Povežite se sa nama

MONITORING

GODINA 2014.: Hajke i bajke

Objavljeno prije

na

Samo da prođe – rečenica je kojom većina običnog svijeta ispraća 2014. godinu. Nada je neophodna ljudima, makar drhtala na tanušnoj niti novog broja u kalendaru. Ništa opipljivije ne govori da će biti bolje. Prosječna zarada pokriva 60 odsto minimalne potrošačke korpe.

U godini za nama vlast je najuspješnije gajila hajke i bajke. Dok priča bajke o napretku zemlje, režim je režanje zamijenio ujedima do kosti. Glavna meta bili su mediji, nevladine organizacije koje ne kontrolišu i opozicija. Ko računa da su dostigli krajnje granice, lako se može prevariti – svaki put kad smisle novu gadost izgleda kao da preko toga ne može i svaki put se potom pokaže da mogu još.

Medijski linč teče tako što jedan od medija pod kontrolom vlasti objavi neku informaciju, poluinformaciju, izjavu sumnjivog izvora ili naprosto laž, a onda ostali to do besvijesti prenose, komentarišu i analiziraju. Prve žrtve takvog pristupa bile su bivše direktorke CKB-a Milka Ljumović i Bosa Tatar. Vijesti televizije Pink – Minut-dva, crnogorsko izdanje Informera i Pobjeda udarne su pesnice, ostali su podizvođači u poslu koji, prema opšteprihvaćenom mišljenju, vodi Vladimir Beba Popović, direktor Instituta za javnu politiku. Omiljene mete, pored bivših menadžerki CKB-a, su vlasnici i novinari Vijesti, Monitora i Dana, direktorica MANS-a Vanja Ćalović, Tea Gorjanc- Prelević iz HRA i Ljiljana Raičević iz SŽK, kao i čelnici opozicije – Nebojša Medojević, Andrija Mandić, Miodrag Lekić. Po potrebi zaluta i neko od koalicionih partnera. Da se ne zapusti disciplina.

Početak godine donio je prve plodove, krajem 2013. započetog projekta Riječ, slika, neprijatelj. Izložba je preko hiljadu naslovnih strana Monitora, Vijesti i Dana, predstavljala kao primjere ,,medijske zloupotrebe, neprofesionalizma, kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda, etičkih i pofesionalnih standarda” i nakon premijere u Podgorici prikazivala se diljem Crne Gore.

Samo nekoliko dana prije otvaranja izložbe u njenom gradu, novinarka Dana Lidija Nikčević pretučena je ispred dopisništva tog dnevnog lista u Nikšiću. Nepoznati muškarac sa fantomkom, obučen u crno, više puta ju je, najvjerovatnije pendrekom, udario u glavu.

U martu su zbog napada na Lidiju Nikčević uhapšeni, a u decembru osuđeni na kazne od 11 do 15 mjeseci zatvora vlasnik nikšićkog pogrebnog preduzeća Narcis Željko Miletić, Zoran Abramović, Milovan Gardašević, Vladimir Mitrović i Vukašin Đurđevac. Svi okrivljeni su uporno negirali krivicu i tvrdili da je ,,proces montiran”.

Glavni i odgovorni urednik Vijesti Mihailo Jovović je ocijenio da se ,,sezona nekažnjenog lova na novinare koja je počela prije desetak godina ubistvom Duška Jovanovića, nesmetano nastavlja i u ovoj godini”. Valjda da bi mu dali za pravo ,,nepoznati počinioci” su zapalili još jedan automobil Vijesti.

Početkom februara gledali smo u susjedno dvorište – u Bosni je buknula pobuna gladnih, osiromašenih građana. Raspršilo se, ispalo je da smo im uzalud zavidjeli.

Zbog izjave da bi se talas uličnih protesta iz Bosne i Hercegovine mogao preliti u Crnu Goru, jer vlast ne radi ništa na rješavanju teške socijalne situacije, medijska mašinerija mljela je direktorku Centra za građansko obrazovanje Daliborku Uljarević. Optužena je da zagovara nasilje.

Po ugledu na Bosnu, grupa, uglavnom mladih ljudi, pokušala je da u Podgorici organizuje protest protiv vlasti. Blokirali su jednu ulicu i odbili zahtjev policije da se pomjere. Uhapšeno ih je 20, među njima novinar Marko Milačić i Boban Batrićević, član Foruma 2010. Opasnost za red i poredak predstavljao je i Milačićev otac, 75-godišnji Dragoslav Milačić, pa je i on završio u zatvoru. Suđenje je u toku, ne može se tek tako odbijati poslušnost.

Druga je stvar kad se brani čast. Lidera opozicionog Pokreta za promjene Nebojšu Medojevića je na beogradskom aerodromu fizički napao vlasnik nikšićke firme Uniprom Veselin Pejović, tada potencijalni kupac Kombinata aluminijuma Podgorica, u međuvremenu njegov ponosni vlasnik. Fini profil Pejović je dodatno uljepšao izjavom da će i ponovo, kad god ga sretne, Medojevića udariti ,,kao ženu”, jer ,,širi laži o njemu”. Valjda u sklopu nježnosti prema investitorima premijer Milo Đukanović pokazao je puno razumijevanje za Pejovića – on je samo čovjek koji drži do svoje i časti svoje porodice.

Fizičku sigurnost novinara Tufika Softića, krajem februara počelo je da čuva policijsko obezbjeđenje. On je 2007. godine pretučen ispred svoje kuće u Beranama, a u avgustu prošle godine u dvorištu mu je eksplodirao trotil. U julu 2014. na sva zvona je objavljeno da su zbog pokušaja ubistva uhapšeni Vladimir Labudović i Ivan Asanović. Kao nalogodavac označen je Dragan Labudović, član narko kartela Darka Šarića, koji je u zatvoru u Srbiji. Očekivala se optužnica, ali je nema. Osumnjičeni su na slobodi, Softić živi u pratnji policije.

Pripremajući se za lokalne izbore SDP i Pozitivna su postigle sporazum o zajedničkom nastupu u Podgorici. Prognoze su stizale dotle da bi ta ,,nova snaga”, kao ,,građanska, procrnogorska i nekompromitovana”, mogla prestavljati ozbiljnu konkurenciju DPS-u. Ostvarili su, pokazaće se kasnije, jednu od najprljavijih prevara birača.

U Beranama je na izborima 9. marta pobijedila koalicija SNP-a i Demokratskog fronta. Opozicioni aktivisti u nekoliko DPS-ovih mini štabova oteli su aktivistima vladajuće stranke spiskove, a, pričalo se ponegdje i novac, namijenjen za kupovinu glasova. Najave da će krivične prijave protiv ,,kupaca” biti procesuirane, izgubile su se u režimskoj kuknjavi o ,,upadanju na privatni posjed”. Što će reći da je kupovina glasova nešto poput pušenja – može, ali ne na javnom mjestu – a zapravo može svuda.

Kao znak proljeća, svraćao nam je narko bos Darko Šarić. Uhapšen je u Južnoj Americi odakle je prebačen u Crnu Goru i produžio ka Beogradu.

Mjeseci su nam prošli u nagađanju ko će koga kandidovati na lokalnim izborima u 12 crnogorskih opština. Konačno je Miomira Mugošu u Podgorici vladajuća partija zamijenila Slavoljubom Migom Stijepovićem. Koalicija SDP-a i Pozitivne, nakon što je odustala od advokata Nikole Martinovića umiješanog u aferu Telekom, kao keca iz rukava izvukla je Dragana Bogojevića. Koliko je on u negativnom, toliko je kandidat SNP-a Aleksa Bečić u pozitivnom smislu obilježio izbore u Podgorici.

Uobičajenim mehanizmima DPS je pobijedila u većini opština. Na različite načine izigrali su svaki zakon koji su, u okviru pritisaka međunarodne zajednice zbog afere Snimak, morali da donesu.

Svega smo se nagledali, malo toga novog. Izdvojio se, na primjer, bivši šef policije koji je u policijskom kampu na Zlatici reklamirao DPS, pa poslije objasnio kako je zapravo zemljake podučavao o NATO. U Podgorici im je za formiranje vlasti falilo jedno odborničko mjesto i oko toga je gotovo četiri mjeseca trajala drama.

Zapleti oko formiranja vlasti u Podgorici rasplitali su se na čudovišne načine, jedan od rezultata bio je da je ,,Evropsko lice Podgorice” ostalo bez nosioca liste koji se proglasio nezavisnim odbornikom.

Negdje tokom tog procesa raspala se Pozitivna. Njen predsjednik Darko Pajović izgubio je većinu u partijskim organima, pa je, kako tvrde njegovi protivnici, nepropisno kasnije isključio one koji su tražili njegovu smjenu. Sad ima partiju, ne bi se reklo i članstvo niti glasače.

Završilo se tako što je predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, u septembru, nakon odmora, prišao ruci Mila Đukanovića. Iako je opozicija u nekom trenutku pregovora prihvatila njegovu nepristojnu ponudu da sa samo pet mandata formira lokalnu vlast u glavnom gradu, SDP nije mogao da odoli DPS-u. Ovih dana milijarditi put glume opozicionu poziciju, ali reklo bi se da malo ko još ima snage da sluša to prenemaganje.

Ljeto je obilježila monstruozna kampanja protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović. Informer koji potpisuje Novak Uskoković danima je objavljivao fotografije pornografske sadržine uz pitanje – da li je na snimcima Vanja Ćalović. Reakcija države bila je i ostala nebulozna – zabranjivali su distribuciju već distribuiranih novina.

Krajem juna i zvanično smo saznali da u septembru nećemo dobiti pozivnicu za pristupanje NATO.

Godinu i po nam je tužilaštvom upravljao vršilac dužnosti. Sudiju Vrhovnog suda Ivicu Stankovića za vrhovnog državnog tužioca izabrala je, 7. oktobra , u Skupštini Crne Gore tropetinska većina od 49 poslanika. Ruku je vladajućoj koaliciji dodala Socijalistička narodna partija. Novi tužilac najavio je i akciju i akcione planove, nismo dosad vidjeli bogznašta.

Početkom oktobra stigao je i najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore na putu ka EU. Manje više isto, neki kažu malo gore nego prije. Sve u svemu: „Ostvaren je ograničeni napredak kada su u pitanju istrage, krivično gonjenje i konačne presude u slučajevima korupcije, uključujući i onu na visokom nivou”. U izvještaju se govori i da izborne neregularnosti moraju biti istražene i da „Vlada treba da promoviše i pomaže slobodu medija, izbjegavajući bilo kakve izjave koje bi se mogle tumačiti kao zastrašivanje”.

Nije, primijetili su iz EK bilo nikakvih ozbiljnih napora da se suzbije nekažnjivost za ratne zločine.

Brisel nam je objasnio da se nezakonito bogaćenje može suzbijati: ,,U skladu sa članom 20 Konvencije UN nacija protiv korupcije, Crna Gora treba da razmotri kriminalizovanje bogatstva čije se porijeklo ne može objasniti”, piše u Izvještaju. Razjasnili su nam i da postoji izvjesna klauzula pomoću koje pregovori sa Crnom Gorom o članstvu mogu biti obustavljeni.

Normalno da se ništa od toga nije dopalo premijeru Milu Đukanoviću.

„EK kao jedan od partnera uvijek ima taj mehanizam da odustane od pregovora ukoliko vidi da jedna zemlja kandidat ne ide dovoljno dobro. Takođe, zemlja kandidat ima pravo, kao što je to Island uradio, da kaže izvinite, meni se više ovo društvo ne dopada.” Pa neka se Evropa vidi.

,,Dosadašnji koruptivno-kriminogeni stil upravljanja resursima Crne Gore ne bi bio dozvoljen u okviru čvrstih integracija u Evropsku uniju i oni koji su ga do sada upražnjavali na najbrutalnije načine bi bili sankcionisani i kažnjeni po zaslugama. Đukanović i njegov klan bi izgubili sve monopole koje su sticali decenijama, a odgovornost za sva nepočinstva, uključujući i ratne zločine, bila bi konačno i jasno adresirana”, objasnio je profesor Filip Kovačević.

Safet Kalić, Rožajac kojem se u odsustvu sudi u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Bijelom Polju za pranje oko osam miliona eura stečenih švercom narkotika, uhapšen je u oktobru u Austriji. Procedura za njegovo eventualno izručenje zasad se odvija bez predvidivog ishoda.

Na samom kraju oktobra svaka od 620 hiljada glava u Crnoj Gori zadužena je za oko 1100 eura. Ministar finansija Radoje Žugić, potpisao je sa predstavnicima kineske Eksim banke ugovor o finansiranju prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare. Pašće 41 kilometar. Ukupna vrijednost finansiranja i projektovanja iznosi 809,6 miliona eura. Od te sume 85 odsto sredstava biće obezbijeđeno iz kredita Eksim banke, a preostalih 15 odsto obezbijediće crnogorska vlada.

Skupština je početkom decembra usvojila Zakon o autoputu. Dok jedni tvrde da je riječ o ,,poslu vijeka”, drugi kažu da je Crna Gora na putu u dužničko ropstvo. Djelovi puta od Bara do Podgorice i od Mateševa do Boljara, zasad su samo crtež.

Duge su noći u novembru, zarobio nas je mrak. Dva sudska procesa dodala su još jednu nijansu crnog. Viši sud u Bijelom Polju osudio je Ibrahima Čikića da plati 4000 eura bivšem upravniku bjelopoljskog zatvora Luki Bulatoviću i zatvorskom doktoru Tomu Karišiku na ime duševnih bolova koje su pretrpjeli jer ih je Čikić pomenuo u knjizi Gdje sunce ne grije. Ibrahim Čikić je pisao o torturi koju je, kao jedan od uhapšenih u akciji Lim, preživio devedesetih. Kriv je što je opisao mučenja koja je preživio. Iako je, prema ljekarskom nalazu, Čikićeva, ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno”, optužnica ga je teretila da je trebalo da bude snajperista prilikom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka.

Viši sud u Podgorici osudio je Moldavku Svetlana Čabotarenko na godinu zatvora zbog davanja lažnog iskaza. Postupak protiv Moldavke pokrenuo je advokat Zoran Piperović. Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće, u kojoj je Moldvaka našla utočište, podsjetila je da je Svetlana Čebotarenko u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare bijelog roblja. Pomenula je mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života Crne Gore. Za njom će biti raspisana i potjernica.

I kad se čini da smo na dnu dna – ima još. Jedna beba je umrla, a četiri su jedva izvukle živu glavu jer su zaražene u porodilištu u Bijelom Polju. Porodilište je bilo prljavo, pa je zatvoreno. Ministar zdravlja Miodrag Radunović je podnio ostavku, ovih dana uhapšeno je nekoliko ljekara. Sad se ljekari bune jer im kolege hapse ,,kao kriminalce”. Vjerodostojnije bi zvučali da je neko od njih ikad rekao išta o svojim kolegama koje pacijenti moraju podmititi kako bi dobili zdravstvenu uslugu. Ako se još ne zna šta se u bjelopoljskom porodilištu dešavalo, cjenovnici se znaju.

Da, otišao je i šef ANB-a Boro Vučinić. Podnio je ostavku ,,kao lični čin” nakon razgovora sa premijerom. Kao ono kad se neki zatvorenik na smrt spotakne niz stepenice.

Za sam kraj godine stigla je vijest da je specijalnoj tužiteljki za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Đurđini Nini Ivanović istekao mandat. Organizovani kriminal i korupcija su u punom mandatu. Kao vlada.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo