Povežite se sa nama

MONITORING

GODINA 2014.: Hajke i bajke

Objavljeno prije

na

Samo da prođe – rečenica je kojom većina običnog svijeta ispraća 2014. godinu. Nada je neophodna ljudima, makar drhtala na tanušnoj niti novog broja u kalendaru. Ništa opipljivije ne govori da će biti bolje. Prosječna zarada pokriva 60 odsto minimalne potrošačke korpe.

U godini za nama vlast je najuspješnije gajila hajke i bajke. Dok priča bajke o napretku zemlje, režim je režanje zamijenio ujedima do kosti. Glavna meta bili su mediji, nevladine organizacije koje ne kontrolišu i opozicija. Ko računa da su dostigli krajnje granice, lako se može prevariti – svaki put kad smisle novu gadost izgleda kao da preko toga ne može i svaki put se potom pokaže da mogu još.

Medijski linč teče tako što jedan od medija pod kontrolom vlasti objavi neku informaciju, poluinformaciju, izjavu sumnjivog izvora ili naprosto laž, a onda ostali to do besvijesti prenose, komentarišu i analiziraju. Prve žrtve takvog pristupa bile su bivše direktorke CKB-a Milka Ljumović i Bosa Tatar. Vijesti televizije Pink – Minut-dva, crnogorsko izdanje Informera i Pobjeda udarne su pesnice, ostali su podizvođači u poslu koji, prema opšteprihvaćenom mišljenju, vodi Vladimir Beba Popović, direktor Instituta za javnu politiku. Omiljene mete, pored bivših menadžerki CKB-a, su vlasnici i novinari Vijesti, Monitora i Dana, direktorica MANS-a Vanja Ćalović, Tea Gorjanc- Prelević iz HRA i Ljiljana Raičević iz SŽK, kao i čelnici opozicije – Nebojša Medojević, Andrija Mandić, Miodrag Lekić. Po potrebi zaluta i neko od koalicionih partnera. Da se ne zapusti disciplina.

Početak godine donio je prve plodove, krajem 2013. započetog projekta Riječ, slika, neprijatelj. Izložba je preko hiljadu naslovnih strana Monitora, Vijesti i Dana, predstavljala kao primjere ,,medijske zloupotrebe, neprofesionalizma, kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda, etičkih i pofesionalnih standarda” i nakon premijere u Podgorici prikazivala se diljem Crne Gore.

Samo nekoliko dana prije otvaranja izložbe u njenom gradu, novinarka Dana Lidija Nikčević pretučena je ispred dopisništva tog dnevnog lista u Nikšiću. Nepoznati muškarac sa fantomkom, obučen u crno, više puta ju je, najvjerovatnije pendrekom, udario u glavu.

U martu su zbog napada na Lidiju Nikčević uhapšeni, a u decembru osuđeni na kazne od 11 do 15 mjeseci zatvora vlasnik nikšićkog pogrebnog preduzeća Narcis Željko Miletić, Zoran Abramović, Milovan Gardašević, Vladimir Mitrović i Vukašin Đurđevac. Svi okrivljeni su uporno negirali krivicu i tvrdili da je ,,proces montiran”.

Glavni i odgovorni urednik Vijesti Mihailo Jovović je ocijenio da se ,,sezona nekažnjenog lova na novinare koja je počela prije desetak godina ubistvom Duška Jovanovića, nesmetano nastavlja i u ovoj godini”. Valjda da bi mu dali za pravo ,,nepoznati počinioci” su zapalili još jedan automobil Vijesti.

Početkom februara gledali smo u susjedno dvorište – u Bosni je buknula pobuna gladnih, osiromašenih građana. Raspršilo se, ispalo je da smo im uzalud zavidjeli.

Zbog izjave da bi se talas uličnih protesta iz Bosne i Hercegovine mogao preliti u Crnu Goru, jer vlast ne radi ništa na rješavanju teške socijalne situacije, medijska mašinerija mljela je direktorku Centra za građansko obrazovanje Daliborku Uljarević. Optužena je da zagovara nasilje.

Po ugledu na Bosnu, grupa, uglavnom mladih ljudi, pokušala je da u Podgorici organizuje protest protiv vlasti. Blokirali su jednu ulicu i odbili zahtjev policije da se pomjere. Uhapšeno ih je 20, među njima novinar Marko Milačić i Boban Batrićević, član Foruma 2010. Opasnost za red i poredak predstavljao je i Milačićev otac, 75-godišnji Dragoslav Milačić, pa je i on završio u zatvoru. Suđenje je u toku, ne može se tek tako odbijati poslušnost.

Druga je stvar kad se brani čast. Lidera opozicionog Pokreta za promjene Nebojšu Medojevića je na beogradskom aerodromu fizički napao vlasnik nikšićke firme Uniprom Veselin Pejović, tada potencijalni kupac Kombinata aluminijuma Podgorica, u međuvremenu njegov ponosni vlasnik. Fini profil Pejović je dodatno uljepšao izjavom da će i ponovo, kad god ga sretne, Medojevića udariti ,,kao ženu”, jer ,,širi laži o njemu”. Valjda u sklopu nježnosti prema investitorima premijer Milo Đukanović pokazao je puno razumijevanje za Pejovića – on je samo čovjek koji drži do svoje i časti svoje porodice.

Fizičku sigurnost novinara Tufika Softića, krajem februara počelo je da čuva policijsko obezbjeđenje. On je 2007. godine pretučen ispred svoje kuće u Beranama, a u avgustu prošle godine u dvorištu mu je eksplodirao trotil. U julu 2014. na sva zvona je objavljeno da su zbog pokušaja ubistva uhapšeni Vladimir Labudović i Ivan Asanović. Kao nalogodavac označen je Dragan Labudović, član narko kartela Darka Šarića, koji je u zatvoru u Srbiji. Očekivala se optužnica, ali je nema. Osumnjičeni su na slobodi, Softić živi u pratnji policije.

Pripremajući se za lokalne izbore SDP i Pozitivna su postigle sporazum o zajedničkom nastupu u Podgorici. Prognoze su stizale dotle da bi ta ,,nova snaga”, kao ,,građanska, procrnogorska i nekompromitovana”, mogla prestavljati ozbiljnu konkurenciju DPS-u. Ostvarili su, pokazaće se kasnije, jednu od najprljavijih prevara birača.

U Beranama je na izborima 9. marta pobijedila koalicija SNP-a i Demokratskog fronta. Opozicioni aktivisti u nekoliko DPS-ovih mini štabova oteli su aktivistima vladajuće stranke spiskove, a, pričalo se ponegdje i novac, namijenjen za kupovinu glasova. Najave da će krivične prijave protiv ,,kupaca” biti procesuirane, izgubile su se u režimskoj kuknjavi o ,,upadanju na privatni posjed”. Što će reći da je kupovina glasova nešto poput pušenja – može, ali ne na javnom mjestu – a zapravo može svuda.

Kao znak proljeća, svraćao nam je narko bos Darko Šarić. Uhapšen je u Južnoj Americi odakle je prebačen u Crnu Goru i produžio ka Beogradu.

Mjeseci su nam prošli u nagađanju ko će koga kandidovati na lokalnim izborima u 12 crnogorskih opština. Konačno je Miomira Mugošu u Podgorici vladajuća partija zamijenila Slavoljubom Migom Stijepovićem. Koalicija SDP-a i Pozitivne, nakon što je odustala od advokata Nikole Martinovića umiješanog u aferu Telekom, kao keca iz rukava izvukla je Dragana Bogojevića. Koliko je on u negativnom, toliko je kandidat SNP-a Aleksa Bečić u pozitivnom smislu obilježio izbore u Podgorici.

Uobičajenim mehanizmima DPS je pobijedila u većini opština. Na različite načine izigrali su svaki zakon koji su, u okviru pritisaka međunarodne zajednice zbog afere Snimak, morali da donesu.

Svega smo se nagledali, malo toga novog. Izdvojio se, na primjer, bivši šef policije koji je u policijskom kampu na Zlatici reklamirao DPS, pa poslije objasnio kako je zapravo zemljake podučavao o NATO. U Podgorici im je za formiranje vlasti falilo jedno odborničko mjesto i oko toga je gotovo četiri mjeseca trajala drama.

Zapleti oko formiranja vlasti u Podgorici rasplitali su se na čudovišne načine, jedan od rezultata bio je da je ,,Evropsko lice Podgorice” ostalo bez nosioca liste koji se proglasio nezavisnim odbornikom.

Negdje tokom tog procesa raspala se Pozitivna. Njen predsjednik Darko Pajović izgubio je većinu u partijskim organima, pa je, kako tvrde njegovi protivnici, nepropisno kasnije isključio one koji su tražili njegovu smjenu. Sad ima partiju, ne bi se reklo i članstvo niti glasače.

Završilo se tako što je predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, u septembru, nakon odmora, prišao ruci Mila Đukanovića. Iako je opozicija u nekom trenutku pregovora prihvatila njegovu nepristojnu ponudu da sa samo pet mandata formira lokalnu vlast u glavnom gradu, SDP nije mogao da odoli DPS-u. Ovih dana milijarditi put glume opozicionu poziciju, ali reklo bi se da malo ko još ima snage da sluša to prenemaganje.

Ljeto je obilježila monstruozna kampanja protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović. Informer koji potpisuje Novak Uskoković danima je objavljivao fotografije pornografske sadržine uz pitanje – da li je na snimcima Vanja Ćalović. Reakcija države bila je i ostala nebulozna – zabranjivali su distribuciju već distribuiranih novina.

Krajem juna i zvanično smo saznali da u septembru nećemo dobiti pozivnicu za pristupanje NATO.

Godinu i po nam je tužilaštvom upravljao vršilac dužnosti. Sudiju Vrhovnog suda Ivicu Stankovića za vrhovnog državnog tužioca izabrala je, 7. oktobra , u Skupštini Crne Gore tropetinska većina od 49 poslanika. Ruku je vladajućoj koaliciji dodala Socijalistička narodna partija. Novi tužilac najavio je i akciju i akcione planove, nismo dosad vidjeli bogznašta.

Početkom oktobra stigao je i najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore na putu ka EU. Manje više isto, neki kažu malo gore nego prije. Sve u svemu: „Ostvaren je ograničeni napredak kada su u pitanju istrage, krivično gonjenje i konačne presude u slučajevima korupcije, uključujući i onu na visokom nivou”. U izvještaju se govori i da izborne neregularnosti moraju biti istražene i da „Vlada treba da promoviše i pomaže slobodu medija, izbjegavajući bilo kakve izjave koje bi se mogle tumačiti kao zastrašivanje”.

Nije, primijetili su iz EK bilo nikakvih ozbiljnih napora da se suzbije nekažnjivost za ratne zločine.

Brisel nam je objasnio da se nezakonito bogaćenje može suzbijati: ,,U skladu sa članom 20 Konvencije UN nacija protiv korupcije, Crna Gora treba da razmotri kriminalizovanje bogatstva čije se porijeklo ne može objasniti”, piše u Izvještaju. Razjasnili su nam i da postoji izvjesna klauzula pomoću koje pregovori sa Crnom Gorom o članstvu mogu biti obustavljeni.

Normalno da se ništa od toga nije dopalo premijeru Milu Đukanoviću.

„EK kao jedan od partnera uvijek ima taj mehanizam da odustane od pregovora ukoliko vidi da jedna zemlja kandidat ne ide dovoljno dobro. Takođe, zemlja kandidat ima pravo, kao što je to Island uradio, da kaže izvinite, meni se više ovo društvo ne dopada.” Pa neka se Evropa vidi.

,,Dosadašnji koruptivno-kriminogeni stil upravljanja resursima Crne Gore ne bi bio dozvoljen u okviru čvrstih integracija u Evropsku uniju i oni koji su ga do sada upražnjavali na najbrutalnije načine bi bili sankcionisani i kažnjeni po zaslugama. Đukanović i njegov klan bi izgubili sve monopole koje su sticali decenijama, a odgovornost za sva nepočinstva, uključujući i ratne zločine, bila bi konačno i jasno adresirana”, objasnio je profesor Filip Kovačević.

Safet Kalić, Rožajac kojem se u odsustvu sudi u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Bijelom Polju za pranje oko osam miliona eura stečenih švercom narkotika, uhapšen je u oktobru u Austriji. Procedura za njegovo eventualno izručenje zasad se odvija bez predvidivog ishoda.

Na samom kraju oktobra svaka od 620 hiljada glava u Crnoj Gori zadužena je za oko 1100 eura. Ministar finansija Radoje Žugić, potpisao je sa predstavnicima kineske Eksim banke ugovor o finansiranju prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare. Pašće 41 kilometar. Ukupna vrijednost finansiranja i projektovanja iznosi 809,6 miliona eura. Od te sume 85 odsto sredstava biće obezbijeđeno iz kredita Eksim banke, a preostalih 15 odsto obezbijediće crnogorska vlada.

Skupština je početkom decembra usvojila Zakon o autoputu. Dok jedni tvrde da je riječ o ,,poslu vijeka”, drugi kažu da je Crna Gora na putu u dužničko ropstvo. Djelovi puta od Bara do Podgorice i od Mateševa do Boljara, zasad su samo crtež.

Duge su noći u novembru, zarobio nas je mrak. Dva sudska procesa dodala su još jednu nijansu crnog. Viši sud u Bijelom Polju osudio je Ibrahima Čikića da plati 4000 eura bivšem upravniku bjelopoljskog zatvora Luki Bulatoviću i zatvorskom doktoru Tomu Karišiku na ime duševnih bolova koje su pretrpjeli jer ih je Čikić pomenuo u knjizi Gdje sunce ne grije. Ibrahim Čikić je pisao o torturi koju je, kao jedan od uhapšenih u akciji Lim, preživio devedesetih. Kriv je što je opisao mučenja koja je preživio. Iako je, prema ljekarskom nalazu, Čikićeva, ,,vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno”, optužnica ga je teretila da je trebalo da bude snajperista prilikom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka.

Viši sud u Podgorici osudio je Moldavku Svetlana Čabotarenko na godinu zatvora zbog davanja lažnog iskaza. Postupak protiv Moldavke pokrenuo je advokat Zoran Piperović. Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće, u kojoj je Moldvaka našla utočište, podsjetila je da je Svetlana Čebotarenko u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare bijelog roblja. Pomenula je mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života Crne Gore. Za njom će biti raspisana i potjernica.

I kad se čini da smo na dnu dna – ima još. Jedna beba je umrla, a četiri su jedva izvukle živu glavu jer su zaražene u porodilištu u Bijelom Polju. Porodilište je bilo prljavo, pa je zatvoreno. Ministar zdravlja Miodrag Radunović je podnio ostavku, ovih dana uhapšeno je nekoliko ljekara. Sad se ljekari bune jer im kolege hapse ,,kao kriminalce”. Vjerodostojnije bi zvučali da je neko od njih ikad rekao išta o svojim kolegama koje pacijenti moraju podmititi kako bi dobili zdravstvenu uslugu. Ako se još ne zna šta se u bjelopoljskom porodilištu dešavalo, cjenovnici se znaju.

Da, otišao je i šef ANB-a Boro Vučinić. Podnio je ostavku ,,kao lični čin” nakon razgovora sa premijerom. Kao ono kad se neki zatvorenik na smrt spotakne niz stepenice.

Za sam kraj godine stigla je vijest da je specijalnoj tužiteljki za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Đurđini Nini Ivanović istekao mandat. Organizovani kriminal i korupcija su u punom mandatu. Kao vlada.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo