci koje smo konsultovali smatraju da kakva je posteljica nije moguće zaključiti ako obducent to ne utvrdi pregledom i konstatuje, a posebno nije moguće kada je monohorionska i monoamnionska (što je slučaj ovdje) koja je izuzetno rijetka pojava. Ono što je, pak, značajno, jeste da je obducent ovim nedvosmisleno potvrdio ono što stoji i u rezultatima ultrazvukova – da je riječ o monohorionskoj i monoamnionskoj posteljici, trudnoći. Kasnije o tome.

Pitali smo ga i kako objašnjava činjenicu da u njegovom nalazu nije utvrđeno niti da je pupčanik izrazito tanak, da je posteljica sa krvnim sudovima koji komuniciraju, a da je insercija pupčanika velementozna, što je bilo obavezno, a što je navedeno u otpusnoj listi. Odgovorio je: „Ne mogu tumačiti podatke iz otpusne liste pacijentkinje jer u njih nijesam imao neposredan uvid, niti je to dio moga posla kao patologa. Ono što sam našao prilikom pregleda posteljice i pupčanika navedeno je u patohistološkom nalazu.” Moglo bi se prevesti i kao da jedan od dva izvještaja nije tačan, obdukcioni ili izvještaj ljekara.

„Nalaze obdukcije čekala sam skoro tri mjeseca, i to sam ih dobila za svako dijete posebno, iako je riječ o blizancima. Zbog čega sam toliko čekala te nalaze ni danas mi nije jasno, a posebno imajući u vidu da su ta tri mjeseca najteža u mom životu”, kazala je u razgovoru za Monitor majka mrtvorođenih beba .

Kontaktirali smo i načelnice klinika: ginekološko-akušerske, Snežanu Crnogorac i odjeljanja Patologije trudnoće Snežanu Raspopović, čiji potpisi stoje na otpusnoj listi. Snežanu Crnogorac pitali smo: ,,Zašto je pacijentkinja, koja je imala medicinske nalaze da ima jednohorionsku i istovremeno jednoamnionsku blizanačku trudnoću, porođena prirodnim putem, a ne carskim rezom? Odgovorila je: „Pacijentkinja je u porodilište primljena 9. maja 2013. god. sa blizanačkom trudnoćom šest nedjelja prije termina, kao drugorotka. U trenutku prijema imala je povoljan akušerski nalaz, prvi plod je prednjačio glavom, postojali su uslovi za prirodan porođaj. Radilo se o monohorionskoj biamnionskoj blizanačkoj trudnoći što znači da je postojala jedna zajednička posteljica i dvije amnionske duplje.”

Stručnjaci koje je Monitor konsultovao saglasni su da je to što plod prednjači glavom povoljna indikacija za vaginalni porođaj samo ako nije u pitanju monoamnionska trudnoća. Potom: nalazi ultrazvučnih pregleda na koje je trudnica do porođaja bila svakih mjesec dana kod dva različita ljekara konstatovali su monoamnionsku a ne biamnionsku trudnoću, kako tvrdi doktorica Crnogorac. Uz to, načelnicu Crnogorac demantuje i obdukcioni nalaz dr Vukmirovića, a koji je i Monitoru potvrdio da je bila u pitanju monoamnionska (i monohorionska) trudnoća!

Na pitanje šta je uzrok smrti beba, doktorka Crnogorac je odgovorila: „Obzirom da su bebe imale zajedničku posteljicu najvjerovatnije se radilo o akutnom razvoju jednog rijetkog stanja u akušerstvu, poznatog kao TTTS (twin to twin Sy), koji je moguć zbog postojanja zajedničke cirkulacije. Oba pupčanika su bila odvojena bez uplitanja.”

Naši sagovornici opet tvrde da se TTTS kao razlog smrti u ovom slučaju može potpuno isključiti. Prije svega, jer je obducent u svom nalazu jasno zaključio da nijesu nađene anomalije ploda ni kod jedne od beba, a, uz to, pogotovo nijesu nađene one koje su karakteristične za TTTS, a to je uvećano srce do te mjere da izazove smrt. Kod jedne od beba je pronađeno da je srce samo lako uvećano, što nikako nije moglo izazvati njenu smrt, tvrde naši sagovornici. Bebe zbog TTTS ne umiru istovremeno, ako umiru onda umiru u toku trudnoće i pogotovo ne u toku samog porođaja baš nakon pucanja vodenjaka, što je ovdje slučaj, tvrde naši sagovornici.

Gospođu Raspopović, tadašnju načelnicu odjeljenja Patologije trudnoće pitali smo: „Zašto pacijentkinja koja je imala jednoamnionsku blizanačku trudnoću, te bolove ‘po dnu trbuha i u krstima’, nije porođena u periodu od tri dana koliko je držana na odjeljenju Patologije trudnoće – od 06.05. do 09.05. 2013. godine?” Nije odgovorila.

Eksperti koje smo konsultovali, imajući u vidu sve navedeno, smatraju da u ovom slučaju okolnosti ukazuju da je do smrti došlo zbog asfiksije (gušenja) beba usljed prolapse, previjanja i nagnječenja pupčanika u toku vaginalnog porođaja nakon pucanja vodenjaka, kada su bebe krenule kroz porođajni kanal. Na to, po njihovom mišljenu, ukazuje činjenica da su umrle istovremeno, što, navode, ukazuje na smrt nastalu kao posljedicu navedenih problema sa pupčanicima kod monoamnionske trudnoće kada se porođaj vrši vaginalno, a ne carskim rezom. Monitor ne želi da arbitrira u ovako osjetljivom slučaju. Smatramo da je važno da se on do kraja rasvijetli. I zbog porodice umrlih beba i zbog doktora Jovovića.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo