Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ PREDRAGA DRECUNA: Ekspert za pare

Objavljeno prije

na

Davnašnji političar – narodnjak, potom ekonomski analitičar, pa stručnjak za banke, riječju: ekspert za sve, Predrag Drecun, seli se u novi biznis. Nakon što je iz Prve banke premijerovog brata Aca Đukanovića, gdje je bio glavni izvršni direktor (od 2009. godine), prešao u Univerzal kapital banku, gdje je takođe bio glavni izvršni direktor (od 2012. godine), sada se – nakon što biznismen Petros Statis završi proceduru o kupovini kompanije HIT Montenegro – prema pisanju Vijesti, seli u hotel Maestral gdje bi trebalo da bude opet – direktor. Proročki, dakle, zvuče one riječi nekadašnjeg predsjednika Narodne stranke Novaka Kilibarde, koji je jednom prilikom svog stranačkog kolegu, Drecuna, prokomentarisao riječima: „Nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.

,,Drecunov” Statis se, vidimo, ozbiljno nameračio na Crnu Goru. Ovdje ima ogromno bogatstvo. Posjeduje većinski paket akcija pomenute Univerzal kapital banke, a zakupio je i grad-hotel Sveti Stefan, ali i hotele Miločer i Kraljičinu plažu. Uveliko je u medijima: posjeduje Dnevne novine i, odnedavno, Pobjedu, ali i dva portala. Sada se priprema za preuzimanje Maestrala, u naselju Pržno. Mediji pišu i da pregovara o preuzimanju licence Hard rock casino koju bi nosio hotel Maestral.

Nedavno smo pisali o ključnom: svo to bogatstvo našlo se u posjedu anonimnih(!) vlasnika, osnivača Aidwey Investment Limited, registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Prema podacima Privrednog suda, ta of-šor kompanija osnivač je crnogorske kćerke firme, kompanije Adriatic Properties doo, koju predstavljaju braća Statis. Drecun, tako, prelazi iz nominalno Statisove banke u nomialno Statisov hotel. U svakom slučaju, bez dileme: u blizini para.

A – što bi kazalo Bijelo dugme – moglo je bolje: nekada se Drecun predstavljao kao narodski čovjek, na braniku sirotinje. Za vrijeme dok je bio potpredsjednik Kilibardine Narodne stranke, polovinom devedesetih, znao je da, kao i njegovi saborci, uzvikne ,,Vratite pare” ili ,,Milo lopove”, a govorio je, ostaće upamćeno, kako mu ova, Milova vlast, ništa ne može oduzeti sem vlastitog – života. Čovjek-revolucija.

No, nastupila je evolucija, pa je Drecun, polako, od narodnjačke retorike prešao u korporativističku i elitističku. Nakon što Narodna stranka ulazi u koaliciju sa

DPS-om i SDP-om – legendarnog naziva, naročito iz ove perspektive: Da živimo bolje – Drecun biva izabran za potpredsjednika vlade. Tu se bavio – privatizacijom. Nakon toga, zatičemo ga na poziciji ministra rada i socijalnog staranja.

U tom periodu njegove karijere, kao minstar, potpisao je kupoprodajni ugovor između vlade i beogradske i kalifornijske ekspoziture kompanije ICN Milana Panića, posao koji su pratile brojne sumnje. Govorio je tim povodom da je pitanje gdje su potrošene pare od tog posla – smiješno.

Onda je, 2002. godine, batalio politiku, da bi se četiri godine kasnije pokušao vratiti u nju: oformio je takozvanu Demokratsku stranku. Koalirao je i sa Ligom za sjever Smaja Šabotića. Doživio je fijasko. To je, ujedno, značio i definitivni raskid sa politikom. Poslije toga odlazi u ekonomske analitičare. Pričao je 2006. godine: ,,Crnogorsko društvo troši više nego što zaradi, a posljedica je isisavanje nacionalnog bogatstva, jer deficit mora da se nadoknadi bilo prodajom parčeta zemlje ili privatizacijom kompanija. U krajnjem nam se može desiti da Crna Gora postane katastarsko vlasništvo stranaca”.

Sada, dok posluje upravo sa tim i takvim strancima, Statisima, koji su vlasnici ili dugogodišnji zakupci imperije, prirodnog bisera na potezu oko Svetog Stefana, nešto ne čujemo Drecuna da upozorava na isisavanje nacionalnog bogatstva. Jasno, jer ga isisavaju – njegovi poslodavci.

Onda ide u biznis. Monitor je o tome pisao: Grčka kompanija Balkan enerdži, koja je u konzorcijumu sa grčkom nacionalnom elektroprivredom otkupila tendersku dokumentaciju za dokapitalizaciju EPCG, angažovala ga je kao direktora Rudnika mrkog uglja Berane, koji je likvidiran 2009. godine. Bio je upisan i kao osnivač Balkan eneržija. Njegovo ime stajalo je i u dokumentaciji firme za telekomunikacije Funstation, koju je 2005. godine Drecun osnovao sa jednim građaninom Atine.

Nekoliko godina nakon odlaska iz politike, dakle: godinama nakon ,,Vratite pare” i anti-đukanovićevih parola, hvalio se svojim korektnim odnosom sa sada sedmostrukim premijerom: ,,Imao sam jakih verbalnih napada na predsjednika Mila Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom, izljubili bismo se”.

Onda su se sve više zbližavali, pa smo nekoliko godina nakon referenduma, nakon martovskih izbora 2009. godine, mogli čuti Drecuna kako kaže, savjetuje Đukanovića: ,,Ja mislim da bi optimalno rješenje bilo da Đukanović nastavi da vodi vladu bez obzira na njegove lične želje”.

To je korespondiralo sa Drecunovim ulaskom u bankarski svijet. Par mjeseci kasnije, maja 2009. godine, postaje član UO Prve banke Aca Đukanovića. Obrazložio je: ,,Prihvatio sam poziv zato što smatram da Prva banka ima budućnost”. Sa Acovim bratom Milom kao premijerom, definitivno. Onda je napredovao do pozicije glavnog izvršnog direktora Prve banke. Tu se vraćamo na početak teksta: odatle ide u Statisovu Univerzal kapital banku.

Iz nje je (riječ je o bivšoj First Financial banci) početkom prošle godine Drecun prodao 5,5 odsto akcija za ukupno 250.028 eura. Kupac je, prema nezvaničnim saznanjima Vijesti (novinar Milorad Milošević), većinski vlasnik FFB-a, firma Petrosa Statisa.

Drecun, nekadašnji borac protiv elita, stigao je u međuvremenu da se učlani i u elitističko masonsko udruženje, ložu. Tako smo, koncem 2011. godine, imali priliku da ga vidimo u društvu poslanika DPS-a Miodraga Vukovića i Zorana Jelića, nekadašnjeg direktora Prve banke Velimira Bogdanovića, direktora NVO Zeleni Crne Gore i bivšeg pomoćnika ministra za evropske integracije Aleksandra- Saše Drljevića… Kao i ostali Drecun je bio obučen u crno odijelo, sa bijelim rukavicama.

Ekspert za pare.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo