Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ PREDRAGA DRECUNA: Ekspert za pare

Objavljeno prije

na

Davnašnji političar – narodnjak, potom ekonomski analitičar, pa stručnjak za banke, riječju: ekspert za sve, Predrag Drecun, seli se u novi biznis. Nakon što je iz Prve banke premijerovog brata Aca Đukanovića, gdje je bio glavni izvršni direktor (od 2009. godine), prešao u Univerzal kapital banku, gdje je takođe bio glavni izvršni direktor (od 2012. godine), sada se – nakon što biznismen Petros Statis završi proceduru o kupovini kompanije HIT Montenegro – prema pisanju Vijesti, seli u hotel Maestral gdje bi trebalo da bude opet – direktor. Proročki, dakle, zvuče one riječi nekadašnjeg predsjednika Narodne stranke Novaka Kilibarde, koji je jednom prilikom svog stranačkog kolegu, Drecuna, prokomentarisao riječima: „Nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.

,,Drecunov” Statis se, vidimo, ozbiljno nameračio na Crnu Goru. Ovdje ima ogromno bogatstvo. Posjeduje većinski paket akcija pomenute Univerzal kapital banke, a zakupio je i grad-hotel Sveti Stefan, ali i hotele Miločer i Kraljičinu plažu. Uveliko je u medijima: posjeduje Dnevne novine i, odnedavno, Pobjedu, ali i dva portala. Sada se priprema za preuzimanje Maestrala, u naselju Pržno. Mediji pišu i da pregovara o preuzimanju licence Hard rock casino koju bi nosio hotel Maestral.

Nedavno smo pisali o ključnom: svo to bogatstvo našlo se u posjedu anonimnih(!) vlasnika, osnivača Aidwey Investment Limited, registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Prema podacima Privrednog suda, ta of-šor kompanija osnivač je crnogorske kćerke firme, kompanije Adriatic Properties doo, koju predstavljaju braća Statis. Drecun, tako, prelazi iz nominalno Statisove banke u nomialno Statisov hotel. U svakom slučaju, bez dileme: u blizini para.

A – što bi kazalo Bijelo dugme – moglo je bolje: nekada se Drecun predstavljao kao narodski čovjek, na braniku sirotinje. Za vrijeme dok je bio potpredsjednik Kilibardine Narodne stranke, polovinom devedesetih, znao je da, kao i njegovi saborci, uzvikne ,,Vratite pare” ili ,,Milo lopove”, a govorio je, ostaće upamćeno, kako mu ova, Milova vlast, ništa ne može oduzeti sem vlastitog – života. Čovjek-revolucija.

No, nastupila je evolucija, pa je Drecun, polako, od narodnjačke retorike prešao u korporativističku i elitističku. Nakon što Narodna stranka ulazi u koaliciju sa

DPS-om i SDP-om – legendarnog naziva, naročito iz ove perspektive: Da živimo bolje – Drecun biva izabran za potpredsjednika vlade. Tu se bavio – privatizacijom. Nakon toga, zatičemo ga na poziciji ministra rada i socijalnog staranja.

U tom periodu njegove karijere, kao minstar, potpisao je kupoprodajni ugovor između vlade i beogradske i kalifornijske ekspoziture kompanije ICN Milana Panića, posao koji su pratile brojne sumnje. Govorio je tim povodom da je pitanje gdje su potrošene pare od tog posla – smiješno.

Onda je, 2002. godine, batalio politiku, da bi se četiri godine kasnije pokušao vratiti u nju: oformio je takozvanu Demokratsku stranku. Koalirao je i sa Ligom za sjever Smaja Šabotića. Doživio je fijasko. To je, ujedno, značio i definitivni raskid sa politikom. Poslije toga odlazi u ekonomske analitičare. Pričao je 2006. godine: ,,Crnogorsko društvo troši više nego što zaradi, a posljedica je isisavanje nacionalnog bogatstva, jer deficit mora da se nadoknadi bilo prodajom parčeta zemlje ili privatizacijom kompanija. U krajnjem nam se može desiti da Crna Gora postane katastarsko vlasništvo stranaca”.

Sada, dok posluje upravo sa tim i takvim strancima, Statisima, koji su vlasnici ili dugogodišnji zakupci imperije, prirodnog bisera na potezu oko Svetog Stefana, nešto ne čujemo Drecuna da upozorava na isisavanje nacionalnog bogatstva. Jasno, jer ga isisavaju – njegovi poslodavci.

Onda ide u biznis. Monitor je o tome pisao: Grčka kompanija Balkan enerdži, koja je u konzorcijumu sa grčkom nacionalnom elektroprivredom otkupila tendersku dokumentaciju za dokapitalizaciju EPCG, angažovala ga je kao direktora Rudnika mrkog uglja Berane, koji je likvidiran 2009. godine. Bio je upisan i kao osnivač Balkan eneržija. Njegovo ime stajalo je i u dokumentaciji firme za telekomunikacije Funstation, koju je 2005. godine Drecun osnovao sa jednim građaninom Atine.

Nekoliko godina nakon odlaska iz politike, dakle: godinama nakon ,,Vratite pare” i anti-đukanovićevih parola, hvalio se svojim korektnim odnosom sa sada sedmostrukim premijerom: ,,Imao sam jakih verbalnih napada na predsjednika Mila Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom, izljubili bismo se”.

Onda su se sve više zbližavali, pa smo nekoliko godina nakon referenduma, nakon martovskih izbora 2009. godine, mogli čuti Drecuna kako kaže, savjetuje Đukanovića: ,,Ja mislim da bi optimalno rješenje bilo da Đukanović nastavi da vodi vladu bez obzira na njegove lične želje”.

To je korespondiralo sa Drecunovim ulaskom u bankarski svijet. Par mjeseci kasnije, maja 2009. godine, postaje član UO Prve banke Aca Đukanovića. Obrazložio je: ,,Prihvatio sam poziv zato što smatram da Prva banka ima budućnost”. Sa Acovim bratom Milom kao premijerom, definitivno. Onda je napredovao do pozicije glavnog izvršnog direktora Prve banke. Tu se vraćamo na početak teksta: odatle ide u Statisovu Univerzal kapital banku.

Iz nje je (riječ je o bivšoj First Financial banci) početkom prošle godine Drecun prodao 5,5 odsto akcija za ukupno 250.028 eura. Kupac je, prema nezvaničnim saznanjima Vijesti (novinar Milorad Milošević), većinski vlasnik FFB-a, firma Petrosa Statisa.

Drecun, nekadašnji borac protiv elita, stigao je u međuvremenu da se učlani i u elitističko masonsko udruženje, ložu. Tako smo, koncem 2011. godine, imali priliku da ga vidimo u društvu poslanika DPS-a Miodraga Vukovića i Zorana Jelića, nekadašnjeg direktora Prve banke Velimira Bogdanovića, direktora NVO Zeleni Crne Gore i bivšeg pomoćnika ministra za evropske integracije Aleksandra- Saše Drljevića… Kao i ostali Drecun je bio obučen u crno odijelo, sa bijelim rukavicama.

Ekspert za pare.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo