Povežite se sa nama

MONITORING

GODINA 2014.: Hajke i bajke

Objavljeno prije

na

boro-vucinic

Samo da prođe – rečenica je kojom većina običnog svijeta ispraća 2014. godinu. Nada je neophodna ljudima, makar drhtala na tanušnoj niti novog broja u kalendaru. Ništa opipljivije ne govori da će biti bolje. Prosječna zarada pokriva 60 odsto minimalne potrošačke korpe.

U godini za nama vlast je najuspješnije gajila hajke i bajke. Dok priča bajke o napretku zemlje, režim je režanje zamijenio ujedima do kosti. Glavna meta bili su mediji, nevladine organizacije koje ne kontrolišu i opozicija. Ko računa da su dostigli krajnje granice, lako se može prevariti – svaki put kad smisle novu gadost izgleda kao da preko toga ne može i svaki put se potom pokaže da mogu još.

Medijski linč teče tako što jedan od medija pod kontrolom vlasti objavi neku informaciju, poluinformaciju, izjavu sumnjivog izvora ili naprosto laž, a onda ostali to do besvijesti prenose, komentarišu i analiziraju. Prve žrtve takvog pristupa bile su bivše direktorke CKB-a Milka Ljumović i Bosa Tatar. Vijesti televizije Pink – Minut-dva, crnogorsko izdanje Informera i Pobjeda udarne su pesnice, ostali su podizvođači u poslu koji, prema opšteprihvaćenom mišljenju, vodi Vladimir Beba Popović, direktor Instituta za javnu politiku. Omiljene mete, pored bivših menadžerki CKB-a, su vlasnici i novinari Vijesti, Monitora i Dana, direktorica MANS-a Vanja Ćalović, Tea Gorjanc- Prelević iz HRA i Ljiljana Raičević iz SŽK, kao i čelnici opozicije – Nebojša Medojević, Andrija Mandić, Miodrag Lekić. Po potrebi zaluta i neko od koalicionih partnera. Da se ne zapusti disciplina.

Početak godine donio je prve plodove, krajem 2013. započetog projekta Riječ, slika, neprijatelj. Izložba je preko hiljadu naslovnih strana Monitora, Vijesti i Dana, predstavljala kao primjere ,,medijske zloupotrebe, neprofesionalizma, kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda, etičkih i pofesionalnih standarda” i nakon premijere u Podgorici prikazivala se diljem Crne Gore.

Samo nekoliko dana prije otvaranja izložbe u njenom gradu, novinarka Dana Lidija Nikčević pretučena je ispred dopisništva tog dnevnog lista u Nikšiću. Nepoznati muškarac sa fantomkom, obučen u crno, više puta ju je, najvjerovatnije pendrekom, udario u glavu.

U martu su zbog napada na Lidiju Nikčević uhapšeni, a u decembru osuđeni na kazne od 11 do 15 mjeseci zatvora vlasnik nikšićkog pogrebnog preduzeća Narcis Željko Miletić, Zoran Abramović, Milovan Gardašević, Vladimir Mitrović i Vukašin Đurđevac. Svi okrivljeni su uporno negirali krivicu i tvrdili da je ,,proces montiran”.

Glavni i odgovorni urednik Vijesti Mihailo Jovović je ocijenio da se ,,sezona nekažnjenog lova na novinare koja je počela prije desetak godina ubistvom Duška Jovanovića, nesmetano nastavlja i u ovoj godini”. Valjda da bi mu dali za pravo ,,nepoznati počinioci” su zapalili još jedan automobil Vijesti.

Početkom februara gledali smo u susjedno dvorište – u Bosni je buknula pobuna gladnih, osiromašenih građana. Raspršilo se, ispalo je da smo im uzalud zavidjeli.

Zbog izjave da bi se talas uličnih protesta iz Bosne i Hercegovine mogao preliti u Crnu Goru, jer vlast ne radi ništa na rješavanju teške socijalne situacije, medijska mašinerija mljela je direktorku Centra za građansko obrazovanje Daliborku Uljarević. Optužena je da zagovara nasilje.

Po ugledu na Bosnu, grupa, uglavnom mladih ljudi, pokušala je da u Podgorici organizuje protest protiv vlasti. Blokirali su jednu ulicu i odbili zahtjev policije da se pomjere. Uhapšeno ih je 20, među njima novinar Marko Milačić i Boban Batrićević, član Foruma 2010. Opasnost za red i poredak predstavljao je i Milačićev otac, 75-godišnji Dragoslav Milačić, pa je i on završio u zatvoru. Suđenje je u toku, ne može se tek tako odbijati poslušnost.

Druga je stvar kad se brani čast. Lidera opozicionog Pokreta za promjene Nebojšu Medojevića je na beogradskom aerodromu fizički napao vlasnik nikšićke firme Uniprom Veselin Pejović, tada potencijalni kupac Kombinata aluminijuma Podgorica, u međuvremenu njegov ponosni vlasnik. Fini profil Pejović je dodatno uljepšao izjavom da će i ponovo, kad god ga sretne, Medojevića udariti ,,kao ženu”, jer ,,širi laži o njemu”. Valjda u sklopu nježnosti prema investitorima premijer Milo Đukanović pokazao je puno razumijevanje za Pejovića – on je samo čovjek koji drži do svoje i časti svoje porodice.

Fizičku sigurnost novinara Tufika Softića, krajem februara počelo je da čuva policijsko obezbjeđenje. On je 2007. godine pretučen ispred svoje kuće u Beranama, a u avgustu prošle godine u dvorištu mu je eksplodirao trotil. U julu 2014. na sva zvona je objavljeno da su zbog pokušaja ubistva uhapšeni Vladimir Labudović i Ivan Asanović. Kao nalogodavac označen je Dragan Labudović, član narko kartela Darka Šarića, koji je u zatvoru u Srbiji. Očekivala se optužnica, ali je nema. Osumnjičeni su na slobodi, Softić živi u pratnji policije.

Pripremajući se za lokalne izbore SDP i Pozitivna su postigle sporazum o zajedničkom nastupu u Podgorici. Prognoze su stizale dotle da bi ta ,,nova snaga”, kao ,,građanska, procrnogorska i nekompromitovana”, mogla prestavljati ozbiljnu konkurenciju DPS-u. Ostvarili su, pokazaće se kasnije, jednu od najprljavijih prevara birača.

U Beranama je na izborima 9. marta pobijedila koalicija SNP-a i Demokratskog fronta. Opozicioni aktivisti u nekoliko DPS-ovih mini štabova oteli su aktivistima vladajuće stranke spiskove, a, pričalo se ponegdje i novac, namijenjen za kupovinu glasova. Najave da će krivične prijave protiv ,,kupaca” biti procesuirane, izgubile su se u režimskoj kuknjavi o ,,upadanju na privatni posjed”. Što će reći da je kupovina glasova nešto poput pušenja – može, ali ne na javnom mjestu – a zapravo može svuda.

Kao znak proljeća, svraćao nam je narko bos Darko Šarić. Uhapšen je u Južnoj Americi odakle je prebačen u Crnu Goru i produžio ka Beogradu.

Mjeseci su nam prošli u nagađanju ko će koga kandidovati na lokalnim izborima u 12 crnogorskih opština. Konačno je Miomira Mugošu u Podgorici vladajuća partija zamijenila Slavoljubom Migom Stijepovićem. Koalicija SDP-a i Pozitivne, nakon što je odustala od advokata Nikole Martinovića umiješanog u aferu Telekom, kao keca iz rukava izvukla je Dragana Bogojevića. Koliko je on u negativnom, toliko je kandidat SNP-a Aleksa Bečić u pozitivnom smislu obilježio izbore u Podgorici.

Uobičajenim mehanizmima DPS je pobijedila u većini opština. Na različite načine izigrali su svaki zakon koji su, u okviru pritisaka međunarodne zajednice zbog afere Snimak, morali da donesu.

Svega smo se nagledali, malo toga novog. Izdvojio se, na primjer, bivši šef policije koji je u policijskom kampu na Zlatici reklamirao DPS, pa poslije objasnio kako je zapravo zemljake podučavao o NATO. U Podgorici im je za formiranje vlasti falilo jedno odborničko mjesto i oko toga je gotovo četiri mjeseca trajala drama.

Zapleti oko formiranja vlasti u Podgorici rasplitali su se na čudovišne načine, jedan od rezultata bio je da je ,,Evropsko lice Podgorice” ostalo bez nosioca liste koji se proglasio nezavisnim odbornikom.

Negdje tokom tog procesa raspala se Pozitivna. Njen predsjednik Darko Pajović izgubio je većinu u partijskim organima, pa je, kako tvrde njegovi protivnici, nepropisno kasnije isključio one koji su tražili njegovu smjenu. Sad ima partiju, ne bi se reklo i članstvo niti glasače.

Završilo se tako što je predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, u septembru, nakon odmora, prišao ruci Mila Đukanovića. Iako je opozicija u nekom trenutku pregovora prihvatila njegovu nepristojnu ponudu da sa samo pet mandata formira lokalnu vlast u glavnom gradu, SDP nije mogao da odoli DPS-u. Ovih dana milijarditi put glume opozicionu poziciju, ali reklo bi se da malo ko još ima snage da sluša to prenemaganje.

Ljeto je obilježila monstruozna kampanja protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović. Informer koji potpisuje Novak Uskoković danima je objavljivao fotografije pornografske sadržine uz pitanje – da li je na snimcima Vanja Ćalović. Reakcija države bila je i ostala nebulozna – zabranjivali su distribuciju već distribuiranih novina.

Krajem juna i zvanično smo saznali da u septembru nećemo dobiti pozivnicu za pristupanje NATO.

Godinu i po nam je tužilaštvom upravljao vršilac dužnosti. Sudiju Vrhovnog suda Ivicu Stankovića za vrhovnog državnog tužioca izabrala je, 7. oktobra , u Skupštini Crne Gore tropetinska većina od 49 poslanika. Ruku je vladajućoj koaliciji dodala Socijalistička narodna partija. Novi tužilac najavio je i akciju i akcione planove, nismo dosad vidjeli bogznašta.

Početkom oktobra stigao je i najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore na putu ka EU. Manje više isto, neki kažu malo gore nego prije. Sve u svemu: „Ostvaren je ograničeni napredak kada su u pitanju istrage, krivično gonjenje i konačne presude u slučajevima korupcije, uključujući i onu na visokom nivou”. U izvještaju se govori i da izborne neregularnosti moraju biti istražene i da „Vlada treba da promoviše i pomaže slobodu medija, izbjegavajući bilo kakve izjave koje bi se mogle tumačiti kao zastrašivanje”.

Nije, primijetili su iz EK bilo nikakvih ozbiljnih napora da se suzbije nekažnjivost za ratne zločine.

Brisel nam je objasnio da se nezakonito bogaćenje može suzbijati: ,,U skladu sa članom 20 Konvencije UN nacija protiv korupcije, Crna Gora treba da razmotri kriminalizovanje bogatstva čije se porijeklo ne može objasniti”, piše u Izvještaju. Razjasnili su nam i da postoji izvjesna klauzula pomoću koje pregovori sa Crnom Gorom o članstvu mogu biti obustavljeni.

Normalno da se ništa od toga nije dopalo premijeru Milu Đukanoviću.

„EK kao jedan od partnera uvijek ima taj mehanizam da odustane od pregovora ukoliko vidi da jedna zemlja kandidat ne ide dovoljno dobro. Takođe, zemlja kandidat ima pravo, kao što je to Island uradio, da kaže izvinite, meni se više ovo društvo ne dopada.” Pa neka se Evropa vidi.

,,Dosadašnji koruptivno-kriminogeni stil upravljanja resursima Crne Gore ne bi bio dozvoljen u okviru čvrstih integracija u Evropsku uniju i oni koji su ga do sada upražnjavali na najbrutalnije načine bi bili sankcionisani i kažnjeni po zaslugama. Đukanović i njegov klan bi izgubili sve monopole koje su sticali decenijama, a odgovornost za sva nepočinstva, uključujući i ratne zločine, bila bi konačno i jasno adresirana”, objasnio je profesor Filip Kovačević.

Safet Kalić, Rožajac kojem se u odsustvu sudi u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Bijelom Polju za pranje oko osam miliona eura stečenih švercom narkotika, uhapšen je u oktobru u Austriji. Procedura za njegovo eventualno izručenje zasad se odvija bez predvidivog ishoda.

Na samom kraju oktobra svaka od 620 hiljada glava u Crnoj Gori zadužena je za oko 1100 eura. Ministar finansija Radoje Žugić, potpisao je sa predstavnicima kineske Eksim banke ugovor o finansiranju prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare. Pašće 41 kilometar. Ukupna vrijednost finansiranja i projektovanja iznosi 809,6 miliona eura. Od te sume 85 odsto sredstava biće obezbijeđeno iz kredita Eksim banke, a preostalih 15 odsto obezbijediće crnogorska vlada.

Skupština je početkom decembra usvojila Zakon o autoputu. Dok jedni tvrde da je riječ o ,,poslu vijeka”, drugi kažu da je Crna Gora na putu u dužničko ropstvo. Djelovi puta od Bara do Podgorice i od Mateševa do Boljara, zasad su samo crtež.

Duge su noći u novembru, zarobio nas je mrak. Dva sudska procesa dodala su još jednu nijansu crnog. Viši sud u Bijelom Polju osudio je Ibrahima Čikića da plati 4000 eura bivšem upravniku bjelopoljskog zatvora Luki Bulatoviću i zatvorskom doktoru Tomu Karišiku na ime duševnih bolova koje su pretrpjeli jer ih je Čikić pomenuo u knjizi Gdje sunce ne grije. Ibrahim Čikić je pisao o torturi koju je, kao jedan od uhapšenih u akciji Lim, preživio devedesetih. Kriv je što je opisao mučenja koja je preživio. Iako je, prema ljekarskom nalazu, Čikićeva, ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno”, optužnica ga je teretila da je trebalo da bude snajperista prilikom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka.

Viši sud u Podgorici osudio je Moldavku Svetlana Čabotarenko na godinu zatvora zbog davanja lažnog iskaza. Postupak protiv Moldavke pokrenuo je advokat Zoran Piperović. Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće, u kojoj je Moldvaka našla utočište, podsjetila je da je Svetlana Čebotarenko u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare bijelog roblja. Pomenula je mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života Crne Gore. Za njom će biti raspisana i potjernica.

I kad se čini da smo na dnu dna – ima još. Jedna beba je umrla, a četiri su jedva izvukle živu glavu jer su zaražene u porodilištu u Bijelom Polju. Porodilište je bilo prljavo, pa je zatvoreno. Ministar zdravlja Miodrag Radunović je podnio ostavku, ovih dana uhapšeno je nekoliko ljekara. Sad se ljekari bune jer im kolege hapse ,,kao kriminalce”. Vjerodostojnije bi zvučali da je neko od njih ikad rekao išta o svojim kolegama koje pacijenti moraju podmititi kako bi dobili zdravstvenu uslugu. Ako se još ne zna šta se u bjelopoljskom porodilištu dešavalo, cjenovnici se znaju.

Da, otišao je i šef ANB-a Boro Vučinić. Podnio je ostavku ,,kao lični čin” nakon razgovora sa premijerom. Kao ono kad se neki zatvorenik na smrt spotakne niz stepenice.

Za sam kraj godine stigla je vijest da je specijalnoj tužiteljki za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Đurđini Nini Ivanović istekao mandat. Organizovani kriminal i korupcija su u punom mandatu. Kao vlada.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo